newbie

Roditelji djeteta imaju i prava i dužnosti prema njemu, a zajednički naziv je roditeljska skrb. Vi ćete biti roditelj kojemu je dijete povjereno. Otac, koji s djetetom ne živi, imat će obavezu sudjelovati u njegovom uzdržavanju. Dijete će imati pravo (naglasak je na djetetu) susretati se i družiti s ocem. I to mu pravo više ne može nitko osporavati. Uz činjenice da je otac u drugom gradu, da je dijete vrlo niske kronološke dobi, da se do sada nisu viđali, bit će određeno vrijeme kad će se otac i dijete susretati i družiti: možda u vašem prisustvu obzirom da je djetešce maleno, ali da je mrvicu starije moguće bi bio određen nadzor za to vrijeme čisto kao prijelazni period. Poanta tog perioda koji ne bi smio biti predugačak i trajati godinama jest da se uspostavi emocionalni odnos djeteta i oca, a sve da bi bili spremni na nastavak samostalno, bez otpora, uz podršku i poticaje. Za vjerovati je da nitko neće odrediti da dijete staro 10 mjeseci otputuje 15 dana ili odmah sada bude vikendima kod oca kojeg nije viđalo. No, izvjesno jest da će se to jednom i dogoditi. Ako se otac sjeti utvrđivanja očinstva jednom kasnije, moguće da će vrijeme koje protekne raditi protiv tog njihovog međusobnog odnosa koji je možda mogao biti već uspostavljen, iako su svakavi scenariji mogući. A je li vrijedno... U odnosu na što? Dijete oca trenutno nema- ne može ga izgubiti, a možda bi ga ipak moglo u nekom segmentu života ili osobnoj potrebi dobiti.

Svatko zasigurno poznaje nekog tko je prestao s tom navikom. Niti su sve u pitanju žene niti se radi samo o muškarcima. A sad... zaokrenimo za određeni broj stupnjeva kako bi se tema vratila na- temu. Ostalo možemo vrlo kvalitetno raspraviti u Caffeu.

Sabirući informacije iz ovog i drugog otvorenog topica bi se dalo izvući sljedeće: a) supruga je godinama krila da je pušač, prala zube, žvakala žvake te 5g niste zapravo znali za tu njenu naviku i ovisnost b) uvjereni ste da je vaša malodobna kćer počela pušiti sa 16g radi negativnog primjera kojeg joj je pružala majka c) živjeli ste u prostoru u kojem je postojalo ugrožavanje već narušenog zdravlja radi pušačkih navika Ako zanemarimo predhodne tri stavke koje se mogu i ne moraju podudarati i uklapati u jednu te istu logičnu sličicu, dalje bismo iz predhodnih postova mogli izvući: d) odluku o razvodu ste već donijeli e) razvodite se sporazumno sudeći po drugoj temi koju ste otvorili f) dijete će nastaviti živjeti s vama, dakle oko toga ste se također već sporazumjeli sa suprugom i znate koja je želja vaše kćeri po tom pitanju Biste li precizirali problem oko kojega tražite savjet, obzirom da ste slijed akcije prema činjenici razvoda usmjerili već?

Važeći zakoni postoje da bi ih se poštovalo. Ima i gorih stvari od godine dana uzdržavanja djeteta.

...i godinu potom ukoliko se ne može zaposliti.

Ako vam dijete uvećava osobni odbitak možete očekivati da majka koja sudjeluje u uzdržavanju može bez vaše suglasnosti zatražiti 50%... Ako majka nije lišena roditeljske skrbi samohrani otac niste...

