MASTER

1. osnovica je propisana mislim zakonom - pitaj svog računovođu 2. koliko je meni poznato hitro.hr bi trebao služiti osobama u RH radi bržeg rješavanja i dostave dokumentacija prema državnim tijelima, a nipošto kao informativna služba koja tumači ili daje savjete o važećim propisima (vidi pojam nadripisarstvo) 3. ovo uopće nije strašno. strašno je kad se netko tko nema blage veze upušta u odnose sa poslovim partnerom a ne zna gdje je registriran. konačno otkuda ja da znam što se zbiva na trgovačkom sudu u šibeniku. bitna značajka trgovačkog društva je MBS baš kao i kod građana JMBG, a ne ime i prezime ili naziv

koliko je meni poznato (infomacija od nadležnog ureda za gospodarstvo) jedino za poslove trgovine i ugostiteljstva traže se minimalni tehnički uvjeti!

ovo sa plaćanjem doprinosa stoji i to uopće nije mali iznos (osnovica je cca 5000 kn). doo ne mora imati niti jednog zaposlenog, ali ako direktor nije zaposlen mora plaćati doprinose vlasništvo i uprava jedno s drugim nemaju veze ako se govori o ugovoru o radu gospe u hitro.hr i njihove interpretacije je poželjno izbjegavati! vezano na tzv mirovanje, mirovanja nema naime samom upatom temeljnog uloga, žiro račun postaje aktivan, pa banka naplaćuje troškove vođenja računa, plaća kamatu a što odmah povlači za sobom obvezu podnošenja poreznih prijava. zakon o porezu na dobit obvezuje poslovni subjekt da u roku od 3 mjeseca od osnivanja podnese prijavu poreza na dobit za prvo razdoblje, a nakon čega porezna uprava izdaje privremeno porezno rješenje. naravno tu i porez na tvrtku itd itd. kod različitih trgovačkih sudova može biti upisano trgovačko društvo s istim imenom nadalje moguće je kod istog suda imati isto ime a jedan je doo a drugi dd

koliko je meni poznato javni bilejžnici tek izdaju rješanja o ovrsi a ovrhu ne provode! prema tome,treba prijedlog za ovrhom (a sada temeljem pravomoćnog rješenja) uputiti sudu gdje fizička osoba ima prebivalište, odnosno gdje se očekuje da se pojedinačne stvari u vlasnitšvu fizičke osobe nalaze

mislim da postoji stav VTS RH da to što nema novca na računu nije razlog da se obustavlja ovrha! treba se žaliti na to rješenje! http://www.vtsrh.hr/Download/2006/03/10/ZBIRKA10.pdf vidi Pž-6067/04 str 211

prijepis mjenice nije fotokopija mjenice pa to nisam niti tvrdio

ma virman je nalog u smislu ZOO,- obrazac platnog prometa - obvezno pravni odnos zasnovan na zakonu konačno gdje bi stigli da izdavatelj vrijednosnor papira i banka dogovaraju kako i kada budu isplatili imatelja vrijednosnog papira štoviše probali smo i uspjeli naplatiti mjenicu temeljem prijepisa mjenice - ne ovjerene preslike

obvezno pravni odnos je temeljem na zakonskoj odredbi da se zakoniti imatelj vrijednosnog papira može raspolagati s novce na računu dužnika a radi naplate svoje tražbine. a banka isto može raspolagati novcem ali temeljem sudske odluke (npr izvršenja ovrhe i slično). prema tome ovo gore nema veze sa zakonom to očito netko nezna kako se postupa s vrijednosnim papirima

Članak 19. (1) Plaćanja preko računa sudionika obavljaju se na temelju naloga za plaćanje. (2) Nalozi za plaćanje daju se na magnetnom mediju, elek­tronički, na obrascima platnog prometa i na drugi način ugovoren između banke i sudionika. (3) Hrvatska narodna banka propisuje sadržaj naloga za pla­ća­nje te sadržaj i uporabu obrazaca platnog prometa.

riječ je ponumoći temeljem vrijednosnog papira kojom je zakoniti imatelj vrijednosnog papira ovlašten izdavati naloge za plaćenje - virmane za naplatu vrijednosnog papira!

