bartleby

Ne možete tražiti izuzeće Centra temeljem osjećaja. Morate imati dokaze da su nesavjesno obavljali posao, ili zlorabili položaj, ili provodili diskriminaciju. Centar se izuzima rješenjem suda, ili rješenjem Ministarstva socijalne politike i mladih. Istina, postoje i ilegalna seljenja predmeta među centrima, ali je to onda kad njima zbog nečega odgovara, s tim ne možete računati.

Dijete treba živjeti s roditeljem koji će dijete poticati na opsežno i kvalitetno provedeno vrijeme s drugim roditeljem.

Koliko ste udaljeni od majke djece? Zašto ne može ostati tjedan : tjedan kad djeca krenu u školu? Svrha svakog postupka ne smije biti ocrnjivanje roditelja, već osiguranje da djeca imaju u svojem životu oba roditelja. Ako se s polaskom u školu to može osigurati, koja je svrha mijenjanje odluke o skrbništvu? Ako bi djeca i bila dodijeljena ocu i vama na zajednički život, opsežno vrijeme s majkom bilo bi važno za njihov zdrav razvoj. Razmišljajte u smjeru kako to osigurati. Nemojte se baviti roditeljskim stilovima - različitosti samo obogaćuju.

Vaša je odvjetnica u pravu. Zakon ne priječi 7/7, ili bilo kakav dogovor roditelja koji nije protiv interesa djeteta. Stavite dogovor na papir, potpišite i predajte sucu. Sretno.

Ne razumijem kakve su to 'posjete' od dva i pol sata tjedno? Kako takvo oskudno vrijeme uopće može biti u interesu djeteta? Tko je u stanju tijekom tolikog vremena graditi odnos? Mogu li to vrijeme dijete i otac bar samostalno provoditi? Bez vaše nazočnosti? Ako je otac posjetitelj, jasno je da ga takav status demotivira. Napišite i porazgovarajte s Centrom - ocu svakako treba pomoć u snalaženju s djetetom. Istina, centri nemaju iskustva u pružanju potpore očevima, ali se od nekud mora krenuti. Stručna osoba u nadzoru bila bi od velike pomoći.

Da bi se gradio pozitivan odnos obje strane trebaju to htjeti, dogovor treba odgovarati svima. Oboje roditelja treba u središte interesa staviti dijete i potrebno je biti fleksibilan, ako se može. Želim reći da nije ključno jesu li ti vikendi baš oni po rješenju, ako se uspijete dogovoriti. Ako se jedna strana odbija dogovarati, onda se najbolje držati rješenja dok se strasti ne smire. Ucjene spadaju pod zlostavljanje. Naravno, one mogu biti i pretjerane reakcije zbog teške situacije kakva je zajednički život nakon razvoda, ali su definitivno neprimjerene i jesu protiv interesa djeteta. Traženje pomoći institucija sustava koje se plaćaju iz našeg poreza nije rat. Nažalost, institucije obično dodatno prodube sukob. Zato strpljivo i uporno - pisana obavijest Centru, kratko, jasno i činjenično, usredotočeno na dijete, kad god se odbija dogovor o djetetu ili spriječava roditeljsko vrijeme s djetetom. A zlostavljanje, uz dokaze, predočiti službama zaduženim za to, npr. Poliklinici (od kud potječe taj animozitet prema svjetski priznatoj ustanovi?), policiji. Savjetovanje žrtvi da ne prijavljuje zlostavljanje je loše savjetovanje. U tijeku je projekt Ženske sobe gdje se zlostavljanje prijavljuje jednim klikom. Kao što i treba.

Idite na sud i predajte požurnicu. Usput pogledajte stanje spisa. Međutim, smatram da su kaznene prijave za taj problem kontraproduktivne - kako ćete dobiti alimentaciju ako tuženik završi u zatvoru i još sigurno izgubi posao (ako ga ima)? Pametnije je tražiti ovrhu - veće su šanse da dijete ostvari svoje pravo na uzdržavanje. Osim toga, tražite naknadu od CZSS, pa će oni tražiti naknadu od roditelja koji ne plaća alimentaciju.

