Matrix

Čini mi se da je to neregulirano područje, kao i pitanje da li je moguća ovrha prava na korištenje grobnog mjesta. Vlasništvo je moguće na nadgrobnom spomeniku, ali mislim da ono ima nikakvu ili zanemarivo malu tržišnu  vrijednost samo po sebi. Na grobnom mjestu nije moguće vlasništvo. Ovrsiti vas naravno smije komunalno poduzeće zbog neplaćanja grobne naknade.

ZPP je procesni a OZ materijalni zakon.
Pojašnjenja vidi u odredbama čl.1 oba zakona.
Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja,no u slučaju kada je stjecanje zajedničke imovine  započelo prije, a završilo poslije stupanja na snagu Obiteljskog zakona, za pravilnu primjenu materijalnog prava pri odlučivanju o udjelima supružnika u toj imovini, potrebno je utvrditi kada je stečen pretežiti dio konkretne stvari, budući da o tome ovisi hoće li se stjecanje bračne stečevine prosuđivati primjenom odredaba Zakona o braku i porodičnim odnosima ili primjenom odredaba Obiteljskog zakona.

ZPP je procesni a OZ materijalni zakon.
Pojašnjenja vidi u odredbama čl.1 oba zakona.
Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja,no u slučaju kada je stjecanje zajedničke imovine  započelo prije, a završilo poslije stupanja na snagu Obiteljskog zakona, za pravilnu primjenu materijalnog prava pri odlučivanju o udjelima supružnika u toj imovini, potrebno je utvrditi kada je stečen pretežiti dio konkretne stvari, budući da o tome ovisi hoće li se stjecanje bračne stečevine prosuđivati primjenom odredaba Zakona o braku i porodičnim odnosima ili primjenom odredaba Obiteljskog zakona.

ZPP je procesni a OZ materijalni zakon.
Pojašnjenja vidi u odredbama čl.1 oba zakona.
Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja,no u slučaju kada je stjecanje zajedničke imovine  započelo prije, a završilo poslije stupanja na snagu Obiteljskog zakona, za pravilnu primjenu materijalnog prava pri odlučivanju o udjelima supružnika u toj imovini, potrebno je utvrditi kada je stečen pretežiti dio konkretne stvari, budući da o tome ovisi hoće li se stjecanje bračne stečevine prosuđivati primjenom odredaba Zakona o braku i porodičnim odnosima ili primjenom odredaba Obiteljskog zakona.

Znam iz osobnog slučaja, osoba u blokadi za 30ak tisuca kuna, 
dignula kredit kod banke, u iznosu preko 40ak tisuca kuna, isplacen na racun u blokadi,
fina uzela iznos iz blokade, a ostatak postao raspoloziv nakon par dana.
Tako da ima ocito ima banaka koje se u to upustaju...
A sto stovani spitfire kaze, prakticki traze ocevidnik s fine...

Ima banaka kojima blokada nije problem. Jedino što traže je tko je sve pokrenuo ovrhu i koliki je iznos duga.

Prvo moraš biti sigurna da dugovi nisu u zastari, da su ovrhe uredne i da nema mogućnosti prigovaranja ili osporavanja duga. Čim ovako pitaš, pretpostavljam da su dugovi svježi i da je sve ok.
Pošalješ im pismo namjere u kojem kratko opišeš situaciju u kojoj se nalaziš (veliki dugovi kod više ovrhovoditelja, nemaš imovine kojom bi to isplatila) i da su ti jedine mogućnosti osobni bankrot ili dogovor sa svima o otplati umanjenog duga (kako bi mogla sve podmiriti), a da odluka ovisi o njima, tj. ako ostaju kod ukupnog iznosa duga, kamata i troškova, da ćeš morati u osobni bankrot, a ako pristanu na otpis ili smanjenje kamata i troškova, onda ćeš dogovoreni dio platiti odjednom i u cijelosti podignutim kreditom. I osobno i u obitelji sam imao takve slučajeve i prvo smo dogovarali mailom (ovo pismo namjere i komunikacija do dogovora), a kada je bilo dogovoreno, banka nije davala nikakav pisani ugovor (otpisali su kamate u potpunosti), nego su mi dali potvrdu o stanju duga (ne cijelog trenutnog iznosa, nego umanjenog s uračunatim otpisom kamata, tj. dijela koji traže da im isplatim odjednom da bi potraživanja bila namirena), a nakon plaćanja odmah potvrdu da je sve plaćeno u potpunosti i odmah su povukli ovrhu. Odvjetničko društvo (drugi dug) je dalo potvrdu o stanju duga (isto umanjenog na 2/3 glavnice), a nakon plaćanja su dali ugovor u kojem stoji da je dug podmiren u cijelosti, a i oni su odmah uredno povukli ovrhu.
Napominjem da je ovo moje osobno iskustvo i da pričekaš i druga mišljenja i savjete.
Jesi li se interesirala u bankama za kredit i hoće li ti blokada predstavljati problem (meni je)? Koliki ti je ukupni iznos svih dugova?