ovo gore je moje post vidi www.novabela.hr/001/r114905.tif www.novabela.hr/001/pz34406.tif soryy kaj je rješenje naopačke okrenuto

www.novabela.hr/001/003.pdf www.novabela.hr/001/004.pdf www.novabela.hr/001/005.pdf www.novabela.hr/001/006.pdf više je o postupku naplate mjenice kod banke, ali ako ovo uptrijebiš i napišeš seminar, možeš odmah i magistrirati

ma kaj god za to treba pristanak vjerovnika

možda je suštinsko pitanje da li je pravo građenja kategorija vlasničkog prava koje se nemože ograničiti ili ne bi smjelo ograničiti kakvim aktom JLS. nedavno je ustavni sud ukinuo odredbe zakona o državnom odvjetništu koji je DORH davao pravo zaustaviti ovrhu na 15 dana- razlog nejednakost stranaka pred sudom međutim ZoGr je predviđeno da je dozvoljeno koristiti objekte koje je gradila država tijekom rekonstrukcije ratnih šteta a koje nisu u stanju potpune dovršenosti i nemaju uprabnu dozvolu. najčešće takve kuće nemaju niti građevinsku dozvolu. prema tome ustavno je pitanje jednakosti građana glede korištenja građevina jer ovisi o tome tko ih je gradio!

konačno da je netko skužio da postojanje građevinske dozvole, za građevine koje nemaju uporabnu dozvolu je DEKORACIJA