A može se sve poslati i mailom na ministarstvo@mspm.hr, s naznakom za ministricu i u cc jasna.curkovic-kelava@mspm.hr, s naznakom za pomoćnicu ministrice

mario-sb, nešto ste puno ljuti pa odgovarate na tvrdnje koje nikad nisu izrečene. Ne, roditelj s kojim dijete živi nije vlasnik djeteta i ne bi se smio tako ponašati - ako to ipak čini, postoje pravni putevi da malo popravi svoje ponašanje, usprkos nefunkcioniranju sustava. Međutim, sustavi nigdje u svijetu ne funkcioniraju dok se ne skupi kritična masa onih koji ih na to primoraju. Kritična masa onih koji jadikuju 'joj, kako nam je teško', nema značaja.

U današnje vrijeme je trudnoća i porod izbor a ne obveza (pa time majka nije žrtva već ona koja odlučuje) i ni na koji način ne obvezuje dijete da u slučaju razvoda roditelja ono mora željeti živjeti baš s majkom. Osim toga ste to stanje opisali kao neku tešku bolest, što ono definitivno nije, osim u slučaju težih komplikacija. I sasvim ste smetnuli s uma da posvojena djeca imaju svu roditeljsku brigu od osoba koje nisu prošle kroz strašno iskušenje trudnoće i poroda.

Tea, potpuno je nebitno kome će dijete 'pripasti'. Za dijete je važno da i dalje ima oba roditelja i da su roditelji stabilni. Potrudite se uvažavati ih i pokazati da uvažavate potrebe djeteta - ono nije izabralo vaš razvod, to je vaša stvar. Potrebe djeteta ne uvažavate ako ne uvažavate važnost oba roditelja u životu djeteta. Stvar je vrlo jasna - smanjite doživljaj i mislite prvenstveno na dijete. Javite se ocu djeteta, razgovarajte isključivo o djetetu i dogovorite kad će i koliko dijete biti s njim - ne po par sati, već po par dana. Skrbništvo ne možete dobiti - bez obzira s kim će dijete živjeti, oboje ćete i dalje biti skrbnici djeteta i odluke o djetetu morate donositi zajednički. Roditelj s kojim dijete živi nije vlasnik djeteta i ne bi se smio tako ni ponašati.

1. Za djecu je važno da imaju stalnu i neometanu dostupnost oba roditelja. Svako dijete razvedenih ili roditelja u razvodu, ako nitko na njega ne vrši verbalni ili neverbalni pritisak, reći će da želi i mamu i tatu. 2. Djeca ne odbacuju jednog roditelja bez razloga. Razlozi mogu biti razni, npr. teško zlostavljanje (čak i s roditeljem zlostavljačem mnoga djeca žele popraviti odnos), ili dijete sluša puno negativnih stvari o roditelju pa ga odbacuje da bi sačuvalo ljubav roditelja s kojim je. Samo razmislite kako ćete reagirati ako dijete jednom odbije ići u školu. Hoćete li onda tražiti podršku da dijete 'spasite' od škole? Oboje roditelja, ne samo roditelj s kojim dijete ne živi je u cjelosti odgovorno za odnos djeteta sa svakim od roditelja. Tipično je da razvedeni roditelji koji nisu prevladali vlastite partnerske sukobe za sve u vezi s djetetom krive drugog roditelja i ne prihvaćaju ni malo odgovornosti za vlastiti doprinos nastaloj situaciji. S druge strane, dijete kojem se ružno govori o drugom roditelju razvija vlastite manipulativne tehnike te svakom govori ružno o onom drugom vjerujući da će tako dobiti neke povlastice koje inače ne bi. O tome su napisani metri stručne literature. 3. Svi razumiju ljutnju i ogorčenje koji prate razvod. Teško je izdići se iznad toga i razmišljati o djetetu i ponašati se prema djetetu tako i dalje ima oboje roditelja. Dojam koji se stječe iz onoga što pišete (npr. kako je roditelj protupravno odveo dijete 14 dana na more ako postoji sudska odluka o pola ljetnih praznika?) je da zapravo tražite podršku kako biste uspješno kršili prava djeteta na oba roditelja, što je najštetnije upravo za dijete kojem nastojite pomoći. 4. Djeca koja odbace roditelja, kad odrastu, često imaju problema s vlastitim životom. 5. To što dijete voli i drugog roditelja ne znači da će vas voljeti manje, već samo više. 6. Roditelji koji s djecom provode opsežno vrijeme iako ne žive s djecom, većinom redovito plaćaju alimentaciju. 7. Nemojte se ljutiti ako ljudi imaju mišljenje koje Vam ne paše - svi iskreno nastojimo pomoći - ne mislite valjda da je neko veselje čitati o tuđoj nevolji? 8. Izađite iz filma žrtve i budite roditelj, a ne vlasnik djeteta - to znači i da djetetu treba postaviti razumne granice o tome što je prihvatljivo a što nije. Nije prihvatljivo da odbija drugog roditelja, osim u slučajevima zlostavljanja djeteta.

