newbie

@vinko754, suzdržite se načina komunikacije i izraza kojima ste se predhodno poslužili, nadalje se držite pravila Legalisa, te imajte pri tom na umu da bi uredništvo moglo odlučiti o vašoj korisničkoj sudbini. Hvala.

1. skrbništvo se nad djecom povjeravanjem ne dobiva... 2. nakon razvoda/povjeravanja ni jedno neće postati njihov skrbnik... pa kaaaže (ponovno refren, zborski): 1. ... 2. ... PS. čisto zato da netko kasnije, razmišljajući o (razvodu i) djeci, ne pomisli da će se nešto takvog dogoditi...

Kad već imate volje, možete sklopiti nagodbu u czss-u, ovršna je isprava...

Moje isprike na primjećivanju teme tek sada... Školski odbor broji 9 članova. Jedan od njih je i taj kojeg bira i razrješuje radničko vijeće ili ga imenuju ga i opozivaju radnici dok ostale imenuje i razrješuje osnivač (već prema predviđenom broju i iz kojih redova, na predviđen način). Dakle, nema razloga da taj član nema jednaka prava kao i ostali. Toliko o samom članstvu. Postupak glede izbora ravnatelja se precizira Statutom, nije rijetkost sresti primjere koji predviđaju što kad je kandidat i član Školskog odbora, a ako nije predviđeno očito postoji neki razlog (širi spektar)... Iako je offtopic, ne odoljevam se osvrnuti unatrag glede važećih odluka, kada je u periodu 2001.-2005. bilo 47-48% ravnatelja osnovnoškolskih ustanova koji nisu ispunjavali osnovni zakonski uvjet (propisanu stručnu spremu VSS), od kojih je velik dio bio u tijeku nezakonito stečenih mandata temeljem nezakonitih odluka Školskih odbora što je izrjekom navedeno u Konačnom prijedlogu ZIDZOŠa iz '05. kao jedan od razloga njegovog donošenja po hitnom postupku- pri čemu se promijenio zakonski uvjet 2005. na niži od dotadašnjeg pa čak i nešto niže nego 1990. (u skladu sa spomenutih 47-48%). Kuriozitet je da se i danas primjenjuje odredbe "starog" iz 2005.- samo kada se radi o kandidatu za ravnatelja. Za ostale vrijede odredbe novijeg zakona. 2012. ćemo se napredujući vratiti otprilike na nešto nalik onome iz 2001.

Koliko se sjećam, imali smo kod naših forumaša primjera nakon stupanja na snagu izmjena a tijekom prošle godine. Riječ je bila o izrazito niskim primanjima uz dvoje-troje djece, nikakve imovine, niti neke mogućnosti za povećanim prihodom, pa i nerelano očekivati drugačiji iznos...

Zakon o srednjem školstvu i čl.54 st.3 nije na snazi već skoro godinu dana, no isto/slično se nalazi u čl.22 st.5 Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te čl.20. Zakona o strukovnom obrazovanju. Spomenutom se odlukom djetetu rezultati vrednuju u skladu s otežanim uvjetima predhodnog obrazovanja. Osim predhodno spomenutih, prema istoj Odluci koja vrijedi za predstojeću školsku godinu, (B.4.2., XIV) "pravo izravnog upisa imaju i djeca smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i djeca 100%-tnih hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata prve skupine, pod uvjetom da prijeđu bodovni prag koji je škola objavila u natječaju za upis te da zadovolje na ispitu sposobnosti i darovitosti u školama u kojima je to uvjet za upis." Uz prijavnicu za upis se prilaže odgovarajuća rješenja i potvrde državnih tijela. Pa ako kome može poslužiti i taj dio...