REPUBLIKA HRVATSKA VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE ZAGREB XXII Pž-5602/05-3 RJEŠENJE Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. se. JK, kao predsjednika vijeća, ŽPi, MUJ, kao članova vijeća, u ovršnom postupku predlagatelja osiguranja N d.. iz Z, protiv protivnika osiguranja SD d.d. iz S, radi osiguranja prethodnom mjerom zabrane isplate s računa protivnika osiguranja, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja koja je izjavljena protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu od 18. srpnja 2005. broj VIII R1-48/05, na sjednici vijeća održanoj dana 25. travnja 2006. godine riješio je I. Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 18. srpnja 2005. broj VIII R1-48/05 gdje je prvostupanjski sud riješio: „Odbacuju se prijedlozi predlagatelja osiguranja od 15. rujna 2003. godine koji glase: Upozorava se Splitska banka d.d. Split, Ruđera Boškovića 16 da provodi mjere osiguranja iz rješenja naslovnog suda posl. br. R1-152/02 od 13. studenog 2002. godine isključivo sukladno izreci iz odluke, ili će biti kažnjena zajedno s odgovornim osobama koje onemogućavaju izvršenje odluke suda ili postupaju protivno istoj a čime predlagatelj osiguranja trpi teško nadoknadivu štetu." II. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 18. srpnja 2005. broj VIII R1-48/05 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak u dijelu gdje je prvostupanjski sud riješio: „Odbacuju se prijedlozi predlagatelja osiguranja od 15. rujna 2003. godine koji glase: Nalaže se u roku osam dana protivniku osiguranja da nadoknadi predlagatelju osiguranja trošak pristojbe za prijedlog i rješenje naslovnog suda R1-152/02 od 13. studenog 2002. godine u iznosu od 10.000,00 kn." Obrazloženje Pobijanim rješenjem Trgovački sud u Splitu odbacio je prijedloge predlagatelja osiguranja kako je navedeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja. Prvostupanjski sud navodi da je rješenjem broj R1-85/03 od 19. rujna 2003. bilo jednako odlučeno kao u izreci ovog pobijanog rješenja. Prema obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud je u odlučivanju primijenio odredbe članaka 190. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, u daljnjem tekstu: ZPP), te odredbu članka 206. Ovršnog zakona („Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00 i 173/03, u daljnjem tekstu: OZ). Sud prvog stupnja zaključuje da se prema članku 19. OZ-a u svezi članka 253. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku. U svezi toga tvrdi da se radi o preinaci tužbe, a da nije bitno je li postupak okončan nepravomoćno ili pravomoćno, jer tužitelj tužbu može preinačiti do zaključenja glavne rasprave u smislu članka 190. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Odredba članka 206. OZ-a propisuje kako će postupati pravna osoba koja će obavljati poslove platnog prometa nakon što od suda primi rješenje o ovrsi i ta se odredba ne odnosi na postupanje suda. Sud prvog stupnja tvrdi da ne postoji propis po kojemu bi sud mogao davati upute kako će pravna osoba koja provodi rješenje suda vršiti svoje obveze. Između ostalog u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud je naveo svoja viđenja i stavove u odnosu na ranije drugostupanjsko rješenje broj Pž-7457/03 od 15. ožujka 2005. godine. Prvostupanjski sud tvrdi da je istina da je taj sud u obrazloženju ukinutog rješenja (list 161. do 162. spisa) omaškom naveo da je rješenje o prethodnoj mjeri pravomoćno, iako u to vrijeme još nije bilo odlučeno o žalbi protiv tog rješenja. Nadaije, nezakonito prvostupanjski sud navodi da je drugostupanjski sud propustio odlučiti o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja kojim je određena prethodna mjera, kada je odlučivao o žalbi predlagatelja uloženoj protiv rješenja suda prvog stupnja broj R1-152/02 od 22. studenog 2002. godine kojim rješenjem je bio obustavljen postupak osiguranja prethodnom mjerom. Prvostupanjski sud nadalje nezakonito, neistinito i nepravilno u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da s obzirom na iznijete navode u obrazloženju ovog pobijanog rješenja nije bilo bitne povrede odredaba postupka, pa je zbog toga prvostupanjski sud jednako odlučio kao i u ranije ukinutom rješenju. Rješenje pobija predlagatelj osiguranja. Žalbu izjavljuje zbog svih žalbenih razloga iz članaka 353. stavak 1. i 381. ZPP-a u svezi članka 19. stavak 1. OZ-a. Posebno upire na to da je u prvostupanjskom postupku učinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 381. Zakona o parničnom postupku u svezi s člankom 19. OZ-a. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odbacivši njegove prijedloge, te se pri tom poziva na odredbe članaka 253. i članka 14. stavak 6. Ovršnog zakona, tvrdeći da troškove postupka može tražiti do završetka postupka. Tvrdi da bi bilo bitno provjeriti kako Splitska banka d.d. iz Splita postupa prema odluci suda, a takav prijedlog ne predstavlja novi prijedlog za osiguranjem kako to u obrazloženju tvrdi prvostupanjski sud. U svezi zaplijenjenih sredstava po rješenju suda prvog stupnja kojim je određena prethodna mjera žalitelj tvrdi da se ona nalaze na drugom računu, a ne na računu protivnika osiguranja. Poziva se i na članak 9. stavak 1. Odluke o konstrukciji računa u banci tvrdeći da račun koji započinje sa znakom (znamenkom) 9 predstavlja račun banke za potrebe obavljanja poslova platnog prometa. Po navodu žalbe, prema članku 20. stavak 2. točka 3. Zakona o platnom prometu u zemlji rješenje kojim je određena prethodna mjera ne predstavlja sudsku ili drugu ovršnu odluku kojom bi banka bila ovlaštena izdavati nalog za plaćanje kojim se s računa protivnika izdvajaju sredstva na posebni račun. Uzevši u obzir izreku rješenja kojim je određena prethodna mjera žalitelj smatra da zaplijenjeni iznos po tom rješenju mora biti dostatan u svako vrijeme da kad tražbina iz rješenja o ovrsi bude pravomoćna izdavanjem naloga za plaćanje bude u cijelosti namirena. Predlaže da se rješenje ukine. Žalba predlagatelja osiguranja djelomično je osnovana. U odnosu na dio izreke pobijanog rješenja kao što je navedeno u točci I. ovog drugostupanjskog rješenja prvostupanjsko rješenje u tom dijelu je zakonito i pravilno. To stoga jer odredba članka 206. stavak 2. OZ-a određuje da banka vodi očevidnik redoslijeda rješenja o ovrsi po danu i satu dostave i izdaje ovrhovoditelju na njegov zahtjev potvrdu o mjestu njegove tražbine u tom redoslijedu. U svezi odredbe članka 253., navedeno je banka dužna učiniti ovdje predlagatelju osiguranja. Zbog toga nema potrebe za intervencijom suda u tom smislu da bi upozorio banku koja provodi rješenje kojim je određena prethodna mjera o tome da ga provede zakonito i pravilno. Prema odredbi članka 206. stavak 6. OZ-a banka odgovara ovrhovoditelju za štetu koju mu nanese provedbom odredaba ovog Zakona o opsegu, redoslijedu i načinu namirenja tražbine ovrhovoditelja. Iz navedenog proizlazi da je predlagatelj osiguranja sam ovlašten u smislu članka 206. stavak 2. OZ-a zatražiti podatke o tome kako se provodi rješenje kojim je određena prethodna mjera, a ima mogućnost upotrijebiti i pravo iz stavka 6. toga članka uz uvjet da dokaže elemente da je šteta nastupila. Iz toga proizlazi da je u tom dijelu prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja odlučio zakonito i pravilno. Dio izreke pobijanog rješenja kao u točci II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja nezakonit je, nepravilan i donesen je uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. u svezi članka 381. Zakona o parničnom postupku i članka 19. stavak 1. OZ-a. To stoga, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijanog rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, a razlozi dani u pobijanom rješenju su proturječni. Prvostupanjski sud zaključuje i tvrdi supsidijarno primjenjujući Zakon o parničnom postupku da se radi o preinaci tužbe. Međutim, prvostupanjski sud očito nije imao u vidu odredbu članka 14. stavak 4. i 6. u svezi članaka 253. OZ-a. U pravu je žalite!] kada tvrdi da se zahtjev za naknadu troškova postupka može staviti do završetka postupka. Prema odredbi članka 14. stavak 4. u vezi članka 253. OZ-a ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili za osiguranje. Prema stavku 6. članka 14. OZ-a zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od 30 dana od završetka postupka. Prijedlog da protivnik osiguranja predlagatelju osiguranja namiri troškove ovršnog postupka je na stranicama 124. i 125. prvostupanjskog spisa stavljen je prije isteka roka iz članka 14. stavak 6. i 253. OZ-a. Prijedlozi su na prvostupanjskom sudu primljeni 17. rujna 2003. godine, a na poštu su predani dva dana prije. Rješenjem drugostupanjskog suda broj Pž-3071/05 od 5. srpnja 2005. godine potvrđeno je