Pitanje je kakve dijete šanse ima za dobivanje roditelja koji će mu osigurati masu stvari na bolji način, a dijete ne možete ni dobiti ni izgubiti - oboje roditelja ima pravo i obvezu roditeljske skrbi bez obzira žive li roditelji zajedno ili odvojeno - sud samo odlučuje s kojim će roditeljem dijete živjeti.

Pravna strana je ta da trebate nadležnom Centru za socijalnu skrb odmah uputiti zahtjev da Vas i majku djeteta pozove na dogovor o tome kad ćete viđati dijete ako radite subotom - možda u tim slučajevima preseliti susrete na nedjelju, uz uvjet da majku odmah po saznanju izvijestite o promjeni termina. Pravna strana je također da od suda možete tražiti promjenu odluke i seliti termin viđanja djeteta na nedjelju ako majka odbije odgovor. Međutim, tu postoji i roditeljska strana. Bitnije je kako dijete vidi vaš izostanak nego hoće li Vas majka optužiti za zanemarivanje - takvu ćete optužbu lako rušiti jer ćete donijeti potvrdu od poslodavca kad ste sve radili subotom.

@danah, svako dijete voli svoja oba roditelja. Zašto Vaše dijete neće ocu, stvar je stručnjaka koji to mogu procijeniti kako bi djetetu pomogli. Dijete koje odbacuje jednoga roditelja bez racionalnog razloga, kasnije, kad shvati što je činilo, u pravilu biva vrlo nesretno, a posljedice mogu biti teške po dijete, uključujui i odbacivanja roditelja koji im, kad je bilo potrebno, nije pomogao prevladati takvo ponašanje. Ima i djece koja i kad odrastu dalje odbijaju roditelja kojega su odbijala kao dijete jer im je prebolno nositi se s osjećajem krivnje zbog prijašnjeg ponašanja. Ta djeca često kao adolescenti i odrasle osobe imaju problematične veze s drugim ljudima i problematične partnerske odnose. Nije se za šaliti, potražite pomoć za dijete i sebe. U svakom slučaju, takvo ponašanje djeteta nije dobro podržavati ako za njega ne postoje racionalni razlozi (teško zlostavljanje i sl.)

Kao što ste već pročitali, usredotočite se na dijete i nemojte se baviti majkom i njezinim dijagnozama, posebice zato što se čitajući knjigu nikome ne može postaviti dijagnoza, niti je to Vaš posao - na taj način gubite vjerodostojnost i svi misle da Vam je više stalo do majke nego do djeteta. Nažalost, u nas, roditelj koji ima namjeru spriječavati susrete i izolirati dijete od drugog roditelja, ima gotovo neograničene mogućnosti manipulacije sustavom. S tim se možete boriti tako da žurno naučite kako sustav funkcionira (kao što su Vam drugi napisali, sve napismeno, uporno i strpljivo) i unutar sustava se legalnim sredstvima nastojite osigurati poštovanje prava Vašeg djeteta.

Oba roditelja imaju skrbništvo, a sud određuje kojem je roditelju dijete dodijeljeno na zajednički život. Roditelji su se dužni, bez obzira žive li zajedno ili odvojeno, zajednički skrbiti za malodobno dijete (parafraza čl. iz ObZ). Dakle, kako oboje imate skrbništvo, ako se dogovorite, i ako je dijete mlađe od 10 godina, možete djetetu mijenjati prezime. A sad pitanje koje nije izravno vezano za ovaj forum, ali je vezano za skrb o interesu djeteta: Kako djetetu koristi ili šteti ovo ili ono prezime?

Naravno da onda terete baku i djeda. S obzirom da imaju biznis, plaćaju i porez pa će se doprinos za uzdržavanje djeteta odrediti prema poreznom rješenju za prethodnu godinu.

Financijska ovrha se može tražiti. Zna biti vrlo učinkovita, a može se zamijeniti i kaznom zatvora. Kad dođe do zatvora, gotovo svi se malo zamisle, plate i stanu na loptu.

Naravno, kaznenu prijavu predajete Državnom odvjetništvu, i uz prijavu prilažete dokaze. Također ih u tom slučaju možete prijaviti i za nesavjesno obavljanje službene dužnosti i zloporabu položaja. Inspekcijski nadzor Czss možete tražiti od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, opet obrazloženo i uz dokaze koji ukazuju na potrebu da se takav nadzor provede.

