galea_

Broj: Rev 1519/09-2 U IME REPUBLIKE HRVATSKE PRESUDA Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ,,I.P.J." d.o.o. iz L., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku iz V., protiv tuženice M. C. iz J. kbr. 233, zastupane po punomoćniku J. Ž. iz J. kbr. 233, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-573/09-2 od 2. lipnja 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, posl. br. P-293/09-48 od 1. prosinca 2008., u sjednici od 23. ožujka 2011., presudio je: Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana. Obrazloženje Drugostupanjskom presudom usvojena je žalba tuženice i preinačena prvostupanjska presuda tako što je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje daje tužitelj vlasnik nekretnine k.č. br. 1133/45, u naravi oranice površine 5327 m2, upisane u z.k.ul. br. 921 K.O. Jerovec, te da se slijedom toga tuženica obveze trpjeti upis prava vlasništva te nekretnine na ime tužitelja, uz istovremeno brisanje toga vlasništva s imena M. C. iz J. 296 i M. C. iz J. 174 - te naknaditi tužitelju parnični trošak od 44.832,50 kn. Ujedno je odbijen zahtjev tuženice da se njoj naknadi parnični trošak. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje , podredno da se preinači i prihvati tužbeni zahtjev. Tuženica nije odgovorila na reviziju. Revizija nije osnovana. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), a u svezi s odredbama čl. 52. st. 4. i čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine", broj 84/08 ), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a. Suprotno tvrdnji revidenta, pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima o svemu stoje za odluku o tužbenom zahtjevu od odlučnog značaja - iz kojih se može provjeriti, a kako je njome drugostupanjski sud odgovorio i na sve relevantne žalbene navode, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Drugostupanjski sud je, pored iznijetog, ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan i provedeni dokaz, kao i sve dokaze zajedno, i to u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Navodi tužitelja kojima dovodi u pitanje utvrđenja drugostupanjskog suda o kakvoći posjeda prijeporne nekretnine - tvrdnjom da je njegov posjed bio zakonit ili (u svakom slučaju) savjestan (tako da su ispunjene pretpostavke za stjecanje nekretnine izvanrednom dosjelošću), a daje trebalo prihvatiti i da gaje tuženica svih godina (od 1984.) održavala u zabludi da mu je bezuvjetno prenijela posjed i daje pošteni posjednik te nekretnine, u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoje shvaćanje činjeničnih zaključaka drugostupanjskog suda - koje je različito od shvaćanja na kojemu je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (budući prema njegovom shvaćanju drugostupanjski sud nije pravilno ocijenio utvrđene činjenice), a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbi čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud. Valja pritom imati na umu daje pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za sud (čl. 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem suda prema toj ovlasti, i time što utvrđene činjenice nisu ocijenjene sukladno shvaćanju tužitelja, nije ostvarena povreda na koju se revizijom ukazuje. U postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a). Predmet spora je zahtjev na utvrđenje daje tužitelj vlasnik nekretnine k.č. br. 1133/45, u naravi oranice površine 5327 m2, upisane u z.k.ul. br. 921 K.O. Jerovec, te da se slijedom toga tuženica obveze trpjeti da se tužitelj s tim pravom upiše u zemljišnim knjigama. Tužitelj drži da je tu nekretninu stekao u vlasništvo na temelju dosjelosti, njezinim posjedovanjem kao savjestan posjednik kroz razdoblje od 1984. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je: da je nekretnina k.č. br. 1133/45, u naravi oranica površine 5327 m2, upisana u z.k.ul. br. 921 K.O. Jerovec u vlasništvu tuženice (obzirom se u zemljišnim knjigama vodi evidentirana kao vlasništvo M. C. iz J. 296 i M. C. iz J. 174, a riječ je o istoj osobi: tuženici), daje na toj nekretnini prednik tužitelja 1984., nakon što mu je tuženica „prenijela" posjed, započeo s eksploatacijom kremenog pijeska, s time što je tada i otkupljivao zemljište na području K.O. Jerovec, ali nije kupio i tu nekretninu - niti je u svezi nje pokrenut postupak izvlaštenja, da je prednik tužitelja, tadašnja RO ,,IGM" L., OOUR „Proizvodnja kamena i pijeska" Očura-Jerovec, 1989. organiziran kao društveno poduzeće, da bi 1991., podjelom tog društvenog poduzeća (izdvajanjem iz holdinga i podjelom), nastao tužitelj kao društvo s ograničenom odgovornošću, da je