MASTER

javni bilježnici imaju pristupne šifre za izdavanje izvadaka, uključivo i povjesnih ali ministrica prvosudja nije propisala tarifu pa nemaju razloga izdavati izvatke. obzirom da sud izdaje za 5 kn po stranici ne vjerujem da će bilježnici raditi to za manju cijenu pa za sada ostaje kako je bilo. mislim da je minimalna nagrada za javne bilježnike 30kn+pdv

nisam čuo niti jedan slučaj da je netko nešto kod FINE zabilježio, a nema ništa niti na njihovim www stranicama. mislim da je nedostak tog registra što vodi podatke o teretima a ne i o vlasništvu!

da li su zdravstene ustanove upisane u registre trgovačkih sudova, trgovci u smislu odrebi novog ZOO, a osobito čl 174 tj da li su ništetne odredbe u natječajima zdrastvenih ustanova kad unaprijed odgodu plaćanja od 180 i više dana? Novčana obveza kod trgovačkih ugovora Članak 174. (1) Ako trgovačkim ugovorom ili ugovorom između trgovca i osobe javnog prava nije predviđen rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik je dužan, bez potrebe da ga vjerovnik na to pozove, ispuniti tu obvezu u roku od 30 dana koji počinje teći: - od dana kad je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu, - od dana kad je vjerovnik ispunio svoju obvezu, ako nije moguće sa sigurnošću utvrditi dan primitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za splatu ili ako je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije nego li je vjerovnik ispunio svoju obvezu, - od dana proteka roka za pregled predmeta obveze, ako je ugovorom ili zakonom predviđen određeni rok za takav pregled, a dužnik je primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije proteka toga roka. (2) Ništetna je odredba ugovora iz stavka 1. ovoga članka kojom je ugovoren duži rok za ispunjenje novčane obveze, ako na temelju okolnosti slučaja, a poglavito trgovačkih običaja i naravi predmeta obveze, proizlazi da je tako ugovorenim rokom ispunjenja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu vjerovnika. (3) Prilikom ocjene je li odredba ugovora iz stavka 1. ovoga članka o roku ispunjenja novčane obveze ništetna, uzet će se, između ostalog, u obzir jesu li postojali opravdani razlozi za odstupanje od zakonom predviđenog roka ispunjenja.

novo ročište održati će se 25 svibnja 2006 godine u 11,30 pred trgovačkim sudom u splitu

Broj 10 su 186/06 TRGOVAČKI SUD U SPLITU, po predsjedniku suda Ivi Bakaliću, odlučujući o zahtjevu za izuzeće suca Stijepa Perića kojeg je postavio tužitelj, u pravnoj stvari tužitelja Novabela d.. Zagreb, protiv tuženika Slobodna Dalmacija d.d. Split, radi utvrđenja ništavosti odluke glavne skupštine, riješio je Odbija se zahtjev za izuzeće suca Stijepa Perića u predmetu broj P-1888/05. Obrazloženje: Pred ovim sudom u tijeku je parnični postupak između stranaka naznačenih u uvodu. Podneskom od 27.ožujka 2006.godine tužitelj je zatražio izuzeće suca smatrajući da su ispunjeni uvjeti za izuzeće iz članka 71. stavak 1. toč.5. ZPP-a iz razloga jer je kao sudac pojedinac Stijepo Perić sudjelovao u postupku osiguranja Rl-309/03. i Rl-43/05. Odluke donesene u postupku osiguranja prema mišljenju tužitelja prekludiraju tijek dokaznog postupka u ovom postupku te izravno utječu na opravdanje pravnog interesa tužitelja. Smatrajući da je sudac bio dužan prekinuti rad na predmetu kod saznanja da postoje okolnosti za izuzeće iz članka 71. stavak 1. toč. 1-6 ZPP-a, tužitelj drži da su ostvarene pretpostavke za izuzeće iz članka 71. stavak 1. toč.7. ZPP-a. Očitujući se povodom zahtjeva za izuzeće sudac Stijepo Perić je izjavio da ne postoje razlozi za njegovo izuzeće, a ne protivi se i da bude izuzet u ovom predmetu. Primjerak sučeve izjave dostavljen je strankama na očitovanje, a svoje očitovanje dostavio je tuženik koji se protivi zahtjevu za izuzeće kod sučevog stava da razlozi za izuzeće ne postoje. Odlučujući povodom zahtjeva za izuzeće riješio sam kao u izreci temeljem članka 74. ZPP-a iz slijedećih razloga. U zahtjevu za izuzeće tužitelj se poziva na odredbu članka 71. stavak 1. toč.5. ZPP-a. U svezi s tom odredbom razloga za izuzeće postoji ako je u istim predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom. U svezi konkretnog predmeta nije sporno da je sudac Perić u proteklom periodu vodio postupke osiguranja u kojima su se pojavljivale navedene parnične stranke. Međutim, prema sadržaju citirane odredbe članka 71. stavak 1. toč.5 ZPP-a takvo postupanje ne predstavlja razloga za izuzeće jer je postupak osiguranja uvijek pridruženi postupak glavnoj stvari. Taj postupak može se voditi odvojeno od glavne stvari, ali također prijedlog za osiguranje može biti stavljen i kao podredni zahtjev uz tužbu. Citirana zakonska odredbe govori o procesnim smetnjama prema kojima jedan te isti sudac ne može postupati u istom predmetu na prvostupanjskom, drugostupanjskom ili Vrhovnom sudu. Iz naprijed navedenog je razvidno kako s pravom sudac Perić konstatira da ne postoje razlozi za izuzeće jer se odredba članka 71. stavak 1. toč.5. na njega ne može odnositi pa stoga ovaj sud dodatno u postupanju suca Perića ne nalazi niti razloga za izuzeće iz članka 71. stavak 1. toč.7. ZPP-a. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 74. ZPP-a. POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