Već smo mnogo puta ovdje razgovarali o psihosocijalnim posljedicama razvoda i stanju koje mu predhodi, može li se (čitajmo: ima li se ili nema volje) poraditi na uspostavi odnosa unutar obitelji koje bi oboje supružnika mogli smatrati podnošljivim ili ne. Kako je za zaključivanje braka potrebno dvoje, za dolazak do točke razvoda je jednako tako potrebno upravo tih istih dvoje, a provesti ga može oboje sporazumno ili jedno tužbom. Dalo se primjetiti kako izneseni problem nije pravne prirode obzirom da je dovoljno da ga jedno smatra nepremostivom zaprekom u daljnjem suživotu a nikog se u braku ne može zadržati ukoliko to taj netko ne želi. Ujedno, poznato nam je i kako se krivnja tijekom razvoda ne utvrđuje već samo činjenica o teško i trajno poremećenim bračnim odnosima. Preostaje pitanje postoji li ikakva volja na zajedništvu i obiteljskoj/bračnoj zajednici poraditi ili se neumoljivo gazi prema razvodu braka sa svime što on sobom nosi.

Problem s majkom koja ne skrbi o djetetu koje joj je povjereno, ne živi s njim, ne uzdržava ga i zakida ga za iznos uzdržavanja koji uplaćuje je bio manji dio prvotnog pitanja za koje se pretpotavilo da će biti lakše rješiv problem. No, pitanje je bilo i kako spriječiti oca da preuzme ulogu koju je izjavio da želi. Da je napustio dijete a jer ono povjereno majci slijedom činjenice da roditelji djeteta ne žive zajedno ne bi se moglo smatrati eliminirajućim faktorom njega kao daljnje mogućnosti. Da ju je uredno uzdržavao- izgleda da jest svo vrijeme do sada. Roditeljske skrbi lišen nije. Preostaje činjenica da kćer nije viđao toliki broj godina do sada.

Nije uvijek zahvalna uloga biti onaj koji brine o djetetu bez učešća drugog roditeja u onom što nazivamo roditeljskom skrbi sa svim sadržajima koje ona nosi. Formulacija možda zvuči malko hladno, ali zapravo je skup svih misli i radnji koje posvećujemo vlastitom djetetu tijekom njegovog odrastanja i odgoja. Sin vam i jest povjeren jer ste upravo vi procjenjeni kao ta pouzdanija osoba, uvijek prisutna i spremna biti tu kad god je zatreba. Dijete koje odbija druženje s roditeljem s kojim ne živi ili ukazuje na neki utjecaj ili protestira na nečiji odnos prema sebi. Što tad možemo s djecom? Pomoći im kako god znamo i umijemo. Dugoročno gledano s razvojnog aspekta koji je Canis već predhodno spomenuo, prorjeđivanje i smanjenje inenziteta predviđenih druženja je zapravo samo manjak koji će u konačnici osjetiti najviše to isto dijete. I dječji psiholozi mogu biti od velike pomoći. Efekt kod oca možda može postići i par "poziva na razgovor" od strane czss-a ne bi li mu možda postalo mrvicu jasnije da je "vrlo uputno" predviđeno vrijeme zaista i provoditi u druženju s djetetom a ne bez njega? Ako ništa drugo, možda bi mu to vrijeme bilo draže proigrati se s djetetom nego šetkati po razgovorima?

"Viđanja", kao što je već rečeno, su pravo djeteta. Normalno je i uobičajeno da dijete ima predviđen svaki drugi vikend s roditeljem s kojim ne živi, kao i najmanje 15 dana ljetnih praznika (te dio blagdana i državnih praznika što nije baš sasvim redovit slučaj), no jednako važan je i kontinuitet između. Iznimno se (u standardnim okolnostima) druženja predviđaju drugačije kad je udaljenost između mjesta stanovanja djeteta i roditelja s kojim ne živi tolika da bi bilo nerealno za očekivati da se odvijaju i tijekom tjedna radnim danom barem jednom nekoliko sati.

Vaša roditeljska skrb ostaje netaknuta, a njegova se počinje ostvarivati, kao i djetetova prava. Očito imate želju da otac na neki način participira u životu djeteta, jeste li spremni uskraćivati tu mogućnost? Ne moramo zamišljati bajkovite, idealne roditeljske odnose s djecom, ali ako ne postoji mogućnost temeljem upisanog očinstva, kakva sredstva uopće imate u rukama ne bi li ostvarili barem koje od djetetovih prava?