prvostupanjsko rješenje broj R1-152/02 od 13. studenog 2002. kojim je određena prethodna mjera. Zbog toga u trenutku kada je predlagatelj osiguranja stavio prijedlog nije postupak bio pravomoćno završen, jer rješenje kojim je određena prethodna mjera postalo pravomoćno 5. srpnja 2005. godine. Prvostupanjski sud nije imao ovlasti u zakonu odbaciti taj dio prijedloga protivnika osiguranja, jer je on stavljen u roku, pa je dakle dopušten, već je prvostupanjski sud trebao odlučiti ima li zakonske osnove da se predlagatelju osiguranja dosudi u korist taj trošak. Prije nego što je postupak završen predlagatelj osiguranja stavio je prijedlog za troškove, te očito nije došlo do postupovne situacije iz članka 67. i 68. u vezi 253. OZ-a. U dijelu obrazloženja pobijanog rješenja prvostupanjski sud analizirao je, obrazlagao i navodio da pojedini navodi drugostupanjskog rješenja, odnosno odluke drugostupanjskog suda nisu zakoniti. Na taj način prvostupanjski sud se upušta u analizu i pravna tumačenja drugostupanjskog rješenja, što nije zakonito i pravilno, a uz to prvostupanjski sud na to nije ovlašten. Odluke suda drugog stupnja se provode i to je dužan učiniti prvostupanjski sud, ništa više osim toga. Je li učinjena apsolutno bitna povreda odredaba postupka odlučuje prema odredbama Zakona o parničnom postupku i Ovršnog zakona drugostupanjski sud. Zbog toga su takvi navodi u dijelu obrazloženja prvostupanjskog suda nezakoniti i nepravilni. Uz to veći dio navoda nije istinit. Ipak u stavku 2. na stranici 2. pobijane odluke prvostupanjski sud navodi da je istina da je u obrazloženju ranijeg ukinutog rješenja (list 161. do 162. spisa) omaškom naveo da je rješenje o prethodnoj mjeri pravomoćno iako u to vrijeme još nije bilo odlučeno o žalbi protiv tog rješenja. Prvostupanjski sud prema broju stranica u prvostupanjskom spisu očito misli na rješenje broj R1-85/03 od 19. rujna 2003. godine. To rješenje je drugostupanjskim rješenjem broj Pž-7457/03 od 15. ožujka 2005. ukinuto u točci 2. izreke, a točka 2. izreke tog ranijeg rješenja od 19. rujna 2003. čini izreku ovog pobijanog rješenja od 18. srpnja 2005. kojim je odlučeno ovim drugostupanjskim rješenjem. Upravo i zbog toga što je u obrazloženju tog rješenja od 19. rujna 2003. godine bilo navedeno da je pravomoćno rješenje kojim je odlučeno o prethodnoj mjeri, ukinuto je to ranije rješenje. Navod u stavku 3. obrazloženja na stranici 2. pobijane odluke da je drugostupanjski sud propustio odlučiti kada je odlučivao o žalbi predlagatelja uloženoj protiv rješenja prvostupanjskog suda R1-152/02 od 22. studenog 2002. kojim je rješenjem bio obustavljen postupak osiguranja prethodnom mjerom, pa da stoga drugostupanjski sud nije odlučio o žalbi protiv rješenja kojim je određena prethodna mjera, neistinit je, nezakonit i nepravilan, te dovodi kod stranaka postupka do obmane. Takav navod neistinito prikazuje činjenice koje su u spisu. Prvostupanjski sudac vjerojatno nije upoznat s odredbom članka 226. Sudskog poslovnika koji određuje dostavu spisa višem sudu. Prema tom članku u povodu pravnih lijekova podnesenih protiv odluka donesenih u prvom stupnju sud dostavlja spis višem nadležnom sudu s posebnim popratnim izvješćem. Članak 227. Sudskog poslovnika određuje stoje sve potrebno navesti u popratnom izvješću. Viši sud ne može sam uzeti u rješavanje žalbu protiv neke prvostupanjske odluke, ako prije toga prvostupanjski sud nije postupio prema člancima 226. i 227. Sudskog poslovnika. U spisu ovog drugostupanjskog suda broj Pž-329/03 prvostupanjski sudac je dostavio drugostupanjskom sudu na odluku rješenje R1-152/02 od 22. studenog 2002. godine. To rješenje je rješenje kojim je prvostupanjski sud obustavio postupak i ukinuo provedene radnje. Dakle, to nije rješenje kojim je određena prethodna mjera. Navedeno prvostupanjsko rješenje ukinuto je drugostupanjskim rješenjem od 11. veljače 2003. godine. Primjerak izvješća za navedenu prvostupanjsku odluku prema odredbama Sudskog poslovnika trebao bi se nalaziti u prvostupanjskom spisu, međutim njega tamo nema. Na drugostupanjski sud pod brojem Pž-7457/03 zaprimljeno je izvješće prvostupanjskog suca od 20. listopada 2003. koje je na drugostupanjski sud primljeno 24. listopada 2003. To izvješće, odnosno primjerak tog izvješća u prvostupanjskom spisu se nalazi na stranici 188. Tim izvješćem je prvostupanjski sud dostavio drugostupanjskom sudu na