sud ne postoji da štiti pravni promet zabilježbama!

Pž-344/06-3 RJEŠENJE Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu tog suda VB, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja SD d.d. iz S, protiv protivnika osiguranja N d.. iz Z, radi osiguranja tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj R1 -149/05 od 20. listopada 2005. godine ispravljeno rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj R1-149/05 od 21. listopada 2005. godine, dana 20. veljače 2006. godine r i j e š i o j e Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj R1-149/05 od 20. listopada 2005. godine ispravljeno rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj R1-149/05 od 21. listopada 2005. godine i rješava: Odbacuje se kao neuredan i nedopušten prijedlog za osiguranje radi određivanja privremene mjere koji glasi: „l. Nalaže se HVB Splitskoj banci d.d. Split kod koje se vodi žiro račun predlagatelja osiguranja da iz evidencije o redoslijedu plaćanja makne nalog protivnika osiguranja N d.. Z za naplatu mjenice izdane 1. travnja 1998. godine od izdavatelja-predlagatelja osiguranja SD d.d. S na iznos 4.500.000,00 kn potpisane od strane AB i MŽ. II. Žalba ili prigovor izjavljen protiv ovog rješenja ne zadržavaju njegovo izvršenje. III. Predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere u roku od 15 dana računajući od dana kada predlagatelju osiguranja bude dostavljen prijepis ovog rješenja.“ Obrazloženje Pobijanim rješenjem označenim u izreci sud prvog stupnja je temeljem predlagateljeva prijedloga za osiguranje odredio privremenu mjeru radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja tako što je naložio HVB Splitskoj banci d.d. da iz evidencije o redoslijedu plaćanja makne nalog protivnika osiguranja N d.. za naplatu mjenice izdane od strane predlagatelja osiguranja na iznos od 4.500.000,00 kn. Ujedno je sud prvog stupnja odredio da žalba ili prigovor ne zadržavaju izvršenje tog naloga te naložio predlagatelju osiguranja da mora u roku od 15 dana podnijeti tužbu radi opravdanja mjere. Tako je sud prvog stupnja odlučio jer je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere iz članka 296. Ovršnog zakona. Naime, sud je uvidom u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2985/03 utvrdio da je predlagatelj osiguranja isplatio protivniku osiguranja cjelokupni novčani iznos za čije osiguranje je protivniku osiguranja predao bjanko mjenicu koju je protivnik osiguranja ispunio protivno odredbama iz osnovnog pravnog posla na iznos 4.500.000,00 kn i dostavio ga Splitskoj banci d.d. na naplatu; sud prvog stupnja smatra da bi se za predlagatelja osiguranja stvorila opasnost da će znatno otežati naplatu tako nastale tražbine od strane protivnika osiguranja jer je temeljni kapital protivnika osiguranja razmjerno premalen u odnosu na tu tražbinu. Protiv toga rješenja žalbu je izjavio protivnik osiguranja iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Obrazlažući žalbu, žalitelj u bitnom navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je mjesno nadležan za odlučivanje o prijedlogu budući da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u tijeku parnica pod brojem P-1544/04; pri tome žalitelj se poziva na odredbu članka 292. stavak 2. Ovršnog zakona. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem posl. broj R1-342/03 od 18. prosinca 2003. godine pravomoćno odbio prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanjem osiguranja privremenom mjerom koja bi imala isti učinak kao i pobijana privremena mjera. Konačno postoji i pravomoćno rješenje Trgovačkog suda u Splitu R1-309/03 od 28. studenoga 2003. godine kojim je Splitskoj banci d.d. zabranjeno odbiti izvršenje i primitak naloga za plaćanje koji je izdao protivnik osiguranja temeljem mjenice sadržaja : ,,U Splitu 1. travnja 1998. godine. Dana 17. studenog 2003. godine platit ćemo ovu jednu mjenicu po naredbi N d.. Z svotu od četiri milijuna petstotisuća kuna i nula lipa. Plaćanje Zavod za platni promet podružnica Split žr 3400-603-8558 Potpis i pečat punomoćnika i zakonskih zastupnika SD d.d. S". Prema tome, prvostupanjski se sud upustio odlučivati o zahtjevu o kojem je već odlučeno i o kojem je parnica u tijeku. Prvostupanjski sud nije izvodio dokazni postupak čime je počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a niti je protivniku osiguranja dostavio prijedlog predlagatelja osiguranja. Žalitelj se poziva na odredbe članka 20. stavak 2. točke 1. Zakona o platnom prometu u zemlji („Narodne novine" broj 117/01), te smatra da ne postoji opasnost za nenaznačenu tražbinu predlagatelja osiguranja. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije odredio trajanje privremene mjere, a niti je to predlagatelj osiguranja u svom prijedlogu predložio. Konačno tužba kojom se traži povrat sporne mjenice je u tijeku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-410/03 (ex P-6447/02) pa predlagatelj osiguranja ne može pokrenuti novu parnicu a da ne prekrši odredbu članka 194. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-2985/03 izjavljena je žalba. Obrazloženje nepravomoćne presude nije nikakav dokaz osobito stoga što čak niti nalaz vještaka na koji se sud poziva nije priložen uz prijedlog za određivanje privremene mjere. Sud ne navodi koliko stvarno iznosi temeljni kapital protivnika osiguranja, a taj argument smatra bitnim. Sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje jer se niti iz jedne sudske odluke ne može naslutiti da predlagatelj osiguranja ima ikakvu tražbinu prema protivniku osiguranja. Predlagatelj osiguranja je priložio presliku mjenice koja se odnosi na iznos od 3.000.000,00 kn, pa sudu nije mogao biti poznat sadržaj mjenice na svotu od 4.500.000,00 kn čime je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Žalitelj se u žalbi poziva i na ništavost odluka glavne skupštine predlagatelja osiguranja, pa predlaže da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i rješenje o ispravku tog rješenja i prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere odbije kao neosnovan odnosno odbaci kao neuredan. Dana 31. listopada 2005. godine žalitelj je dopunio svoju žalbu smatrajući da svaka izreka presude u kojoj ne bi bili navedeni svi elementi mjenice i/ili naloga za plaćanje predstavlja nepotpunu i nerazumljivu odluku, pa se stoga pobijano rješenje ne može izvršiti čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Žalba protivnika osiguranja je osnovana. Ispitavši pobijano rješenje temeljem odredbe članka 365. stavak 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) u svezi članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99 i 173/03), ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio isprave koje se nalaze u spisu, a odluka prvostupanjskog suda utemeljena je isključivo na tim dokazima. Iz spisa proizlazi da predlagatelj osiguranja u svom prijedlogu za osiguranje kojim je predložio sudu da donese rješenje o osiguranju tako što će naložiti HVB Splitskoj banci d.d. da iz evidencije o redoslijedu plaćanja makne nalog protivnika osiguranja za naplatu mjenice izdane 1. travnja 1998. godine od izdavatelja-predlagatelja osiguranja na iznos od 4.500.000,00 kn potpisane od strane zakonskih zastupnika predlagatelja osiguranja nije odredio rok važenja te privremene mjere iako je prema odredbi članka 293. stavak 2. Ovršnog zakona predlagatelj osiguranja u prijedlogu za osiguranje određivanjem