sretno

Neki se detalji nalaze i u Odluci o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole u šk.g. 2009./2010.(MZOŠ, cjelovit tekst klik-ovdje): B.4.4 XVI. Kandidati koji žive u uvjetima koji su mogli utjecati na uspjeh u osnovnoj školi mogu se upisati ukoliko ostvare do deset posto manje bodova od broja bodova najniže rangiranog kandidata na ljestvici poretka kandidata koji su ostvarili pravo upisa u određeni obrazovni program. Ista prava upisa imaju i djeca hrvatskih branitelja koja žive u posebnim uvjetima (uz roditelja s posttraumatskim stresom ili teškom bolešću, uz nezaposlena oba roditelja, samohranog roditelja, odnosno obitelji u stanju socijalno zaštitne potrebe i slično). Za ostvarivanje navedenih prava kandidat je dužan uz prijavnicu za upis priložiti i odgovarajuće potvrde ili druge dokumente (potvrdu o statusu branitelja, liječničku potvrdu o težoj bolesti ili posttraumatskom stresu roditelja, potvrdu o smrti roditelja, potvrdu o korištenju socijalne pomoći) izdanih od ovlaštenih službi u zdravstvu, socijalnoj skrbi, za zapošljavanje, obranu i skrb o braniteljima i dragovoljcima iz Domovinskog rata. Odluku o takvom upisu u školu donosi ravnatelj škole." Obzirom da udovoljavanje bodovnom pragu ne znači nužno i upis u željenu školu, bilo bi dobro pripaziti na dio "10% manje do najniže rangiranog". Upisuje se do broja koji je određen za pojedini program sljedeće godine, pa poneki bivaju popunjeni učenicima koji imaju prilično veći broj bodova od određenog, a ponegdje je najniže rangiran na točnoj brojci.

santolina, otac i baka nisu ni približno isto. Razvedeni otac čije je dijete povjereno majci pravo i dužnosti iz roditeljske skrbi ima, a baka ih nikad nije imala. Netočno je da roditelj nema pravo ići u školu i raspitati se o djetetu i njegovim postignućima, uključivo s ocjenama- razveden ili ne, bilo dijete povjereno onom drugom ili njemu.

Moguće da u ovome imate i dio odgovora na pitanja. Vrlo su različiti primjeri uzroka nadzora, a i na legalisu ih je priličan broj: nadzor kao način početnog kontaktiranja s roditeljem, praćenje jer bi nastavak nekog predhodnog ponašanja štetio djetetu, jer roditelji uporno koriste priliku za međusobne konflikte, jer se na taj način nekog privoli na dovođenje djeteta bez posezanja za ovrhom ili drugog da bude redovit itd... S druge strane, neki zaista koriste informiranje u školi, vrtiću, psihologa ili pedijatra za "olajavanje" bivšeg partnera hobija radi, drugi na taj način traže njima bitne informacije iz dijela svoje roditeljske skrbi a od drugog roditelja ih ne uspjevaju dobiti ili ne potpune, nedostatnog vremena provedenog s djetetom, još uvijek nesamostalnog načina druženja s njim...

Viđanja tj. druženja nemaju uzročno-posljedično relaciju sa uzdržavanjem osim što obje stvari spadaju u prava djeteta. Problem je kad su termini i trajanje ovisni isključivo o dogovoru što podrazumjeva obje roditeljske osobe. Prodavanje vremena, tj. za 1000kn mjesečno više biti više voljan/na djetetu omogućiti i dan više s roditeljem s kojim ono ne živi ili za 2000kn spavanje vikendom govori dovoljno samo o sebi ali ne spada u elemente odlučivanja o dinamici susreta i druženja, kao ni objašnjenje prilikom prijedlaganja pred sudom. Kad i ako se dvoje ne može dogovoriti, odlučuje treći na način koji bi morao biti bolje i po dijete kvalitetnije rješenje. Nažalost, problem je i vrijeme koje protekne do realizacije... Da je npr. u vrijeme kad ste provodili intenzivnije vrijeme s djetetom postojala takva odluka suda, majka ne bi smjela proizvoljno smanjivati vaše kontakte i način, a vi biste imali nešto temeljem čega bi mogli dalje postupati kad se to dogodi. Upravo zato bi bilo važno da procijenite možete li se dogovarati u skladu s najboljim interesom djeteta ili isto riješiti putem suda što prije.

...jer svakodnevnu brigu o djetetu zakon vrednuje... ...nitko se nema pravo odreći prava na uzdržavanje u djetetovo ime. Dakle, ovo što ste im iznijeli bi išlo više pod izražavanje osobnog stava... Dijete bi trebalo imati pravo na standard kakav bi imalo da i dalje živi s oba roditelja, što je između ostalog predviđeno pod "povećane mogućnosti". Naravno, dijete, ne bivša/bivši.