odluku žalbu predlagatelja osiguranja protiv prvostupanjskog rješenja broj R1-85/03 od 19. rujna 2003. time da je tim rješenjem prvostupanjski sud odbacio prijedloge predlagatelja osiguranja. Dakle i rješenjem od 19. rujna 2003., nije odlučeno o prethodnoj mjeri, niti je spomenutim izvješćem prvostupanjski sud dostavio drugostupanjskom sudu na odluku je li osnovano rješenje kojim je određena prethodna mjera. Pod brojem Pž-3071/05 zaprimljeno je izvješće prvostupanjskog suca kojim je drugostupanjskom sudu dostavio na odluku rješenje prvostupanjskog suda broj R1-152/02 od 13. studenog 2002. po žalbi protivnika osiguranja. Tek tim izvješćem koje je na drugostupanjski sud primljeno 9. svibnja 2005. prvostupanjski sud je dostavio drugostupanjskom sudu na odlučivanje je li osnovano rješenje suda prvog stupnja kojim je određena prethodna mjera. Ranije od toga dana rješenje kojim je određena prethodna mjera nije dostavljeno na ispitivanje drugostupanjskom sudu. Iz svega navedenog proizlazi da spomenuta utvrđenja prvostupanjskog suda su neistinita, nezakonita i nepravilna, te se temelje na neistinitim činjenicama u spisu. U odnosu na navode u stavku 3. na stranici 2. pobijane odluke drugostupanjski sud navodi da nije niti mogao odlučiti o žalbi protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je određena prethodna mjera svojom drugostupanjskom odlukom broj Pž-7457/03. To stoga, jer prvostupanjski sud drugostupanjskom sudu nije niti dostavio na odluku rješenje kojim je određena prethodna mjera. Dostavljeno je izvješće prvostupanjskog suca na odluku rješenje od 19. rujna 2003. koje nije rješenje kojim je određena prethodna mjera. Rješenje kojim je određena prethodna mjera dostavljeno je na odluku po žalbi protivnika osiguranja drugostupanjskom sudu od strane prvostupanjskog suda tek 9. svibnja 2005. Na stranici 2. pobijane odluke ponovno je neistinito, nezakonito i nepravilno utvrđenje prvostupanjskog suda. Je li rješenje o određivanju prethodne mjere bilo pravomoćno ili ne i je li to bilo od utjecaja na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja suda prvog stupnja od 19. rujna 2003. broj R1-85/03 utvrđuje drugostupanjski sud, a ne prvostupanjski sud. Glede samog merituma za pobijano rješenje to što je prvostupanjskom sudu bitno i od odlučnog značaja ne mora biti i drugostupanjskom sudu. Dio obrazloženja gdje prvostupanjski sud zaključuje da nije bilo povrede odredaba postupka u ranijem ukidnom rješenju misleći pri tom na rješenje R1-85/03 od 19. rujna 2003., ponovno je nezakonit i nepravilan. Prvostupanjskom sudu očito nije jasno da konačnu odluku o tome je li njegova odluka zakonita i pravilna donosi drugostupanjski sud, a ne sam prvostupanjski sud. U odnosu na navod prvostupanjskog suda gdje tvrdi da je o žalbi protiv rješenja kojim je donio prethodnu mjeru trebao odlučiti prije ili barem zajedno kada je odlučeno o žalbi protiv rješenja o obustavi postupka osiguranja drugostupanjski sud upućuje prvostupanjski sud da pročita i prouči odredbe Sudskog poslovnika koje određuju način rješavanja spisa na drugostupanjskom sudu i dostavu spisa drugostupanjskom sudu. Drugostupanjski sud ne može odlučiti o tome da će u drugostupanjskom postupku odlučiti o osnovanosti ili neosnovanosti žalbe protiv određenog rješenja, ako prije toga prvostupanjski sud svojim izvješćem kao što je već obrazloženo nije naveo koje odluke i žalbe kojih stranaka dostavlja drugostupanjskom sudu na odluku. Upućuje se prvostupanjski sud pročitati i proučiti odredbu članka 230. stavka 2. Sudskog poslovnika, a da je prvostupanjski sudac bio s tim upoznat možda ne bi u obrazloženju rješenja na stranici 2. stajalo ono na što je drugostupanjski sud odgovorio ovim drugostupanjskim rješenjem. U ponovnom postupku sud prvog stupnja utvrditi će pripada li predlagatelju osiguranja pravo iz članka 14. u svezi članka 253. OZ-a kao i kada je predlagatelj osiguranja stavio prijedlog da mu protivnik osiguranja naknadi trošak. Imati će u vidu i odredbu članka 14. stavak 6. OZ-a. Nova odluka u uvodu će imati sve podatke iz članka 338. stavak 2. i 381. Zakona o parničnom postupku u svezi članka 19. stavak 1. OZ-a, jer u pobijanoj odluci to nedostaje. Paziti će da po treći put ne učini apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka. Zbog navedenog riješeno je kao u izreci po članku 380. točka 3. ZPP-a u svezi članka 19. stavak 1. OZ-a.