privremene mjere dužan naznačiti (između ostaloga) i vrijeme trajanja privremene mjere. Jednako tako, niti sud u pobijanom rješenju kojim je odredio privremenu mjeru nije odredio trajanje te mjere iako je to bio dužan učiniti (članak 303. stavak 1. Ovršnog zakona); sud je samo odredio rok u kojem predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja te mjere. Naime, privremena mjera je takvo sredstvo osiguranja koje je, kako iz samog naziva proizlazi, vremenski ograničenog trajanja. Tom mjerom sud privremeno uređuje sporni odnos između stranaka do vremena dok pravomoćno ne odluči o osnovanosti i visini osigurane tražbine odnosno, u slučaju da je prijedlog za određivanje privremene mjere podnesen prije podnošenja tužbe, do proteka roka kojeg je sud odredio za podnošenje tužbe ako predlagatelj osiguranja u tom roku ne podnese tužbu odnosno pokrene postupak radi opravdanja te mjere. Upravo stoga, privremena mjera ne može trajati neograničeno jer bi u protivnom predlagatelj osiguranja privremenom mjerom u potpunosti ostvario svoje osigurano potraživanje. Osim toga, predlagatelj osiguranja mora postaviti svoj prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere na način da se tom mjerom neće iscrpiti sadržaj potraživanja kojeg namjerava osigurati. U konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja je u svom prijedlogu za osiguranje predložio takvu privremenu mjeru kojom u potpunosti iscrpljuje sadržaj potraživanja kojeg namjerava osigurati. Naime, sam zahtjev da sud odredi mjeru kojom će naložiti HVB Splitskoj banci d.d. da iz evidencije o redoslijedu plaćanja makne nalog protivnika osiguranja za naplatu mjenice predstavlja sadržaj predlagateljeva potraživanja odnosno sadržaj njegove nenovčane tražbine - time što bi HVB Splitska banka d.d. maknula iz evidencije o redoslijedu plaćanja nalog protivnika osiguranja, predlagatelj osiguranja ne bi više imao nikakvu nenovčanu tražbinu prema protivniku osiguranja, a protivnik osiguranja u tom slučaju zbog proteka roka ne bi više mogao ponovno podnijeti HVB Splitskoj banci d.d. nalog za plaćanje mjenice budući da se prema odredbi članka 37. stavak 1. Zakona o mjenici („Narodne novine" broj 74/94) mjenica plativa na određeni dan mora podnijeti na isplatu na sam dan plaćanja ili jedan do dva dana koji dolaze odmah za njim; u tom slučaju protivnik osiguranja može samo pokrenuti postupak (ovršni odnosno parnični) radi prisilne naplate mjenice. Prema tome, budući da u samom prijedlogu predlagatelja osiguranja nije određeno vrijeme trajanja predložene privremene mjere, a i predložena privremena mjera je po svom sadržaju takva da iscrpljuje nenovčano potraživanje koje se namjerava osigurati, predlagateljev prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere nije uredan. Prema odredbi članka 35. stavak 1. Ovršnog zakona (članak 20. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona - „Narodne novine" broj 88/01) u svezi članka 253. Ovršnog zakona prijedlog za osiguranje mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu osiguranja, dakle i naznaku vremena trajanja privremene mjere iz članka 293. stavak 2. Ovršnog zakona, a prema stavku 3. članka 35. u svezi članka 253. Ovršnog zakona prijedlog za osiguranje koji ne sadrži sve podatke iz stavka 1. članka 35. Ovršnog zakona sud će odbaciti rješenjem ne pozivajući predlagatelja da ga dopuni ili ispravi. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je prije ispitivanja osnovanosti prijedloga za osiguranje trebao ispitati postojanje procesnopravnih pretpostavki od kojih ovisi dopuštenost prijedloga za osiguranje. To sud prvog stupnja u konkretnom slučaju nije učinio. Obzirom da prijedlog za osiguranje ne sadrži vrijeme trajanja predložene privremene mjere i jer predložena privremena mjera iscrpljuje nenovčano potraživanje koje predlagatelj osiguranja tom mjerom namjerava osigurati, prijedlog za osiguranje je sukladno odredbi članka 35. stavak 3. Ovršnog zakona valjalo odbaciti. Međutim, čak i kada bi prijedlog za osiguranje sadržavao sve podatke potrebne za donošenje rješenja o osiguranju određivanjem privremene mjere, prema ocijeni ovog suda predlagatelj osiguranja u konkretnom slučaju ne može tražiti od suda određivanje privremene mjere kako to predlaže u svom prijedlogu. Naime, obzirom da je u postupku koji se vodio pred istim prvostupanjskim sudom pod brojem R1-309/03 dana 28. studenoga 2003. godine (list 40-42. spisa) donesena privremena mjera kojom se Splitskoj banci d.d. zabranjuje odbiti primitak i odbiti izvršenje naloga za plaćanje kojeg je dana 17. studenoga 2003. godine (u ovom postupku) protivnik osiguranja izdao temeljem mjenice, predlagatelj osiguranja ne može tražiti od suda određivanje privremene mjere kojom bi ranije doneseno pravomoćno rješenje o određivanju privremene mjere izgubilo pravni učinak, odnosno kojim bi se ono de facto stavilo izvan snage. Prema tome, ako je ranijim rješenjem o određivanju privremene mjere Splitskoj banci d.d. zabranjeno da odbije primitak i odbije izvršenje naloga za plaćanje izdanim temeljem iste mjenice, predlagatelj osiguranja ne može novim prijedlogom za osiguranje tražiti od suda da naloži HVB Splitskoj banci d.d. da iz evidencije o redoslijedu plaćanja makne nalog kojeg je protivnik osiguranja izdao temeljem mjenice. Kada bi Splitska banka d.d. maknula nalog za plaćanje protivnika osiguranja iz evidencije o redoslijedu naplate, time bi odbila izvršenje tog naloga, a što joj je zabranjeno temeljem ranije određenog rješenja o privremenoj mjeri R1 -309/03 od 28. studenoga 2003. godine. Prema tome, sud jednom privremenom mjerom ne može de facto stavljati izvan snage svoju ranije određenu privremenu mjeru, pa i iz tog razloga valja predlagateljev prijedlog za osiguranje odbaciti kao nedopušten. Međutim, time predlagatelj osiguranja nije prekludiran u svom pravu da traži od suda da se ranije pokrenuti postupak za osiguranje određivanjem privremene mjere obustavi i da se ukinu provedene radnje. Naime, iako u postupku R1-309/03 predlagatelj osiguranja nije bio stranka u tom postupku osiguranja, već su to bili (ovdje) protivnik osiguranja i Splitska banka d.d., predlagatelj osiguranja može sukladno odredbi članka 305. stavak 2. Ovršnog zakona kao umješač na strani Splitske banke d.d., ako mu sud u tom postupku dopusti miješanje na strani Splitske banke d.d., ili sama Splitska banka d.d. predložiti sudu da se taj postupak osiguranja obustavi i ukinu provedene radnje, a zbog toga što je Trgovački sud u Zagrebu u međuvremenu pravomoćnom presudom P-2985/03 odbio tužbeni zahtjev protivnika osiguranja kojim je potraživao iznos od 1.530.496,49 kn s pripadajućim kamatama za čije je osiguranje predlagatelj osiguranja izdao spornu bjanko mjenicu. Ovaj sud sukladno odredbi članka 11. i članka 298. Zakona o parničnom postupku u svezi članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona napominje da predlagatelj osiguranja i/ili Splitska banka d.d. to mogu učiniti i temeljem odredbe članka 305. stavka 1. Ovršnog zakona budući da je i u rješenju R1-309/03 od 28. studenog 2003. godine sud propustio odrediti vrijeme trajanja privremene mjere. Slijedom navedenog, valjalo je uvažiti žalbu protivnika osiguranja i preinačiti pobijano rješenje prvostupanjskog suda a temeljem odredbe članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku u svezi članka 19. stavak 1. Ovršnog Zakona. U Zagrebu, 20. veljače 2006. godine

REPUBLIKA HRVATSKA TRGOVAČKI SUD U SPLITU R1- 149/05 RJEŠENJE TRGOVAČKI SUD U SPLITU, po sucu IB kao sucu pojedincu uz sudjelovanje DN kao zapisničara u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja SD d.d. S protiv protivnika osiguranja N d.. Z radi određivanja privremene mjere izvanraspravno je dana 20. listopada 2005.g. Riješio je Usvaja se prijedlog za određivanje privremene mjere koja glasi: «I Nalaže se HVB Splitskoj banci d.d. Split kod koje se vodi žiro račun predlagatelja osiguranja da iz evidencije o redoslijedu plaćanja makne nalog protivnika osiguranja N d.. Z za naplatu mjenice izdane 1.4.1998.g. od izdavatelja-predlagatelja osiguranja S D d.d. S, na iznos od 4.500.000,00kn potpisane od IB i MŽ. II Žalba ili prigovor izjavljen protiv ovog rješenja ne zadržavaju njegovo izvršenje. III Predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere u roku od 15 dana računajući od dana kada predlagatelju osiguranja bude dostavljen prijepis ovog rješenja .» Obrazloženje: Predlagatelj u prijedlogu navodi da je kao jamac platac temeljem izjave o solidarnom jamcu i mjeničnom očitovanju od 1.4.1998.g. dao dvije bjanco mjenice protivniku osiguranja radi osiguranja isplate tražbine od 1.530.496,49 kn. Nakon što je nastupila pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-4360/98 i nakon što je predlagatelj osiguranja platio iznos po pravomoćnoj presudi, pozvao je protivnika osiguranja na povrat mjenice. Protivnik osiguranja je temeljem izjavljene revizije odbio vratiti mjenice , a potom ih je popunio na iznos od 3.000.000,00 kn odnosno na 4.500.000,00 kn i uputio ih HVB Splitska banka na naplatu . Istovremeno, protivnik osiguranja je pokrenuo i ovršne postupke te je potom u postupku Rl- 21/03 ovog suda prethodnom mjerom izdvojio 5.000.000,00 kn i na tom iznosu stekao založno pravo. Potom, povodom izjavljene revizije ukinuta je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-4360/98 te je predmet vraćen na ponovni postupak . U ponovnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu oznake P-2985/03 , a nakon provedenog vještačenja, taj sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ovdje protivnika osiguranja. Slijedom navedenog predlagatelj osiguranja drži da ne postoje daljnji uvjeti za održavanje mjenice u redoslijedu plaćanja jer je eventualna tražbina protivnika osiguranja osigurana založnim pravom na iznos od cca 5.000.000,00 kn . U slučaju kada bi se protivnik osiguranja naplatio po navedenoj mjenici predlagatelju osiguranja bi nastala nenadoknadiva šteta tim prije što još uvijek nije dokazana osnovanost i visina tražbine protivnika osiguranja u spomenutoj parnici. Prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja dostavio je cjelokupnu dokumentaciju na kojoj zasniva svoje tvrdnje. Odlučujući o prijedlogu za određivanje privremene mjere sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga. Pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane su u čl. 296. Ovršnog zakona. Predmet ovog postupka osiguranja je zabrana naplate po mjenici koja se nalazi u redoslijedu plaćanja a koju je predao protivnik osiguranja. Iz isprava koje su priložene uz prijedlog razvidno je da je (bijanco) mjenica predana protivniku osiguranja kao sredstvo osiguranja temeljem izjave o solidarnom jamstvu i mjeničnom očitovanju radi osiguranja isplate tražbine protivnika osiguranja od 1.530.496,49 kn U dosadašnjim postupcima između stranaka predlagatelj osiguranja je po prethodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4360/98 isplatio protivniku osiguranja cjelokupni dugovani iznos. Nakon što je ta pravomoćna presuda stavljena izvan snage po izjavljenoj reviziji, Trgovački sud u Zagrebu je u ponovnom postupku nakon provedenog vještačenja u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ovdje protivnika osiguranja. Bitno za ovaj postupak osiguranja je dio obrazloženja te presude u kojem se citira nalaz vještaka prema kojem je tuženik, ovdje predlagatelj osiguranja isplatio tužitelju, ovdje protivniku osiguranja glavnicu i kamate u cijelosti te pretplatio iznos od 302.104,43 kn. Procjenjujući sadržaj obrazloženja citirane presude i nalaz sudskog vještaka te dodatnu činjenicu da je pred ovim sudom u postupku prethodne mjere Rl-23/03 protivnik osiguranja stekao založno pravo na iznos od oko 5.000.000,00kn , ovaj sud zaključuje da predlagatelj osiguranja ima pravni interes usprotiviti se zabrani naplate mjenice i micanju iste iz redoslijeda plaćanja kod poslovne banke. Izdavatelj mjenice može se usprotiviti naplati mjenice od strane drugog sukontrahenta ukoliko je bjanco mjenica popunjena suprotno odredbama iz osnovnog pravnog posla. U tom slučaju radilo bi se o protuugovornom ispunjenju mjenice i stvarnoj zloupotrebi tog sredstva osiguranja od strane druge ugovorne strane. Uslijed takvog ponašanja druge ugovorne strane , potrebno je pružiti zaštitu izdavatelju mjenice. U konkretnom slučaju iz provedenog vještačenja je razvidno daje predlagatelj osiguranja ne samo isplatio glavnicu i kamate već i pretplatio taj iznos čime se vjerojatnost njegovog potraživanja ukazuje osnovanom. Kod takvog stanja stvari, postupanjem poslovne banke i naplatom mjenice stvorila bi se za predlagatelja osiguranja opasnost da će u konačnici znatno otežati naplatu tako nastale tražbine od protivnika osiguranja jer je njegov temeljni kapital razmjerno premalen u odnosu na tu tražbinu. Radi navedenog odlučeno je prihvatiti prijedlog za određivanje privremene mjere i naložiti banci micanje mjenice iz redoslijeda naplate jer je eventualna tražbina protivnika osiguranja već dovoljno osigurana , a sama mjenica (bjanco) popunjena je suprotno sklopljenom ugovoru i stanju stvari između ugovornih stranaka kako to proizlazi iz vještva. U Splitu, 20. listopada 2005.g.

postojanje upravnog akta zvanog građevinska dozvola ne predstavlja akt temeljem kojeg se "smije" zbiti lopata u zemlju. a to kaj netko ima lokacijsku dozvolu za parcelu koje ste vi vlasnik, je njegov a ne vaš problem

dakle riječ je o sljedećem pogledajte povijesni izvadak za ko Trnje OPS ZAGREB kčbr 796 želim samo naglastiti da kad se pišu zabilježbe, kao i kad se brišu zabilježbe o postojanju građevinskih, uporabnih i sličnih dozvola u grunovnicu, zemljišno knjižni refernt može samo zaključiti da je izdana građevinska dozvola za gradnju na pojedinoj čestici, a to da li objekt koji je upisan ima ili nema građevinsku dozvolu je čista glupost, jer objekt može biti upisan u zemljišne knjiga a sagrađen protivno građevinskoj i/ili lokacijskoj dozvoli. primjer ista kvadaratura (tlocrtna) ali je građevina izgrađena na pogrešnom mjestu! prema tome upisivati zabilježbu da nije priložena građevinska (lokacijska) dozvola u biti ne znači da je građevina građena po građevinskoj (lokacijskoj) dozvoli ovo osobito jer je sada inicijativa na katastru da podnosi prijavne listove, a njima za taj postupak nije potrebna građevinska (lokacijska) dozvola. konačno prema zakonu o katastru bitni podaci o nekretnini bi se trebali voditi u katastru a ne u gruntovnici!

uknjižba je moguća i bez lokacijske!

nema porezna na promet nekretnina. nekretnine se prenose temeljem odluke o podjeli društava - pitati javne bilježnike! premda prilikom spajanja i preuzimanja MUP traži potvrdu o plaćenom porezu na promet motornih vozila?

potrabna je uporabna dozvola osobito za poslovne objekte. naime uporabna dozvola je dokaz da je građevinar uredno odradio posao i da je kuća izgrađena na mjestu i na način kako je to određeno građevinskom dozvolom ako kupite nekretninu od građevinara koja nema uporabnu dozvolu zapravo nemate pravo na nikakvu garnaciju bez obzira što pisalo u ugovoru

sve papire piše javni bilježnik, obvezni format slova je courier 10-12p

vjerovatno nije žalba nego prigovor, nego što je tzv vjerodostojna isprava koja dostavljena uz rješenje o ovrsi? ugovor? ako je ugovor a nije račun, to nije vjerodostojna isprava!

moram priznati da doista ima jako malo podatak na čemu se temelji slučaj TDZ međutim ono što je defekt današnij dioničkih društava da nema raspoznavanja o tradiciji dionica, obzirom da iste u sustavu SDA ne nose serijske brojeve.

raskid ugovora je moguć ali tada je potrebna suglasnost cesionara, da potraživanje prijeđe "natrag" na cedenta. sudska praksa pozna i cesiju radi plaćanja pa cesus može platiti i cedentu, dok je obveza ovoga uplatu proslijediti cesionaru.

načelno od primjeljenih uplata najprije se zatvaraju najstarija potraživanja, osim ako dužnik naglasi da plaća kakvo drugo kasnije potraživanje a vjerovnik tome ne prigovori. zato je bitno pisati pozive na broj odobrenja kako su specificirane po računu, tako da dužnik putem virmana (uplatnice) točno određenom porukom plaća vjerovniku točno određene tražbine

isto kao i na dionici vidi OZ

bitno je naglasiti premda može biti ne svrsishodno, da bez obzira na ukupni iznos računa i da li je djelomično naplaćen uvijek se može utužiti samo dio računa. isto tako ako je račun djelomično naplaćen, a nakon dospjeća treba najprije poračunati zakonsku zateznu kamatu i odbiti je od primljenog plaćanja, te nakon toga umanjiti glavnicu npr za račun od 100 kn dospio 1.1.2005 godine dana 01 srpnja 2005 plaćeno je 50 kn, treba najprije poračunati 7,50 kn kamata te umaniti glavnicu za 42,50 kn, tako da ostane dug glavnice od 57,50 kn a podmirena je zatezna kamata do 01 srpnja u cjelosti. prijedlog za izdavanje platnog naloga: na temelju računa br ___ od nalaže se ovršeniku platiti 57,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01 srpnja 2005

još je gore kad uplatiš novce na račun krive firme a ona u blokadi

da ako žive u zajedničkom kućanstvu, ali ako je jedan na prvom katu a drugi u potkrovlju onda ne

vidi članak 252/5 ZTD Zahtjev za naknadu štete mogu postaviti i vjerovnici društva ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva. To vrijedi u slučajevima osim onih iz stavka 3. ovoga članka samo onda ako član uprave grubo povrijedi dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. U odnosu na vjerovnike društva obveza da se nadoknadi šteta ne može se otkloniti tako da se društvo odrekne zahtjeva ili da o zahtjevu sklopi nagodbu niti time što se radnja temeljila na odluci glavne skupštine. Ako je nad društvom otvoren stečajni postupak, za vrijeme trajanja tog postupka pravo vjerovnika društva protiv članova uprave ostvaruje stečajni upravitelj.

pred trgovačkim sudovima bi to bila vjerodostojna isprava, mislim da je bilježnicima dovoljno napisati da je riječ o prijepisu (ne fotokopiji) isprave koju ovjerava ovlaštena osoba trgovačkog društva. pitati javne bilježnike

ne bu ODO tužil