Vi baš ne popuštate u srdžbi. 1. Skrbništvo nećete dobiti jer skrbništvo imate i vi i otac djeteta, sud će jedino odlučiti s kojim će roditeljem dijete živjeti. 2. Pravo skrbništva se može i izgubiti u postupku za lišenje roditeljske skrbi u posebno teškim kršenjima prava djeteta. 3. Pišete da ste 'puštali' dijete. Naravno da ste ga 'puštali' da provodi vrijeme s ocem, to je djetetovo pravo. 4. Da napravimo mali pregled onoga što pišete: - pet godina ste dijete 'puštali', čime ste pokazali da skrbite za pravo djeteta na obitelj - niste tražili do sada alimentaciju čime ste pokazali da ne skrbite za pravo djeteta na uzdržavanje - otac ima novu partnericu - vi odlučujete početi skrbiti za pravo djeteta na uzdržavanje u 'maksimalnom iznosu i unatrag pet godina' i - odlučujete više ne 'puštati' dijete kod oca, dakle ograničiti mu pravo na obitelj i tražiti od suda odluku 'svaki drugi vikend'. 5. Zašto ne i alimentacija u skladu s pravom djeteta i očevim primanjima i 'puštanje'?

Nemojte se baviti nebitnim stvarima. Može se na czss napisati što se hoće - oni to i onako ne čitaju i ne bave se time. Čak i da ima dokaze da zanemarujete dijete, czss se ne bi puno pokrenuo. Ako se otac, kao što tvrdite, inati, ne morate se i vi inatiti. Dijete treba bar jednog zrelog i odgovornog roditelja. To što dijete isprobava granice tvrdeći da mu je nešto kod oca dozvoljeno ne znači da je djetetu kod oca dozvoljeno sve što ono kaže da je. Možda ocu govori da mu je nešto dozvoljeno kod vas što nije. Posebno predškolsko dijete živi u svijetu mašte i ima tzv. magijsko mišljenje, gdje, između ostalog, vjeruje da je pravda ono što ono želi. Dogovorite opsežne kontakte djeteta s ocem. Doprinos za uzdržavanje je djetetovo pravo pa se vi toga nemate pravo odreći. Sud će od oca tražiti porezno rješenje za prethodnu godinu i temeljem toga i preporuka MZSS donijeti odluku.

Kako ste do sad rješavali ako bi ga otac htio voditi tamo gdje vi ne želite? Tako to rješavajte i dalje. Što se nasilja tiče, iz vašeg se posta čita da ste oboje bili nasilni i prijetili. Značajno je da niti je on Vas udavio niti ste vi njega uboli nožem - dakle možete se kontrolirati. Možda bi partnerska terapija pomogla da to prevladate, jer se čini da osim toga incidenta niste imali problema u bračnom odnosu. Sad oboje znate kako reagirate pod stresom i to bi mogao biti dobar početak ako još ima ljubavi i zajedničkog interesa - što ćete više od zajedničkog djeteta?

U slučaju da roditelj nije u stanju privređivati, imate pravo na naknadu od države tijekom tri godine, 550 kn. po djetetu. Također, u tom slučaju možete i zahtijevati da baka i djed plaćaju doprinos za uzdržavanje djeteta. No, nije u redu uvjetovati plaćanje doprinosa kontaktima s drugim roditeljem. Ne može se jedno zlo opravdavati drugim. Ali i ako je roditelj bolestan u smislu da ne može funkcionirati na poslu (ako nije obični lenjitis), dijete ima pravo na toga roditelja. Čudno je i za dijete nezdravo da dijete kaže da mu otac s kojim je živjelo ne fali. Štetno je za dijete to podržavati.

Izračunavaju temeljem preporuke Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, gdje su navedeni postotci od prosječne plaće u RH. Sud može cijeniti da Vi imate puno manja primanja od toga, pa odrediti i sumu manju od onih 22% te prosječne plaće. A sad jedno ljudsko pitanje: Kako živite od ukupno 6.000 u protekloj godini? Jeste li prijavljeni na burzi rada? Jeste li tražili socijalnu pomoć? Imate li o tome dokumentaciju? Imate li imovine? Jeste li spremni tu imovinu prodati da biste svoju djecu prehranili? Sve biste to činili ako ste roditelj i skrbite za djecu.