pahuljicazg

ajmo se vratiti na početak Pozdrav! Ovdje na legalisu mi se cini kao neko pravilo da se popljuje majka ako ima prigovora sto se tice kontakata djeteta sa ocem. krivo Vam se čini, odgovori na legalisu ovise o opravdanosti prigovora...istina, ponekad se neki zaigraju, ali to se ipak rijetko događa. Ali, ono sto frustrira je cinjenica da, u vecini slucajeva, otac i nije toliko zainteresiran za dijete, koliko za pravljenje inata. nemojte generalizirati, zadržimo se radije na Vašem problemu U mom slucaju, ja dajem dijete ocu i van odredenih okvira, zasto ne, ali ako on vrati dijete kuci, a mene nema, on zove policiju, on zove socijalnu sluzbu... opći je stav da je intenzitet druženja zapisan u sudskim rješenjima minimum potreban djetetu, pa se roditeljima koji se mogu dogovarati preporučuje i znatno više od toga. obratite pažnju na pojam "moći se dogovarati". za Vašeg je bivšeg supruga u ovom trenutku "dogovor" tek misaona imenica(možda, jednom kad ga prođe jad i želja za osvetom to bude u mogućnosti), stoga se držite određenih okvira, kako bi sebe (i dijete) poštedjeli scena. Htjela sam otic na more s malenom, on kaze da nesmijem, da ce mi zvat policiju da ne postujem vrijeme njegovih kontakata. Ako ostavim dijete doma sa mojima, zvat ce socijalnu da zapostavljam dijete, a on ne zeli uzet dijete. I sta sad? ništa. lijepo sastavite dopis centru u kojem ih obavještavate da ste dana toga i toga pokušali s bivšim suprugom dogovoriti kad će tko od vas koristiti praznike s djetetom, da dogovor nije uspio te da Vi odlazite na more s u tom i tom periodu. zbrojite koliko će susreta s djetetom propustiti (prema određenim okvirima!) te ponudite nadoknadu istih (recimo, predložite da otac s djetetom provede umjesto 14, 16 dana u komadu). dopis pošaljite poštom s povratnicom, ili predajte na urudžbeni zapisnik na centru i tražite urudžbeni broj. i otiđite s djetetom na more. baš bih voljela vidjeti centar, a bogami i oca, koji bi tvrdili da je za djete bolje kuhati se na kontinentu, nego biti na moru. On dolazi na sud, u centar, gdjegod i lije suze da mu ja branim vidjat dijete (ta priča valjda uvijek pali) i sad ti dokazi da to nije istina. I onda se na mene obruse i mene se kudi da to ne smijem?!? U jednu ruku to je zlostavljanje! On ima kontrolu, kao! Ajde molim te! ako se držite zadanih okvira, može hodati kud hoće, zvati koga hoće, liti suza koliko želi, mogu svi skupa pjevat borbene. prije ili kasnije (nažalost češće kasnije, a Vi se morate naučiti kako sve to preživjeti uz minimalan utrošak vremena i živaca) svi će shvatiti da su to tek šuplje priče i da on zaista zloupotrebljava svoja i djetetova prava e kako bi Vama i dalje kontrolirao život. i nemojte se uzbuđivati zbog upozorenja centra, oni uvijek "pritišću" onog roditelja s kojim se može dogovarati. ali, budu li previše pilali po njegovim pravima, podsjetite ih(smireno, bez padanja u vatru!)da i Vi imate neka prava, posebice na miran život bez scena. toučka. dakle, držite se papira i nedajte se za...zezati. usput rečeno, da li je policija ikad reagirala na njegov pozive, pa došla na lice mjesta provjeriti kojom ste brzinom premotali dijete?

ah cigo, stvarno ste slatki, obrazovani i kulturni nadasve kako reče jedan naš dragi ministar, da nije smiješno, tragično je (i on, poput Vas, pojmove razumije samo na razini dječjega slikovnoga rječnika) živjeli Vi meni i dalje uspješno i dugo, uvjereni da kužite stvari i da to ikog ovdje zanima

kada ste si Vi, Cigo, uzeli za pravo umjesto odgovora na upit napisati što mislite, i mene ste izazvali da isto pravo iskoristim (ispričavam se postavljačici upita na oftopičarenju) - ono što prodajete u ovom postu (ostale me vaše pisanije savršeno ne zanimaju) čista je demagogija, ponajprije jer ne znate gdje je postavljačica upita zaposlena (ponavljam, i privatne firme također dijele regrese). i ničim me ne možete uvjeriti da niste demagog :amen: polemizirati s Vama, a još manje proučavati Vaše stare upise e kako bih saznala Vaše mišljenje o životu (ne zanima me, ovo je legalis, a ne draga marta) uopće nemam namjeru, niti sad, niti ikad u budućnosti.