Vaša prednost, koju nemaju baš mnogi, jest da se ne može reći kako niste aktivno brinuli o djetetu do sada, da je premaleno da bi boravilo s vama vikendima i cijele dane, ostajalo na spavanjima, da se to čak neuobičajenom učestalošću nije zbivalo upravo u još mlađem dojenačkom periodu koji bi trebao zapravo biti i veći problem. Minus je ako dijete prorjeđivanjem i smanjivanjem gubi kontinuitet i vremenom postaje manje spremno na to. S druge strane, to može biti i dobar argument u prilog zašto češće upravo kao u nekom od predhodnih perioda jer nije potrebno pretpostavljati može li se i koliko- provjereno je da umijete sve što treba, a kao najvažnije: dijete samo nije imalo problem s tim. Maleno dijete kao što je vaše ide roditelju 2x tjedno par sati uz nazdor czss-a kad je nužno uspostaviti odnos koji nemaju, roditelj se s njim bavio sam i dulje nije, potrebna je prilagodba djeteta, nadzor kao kraći (!) prijelazni period ima zadaću pratiti razvoj i kvalitetu izgrađenog odnosa kako bi što prije bili spremni na samostalno i dulje provedeno vrijeme- a ne jer tako piše u kolektivnom ugovoru za bebe i roditelje u stavci Starost do 24 mjeseca. Pročitajte opisana druženja iz predhodnog vašeg posta, obrnite redoslijed čitajući ga unatrag, nađite odvjetnika koji će se argumenata uhvatiti zdušno i iz njih izvući najbolje što može po vas obojicu (sina i vas). Sjednite sa ženom i iznesite oboje mišljenja o statusu vašeg braka: bespovratno ili nije. To zadnja odluka i ne mora biti ali ćete zauzeti uvodni položaj glede djeteta- oboje. Prioritetom daljnjeg postupka proglasite rješavanje susreta i druženja s djetetom: privremenim rješenjem o povjeravanju (majci, obzirom da je malo izgledno da ćete sina staviti u džep kad izbivate radi prirode posla?) a istovremeno regulirati susrete i druženja na ipak malo pouzdaniji način od dosadašnjih dogovora klasifikacijske oznake KVP (kako vjetar puhne). Oko uzdržavanja, obzirom na povećane mogućnosti (mada ne i pouzdane i trajne), plus različitost primjera uokolo... nije baš zahvalno prognozirati pobliže. Možemo se poigrati matematike, primanja su vam oko 5x viša od prosječne plaće prema kojoj je za taj uzrast određeno kao min. 800tinjak kn, ali da bi se trebalo hvatati za proporcionalnost kao siguran pokazatelj... i nije baš. U svakom slučaju, osim osjećaja odgovornosti, redovita uplata (proizvoljnog iznosa) rješava i problem kasnijih dugovanja. I... sačuvajte dokaze o izvršenim uplatama.