Obzirom na sve ovo predhodno, nemojte se jako iznenaditi ako bude i žalba... No, glavu gore i ... sretno

Koliko traje? Od par mjeseci do par godina. Koliko bi supruga koštalo? Nešto više, manje ili jednako nego li vas. Koliko biste vi dobivali? Ništa, osim ako nije dužan uzdržavati i vas određeno vrijeme. Koliko bi sudjelovao u uzdržavanju djece ako budu povjerena vama? U skladu sa postotkom koji prevedno i ugrubo izgleda: za mlađe dijete 800tinjak kn, za starije nešto više od 1000. Uz mogućnost da bude više, ali i manje.

a ovu pripajamo aktualnoj: ps. @rubens, hvala na upozorenju

Zapravo se tri teme vrte o istom pitanju, pa da sve prebacimo u onu koja u početnom postu najdetaljnije opisuje situaciju. Ovim se aktualizira stara situacija:

Nije neophodno imati pin. Autorizacija se vrši posljednjim brojčicama (3 komada) sa poleđine kreditne kartice kao i pri mnogim plaćanjima raznoraznim karticama na netu. Kartice su prijavljene na ime i prezime, s adresom, verificiraju brojkom transakcije koja je naplaćena prije verifikacije, a samo logiranje na račun se vrši e-mail adresom i passwordom kojeg ljudi rijetko mijenjaju, nažalost. Iz podataka koji su tamo razvidni jest i kreditna kartica, predhodne transakcije, osobni podaci i sl. do kojih se može doći neovaštenim pristupom na nečiji korisnički račun putem poznate e-mail adrese i passworda. Srećom da je došlo do ovoga: Najiskrenije, da ste to napravili meni i u tome uspjeli, potrudila bih se u okviru postojećih mogućnosti da temeljem vlastitog neugodnog iskustva naučite što je dozvoljeno a što ne. Sam iznos bi bio sasvim nebitan.

Dovoljan je razlog ako smatrate da su vaši bračni odnosi teško trajno poremećeni i pri tom ostajete. Brojne su situacije pri kojima se ljudi osjete izadnima, prevarenima, povrijeđenima i sl. Neki se razvedu a neki ne, no odluka je, dakako, samo i isključivo na vama jer samo vi znate o čemu se precizno radi i kakvim točno smatrate vaš bračni odnos i njegovu perspektivu.

Selidba u kategoriju Posao.

Sudeći prema vašoj drugoj temi koju ste otvorili, dijete je povjereno vama a ne ocu prilikom razvoda braka, što znači da se vjeruje kako ste upravo vi ta osoba koja će pouzdanije svakodnevno skrbiti o vašem zajedničkom maloljetnom djetetu dalje. O lišavanju prava na roditeljsku skrb: Članak 114. (2) Roditelj zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava ako: 1. provodi tjelesno ili duševno nasilje nad djetetom, uklju­ču­jući izloženost nasilju među odraslim članovima obitelji, 2. spolno iskorištava dijete, 3. izrabljuje dijete sileći ga na pretjerani rad ili na rad koji nije primjeren njegovoj dobi, 4. djetetu dopušta uživanje alkoholnih pića, droge ili drugih opojnih sredstava, 5. navodi dijete na društveno neprihvatljivo ponašanje, 6. je napustio dijete, 7. ne skrbi dulje od tri mjeseca o djetetu s kojim ne živi, 8. u roku godine dana ne stvori uvjete za zajednički život s djetetom s kojim ne živi, a da za to nema osobito opravdan raz­log, 9. ne skrbi za osnovne životne potrebe djeteta s kojim živi ili se ne pridržava mjera koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donijelo nadležno tijelo, 10. na drugi način grubo zlorabi djetetova prava. (3) Postupak za lišenje prava na roditeljsku skrb dužan je pokrenuti centar za socijalnu skrb čim sazna za okolnosti iz stav­ka 2 ovoga članka, a može ga pokrenuti drugi roditelj, dijete ili sud po službenoj dužnosti. (4) Pravo na roditeljsku skrb vratit će se odlukom suda kad prestanu razlozi zbog kojih je to pravo oduzeto. Za sada imate ev. sačekati ona 3 mjeseca neuzdržavanja i neviđanja djeteta, no ne ide baš sve na "hop!" nakon proteka tog vremena: naime, unatoč što su ovo "stari" članci zakona, a prema st.3 czss bi bio dužan pokrenuti postupak čim sazna za okolnosti, nije se dalo primjetiti da je to učestala pojava koliko i neuzdržavanje + neviđanje djece, čak mnogo dulji period od spomenutog makar se saznanja o tome i imalo... Ako svoje dijete pronađete na popisu iz ovog članka, možete to pokrenuti i vi, uz saznanje kako lišavanje nije trajno niti nepovratno...