koliko mi je poznato, i u privatnim se firmama dobivaju regresi, a potencijalni problem s nedostatkom novca za mirovine sasvim se sigurno neće riješiti oduzimanjem prava drugima, bar ne na duži rok. stoga, bez demagogije, molim.

svojevremeno ste izrazili bojazan da bi sud, nakon očeve žalbe, dijete mogao dodijeliti njemu na zajednički život i brigu. ponaša li se otac ovako kako opisujete, dakle kako vjetar puše, danas bi sve a sutra ništa, strah je suvišan, bez obzira što on pisao u žalbi (još jednom, pisati se može svašta, dokazati manje toga). očinstva se odreći ne može, tj. odricanje nema nikakvoga pravnog učinka (i dalje ima sva prava i obveze, dakle, dužan je dijete viđati, financijski pridonositi njegovu uzdržavanju itd.; ne ispunjavanje obveza kazneno je djelo). a otac, ukoliko nije zadovoljan učestalošću susreta, može tražiti da ih bude više...moram priznati da su prijetnje odricanjem od djeteta krajnje neobična strategija za postizanje ovoga cilja odlaske djeteta ocu spriječiti ne možete, tj. ukoliko se odlučite na tako nešto trebalo bi Vam biti jasno da djetetu uskraćujete njegova prava, što je također kazneno djelo. možda, ukoliko imate valjanih argumenata (npr. ako otac nema kontinuitet druženja s djetetom...ima li? i koliko je dijete staro?), možete tražiti da se susreti odvijaju pod nadzorom.

svašta. a da ne pokazuje interes, onda bi ga se "kaznilo" dozvolom da djetetu osim očeva prezimena dodate i svoje...kakvo brkanje krušaka i jabuka u instituciji gdje se to ne bi smjelo dešavati...

svakako tražite nadzor nad izvršenjem roditeljske skrbi, tj. nad susretima i druženjima. imate više nego dovoljno argumenata, a i majčino ponašanje iz prošlosti ukazuje da bi to bilo najbolje rješenje (čini mi se da bi i njoj dobro došla psihološka, ako ne i psihijatrijska pomoć)... bilo bi dobro kad bi dobili podršku psihologa kojima ste vodili djecu (psihotramua centar u klaićevoj?), pa da se obrate centru sa službenim zahtjevom za zaštitu djece.

vjerojatnost da se tek rođeno djetešce povjeri ocu na zajednički život i brigu, uz živu majku, gotovo je jednaka nuli; zastrašivanje oduzimanjem djeteta tek je dio uobičajenog razvodskog folklora i ne bi se trebali time uopće zamarati.

ne znam što ste mislili, znam samo što ste napisali (da se postupak može okončati i ukoliko se suprug ne pojavljuje na ročištima, uspoređujući to sa svojom situacijom koja je znatno različita od one postavljačice upita, gdje je tek održano prvo ročište). i na to sam reagirala. u drugom ste postu napisali ipak nešto značajno drugačije, zar ne? prema OZ-u posredovanje prije razvoda vrši se u slučajevima kad bračni drugovi imaju maloljetnu djecu, ili punoljetnu nad kojom još ostvaruju roditeljsku skrb (čl.44), pa ne znam od kud Vam informacija da se isto provodi i kod parova koji djecu nemaju.

ne može. ne bez posredovanja CZSS-a i ne tako lako i glatko. odlazak oca u inozemstvo svakako znači odgodu i odugovlačenje postupka.

nadati se da će na centru netko dobiti otkaz zbog loše odrađena posla nažalost vrlo je blisko naučnoj fantastici

zaboravila sam pitati, zašto starije dvoje djece nema kontakt s majkom?

ponajprije, mali ispravak - samohrani otac niste, već roditelj kojemu su djeca nakon razvoda povjerena na zajednički život i brigu. prema onom što opisujete, od oduzimanja roditeljske skrbi (postupak se pokreće u slučajevima teškog zlostavljanja i zanemraivanja djece, što Vaša, budimo realni, ipak nisu) puno bi učinkovitije bilo od centra zatražiti susrete pod nadzorom, kako bi se izbjegle situacije u kojima majka nastoji manipulirati djecom (zaista nisu dužna slušati pogrde na Vaš račun, a pogotovo ne nagovaranja da ukradu novac),a djeci ipak omogućili kontinuirani susreti s majkom. u dopisu kojim ćete od centra tražiti nadzor (šaljite ga poštom uz povratnicu, ili ga osobno odnesite u dva primjerka u centar te tražite upis urudžbenog broja na Vaš primjerak) navedite konkretne slučajeve majčine nebrige; ja bih se na Vašem mjestu usredotočila na ugriz buhe, što ukazuje na sumnjivu čistoću majčina stana, uvreda na Vaš račun koje djeca moraju slušati, nagovaranje na krađu, a manje na to što dijete nije jelo kad je ustalo (zašto? nije bilo hrane, ili mu nije bilo servirano?, jer, ako je ovo drugo, mogli bi Vas "poklopiti" da bi si šestogodišnjak ipak već mogao sam uzeti jesti, a ako ne zna, onda je to dokaz da ste Vi loš otac jer ga niste naučili; isto vrijedi i za pranje zubi, tuširanje i pranje kose). također, ne bih puno spominjala ni krpelje; naime, lako ih je previdjeti jer su sićušni, a ukoliko ih je majka odmah izvadila, vjerojatnost zaraze meningitisom ili lajmskom bolešću vrlo je mala i odlazak liječniku zaista je nepotreban (problem nastaje ukoliko se krpelji ne skinu duže od 24 sata, onda se oko mjesta uboda može pojaviti crveni nepravilni rub i otok, pa je odlazak liječniku i preventivna kura antibiotika neizbježan...znam iz iskustva s vlastitom djecom i njihovim ocem, koji mi ni na mukama nije htio reći gdje je bio s njima da su pokupili krpelje, pa da znam tražiti savjet od epidemiološke službe...da ih je vidio skinuo bi ih i ne bi bilo problema...a centar cijelu priču nije "doživio" kao problem). ukoliko mudro sročite zahtjev i istaknete probleme koje možete argumentirati, bez pretjeranih reakcija i emocija, te ishodite susrete s majkom pod nadzorom, možda se riješi i problem majčina nedolaska na dječje treninge i natjecanja, jer to može biti sasvim zgodna stavka za uvrštenje u plan provođenja nadzora

može, mora i treba. pročitajte Obiteljski zakon (dostupan je na internetu, samo ukucajte u tražilicu), posebice dio koji se odnosi na utvrđivanje majčinstva i očinstva sudskim putem, a ne bi bilo naodmet i pažljivo pročitati dio koji se odnosi na roditeljsku skrb. kada se jednom utvrdi očinstvo i izvrši upis u maticu, otac će, ukoliko i dalje ustraje u stavu da dijete ne želi čuti ni vidjeti, a pogotovo ukoliko se majka bude trudila sudskim putem izboriti za djetetova prava (to joj je roditeljska obveza!), činiti kazneno djelo, a ni "pospremanje" u zatvor ga neće abolirati od plaćanja alimentacije. glede nasljeđivanja imovine (nakon smrti oca), prava ima samo dijete, potpuno jednaka kao i djeca rođena u braku, dok njegova majka istih nema, pa se ne morate brinuti da će moći ostvariti kakvu imovinsku korist za sebe. pokušajte razmišljati pribrano, jer dijete doista nije krivo za neodgovornost odraslih...pripremite se svakako za sudsko dokazivanje očinstva (nemojte nasjedati na rekla-kazala, vjerujte samo i isključivo rezultatima DNK analize), jer možda se dokaže i da Vaš suprug nije otac djeteta...

gospođo, što Vi zapravo želite? sažaljevanje, zajedničko neproduktivno pljuvanje po nepravednoj nam državi, da Vam se piše ono što želite pročitati mada ne odgovara istini, sukob s onim tko Vam kaže da niste u pravu, a Vi to silom želite biti, ili konkretnu pomoć? samohrani roditelj niste. ono o čem pričate nije preraspodjela radnog vremena. nedolazak na radno mjesto ili odlazak s istog bez dopuštenja razlozi su za izvanredni otkaz. zanimalo me što se točno do sad desilo i do koje ste se mjere "uvalili", kako bih znala što ću pitati sindikalnog povjerenika (a nije da sam članica sindikata i da se nešto naročito simpatiziram s dotičnim) u svojoj firmi, kad se Vi od svoga ne možete nadati pomoći, e kako biste znali što uopće očekivati u situaciji u kojoj jeste i što možete poduzeti (osim promijeniti posao). zbilja maliciozno od mene, nema što. kao i prijedlog da se obratite (pučkome) pravobranitelju za savijet, uostalom. P.S. fućka mi se živo pijete li kavu za radnoga vremena ili ne. isto bi mi tako trebalo biti svejedno hoćete li ostati bez posla ili nećete, ali iz nekog mi razloga nije. silly me

zanimalo me da li se kojim slučajem niste pojavili na radnome mjestu u vrijeme kad ste trebali. ili ste otišli prije kraja radnoga vremena bez dopuštenja

ne nužno, ukoliko otac ima iznadprosječna primanja, imovinu koja mu donosi prihod i sl., može biti i veća.

prijava se podiže protiv Vas jer ste negdje pogriješili, smatrajući da imate neka prava koja Vam očito ne pripadaju. obzirom da ste u nezgodnoj situaciji, bilo bi dobro da sada pokušate sanirati štetu ljudskim razgovorm sa šefom, jer u pravu niste, uz odstupanje od tvrdih stavova (poput odluke da ne namjeravate plaćati tetu čuvalicu) koji bi Vas u konačnici mogli koštati radnoga mjesta. ružno zvuči, ali trebali ste se dobro informirati o svome statusu i pravima prije nego što ste se doveli u situaciju da se protiv Vas diže prijava (niste napisali kakva točno, možda vrag ipak nije tako crn kako se meni učinilo)

po ZOR-u je trebao Vaš dobrovoljni pismeni pristanak...da ste samohrana majka...ali do pravomoćnosti presude to niste... pučki pravobranitelj? ljudski dogovor ne dolazi u obzir?

iz Vaših se upisa stječe dojam da je otac poprilično zbunjen u svojim namjerama, jer pišete da mu "ne odgovara" da dijete živi s Vama, a potom da će se "boriti" da Vi dovodite dijete k njemu na susrete. dakle, izjava "ne odgovara mi" nije argument kojeg bi ijedan sud prihvatio kao dovoljan za izmjenu odluke o povjeravanju djeteta. ne uzmogne li dokazati da je značajno bolji roditelj od Vas, ništa od toga. drugo, kao što marlino piše, uobičajeno je da onaj roditelj koji s djetetom ne živi, dolazi po njega na adresu stanovanja i nakon susreta ga vraća. to zaista ne bi trebao biti problem, a posebice ne razlog za "borbu" (osim, ukoliko živite u dva udaljena grada, pa je putovanje veći finacijski izdatak, onda "borba" može biti očekivana); ipak, ukoliko su roditelji u napetim odnosima i nema mogućnosti dogovora, svaka je stavka razlog za sukob, pa je najbolje sve jednoznačno definirati i staviti u odluku kojom se određuje povjeravanje te susreti i viđanja.

pročitajte Zakon o radu. obratite se sindikalnoj središnjici za savjet i pomoć. a možete se i pokušati ljudski dogovoriti sa šefom.

kada se pokreće bilo kakav postupak vezan uz maloljetnu djecu, bila to izrada putovnica, zahtjev za promjenom mjesta prebivališta, upis u školu, pokretanje sudskog postupka kojim se traži određivanje kome će djeca biti povjerena na zajednički život i brigu i sl. uvijek se traži izvod iz matične knjige rođenih, u kojem su upisani roditelji (npr. ona marica, Vi ivica); ivica i marica su oboje zakonski zastupnici. marica nema papir na kojem piše da su djeca njoj dodjeljena na zajednički život i brigu, a pogotovo ne da je ivica lišen roditeljske skrbi. dakle, ivica i marica imaju jednaka prava.(ivica ih je stekao onog trena kad je upisan u rubriku "otac"). a što je bilo s perom i njegovim pravima, nije Vaša briga. on je iz druge bajke

u Obiteljskom zakonu navodi se da "Samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je drugi umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen potpuno poslovne sposobnosti, djelomice lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili je spriječen". a u Zakonu o socijalnoj skrbi: "Samohranim roditeljem smatra se roditelj koji nije u braku i ne živi u izvanbračnoj zajednici, a sam skrbi za svoju djecu". Samohrani se roditelji u Zakonu o radu spominju samo u kontekstu prekovremenog rada ili preraspodjele radnog vremena (čl.33 stavci 5 i 8). bilo bi dobro poslušati Gringovu sugestiju, a ni obraćanje sindikalnom povjereniku (u državnoj ste službi, pretpostavljam da imate sindikat) nije loša ideja.

Naime, majka djece me isto kaze da je ona "staratelj" djece a ja samo otac na papiru u smislu da si neumisljam puno !? majka djece priča bezveze. obzirom da ste upisani kao otac djeteta imate ista prava i obveze kao i ona, tj. oboje ste skrbnici. Moze li ona bez moga znanja pokretat postupke i s obzirom na taj status "staratelja" koje su njene ovlasti u vezi djece?? bez Vas ne može ništa, jer ste oboje zakonski zastupnici djeci, obzirom da ne postoji sudska odluka kojom bi joj djeca bila povjerena na zajednički život i brigu (newbie o tom piše u "dobroj strani loše strane"). Isto tako mi je rekla da djeca mogu preko granice putovati samo sa zdravstvenim iskaznicama, sto mi je jako glupo. Zelim doc do toga da imamo jednaka prava, dali je to moguce opet priča bezveze. djeca granicu mogu prelaziti samo i isključivo s vlastitim putovnicama, koje bez Vas ne može izraditi (oboje ste zakonski zastupnici jer nema sudske odluke kojom su joj djeca povjerena...) i Vi i majka, prema Obiteljskom zakonu (pročitajte ga, dostupan je na internetu), imate potpuno jednaka prava (i obveze). svatko tko Vam kaže drugačije - laže.