zato što indosiranjem mjenice plaća neku svoju obvezu

'Novabela' protiv 'Slobodne Dalmacije' http://www.iskon.hr/vijesti/page/200...5/0428006.html Na splitskom sudu održano je ročište po tužbi zagrebačke tvrtke 'Novabele' koja traži da se utvrdi ništavnost odluka Glavne skupštine 'Slobodne Dalmacije', po kojima je EPH postao njezinim većinskim vlasnikom. Predsjednik Uprave "Novabele" Hrvoje Šimić i pravna zastupnica "Slobodne Dalmacije" Zdravka Ribarović ostali su pri svojim dosadašnjim tvrdnjama: "Novabela" tvrdi da je skupština 8. kolovoza prošle godine održana nelegalno, jer je bivšem direktoru "Slobodne" Srđanu Kovačiću tada već istekao mandat, a "Slobodna" da nelegalnosti nije bilo. "Kao jednom od vjerovnika 'Slobodne Dalmacije' u interesu nam je da splitska novinska kuća posluje u skladu sa zakonom. Ako 'Slobodna' nema zakonito izabranu skupštinu, to znači da se njezine odluke u svakom trenutku mogu blokirati, što 'Novabeli', koja ima otvorene tražbine od 'Slobodne', nije u interesu", poručuju iz "Novabele". Opunomoćenica pak "Slobodne Dalmacije" ističe da iza "Novabeline" tužbe o utvrđivanju ništavnosti skupštine stoji namjera da se dokopa novca koji joj ne pripada. Spor između "Slobodne" i "Novabele" datira od 1998., kad je splitska novinska kuća bila solidarni jamac po ugovoru o "Novabelinu" pologu od nešto više od 1,5 milijuna kuna, oročenu u Štedno-kreditnoj službi "Slobodne". Iako je "Slobodna" podmirila dva milijuna kuna duga, u "Novabeli" smatraju da je ta svota, zbog kamata, narasla na oko 10 milijuna kuna. Budući da su i na ovom ročištu obje strane ustrajale u svojim stajalištima, sudac Stjepo Perić odredio je "Novabeli" rok od 15 dana da dostavi dokaze o vlastitu pravnom interesu za podnošenje tužbe za utvrđenje ništavnosti odluka Glavne skupštine, a nakon toga donijet će odluku u tom postupku. IskonPortal|Hina 25.05.2006. __________________