bez vaše suglasnosti je tako nešto nedopustivo,niti bi sud udovoljio istom zahtjevu.

Vlasništvo na nekretninama temeljem pravnog posla stječe se tek upisom u zemljišne knjige.
 
Več rečeno kako se stječe vlasništvo temeljem pravnog posla(u vašem slučaju kupoprodajom)glede čega provjerite da li ste svoje pravo ikad upisali.
 
U z.k.uredu možete provjeriti osnovom čega je izvršen prenos prava vlasništva

Vlasništvo na nekretninama temeljem pravnog posla stječe se tek upisom u zemljišne knjige.
 
Več rečeno kako se stječe vlasništvo temeljem pravnog posla(u vašem slučaju kupoprodajom)glede čega provjerite da li ste svoje pravo ikad upisali.
 
U z.k.uredu možete provjeriti osnovom čega je izvršen prenos prava vlasništva

Nadam se da će te uspjeti shvatiti bit sljedeće odluke suda i to povezati sa vašim konkretnim upitom;
Sentenca:
Rješenje o nasljeđivanju je deklaratorno rješenje, i ako u njemu nisu navedene sve nekretnine ostavitelja, to ne znači da njegovi nasljednici nisu stekli pravo vlasništva tih nekretnina, jer ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti.
Kratki tekst odluke:
“Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice opisan u izreci presude kojim je tužiteljica zahtijevala utvrđenje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave.  Tužiteljica je žalbu podnijela zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom za preinačenje ili ukidanje žalbom pobijane presude.
-Žalba je osnovana.
Rješenje o nasljeđivanju je deklaratorno rješenje jer po odredbi iz čl. 135. Zakona o nasljeđivanju ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času smrti, a ne prelazi na nasljednike donošenjem rješenja o nasljeđivanju. Sud prvog stupnja je presudu utemeljio na pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz navedene zakonske odredbe, a zbog takvog pogrešnog pravnog shvaćanja, da tuženik nije nasljeđivanjem stekao one nekretnine koje nisu opisane u rješenju o nasljeđivanju, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev bez valjano utemeljenih razloga uslijed čega postoji i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZKP.”
Županijski sud u Bjelovaru, Gž-349/98-2, od 2. IV. 1998.

Nadam se da će te uspjeti shvatiti bit sljedeće odluke suda i to povezati sa vašim konkretnim upitom;
Sentenca:
Rješenje o nasljeđivanju je deklaratorno rješenje, i ako u njemu nisu navedene sve nekretnine ostavitelja, to ne znači da njegovi nasljednici nisu stekli pravo vlasništva tih nekretnina, jer ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti.
Kratki tekst odluke:
“Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice opisan u izreci presude kojim je tužiteljica zahtijevala utvrđenje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave.  Tužiteljica je žalbu podnijela zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom za preinačenje ili ukidanje žalbom pobijane presude.
-Žalba je osnovana.
Rješenje o nasljeđivanju je deklaratorno rješenje jer po odredbi iz čl. 135. Zakona o nasljeđivanju ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času smrti, a ne prelazi na nasljednike donošenjem rješenja o nasljeđivanju. Sud prvog stupnja je presudu utemeljio na pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz navedene zakonske odredbe, a zbog takvog pogrešnog pravnog shvaćanja, da tuženik nije nasljeđivanjem stekao one nekretnine koje nisu opisane u rješenju o nasljeđivanju, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev bez valjano utemeljenih razloga uslijed čega postoji i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZKP.”
Županijski sud u Bjelovaru, Gž-349/98-2, od 2. IV. 1998.