Bez ikakvog dokaza o uplatama i sl?!

Osnovni bi kriteriji trebali biti: onaj tko je roditelj pristniji kod djece, pouzdan i bavi se djecom i njihovim odgojem u kontinuitetu. I ispunjava osnovne životne uvjete koje može toj istoj djeci priuštiti.

Standardan odgovor na koji ćete naletjeti, a prema onome što ljudi prenose, u spomenutim institucijama jest- mi ne možemo ništa. Ono što možete odmah jest- biti uporni, uredno se dopisivati i ostavljati pismeni trag svojih nastojanja, kontinuirano i dosljedno, a istovremeno nastojati iskorisiti svaku priliku družiti se s djetetom pod svakom od okolnosti jer vam tada aspolutno nitko neće moći ni u snu reći kako ne gradite emocionalni odnos s njim. Time ćete postaviti vrlo čvrst temelj za odluku da se dijete niske kronološke dobi s vama druži bez prisustva svoje majke (iako će dok se to riješi djetetova kronološka dob biti značajno veća, vidite i sami). Ujedno, ukoliko je potrebno prisustvo majke radi neizgrađenog emocionalnog odnosa vašeg i djetetovog, nije neophodno da to bude - baš u njenom stanu. Jednako tako bi kvalitetnije proveli zajedničko vrijeme u parkiću ili na nekom drugom ili trećem mjestu. Ili čak pod nadzorom czss-a čisto zato da tijekom tog vremena majka nema utjecaja na vaše zajedničke aktivnosti što priliku u svom domu ima. Smisao nije da se dijete "posjeti" već da se s njime kvalitetno provede zajedničko vrijeme. S publikom ili bez, nebitno.

Obzirom da se radi o već razvedenom braku i djetetu od 15 mjeseci, moglo bi se i tražiti izmjenu predviđene dinamike susreta i druženja obzirom da djetešce raste i sve ono što je predviđeno ranije se odnosilo na neki mlađi uzrast djeteta. Imate li kakvo pravomoćno rješenje, odluku... i što je predviđeno njime? Jer, kada se dvoje ne može dogovoriti, o tome odlučuje sud upravo zato da bi se izbjeglo da jedno odlučuje za svih vas troje. Možete inzistirati na češćim druženjima s djetetom i to upravo radi njegove kronološke dobi, kako bi mu se osigurao kontinuitet u kontaktima s vama. Dva puta mjesečno baš i nije neka dinamika kojom bi se osiguralo vaš intenzivan međusobni odnos.

Pišući velikim slovima vičemo i ostalim forumašima oštećujemo bubnjiće. Hvala I vama su prošli rokovi za npr. osporavanje. A na nasljedstvo imate pravo kao i sva ostala očeva djeca, sviđalo se to kome ili ne.

čl.209 1. Roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. 2. Roditelj koji nije uzdržavao svoje dijete koje s njim ne živi u obiteljskoj zajednici, a bio je dužan to učiniti, dužan je djetetu isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje i unatrag od nastanka toga prava pa do podnošenja tužbe. 3. Tražbina djeteta iz stavka 2. ovoga članka prema roditelju koji ga nije uzdržavao, zastaruje za vrijeme od 5 godina od dana nastanka obveze. 4. Smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala koncem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati.