pahuljicazg

moram priznati da ne razumijem, obično se u istom postupku kojim se određuje s kojim će roditeljem dijete nastaviti živjeti određuju i susreti djeteta s drugim roditeljem i visina alimentacije (on se žali na nepravomoćnu presudu ili privremenu mjeru?) pa mi nije jasno zašto ste tražili pomoć oko pisanja tužbe za alimentaciju. koliko se postupaka ovdje vodi? morat ćete napisati ipak malo više povijesti. a skrbništvo nećete dobiti ni Vi ni on, kao što Vam je već objašnjeno.

od supruga ćete se razvesti, "dao" Vam on razvod ili "ne dao". dovoljno je da su vaši odnosi trajno i nepopravljivo poremećeni. također, skrb je zajednička, bez obzira kojeg će roditelja sud odrediti kao onog s kojim će djeca nastaviti živjeti. dakle, niti skrb Vam ne može "dati", može se jedino složiti ili ne složiti da djeca budu povjerena Vama na zajednički život i brigu. da li je suprug tražio da se djeca povjere njemu? jeste li završili posredovanje na CZSS-u ili ono još uvijek traje?

već smo nebrojeno puta na ovom podforumu raspravljali o tome da li je prijetnja zatvorom učinkovita mjera u situacijama u kojoj roditelj odbija viđati dijete koje s njim ne živi: puno je lakše kazniti ili prisiliti na plaćanje onoga tko izbjegava sudjelovati u podmirivanju djetetovih financijskih potreba, nego od neodgovornih jedinki stvoriti brižne i savjesne roditelje, što za sobom povlači neminovnu izmjenu mentalnoga sklopa; centar za socijalnu skrb može pokušati razgovorima, usmenim i pismenim upozorenjima, slanjem u školu za roditelje, a naposlijetku i s prijavama po službenoj dužnosti...ali s krajnje neizvjesnim rezultatom. također, trebalo bi napomenuti da se ni ovrhe nad druženjem s djecom u slučajevima kad roditelj kome su djeca povjerena na zajednički život i brigu onemogućava susrete ne provode niti često, niti olako; puno se češće pribjegava uvođenju mjere nadzora, što je za djecu manje stresno, lakše je utvrditi razloge zašto dijete ne želi viđati roditelja s kojim ne živi te mu pružiti potrebnu pomoć.

Vi ste podnjeli tužbu za alimentaciju. dijete je, prema onom što ste napisali, Vama dodjeljeno na zajednički život i brigu (imate pravomoćnu presudu, ili se radi o privremenoj mjeri?). na što se gospodinova žalba točno odnosi?

nemojte se bojati; u tužbi se svašta može napisati, ali treba napisano i dokazati glede ekonomiziranja sa živcima i zdravljem, koju bi konkretnu korist imali Vi i/ili dijete od dokazivanja da je otac lagao da je bio bolestan?

ne kažnjavate Vi dijete, nego nastojite kazniti oca, koji Vam se eto, baš lijepo trucira, a Vi mu nasjedate: činjenica da dvije godine ne viđa dijete argument je za podizanje tužbe zbog zanemarivanja djeteta (to pak morate Vi pogurati, mada bi CZSS teoretski trebao odreagirati po službenoj dužnosti, nakon što ste ih upoznali sa stanjem), a ne za izmjenu djetetova prezimena, stoga Vam CZSS nije niti dao suglasnost. možda da pokušate ponovno s njima, ali ovaj put s drugim pristupom: istaknite koje bi koristi bile za dijete kad bi imalo i Vaše i očevo prezime (sada i u budućnosti), a priču o svojim pravima i očevom izbjegavanju obveza u potpunosti izostavite. što se tiče obraćanja ministarstvu, bojim se da to neće imati željenog učinka, osim da se možda žalite na neprofesionalnost djelatnika CZSS-a (njihov bi pravnik trebao poznavati Zakon o osobnom imenu i ne bi se smjelo desiti da Vas otprave s izjavom "prvi put čujemo").

ukoliko niste dobili suglasnost oca, niti CZSS-a, djetetu prezime promijeniti ne možete; ono to može učiniti samo, ako to bude željelo, kad navrši 18 godina (i sad biste ga morali pitati za pristanak ako je starije od 10 godina). problem uskrate djetetovih prava trebate riješavati drugim (zakonskim) načinima, a ne kažnjavati promjenom prezimena.

teoretski, da, Vi ste zakonski otac djeteta i dužni ste ga uzdržavati. ali Vi ćete očinstvo osporiti (podsjećam na čl. 79. OZ-a ), upisat će se pravi otac i problem riješen. vjerujem da ni Vašoj bivšoj supruzi, kao ni biološkom ocu djeteta, nije u interesu da Vi budete upisani kao otac. ako će Vam biti išta lakše, imajte na umu da se dijete u matične knjige upisati mora (dakle, pomirite se s time da ćete biti automatski upisani kao otac i da će cijela stvar biti najmanje komplicirana ako stisnete zube i posjet matičnom uredu odradite zajedno s bivšom suprugom), jer, osim što se neupisivanjem krši zakon, važnije je da neupisano dijete praktički ne postoji, pa npr. ne može ostvariti zdravstvenu zaštitu, a to može biti itekako velik problem za malešnu bebicu, koja stvarno nije nikom ništa kriva. moj Vam je savjet da svi troje pregrizete g..no (oprostite na izrazu, ali ne znam koji bi bolje pristajao situaciji) i dogovorite se kako bi problem riješili na najjednostavniji, najbezbolniji i najbrži način.

trudnoća ne bi smjela utjecati na brzinu brakorazvoda, ali što se tiče prijave djeteta, Obiteljski je zakon prilično jasan (i neumoljiv, pa vaši eventualni sporazumi, sa ili bez ovjere javnog bilježnika, nemaju nikakva pravnog učinka): Članak 54. Djetetovim ocem smatra se majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka. dakle, tristo dana od pravomoćne sudske presude o razvodu braka, ne od prestanka bračne zajednice. ...i ne samo da će bivša supruga prijaviti dijete na Vaše prezime, nego ćete i Vi morati s njom u matični ured kako biste prijavili tuđe dijete kao svoje preostaje Vam slijedeće: Članak 79. (1) Majčin muž može osporavati očinstvo djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka ako smatra da on nije otac. Ako je muž potpuno lišen poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, tužbu radi osporavanja očinstva može podnijeti njegov skrbnik uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb. (2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana saznanja za činjenicu koja dovodi u sumnju istinitost upisanog očinstva, ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta. ili: Članak 81. (1) Majka može osporavati očinstvo djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka. Ako je majka potpuno lišena poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, tužbu radi osporavanja očinstva može podnijeti njezin skrbnik uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb. (2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od šest mjeseci od rođenja djeteta.

za daljnje postupanje ključna je informacija da li je Vaš bivši suprug upisan kao otac djeteta ili nije. ukoliko je upisan (svakako provjerite u matičnom uredu), a obzirom da nemate sudsko rješenje da Vam se dijete povjerava na zajednički život i skrb, zakonski gledano ima ista prava kao i Vi, dijete može zadržati kod sebe, pa policija, ukoliko se odlučite njima obratiti, nema osnove za intervenciju. CZSS bi vas oboje trebao pozvati na razgovor, nastupiti kao posrednik, te nastojati postići dogovor u najboljem interesu djeteta; osim prizivanja glasa razuma, može se poslužiti i pritiscima, kao što je npr. prijava za psihičko i emotivno zlostavljanje djeteta, što je, nakon višesatnog ispitivanja na policiji, poprilično učinkovito sredstvo za podsjećanje na roditeljske odgovornosti. kako bi izbjegli ponavljanje ovakvih situacija, nastojte što prije od suda ishoditi bar privremenu mjeru o povjeravanju djeteta na zajednički život i skrb. ukoliko Vaš suprug nije upisan kao otac djeteta, moglo bi se doista raditi o kaznenom djelu iz čl.125, stavak (2) Kaznenoga zakona, što značajno mijenja način postupanja.

zvuči gore nego što jest, mjera nadzora se izriče kako bi se roditeljima pomoglo u izvršavanju roditeljskih dužnosti, ponajprije savjetima, a ne kako bi ih se kaznilo, pa bi stoga i sud na isto trebao gledati blagonaklono (jer eto, roditelji poduzimaju baš sve, pa pripuštaju i CZSS u vlastiti dom, kako bi pomogli svome djetetu). osoba koja vrši nadzor (najčešće vanjski suradnik CZSS-a, psiholog ili socijalni radnik) dužna je voditi zapisnik, pa Vam mišljenje nepristrane, stručne osobe na sudu može ići u prilog, više nego npr. Vaše svjedočenje. moja Vam je sugestija da prihvatite nadzor, surađujete s istim i izvučete maksimum koristi za sebe i dijete.

@mario-sb prije nego što se odlučite što ćete dalje, pokušajte potražiti pomoć i savjete za sebe i dijete u obiteljskom centru u slavonskom brodu ili u vinkovcima. http://www.dijete.hr/Dokumenti/novi%20dokumenti/OBITELJSKI%20CENTRI.pdf za adresu OC-a u slavonskom brodu nisam sigurna, našla sam samo ovo: http://www.datoteka.com/croatia-zute-stranice/O/obiteljskicentarslavonskibrodpodvinje.html

@Zeljka80 ukratko, upravo tako kako ste napisali i kako Vam je Vaša odvjetnica objasnila; pokušajte pomoć i savjet potražiti u našem ministarstvu pravosuđa, sektor za međunarodnu pravnu pomoć http://www.pravosudje.hr/default.asp?ru=210&sid=&akcija=&jezik=1 ako Vam već ne mogu pomoći, možda Vas bar mogu uputiti tko može

zajedničko skrbništvo jedini je oblik skrbništva koji poznaje hrvatski Obiteljski zakon. također, roditelj ga se ne može odreći. Članak 99. (1) Roditelji bez obzira žive li zajedno ili odvojeno ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno. Članak 91. (1) Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, s ciljem zaštite dobrobiti djeteta, osobnih i imovinskih interesa. (2) Roditelj se ne može odreći roditeljske skrbi. (3) Roditeljska skrb može se ograničiti ili oduzeti samo odlukom nadležnih tijela iz razloga i na način propisan ovim Zakonom. Članak 114. (1) Sud će u izvanparničnom postupku roditelja koji zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava lišiti prava na roditeljsku skrb. (2) Roditelj zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava ako: 1. provodi tjelesno ili duševno nasilje nad djetetom, uklju­ču­jući izloženost nasilju među odraslim članovima obitelji, 2. spolno iskorištava dijete, 3. izrabljuje dijete sileći ga na pretjerani rad ili na rad koji nije primjeren njegovoj dobi, 4. djetetu dopušta uživanje alkoholnih pića, droge ili drugih opojnih sredstava, 5. navodi dijete na društveno neprihvatljivo ponašanje, 6. je napustio dijete, 7. ne skrbi dulje od tri mjeseca o djetetu s kojim ne živi, 8. u roku godine dana ne stvori uvjete za zajednički život s djetetom s kojim ne živi, a da za to nema osobito opravdan raz­log, 9. ne skrbi za osnovne životne potrebe djeteta s kojim živi ili se ne pridržava mjera koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donijelo nadležno tijelo, 10. na drugi način grubo zlorabi djetetova prava.

što točno piše u Vašem planu nadzora, koji su zadaci nadzornika? još nešto, želite li sačuvati živce i zdravlje, prestanite razmišljati o tome da otac ima vezu na centru, da se nadzornik naslađuje Vašom psihičkom patnjom, a pogotovo se nemojte pitati tko Vas i zašto tako teško kažnjava. puno je vjerojatnije i bliže istini da se i nadzorniku i djelatnicima centra živo fućka i za Vas i za dobrobit Vašega djeteta, što pripada u kategoriju loše odrađenog posla, čemu se, uz podosta truda doduše, ipak može stati na kraj.

a otac djeteta je umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen potpuno poslovne sposobnosti, djelomice lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili je spriječen? jer, ako nije ništa od navedenog, gospođa prema Obiteljskom zakonu nije samohrani roditelj. bez obzira, ukoliko je gospođa iz Zagreba, neka pogleda na službene stranice grada Zagreba (http://www.zagreb.hr/), možda pronađe informacije koje bi mogle pomoći glede ostvarivanja socijalne pomoći (ovdje je od značaja samo imovinski cenzus) ili najma gradskoga stana.

plan nadzora sastavni je dio rješenja o nadzoru te se dostavlja svim strankama koje su u nadzor uključene, dakle, ocu, majci (ukoliko se nadzor vrši i nad njezinom skrbi) i nadzorniku, stoga traženje istog ne bi trebalo predstavljati nikakav problem, upravo da ste Vi od nadzora i izuzeti, a sve u svrhu bolje komunikacije i na dobrobit djeteta. ukoliko imate liječničku potvrdu da je dijete bolesno te da treba mirovati u kući, nadzorniku preostaje jedino pjevanje borbenih glede Vašeg majčinstva.

hrvatski Obiteljski zakon jedino i poznaje zajedničko skrbništvo, što znači da su roditelji, bez obzira da li su u braku, razvedeni ili u braku nikada nisu niti bili, oboje skrbnici svome djetetu, s jednakim pravima i obvezama. u javnosti (a nažalost i na ovom forumu) se prečesto pojam skrbništva poistovjećuje sa skrbi, tj. često se kaže da je jedan od roditelja nakon razvoda braka "dobio skrbništvo" što je potpuno netočno, a i poprilično opasno, jer onaj roditelj kome je nakon razvoda dijete povjereno na zajednički život i čuvanje (brigu, tj. skrb) lako upada u zabludu da je on sada jedini koji treba, smije i može brinuti o djetetovu životu, a onaj koji s djetetom ne živi služi tek kao izvor financija. dakle, tijekom brakorazvodnog postupka sud će odlučiti s kojim će roditeljem dijete nastaviti živjeti (nedavno se ovdje pisalo o situaciji gdje je sud donio privremenu mjeru prema kojoj je dijete provodilo jednak broj dana s oba roditelja, što je poprilična rijetkost), koliko će vremena provoditi s onim roditeljem s kojim ne živi (obično se odredi minimum susreta, što roditelje koji se mogu dogovarati ne sprječava da realiziraju i daleko više od navedenoga u sudskoj odluci) te koliko će taj roditelj financijski doprinositi djetetovu uzdržavanju; obično bi to trebalo biti oko 60% djetetovih potreba procjenjenih temeljem djetetove dobi te njegovih povećanih potreba (npr. izvanškolske aktivnosti, zdravstveni problemi), a u obzir se uzimaju roditeljevi prihodi, mogućnost dodatne zarade, imovina, da li ima još djece ili članova obitelji koje uzdržava itd. alimentacija se plaća i za ono vrijeme (zimski i ljetni praznici) koje dijete ne provodi s roditeljem s kojim inače živi. u stvarnosti se mnogi roditelji (tj. očevi) žale da su im alimentacije toliko visoke da zapravo sami financiraju sve djetetove potrebe, a bilo bi zanimljivo saznati i kako je sudac riješio pitanje alimentacije u gore navedenom slučaju, koji je poprilično blizak onome što smo navikli gledati u američkim filmovima kao "zajedničko skrbništvo".

1. imovina se dijeli u posebnom postupku 2. obavezno, dijete je maloljetno; CZSS provodi tzv. postupak posredovanja, nakon kojeg daje mišljenje sudu s kojim bi roditeljem dijete trebalo nastaviti živjeti, koliko bi se često viđalo s roditeljem s kojim ne živi te koliko bi ovaj trebao doprinositi djetetovu financijskom uzdržavanju. ukoliko se s bivšom suprugom možete dogovoriti o gore navedenom (a prema napisanom stječe se dojam da možete), postupak na CZSS-u bi trebao biti puka formalnost u svakom slučaju, pročitajte dijelove Obiteljskog zakona koji se odnose na razvod braka (od čl.42); dostupan je na internetu.

u našem Obiteljskom zakonu i ne postoji drugačiji oblik skrbništva osim zajedničkog, jer su oba roditelja ravnopravni skrbnici djetetu (osim u slučajevima teškog kršenja djetetovih prava, kada se roditeljska skrb oduzima u posebnom sudskom postupku) bez obzira kome je povjereno na zajednički život i skrb, tj. brigu i čuvanje, što ne znači isto što i skrbništvo. stoga, oboje imaju pravo i dužnost odgajati dijete i novčano doprinositi. također, alimentacija nije novčani doprinos za vrijeme kada je dijete kod roditelja kojem je povjereno, niti je onaj roditelj koji alimentaciju plaća dužan sam podmiriti sve djetetove financijske potrebe. ono što naš Zakon ne poznaje, mogućnost je da dijete provodi pola vremena kod jednog, a drugu polovicu kod drugog roditelja. drugi je par cipela zašto se u nas često događa da se Zakonom zajamčeno zajedničko skrbništvo u stvarnosti pretvara u ono što je vani opisano pojmom "potpunoga skrbništva", koje ima samo jedan roditelj.

kaskate za stvarnošću; struka odavno smatra da je za djecu bliskost s ocem od prvoga dana od jednake važnosti za njegov razvoj kao i bliskost s majkom. ako niste znali, i očevi i usvojitelji također hrane i podižu djecu, sa ili umjesto navodno nezamjenjivih majki, a Vi i Ustav ih trpate u kategoriju drugorazednih građana. smatram da bi CZSS i sudovi bili zatrpani, vrlo često i neopravdano i ranoj fazi života djeteta (čak i dojenačkoj dobi), zahtjevima za skrbništvo od strane očeva. a što je s onim opravdanim zahtjevima? problem bi bio što bi se od obiteljskih sudova i CZSS-ova tražilo da rade svoj posao? Vi to ozbiljno? da li je svrha zakona da štite građane i njihova prava (u ovom slučaju dobrobit djece), ili da štite državne institucije od previše rada?

Svjedoci smo prečesto da se partneri nastoje diskreditirati međusobno do uništenja. apsolutno ste u pravu. ali u takvim slučajevima ne može se prednost pri dodjeli djeteta na zajednički život i skrb steći samom činjenicom da je majka ta koja je rodila dijete. zašto smatrate da bi se zakonskom formulacijom kojom se štiti roditeljstvo automatski smanjila zaštita materinstva?

nepromjenjive biološke činjenice nisu ničija zasluga niti nedostatak, pa stoga ne mogu biti niti kriteriji po kojima se određuje najbolji interes djeteta. citiranje Vašeg komentara tek služi forumašima kao informacija s kojeg stajališta nastupate i koliko su Vam mišljenja argumentirana.

@zlekic a ovo je kriterij kojim se navedeni i njemu slični suci valjda vode kad odlučuju o dodjeli djeteta na zajednički život i skrb? Država štiti materinstvo i da, to treba i ostati. Uz puno razumijevanje problematike i dužno poštovanje očevima idemo krenuti ispočetka. Majka je ta koja ne samo da rađa, nego i nosi jedan novi život. Dečki majka je u drugom stanju, a to znači brigu za sebe i dijete od začeća . To dakako nije uvijek školski primjer trudnoće i poroda. Kad majka rađa krv ide. Smeta mi činjenica da se prema djetetu u ovoj temi ponašaju kao gotovom proizvodu kojeg je eto majka uzurpirala. Pa djecu se ne rađaju iz vaza. Imate li pojma vi borci za ravnopravnost koliko dugo žena nakon poroda drhti i trese se od pretrpljenog napora i bola. I onada tek počinje: dok žene u rodilištima uče dojiti djecu vi već uveliko slavite jer naravno nemate strpljenja a i nije neka romantika nazdravljati s dojiljom. E kad ljubav pukne a vi se taman navikli da vam svi govore kako imate krasnu obitelj i djete Vam je prelijepo i dakako volite ga, onda rospija ode. No nije kraj svijeta, tu je Vaša mama koja će ako treba i osnovati udrugu kako bi skupa s Vama rospiji dala na znanje da nije kraj i da će joj život biti gorak. Nije brak i obitelj šala drgi dečki. Djeca nisu slučajnost. za neupućene, ovo je copy/paste komentara osobe nadimka zlekic ispod teksta "Razvedeni očevi u Hrvatskoj imaju vrlo male šanse dobiti skrbništvo" iz Jutarnjeg lista

@zlekic mislite li u svome postu na povjerenje u ovakve suce? http://www.jutarnji.hr/-sud-je-bivsoj-dodijelio-djecu--a-zna-da-je-ona-psihicki-bolesna-/592235/?pageNumber=2#page_2