Vlasništvo na nekretninama temeljem pravnog posla stječe se tek upisom u zemljišne knjige.
 
Več rečeno kako se stječe vlasništvo temeljem pravnog posla(u vašem slučaju kupoprodajom)glede čega provjerite da li ste svoje pravo ikad upisali.
 
U z.k.uredu možete provjeriti osnovom čega je izvršen prenos prava vlasništva

Ima ako je pravo na korištenje grobnog mjesta bračna stečevina. Ako je to suprug naslijedio, onda ne.

svaki upis mora imati pravnu podlogu,glede čega provjerite osnovom čega je izvršen prenos prava vlasništva
 
zašto bi mu trebala suglasnost ako je npr sklopio valjanu kupoprodaju sa upisanim vlasnikom nekretnine
 
ako Vi niste upisali svoje pravo vlasništva nad konkretnim dijelom,postavlja se pitanje tko je pravno gledajući bio vlasnik
 
problem je što Vi najvjerovatnije želite ograditi i onaj dio nad kojim niste upisali pravo vlasništva

svaki upis mora imati pravnu podlogu,glede čega provjerite osnovom čega je izvršen prenos prava vlasništva
 
zašto bi mu trebala suglasnost ako je npr sklopio valjanu kupoprodaju sa upisanim vlasnikom nekretnine
 
ako Vi niste upisali svoje pravo vlasništva nad konkretnim dijelom,postavlja se pitanje tko je pravno gledajući bio vlasnik
 
problem je što Vi najvjerovatnije želite ograditi i onaj dio nad kojim niste upisali pravo vlasništva

svaki upis mora imati pravnu podlogu,glede čega provjerite osnovom čega je izvršen prenos prava vlasništva
 
zašto bi mu trebala suglasnost ako je npr sklopio valjanu kupoprodaju sa upisanim vlasnikom nekretnine
 
ako Vi niste upisali svoje pravo vlasništva nad konkretnim dijelom,postavlja se pitanje tko je pravno gledajući bio vlasnik
 
problem je što Vi najvjerovatnije želite ograditi i onaj dio nad kojim niste upisali pravo vlasništva

Tebe zanima baš povijest?
 
Nešto ovakvo?
 
Mislim da na u ovom članku možeš naći dosta toga, a probaj pogledati i ostale na popisu.

IZVOR - zahvala autorima.
Zakonska definicija
Pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan Zakonom.
Pravne karakteristike pomorskog dobra
Pomorsko dobro kao opće dobro je stvar "res communes omnium" koja pripada svim ljudima te u tom smislu pomorsko dobro je:
neotuđivo ne može biti objekt stjecanja prava vlasništva ni drugih stvarnih prava ne može biti u prometu Zakonodavstvo
Pravna materija pomorskog dobra uređena je Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 158/03., 141/06. i 38/09.), u daljnjem tekstu ZPDML. Stupanjem ZPDML prestale su važiti odredbe o pomorskom dobru Pomorskog zakonika (N.N. 17/94., 74/94. i 43/96.) i Zakon o morskim lukama (N.N. 108/95. i 97/00).
U pripremi je donošenje novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koji prije svega mora preuzeti određena rješenja i načela novog Zakona o koncesijama (N.N. 125/08.) te razriješiti složena imovinska pitanja na pomorskom dobru.
Prostorna dimenzija pomorskog dobra
Sukladno ZPDML pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje.
Dijelom kopna smatra se morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva.
Definicija pomorskog dobra po svom sadržaju u pojedinim je segmentima kontradiktorna i neprecizna. Prvenstveno se to odnosi na definiciju morske obale, morskog podzemlja kao i živih i neživih prirodnih bogatstava. Iz zakonske definicije vidimo da pomorsko dobro uključuje:
obalnu komponentu - morsku obalu vodenu komponentu - unutarnje morske vode i teritorijalno more podmorsku komponentu – morsko dno i podzemlje Obalna komponenta pomorskog dobra - morska obala
ZPDML propisuje da se morska obala proteže od crte srednjih viših visokih voda mora i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena, kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s korištenjem mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda.
Crtu srednjih viših visokih voda utvrđuje Hrvatski hidrografski institut.
Iurisprudentia je od donošenja Pomorskog zakonika 1994. argumentirano upozoravala da je definicija morske obale neegzaktna i znanstveno neutemeljena, te je kontradiktorna i nejasna.
Istodobno je propisano da se:
morska obala proteže od crte srednjih viših visokih voda mora i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena, morska je obala i dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u svezi s korištenjem mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda. Upozoravam da je crta do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena vrlo problematična, kako za teoriju tako i za praksu. U tom smislu iznesena su mnoga kompetentna stručna mišljenja.
Zaključno smatram da nije moguće donijeti relevantno stručno mišljenje i prijedlog granice pomorskog dobra, poštujući i uvažavajući cjelovitost zakonske definicije morske obale sukladno ZPDML.
 