Tata_na_srecu, prihvatite Canisov savjet i fokusirajte se na prvi problem među više njih. Čim primjetite da se nešto miče s mjesta već će biti barem malo bolje, a i vaš sadašnji osjećaj će zamijeniti zadovoljstvo ostvarenja step by step. Ovo što namjeravate, prema sudu biste trebali odraditi- jučer, jer ni tamo se ništa ne rješava brzinom svjetlosti. Nimalo vas ne obeshrabrujem, dapače- djelujte. Ako imate snage i strpljenja pokušajte na neki način pojasniti majci djeteta da ovo nije usmjereno protiv nje, jer… izgleda kao da je mrvicu pobrkala lončiće pa poistovjećuje dvije sasvim različite stvari: svoj odnos s vama i djetetov odnos s vama. A tu znaka jednakosti n-e-m-a. Svakom sucu, czss-u ili nama ovdje, savršeno je jasno da druženje tijekom tjedna nije lako provedivo u zadanim okolnostima: dijete živi 150tak km dalje od vas, radite a poslodavaci baš i nisu skloni se razbacivati slobodnim danima 1-2x tjedno, kad biste krenuli odmah po završetku radnog vremena već nakon sat vremena dijete dojenačkog uzrasta počinje sa higijensko-prehrambenim ritualima pred spavanje kojima prisustvovati niste pozvani. Inzistiranje da viđate dijete tijekom radnog dana dolaskom u mjesto koje nije baš susjedstvo najviše izgleda kao "nudim djetetu i tebi ono što znam da nije ostvarivo, ali eto, da ne ispadne da neću". Maštovito, ali… Niti jedan sud neće odlučiti da dijete ne viđa oca dok mu se ne došeće autobusom s ruksakom na leđima samo ili da ga vidi o prvom ponedjeljku mjesečno 90 minuta i 'đenja jer se majci ne sviđa da se susreću vikendom, ne rade igraonice, crkva ih neće, ne rade škole i czss-ovi ili se to ne sviđa majčinim roditeljima. Dinamika susreta i druženja nije dozvola roditelju koji s djetetom ne živi ga zaista i vidi, a inače to ne dolazi u obzir. To je zaštita prava djeteta i na tog roditelja- količine vremena ispod koje se ne bi trebalo ići, a omogućuje provedbu i ako onaj drugi "nije baš oduševljen" tom zamisli. Ograničenja ili zabrane su nešto drugo i služe da bi dijete bilo zaštićeno od ugrožavanja- ovo nisu takvi slučajevi. Obzirom da ste sa czss-om dobro surađivali do sada, tražite da i dalje inzistiraju kod majke oko dogovora za druženja nekim danom vikenda- već sada. Ako spada među tvrđe orahe onda višekratno. Čak ni postignut dogovor ne znači da će se isto i ostvariti, ali ako se to i dogodi: izvjestite ih i pokušavajte potom- opet. Imajte na umu da se na sudu ništa neće dogoditi odmah niti jako brzo. Do kraja ljeta će vam djetešce biti starije od godinu dana, a dok se riješi i realizira ne bi bilo čudno da je staro već godinu i po'. Dijete ne postaje spremno na samostalna i višednevna druženja double-clickom miša na vlastitu glavicu, a niti puhanjem svjećice na drugom ili trećem rođendanu, već onog trena (ranije ili kasnije) čim ostvari kvalitetan emocionalni kontakt i uspostavi blizak odnos s roditeljem… Glede samog odnosa s djetetom i perspektive: ima mnogo ljudi koji su proveli s djecom živeći u istoj kući svaki dan pa kasnije nema onog bliskog odnosa duboko ukorjenjenog, dok neki ostvare upravo to što su naumili i ne živeći s djetetom, stoga se ne dajte obeshrabriti: nije zarazno niti nasljedno. Ako se radi o cilju koji je za vaše dijete bitan, niti jedan konstruktivni pokušaj nije besmislen ili suvišan. A malci to osjete, kad-tad...

@ocajan-otac, 1. Koliko je točno staro vaše dijete? (vidim da je rođeno za vrijeme veze prije braka ali...) 2. Živjeli ste s zajedno (s djetetom) koliko dugo? (prisutni) 3. Koliko dugo ne živite s djetetom? 4. Koliko vremena ste do sada uspjevali provoditi s njim od kad ne živite zajedno, na koji način organizirali i provodili? (kod vas, kod majke, vani, s majkom ili bez, koliko često, koliko dugo) ..da jednostavnije usporedimo iskustva i preciznije usmjerimo savjete što možete očekivati ili učiniti...

Da, treba. Iznimke kada to nije neophodno postoje, a ovo nije slučaj. Nije potreban kad se se zapošljava ugovorom do vrlo određenog broja dana uslijed neodgodivih potreba obavljanja posla ili prelazi iz jednog u drugi vrtić a zaposleni na neodređeno uz postojanje opravdanih razloga za takvo što.

O "nepostojanju" kaznene odgovornosti kad netko ne želi susrete i druženja s djetetom pogledajmo u staroj temi klik-ovdje. Ako dijete nije objekt već subjekt u samom stavu, ni njegovo pravo nije prepušteno baš apsolutno na volju bilo kojem od roditelja, što je i normalno. Naglasak bi svakako trebao biti kako cilj nije doći do krajnjih sankcija u što skorijem roku, već trud oko roditelja uložen u pozitivan ishod za dijete samo. Pri realizaciji, pokušavati ne znači nužno i uspjeti, izostankom pokušaja izostat će i rezultat. Pa radili to sami ili uz pomoć onih koji bi sudjelovati konstruktivno mogli...

Pri tipkanju na forumima isključite caps lock, jer velikim slovima vičemo...

Sud nije obvezan niti mišljenjem czss-a niti dogovorom roditelja, već odlučuje prema interesu/dobrobiti djeteta. Mišljenje czss-a ili dogovor roditelja može biti s tim u skladu ili ne...

@ ivica75, suzdržite se ovakvih nepriličnih komentara! Hvala.

A da pretresete priču sa suprugom? Pa kad se vas dvoje međusobno uvjerite da nema veze s istinom lakše ćete razgovarati i s njegovom djecom oboje. A gospođa nek održava jezične vježbe i probe dramske grupe pred publikom poznanika i dalje, ako joj je baš toliko napeto. Vrlo je izvjesno kad vi i vaš muž više ne budete u toj publici- jenjavat će i nadahnuće... Ako baš ne budete imali strpljenja, možete se prošetati i do onih radnjica koje tiskaju pozivnice pa naručiti jednu u stilu: "Od srca Vas pozivamo da budete naš dragi gost prilikom obnove našeg bračnog zavjeta koja će se održati (...)" na opće oduševljenje primateljice pri čitanju...

Upravo zato jer ste bili na razgovoru dan ranije im se i obraćate pismenim putem. Slobodno im napomenite da je tom prilikom ponovno ignoriran razlog radi kojeg ste im se i prvi put javili, pa im se ovo sada već treći put obraćate ne bi li dijete oca zaista vidjelo i viđalo redovito. Da je prilikom usmenog razgovora opet previđena činjenica da dijete oca viđa izrazito rijetko. Navedite da smatrate jako brižnim što podržavaju očevu deklarativnu želju da sud odredi intenzivniju dinamiku susreta i viđanja s djetetom, no u istom razgovoru prenose razumijevanje prema ocu koji kao razlog svog dugotrajnog ponašanja navodi konobarski posao te nije u prilici viđati dijete niti manji dio onog koliko je određeno do sada. Da su vam savjetovali da oca nazivate i podsjećate da bi se trebao družiti s djetetom sve dok on to i ne počne raditi, no da ste ih istom obavijestili kako ste baš to sustavno i radili ali do sada nije naišlo na odaziv. Upravo stoga se obraćate njima. Obzirom da su s njim već izvršili razgovor o kojem su vas naknadno obavijestili, smatrate kako je usmeno upozoren da dijete svjesno zakida za njegovo pravo susreta i druženja sa roditeljem s kojim ono ne živi. Obzirom da se u međuvremenu nije javio niti došao po dijete, obavještavate ih da usmeno upozorenje očito urodilo plodom nije pa opetujete zahtjev za (predlažete: pismenim) upozorenjem koje će otac možda shvatiti ponešto ozbiljnije. Ukoliko i dalje ne bude shvaćao koliko je bitan intenzivan odnos s djetetom da ćete ih podsjetiti kako bi u cilju konstruktivnog rješenja oca mogli uputiti i u savjetovalište u kojem će mu stručne osobe pomoći u poimanju radi čega je bitno da to redovito izvršava, te značenje riječi "dobrobit djeteta" u tom kontekstu. Da je u istom razgovoru spomenuta mogućnost nadzora nad susretima i druženjem, pa ako im se čini da ne bi bilo zgorega oca obvezati tako što će svaki put biti evidentiran, tek toliko da mu se na taj način ukaže na važnost kontinuiteta i navikne na redovitost susreta s djetetom... ...da se nadate daljnjoj uspješnoj suradnji, a sve kako bi dijete ostvarilo svoje pravo na susrete i druženje s ocem u skladu s postojećom pravomoćnom presudom, dakle intenzivnije od dosadašnjih jednom mjesečno... "U očekivanju Vaše žurne reakcije, a na dobrobit maloljetnog djeteta tog-i-tog, ta i ta..., majka mjesto, datum"

Ovo- "dogovoriti se (= prihvatiti prijedlog bivšeg) ili ćemo morati slati nadzor za viđanje." bi moglo značiti i da se žena postavila kao da vi susrete i druženja- branite. Pa će se odvijati pod nadzorom czss-a kako bi osigurali da dijete ocu i dovedete, pa ostvari početni kontakt s ocem. Nadzor nad susretima i druženjima (ako je na to mislila) je prikladan i kao prijelazni period ako otac baš i nema običaj provoditi vrijeme s djetetom ili pak čisto zato da ga se se navikne biti- redovit. Naravno, i opet... ključna riječ je -ako- je na to mislila. Da, ...upozorenje stoji da je dobro poticati kod djece pozitivan odnos prema sadašnjem partneru/partnerici onog drugog roditelja, ma o kome se od dvoje radilo, jer im tada puno toga lakše pada. Djeca čak i sama sebi postavljaju očekivanja za koja drže da bi ih roditelji mogli prema njima imati, iz čiste želje da ih ispune sva, mada objektivno neka i ne moraju postojati kao takva. Zato nije naodmet pokazati da nemate ama ništa protiv da tata ima uza se tetu-tu-i-tu i da je to OK, da vam je drago radi njega samog. Klinci partnere roditelja tad puno jednostavnije prihvaćaju. Ne znači da se morate jedna drugoj na ulici vješati oko vrata, puse beskonačne davati i raditi predstave u 16 činova. Ali, to u ovoj priči s početka nekako nije djelovalo kao problem... CZSS-tetama napomenite lijepo, pismeno naravno(!), da ste im se obratili tada i tada, tražeći da interveniraju prema ocu ne bi li počeo s djetetom provoditi vrijeme češće nego li to radi. Opet navedite koliko je to do sada često bilo (on, ne njegovi roditelji) i zahtjevajte da po tom pitanju nešto i konačno urade, a ne pričaju o većoj količini vremena koju će donijeti i opet neki papir, dok stvarna situacija radi koje ste im se obratili biva ignorirana u potpunosti. Vas dvoje sa czss-om razgovarate o dvije sasvim različite stvari oko istog djeteta: - vi jer otac djetetu već dugo uskraćuje njegovo pravo svojevoljno - on radi papira na kojem piše više Za pretpostaviti je da je vrlo razumljivo da je interes djeteta realizacija onog što piše na papiru, a ne papir sam sebi svrhom. Neka djelom iskažu tu deklariranu žarku želju za dobrobiti djeteta radi koje su tu, potrude se izvršiti radnje za koje su ovlašteni i djetetu će priskrbiti- barem ono manje: ne za mjesec, 3 ili 6, tijekom postupka na sudu, nakon pravomoćnosti ili dogodine, nego- sad. Oni to itekako: mogu... Odmah.

Vjerojatno bi odluka suda kojom se štiti dobrobit, a služi prvenstveno njegovanju emocionalnog odnosa maloljetnog djeteta s roditeljem s kojim ne živi, mogla izgledati i otprilike ovako: "Susreti i druženja mlt. djeteta i majke s ocem će se odvijati utorkom i petkom od xy.00-yx.00 sati te subotom i nedjeljom po dogovoru roditelja, ljetnim praznicima mjesec dana te zimskim praznicima 10 dana koje će dijete, otac i majka provesti- zajedno." Za vjerovati je da niti osobi A niti osobi B tijekom predaje djeteta ili roditeljskg konzultiranja, prilikom pogleda na ono drugo neće biti ni oštećen ni uništen organ vida, no vrijeme susreta i druženja djeteta s roditeljem s kojim ne živi je namijenjeno- upravo tim dvjema osobama. Niti vremensko trajanje nije nalupetano bez razloga. Naročito uz postojanje odluke suda koja je drastično drugačija od načina na koji se provodi: majka djetetu jest majka i trebalo bi je kao takvu cijeniti, ali ona nije faktor koji bi smio uzeti si za pravo odlučivati kako će se ponašati i postupati u ovom smislu.

Netočno. Brak i bračna zajednica nisu jedan te isti pojam. Pa tako i u pogledu bitnih obilježja bračne stečevine.