prednik tužitelja na temelju sporazuma od 28. ožujka 1989. nekretnine na području otkupnog polja Jerovec 3, na kojem je i predmetna nekretnina, ustupio na privremeno korištenje Komunalnoj radnoj organizaciji (sada „Ivkom" d.d.), u svrhu njihovog korištenja za deponiranje smeća, da su sporazumom od 4. kolovoza 2005. tužitelj i tvrtka „Ivkom" d.d. Ivanec ponovo uredili korištenje nekretnina na području polja Jerovec 3, do zaključno 21. kolovoza 2006., da predmetna nekretnina nije bila obuhvaćena pretvorbom prednika tužitelja, pa nije procijenjena u kapital novoformiranog društva i prilikom pretvorbe upisana kao vlasništvo tužitelja, da je, a obzirom se (zbog njezinog stanja) nije mogla koristiti kao oranica, predmetnu nekretninu tuženica u razdoblju od 1984. povremeno i sama koristila, i to „na način daje na njoj rušila drveće i drugo raslinje". Na temelju navedenih utvrđenja drugostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim i (preinačenjem prvostupanjske presude) odbio uz osnovni zaključak da predmetna nekretnina, a obzirom da nije bila obuhvaćena postupkom eksproprijacije ili izvlaštenja od tuženice - niti je tuženica tu nekretninu prodala tužitelju ili predniku tužitelja, odnosno obzirom da tužitelj nema valjanu pravnu osnovu ili naslov stjecanja - jer nije bio u zakonitom posjedu nekretnine niti je bio njezin savjesni (pošteni) posjednik, nije mogla postati (ili prijeći u) vlasništvo tužitelja. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno. U smislu odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 -dalje: ZV-a) „dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari." (st. 1.), s time da „samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja." (st. 2.), dok „samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja." (st. 3.). Prethodno je odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine", broj 53/91 - dalje: ZOVO-a) bilo propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV-a „posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed)", a poštenje (prema st. 3. istoga članka) "... ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed", s time da (prema st. 5.) „posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno", dok je odredbama čl. 72. ZOVO-a bilo propisano: (u st. 1.) „posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja" i (u st. 2.) „posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova" - a (u st. 3.) „savjesnost posjeda se pretpostavlja". Sukladno spomenutim odredbama nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću - ni redovnom niti izvanrednom, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo (u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZV-a) ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je daje pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu. U konkretnom slučaju, s obzirom da je tužitelj znao ili bar morao znati, odnosno s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati utuženu nekretninu, dakle da mu ne pripada pravo na posjed prijeporne nekretnine ili da ta nekretnina iako je posjeduje nije njegova, a sve imajući na umu da je svo vrijeme njezina posjedovanja tuženica u zemljišnim knjigama bila upisana kao njezina vlasnica - a za njega je vrijedilo načelo javnosti i povjerenja (prema principu publiciteta) zemljišnih knjiga, te daje imao razloga provjeravati zemljišnoknjižni upis -jer je posjed nekretnine stekao od tuženice, a u svakom je slučaju morao znati da tu nekretninu nije kupio ili stekao u postupku eksproprijacije ili izvlaštenja - i znao je da tu nekretninu tuženica i nakon 1984. koristi „na način da je na njoj rušila drveće i drugo raslinje", tužitelj, sve da je i vršio posjed te nekretnine u vremenskom slijedu od 1984. (polazeći od utvrđenja daje pretvorbom ranijeg društvenog poduzeća nastalo novo društvo: u čiji kapital nije procijenjena i ta nekretnina), nije bio u smislu istaknutih odredaba pošten (savjestan) posjednik prijeporne nekretnine - i nije je slijedom toga ni mogao steći dosjelošću. Polazeći od navedenog, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim i (preinačenjem prvostupanjske presude) odbio. Uostalom tužitelj u odnosu na takvo pravno shvaćanje u reviziji niti ne navodi u čemu bi se sastojala pogrešna primjena materijalnog prava, već osporava ocjenu provedenih dokaza po drugostupanjskom sudu i utvrđeno činjenično stanje (glede kakvoće vršenog posjeda), a iz tog se razloga revizija ne može izjaviti. Stoga, a budući iz izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena, to je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a). U Zagrebu, 23. ožujka 2011.

Pozdrav, postoji li na stanu i na ostalim nekretninama na kojima biste stekli pravo vlasništva na temelju navedenog ugovora o dosmrtnom uzdržavnju zabilježba spora ili neka druga vrsta zabilježbe? To možete provjeriti na način da upišete podatke o nekretnini na sljedećoj poveznici: https://oss.uredjenazemlja.hr/public-services/review-lr-bdc, a u gornjem lijevom kutu kliknete na aktivne plombe (broj Z-...), ako one postoje i provjerite njihov sadržaj).

Mogli biste ući u krug zakonskih nasljednika pod uvjetom da nema drugih, živućih, zakonskih nasljednika bližeg nasljednog reda (koji bi isključivali nasljednike daljeg nasljednog reda). Imate li saznanja je li iza sestrične Vašeg oca provedena ostavinska rasprava i jeste li na istu bili pozvani?

Ne.

Najprije se treba utvrditi tko su nasljednici (kada s okonča ostavinski postupak iza pok. zakupodavca donošenjem rješenja o nasljeđivanju) i , ako nije drugačije ugovoreno, oni mogu sklopiti aneks navedenog ugovora kao ugovorne stranke (zakupodavci).

Prema članku 11. Obiteljskog zakona izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Dakle, ako nemate zajedničko dijete i niste nastavili izvanbračnu zajednicu sklapanjem braka, životna zajednica bi podrazumijevala da minimalno 3 godine živite na zajedničkoj adresi ili da na drugi način možete dokazati da ste bili to vrijeme u izvanbračnoj zajednici(i ispunjavate gore navedene uvjete- da ste neudana žena, a Vaš partner neoženjen muškarac), neovisno o tome što radite unutar četiri zida.

Možete sklopiti preudogovor i u njemu navesti (a kasnije i ponoviti u glavnom ugovoru) da će se se kupoprodajna cijena isplatiti jednokratno. Predugovorom, zapravo, pokazujete ozbiljnost svoje namjere kupnje navedene nekretnine, a i preuzimate obvezu sklapanja glavnog ugovora. Možete ga sklopiti i za par dana sklopiti glavni ugovor. Na Vama je da se dogovorite.

Nastavno na boldano, izjavili ste da ćete tražiti nužni dio na ostavinskoj raspravi, koja je već održana? Dakle, održat će se još jedno ročište, ako sam Vas dobro razumijela. Ili?

Treba napomenuti da javni bilježnik šalje pozive za raspravu na temelju podataka kojima raspolaže iz smrtovnice. Ako nasljednica iz Australije nije navedena u smrtovnici ili pak je, ali nije naznačena njena točna adresa, jasno je da joj poziv nije mogao biti uručen. U svakom slučaju, neovisno o pozivu, ako znate termin ostavinskog ročišta i/ili bilježnika kod kojeg se isto održava, slobodno ga kontaktirajte da se informirate i dogovorite oko daljnjeg postupka.

Jeste li ovjerili potpis kod bilježnika? Jer, ako jeste, bilježnik po službenoj dužnosti šalje taj ugovor poreznoj. Što Vas točno brine? Neplaćanje najamnine?

Ima li majka ikakve nekretnine/pokretnine/prava u svom vlasnistvu?

Pozdrav, Vi sa svojim suvlasnickim dijelom, tj. idealnim dijelom mozete samostalno pravno raspolagati. Kada Vas suprug podnese zahtjev za uknjizbu prava vlasnistva u svoje ime u gruntovnici na zk ulosku predmetne nekrentnine bit ce vidljiva aktivna plomba (broj Z) koja je vidljiva svima, a ne samo suvlasnicima te nekretnine.

Pozdrav, mozete provjeriti na sudu na podrucju kojega je Vas pradjed imao prebivaliste u casu smrti, odnosno na podrucju kojega su se nalazile njegove nekretnine.

Javni biljeznik kojemu je povjereno vodjenje tog ostavinskog postupka salje upit SKDD-u, nakon cega ce se utvrditi koliki je iznos dionica u pitanju.

Spomenuli ste da ste brat i Vi nasljednici iza oca. Je li iza njegove smrti provedena ostavinska rasprava i doneseno rjesenje o nasljedjivanju?

Mozete sve sastaviti u darovnom ugovoru, odnosno to bi bilo darovanje s nametom, ako zelite nekretnine darovati za svog zivota. Ako ne, za sastavljanje oporuke najbolje je da se obratite javnom biljezniku. Buduci da je Vasa supruga s Filipina, za stjecanje prava vlasnistva u RH ona najprije treba zatraziti suglasnost ministra pravosudja da bi isto stekla. Dakle, najbolje bi bilo kontaktirati ministarstvo pravosudja i pitati je li utvrdjena uzajamnost u stjecanju nekretnina izmedju RH i Republike Filipini (jer na njihovim stranicama pise da je utvrdjivanje u tijeku) pa nakon toga odluciti o sklapanju darovnog ugovora i podnosenja zahtjeva za davanje suglasnosti Ministarstvu pravosudja i uprave.

A koja je svrha nedolaska na raspravu? Ako jedan od nasljednika pozvanih na nasljedjivanje ne dodje na ostavinsku raspravu, a uredno je pozvan, i ne dostavi nasljednicku izjavu, smatra se da pristaje biti nasljednikom, sukladno clanku 217. stavku 3. Zakona o nasljedjivanju.

Jeste li sasvim sigurni da nije nigdje navedena u opisu stana, npr.: "Stan broj 1, koji se sastoji od 2 sobe, kupaonice i podrumskog prostora ukupne povrsine 80 m2"? Neki kljuc podjele je morao biti. Ako je taj dio zaista zajednicki svima, tada se primjenjuju opca pravila o upravljanju stvari u suvlasnistvu. Ili, da pojasnim - veci suvlasnicki dio= veca prava prilikom donosenja odluka o stvari u suvlasnistvu.

Sklopite ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora. Ako se želite dodatno osigurati i zaštititi, potražite pomoć odvjetnika ili javnog bilježnika, koji će odredbe ugovora urediti prema Vašim željama.

Pozdrav, je li parkirno mjesto posebno etažirano ili je pripadak stana?

Obrasce punomoći možete kupiti za par kuna u prodavaonicama Narodnih novina, a može ih se naći i u nekim knjižarama.

Ne.

Da.

Dakle, nekretnina je u suvlasništvu, a kako je u suvlasništvu, ako suvlasnik prigodom izvršavanja svog prava ne postupa osobito obzirno prema ostalima, možete zahtijevati isključenje iz suvlasničke zajednice, pod uvjetima i na način utvrđen Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Ako to nije vidljivo u zemljišnim knjigama, javni bilježnik nije dužan istraživati izvanknjižno stanje i donijet će rješenje o nasljeđivanju prema trenutnom stanju u zk-u. Ako se kupac u međuvremenu nije uknjižio niti podnio zahtjev za uknjižbu, onda će se situacija za njega zakomplicirati jer će nasljednici biti upisani u zk kao (su)vlasnici.