TRGOVAČKOM SUDU U SPLITU SPLIT Sukošianska 6 Posl br_P-1888/05_ Predmet: Podnesak Postupajući prema raspravnom rješenju naslovnog suda od 25 svibnja 2006 godine dostavlja se obrazloženje 1.PRAVNI INTERES Na ništavost se može pozivati svaka zainteresirana osoba (članak 109 ZOO). Odluka glavne skupštine je ništava ako je donesena na glavnoj skupštini koja nije sazvana na način propisan u članku 277. stavku 2. i 3. ovoga Zakona o trgovačkim društvima (dalje u tekstu ZTD) osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari. (članak 355 stav 1 točka 1 ZTDa) Ništavost se može isticati tužbom i na bilo koji drugi način. (članak 357 stav 1 Zakona o trgovačkim društvima). Tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. (članak 187 stav 1 i 2 Zakona o parničnom postupku dalje u tekstu ZPP). Obzirom da je posebnim zakonom određeno da se tužbom utvrđuje ništavost odluka skupštine dioničkog društva, nema mjesta primjeni zadovoljenja dokazivanja pravnog interesa. Osobito nema mjesta dokazivanja pravnog interesa obzirom na sadržaj navedene odluke skupštine. Da bi se uopće moglo raspravljati o sadržaju i posljedicama odluke glavne skupštine, treba riješiti trivijalno pitanje, a to je način na koji je odluka glavne skupštine donesena. Konačno opreza radi dokazivanja pravnog interesa, upravo je naslovni sud u postupku R1-100/05 između istih parničnih strana (Rješenje Trgovačkog suda u Splitu R1-100/05 od 01 prosinca 2005 godine uz podnesak od 10 siječnja 2006g) , odbijavši prijedlog za određivanjem prethodne mjere utvrdio da nema opasnosti za tražbinu iz mjenice sadržaja ........., činjenično to obrazložio povećanjem temeljnog kapitala temeljem odluka sporne skupštine. Konačno upravo se u tome postupku Tuženik poziva na tu spornu odluku glavne skupštine (podnesak Protivnika osiguranja u R1-100/05 od 02 studenog 2005 godine uz podnesak od 10 siječnja 2006g) Prema tome Tužitelj upravo jest u lošijem položaju jer zbog (prividne i ništave) odluke glavne skupštine tuženika, ne može osigurati svoju tražbinu iz navedene mjenice. Eventualni dosezi sadržaja spornih odluka glavne skupštine od 08 kolovoza 2005 godine, uopće nisu dokazivi jer se odnose na buduće događaje pa bi doista bio presedan pravosuđa Republike Hrvatske da sud utvrđuje buduće učinke jedne (prividne) odluke glavne skupštine. 2. PREKID POSTUPKA I PRESUDA P-2985/03 TRGOVAČKOG SUDA U ZAGREBU Obzirom da Tuženik smatra da ishod o prijedlogu za ponavljanjem postupka pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske i revizijom pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u postupku P-2985/03 Trgovačkog suda u Zagrebu ne može imati utjecaj na ovaj postupak, proizlazi da niti sadržaj tih presuda ne može imati utjecaj na ovaj postupak. Naime ako Tuženik smatra da niti možebitne ukidne odluke viših sudova glede ne utječu na tijek ovog postupka, nije jasno kako bi postojeće odluke postupka P-2985/03 Trgovačkog suda u Zagrebu utjecale na ovaj postupak. Obzirom na navedeno Tužitelj smatra da Tuženik dostavom tih sudskih odluka ometa tijek ovog postupka te zloupotrebljava svoja procesna prava.

citat zapisnika .....na upit suda da li tužitelj za pokretanje ovog spora ima dokaze da je ugoržen njeov pravni interes, odnosno da ima pravni interes u smislu propisa iz čl 187 ZPPa za pdononošnje tužbe za utvrđenje, to jest da li je njegov pravni položaj zbog donošenja spornih odluka lošiji nego je bio prije, zakonski zastupnik tužitelja izjavljuje da je tužitelj porektnuo ovaj spor temeljem propisa ZOO i da ne mota dokazivati pravni ineteres za podnošenje odnosne tužbe sud donosi RJEŠENJE Tužitelju se daje rok od 15 dana da dostavi dokaza da ima pravni interes za pdnošnje tuže za utvrđenje, a u smislu navedene postupovne odrebe, te u naprijed izloženom smislu

danas je bilo ročište povodom utvrđenja ništavosti ukratko sudac se ljutio na nas jer dostavljamo po tri primjerka podnesaka na sud pa on mora bacati jedan. isto tako mislio je da je riječ o tužbi radi pobijanja odluka skupštine a ne utvrđenju ništavosti. na kraju vidno uzrujan odredio je rok u kojem mu moramo pojasniti naš pravni interes u sljedećih 15 dana

uprava doo je trebala u roku od 3 dana promjene upisa u knjizi poslovnih udjela obavijestiti o tome registraski sud

pa vi ste investitor!

naravno da sam trgovačko društvo

ma ja to pitam jer KBC Zagreb traži 240 dana! štoviše traži katkada u dokumentaciji da će se rok produžiti do trenutka kad bolnica bude u mogućnosti plaćati račune a do tada plaćati će se samo kamata u visini eskontne stope ma ja to pitam radi primjene novog ZOOa i članka 174