Granica pomorskog dobra
U teoriji i praksi posebno sporno pravno pitanje je interpretacija funkcionalnog korištenja mora u postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra.
Što se zapravo smatra dijelom kopna koje "po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora"?
Na to pitanje ZPDML ne daje odgovor. Međutim, upravo to pitanje je krucijalno pitanje u postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra. Dio kopna koji prema svojoj prirodi i namjeni služi korištenju mora može se u provedbi Zakona veoma različito tumačiti, što na koncu može rezultirati slobodnom procjenom nadležnih upravnih tijela.
Rezultat takvog pristupa je veoma neujednačena upravna praksa u postupku utvrđivanja granica pomorskog dobra.
U Republici Hrvatskoj od donošenja Pomorskog zakonika iz 1994. godine pa sve do danas određivanje granica pomorskog dobra predstavlja prvorazredno stručno i političko pitanje. Razlog tome je što je određivanje granica pomorskog dobra, uz rješavanje imovinskopravnih pitanja i uknjižbe pomorskog dobra, pretpostavka na kojoj se jedino može graditi cjeloviti sustav upravljanja obalnim i morskim resursima Republike Hrvatske.
Nasipi
Nasipavanjem mora smatramo ljudske radnje i aktivnosti kojima se proširuje kopno u more, te se izvorni prostor mora i podmorja pretvara u morsku obalu. Razlikujemo:
nasipavanje sukladno zakonskim propisima (legalno nasipavanje) nezakonito nasipavanje Nezakonito nasipavanje predstavlja jedno od najučestalijih oblika devastacija pomorskog dobra. Analizom pravnih izvora na našoj obali možemo uočiti da je nasip u pravnom kontinuitetu uvijek imao pravni status pomorskog, odnosno javnog, općeg dobra.
Austrijsko pravo tako je propisivalo da pri nasipavanju mora, ima nasuto zemljište ostati javnim dobrom, a onom zemljištu koje se nalazi iza nasutog i koje prije nasipavanja bilo morska obala, može se to svojstvo oduzeti samo ako na to pristane pomorska uprava.
ZPDML iz 2003. prvi puta u hrvatskoj pravnoj tradiciji nasipavanje ne proglašava pomorskim dobrom, u dijelu koji ne služi iskorištavanju mora. To znači da je Zakon ostavio mogućnost da se izvorno pomorsko dobro, more i morsko dno nasipavanjem isključi iz pravnog režima općeg dobra.
Vodena komponenta – Unutarnje morske vode i teritorijalno more
Unutarnje morske vode i teritorijalno more su pod suverenošću obalne države, kao i njezino kopneno područje.
Prava obalne države u teritorijalnom moru za razliku od unutarnjih morskih voda, ograničena su međunarodnim pravom mora koje osigurava neškodljiv prolaz stranih brodova kroz teritorijalno more.
Unutarnje morske vode uključuju morske prostore luka, zaljeva, ušća rijeka, dijelova mora između otočnog niza i kontinentalnog dijela kopna te unutrašnja mora. Hrvatska je prihvatila teoriju arhipelaga, prema kojoj država s mnogobrojnim otocima širi pravni status unutarnjih morskih voda na prostor mora između otočja i kopna. Ravne polazne crte se povlače vanjskim rubom otoka i od njih se mjeri širina teritorijalnog mora, uključujući Vis, Lastovo i Palagružu.
Svi strani brodovi i osobe na njima, dok se nalaze u unutarnjim morskim vodama načelno su podložni (uz iznimke) zakonima i propisima obalne države, te strani brodovi ne uživaju pravo neškodljivog prolaska.
Pomorski zakonik određuje da je teritorijalno more Republike Hrvatske morski pojas širok 12 morskih milja, računajući od polazne crte u smjeru gospodarskog pojasa. Polazne crte su ucrtane na pomorskoj karti "Jadransko more" koju izdaje Hrvatski hidrografski institut.
Svi strani plovni objekti imaju pravo neškodljivog prolaska teritorijalnim morem Republike Hrvatske, i to najkraćim uobičajenim putem, bez prekida i odgode, osim u slučaju više sile ili nevolje na moru. Teritorijalno more Republike Hrvatske, kao opće pomorsko dobro posebno treba zaštititi u smislu očuvanja prirodnih gospodarskih resursa, a prije svega radi sprečavanja nezakonitog ribolova.
Vanjska granica teritorijalnog mora koja je ujedno i državna granica na moru Republike Hrvatske, predstavlja istodobno i granicu pomorskog dobra, (ex lege) na osnovu samog Zakona.
Podmorska komponenta - morsko dno i podzemlje
Zakon uključuje u pravni režim općeg pomorskog dobra morsko dno i morsko podzemlje. Zakonska definicija pomorskog dobra kada se radi o podmorskoj komponenti pomorskog dobra, morskom dnu i podzemlju nije precizna i jasna. Kako je već navedeno, pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje.
Ponavljam da se na pomorskom dobru kao općem dobru sukladno ZPDML ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Istovremeno Zakon o rudarstvu (N.N.75/09.) izrijekom propisuje da je rudno blago u vlasništvu Republike Hrvatske. Odredbe Zakona odnose se na istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina koje se nalaze u zemlji ili na njezinoj površini, na riječnom, jezerskom ili morskom dnu ili ispod njega, u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske ili u podmorju Jadranskog mora izvan državnog područja do granica sa susjednim zemljama.

svaki upis mora imati pravnu podlogu,glede čega provjerite osnovom čega je izvršen prenos prava vlasništva
 
zašto bi mu trebala suglasnost ako je npr sklopio valjanu kupoprodaju sa upisanim vlasnikom nekretnine
 
ako Vi niste upisali svoje pravo vlasništva nad konkretnim dijelom,postavlja se pitanje tko je pravno gledajući bio vlasnik
 
problem je što Vi najvjerovatnije želite ograditi i onaj dio nad kojim niste upisali pravo vlasništva

Dodatno, neka objašnjenja FINE za naplatu predstečajne nagodbe:
 
DEMANTIJ ČLANKA "DOK SE FINA I SUDOVI IGRAJU, VJEROVNICI NE MOGU DO NOVCA"
Zagreb, 7. kolovoza 2015. - U cijelosti objavljujemo demantij članka "Dok se Fina i sudovi igraju, vjerovnici ne mogu do novca", objavljenog 6. kolovoza 2015. godine u tiskovini Poslovni dnevnik.

Kod provedbe ovrhe, Fina je dužna pridržavati se strogo formalnih odredbi propisa koji uređuju provedbu ovrhe na novčanim sredstvima te ne može praviti iznimku niti kod predstečajnih nagodbi, kao niti kod drugih sudskih nagodbi, već je dužna postupati na način kako to propisuje zakon.
Naime, predmetni problem koji se u praksi pojavio, nastao je zbog odredbe Ovršnog zakona koja uređuje postupak izravne naplate.
Predstečajna nagodba, po svojoj prirodi je sudska nagodba, i za nju vrijede ista pravila kao i za svaku drugu sudsku nagodbu i pravomoćnu presudu. Odredbom članka 209. Ovršnog zakona, od 15. listopada 2012. godine, omogućeno je da se između ostalih, i sudske nagodbe i presude mogu direktno dostaviti u Finu radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, bez potrebe za provođenjem ovršnog postupka. Međutim, kako je izravna naplata iznimka od neprovođenja ovršnog postupka, a samom sudskom nagodbom nije određena ovrha, nužno je da sudska (predstečajna) nagodba zadovoljava sve one uvjete koji su propisani Ovršnim zakonom, a jedan od tih uvjeta je upravo i potvrda o ovršnosti tražbine iz nagodbe (čl.209.st.1. Ovršnog zakona). Također, treba napomenuti da problem nije bio nerješiv jer je ovrhovoditelj nakon što ga je Fina obavijestila o nemogućnosti provedbe ovrhe mogao zatražiti od suda donošenje rješenja o ovrsi na temelju sklopljene nagodbe (čl.211. Ovršnog zakona) koje bi sud odmah po donošenju dostavio Fini na provedbu, a što je redovan postupak u slučaju kada Fina ne može na temelju isprave iz čl.209.st.1. Ovršnog zakona provesti ovrhu. Točno je da je Ministarstvo pravosuđa naknadno izdalo stručno mišljenje da Fina treba provesti ovrhu i na temelju sudske (predstečajne) nagodbe ako i na njoj nije iskazana potvrda ovršnosti, ako sadrži ostale propisane elemente, te Fina po takvom mišljenju postupa.
Nadalje, izravna naplata po čl.209. Ovršnog zakona (ovršne isprave kojima nije određena ovrha) se provodi na način da kada Fina zaprimi zahtjev za izravnu naplatu, sredstva odmah plijeni i prenosi ih na račun ovrhovoditelja protekom roka od 60 dana, ako ne primi drugačiju odluku suda. Rok od 60 dana nužan je kako bi se ovršeniku omogućilo ulaganje pravnih sredstava na provedenu ovrhu (čl. 210. Ovršnog zakona), odnosno adekvatna pravna zaštita koju bi imao da je vođen ovršni postupak pred sudom. Nije točno da ovrhovoditelj ne zna hoće li tražbina biti namirena, jer od Fine u svako doba može zatražiti potvrdu jesu li i u kojem iznosu sredstva zaplijenjena i/ili prenesena, a ako sud ne donese odluku o odgodi ili proglašenju ovrhe nedopuštenom, unaprijed mu je poznat i točan datum kojega će biti izvršen prijenos zaplijenjenih sredstava na njegov račun (61. dan od dana primitka).
Također, valja napomenuti da do 15. listopada 2012. godine ovakav način ovrhe izravnom naplatom - bez određivanja ovrhe pred sudom na temelju sudske ili upravne odluke ili nagodbe, nije bio moguć jer je vjerovnik morao pokrenuti pred sudom ovršni postupak te da je današnji način provedbe ovrhe izravnom naplatom, i uz 60 dana odgode prijenosa, višestruko jednostavniji i brži za vjerovnike, tako da nije jasno u konkretnom primjeru na temelju čega vjerovnik smatra rok za prijenos od 60 dana predugim, kada je prema ranijem zakonskom rješenju valjalo čekati po nekoliko mjeseci ili godina na donošenje rješenja o ovrsi i potom još dodatnih 30 dana od primitka u banku na prijenos sredstava. Također, ako je nagodbom određeno da na tražbinu teče kamata do isplate, vjerovnik ima pravo i na kamatu do dana isplate na račun, dakle i za tih 60 dana.

Nema razlike. Može biti riječ o bilo kojoj vrsti nekretnine. Radi se o stjecanju vlasništva dosjelošću. U kojem slučaju za takovo što posjedniku, ako mu je posjed zakonit, istinit i pošten treba 10 godina. Za slučajeve gdje je posjed barem pošten, treba duplo toliko, dakle 20 godina da bi se steklo pravo vlasništva dosjelošću. U vašem slučaju osoba koja drži u posjedu i vaš dio okučnice prema suvlasničkim omjerima nema ni zakonit (na osnovu nekog pravnog posla), ni pošten (znao je ili je morao znati da mu pravo na posjed ne pripada) posjed.

I u jednom i u drugom slučaju bi ga uputili u spor. Prema važećoj internoj uputi, radi se o sukobu dvije ustavne kategorije - vlasništva i nepovredivosti doma i policija se odlučuje za prednost nepovredivosti doma, a vlasnika upućuje u spor. Ukratko, s obzirom da u ovoj situaciji netko koristi taj prostor, policija neće dirati u status quo, nego će ih sve uputiti u spor.
 
P.S.: Prije nego što me razapneš radi napisanog, to nije moje mišljenje, nego onako kako bi se, sukaldno važećim uputama, trebalo postupati.

Ne bi i nikako, bez obzira na prijavljeno prebivalište. 
Došli bi, uzeli tvoju i njegovu izjavu i uputili vas na sud, kako je i ovdje spominjano.
Tek po okončanju sudskog postupka bi postupali kod eventualne sudske deložacije.