drot13

A i svaki objekt može imati interna pravila koja dozvoljavaju/brane nešto takvo.

Uopće ne razmišljati o situaciju bez odvjetnika. Čekić i teške tjelesne ozljede su ozbiljna stvar i ne isplati se uopće kalkulirati.

Pritužbu možeš i mailom.

Ne trebaš nazvati, a možeš platiti i sutra. Ništa više neće dolaziti, a ako nešto slučajno i dođe, pošalješ kopiju te uplatnice i to je to.

Ako se radi o nekom od propisa po kojima postupa policija, onda će policija podnijeti odgovarajuću prijavu, a ako se radi o nadležnosti drugih tijela, dostavit će informaciju tom tijelu. Nije policija apsolutno nadležna za sve prekršaje i kaznena djela.

Možda je kasno, ali zašto raditi nered da trgovac pozove policiju? U tom slučaju bi ti potpuno opravdano pisali prijavu, a što se tiče njihovog izvješća, u njemu bi napisali da si radio nered zbog tog-i-tog razloga. Da ti pozoveš policiju radi toga, možda bi nekoga poslali (teško je reći kako bi odlučio operater i procijenio događaj), ali bi te vjerojatnije uputili na inspekciju (isto kao i policajci koji bi eventualno došli na intervenciju - uz to što bi i njihovo izvješće kasnije vjerojatno bilo poslano nadležnoj inspekciji na provjeru).

Ako misliš da nije, može i jedno i drugo. Unutarnjoj pritužba na postupanje policajaca, a DORH-u kaznena prijava. Preletiš kazneni zakon i nađeš članak koji ti odgovara (oni nisu vezani tvojim člankom i pravilno će kvalificirati djelo ako ga utvrde). Od unutarnje dobiješ odgovor unutar 30 dana, a za DORH ne znam.

Piše ti u tome što si dobio imaš li pravo na žalbu. Što si točno sada dobio?

Ne dijelim etikete. Pročitao sam tekst i iako se slažem s velikim dijelom napisanog, smatram da naginje u jednu stranu. Opravdano ili ne, ne namjeravam ulaziti u rasprave. I to je sve što sam time htio reći, a nikako nisam mislio etiketirati nit idovoditi u pitanje istraživanja ili bilo što napisano. Upravo suprotno - itekako smo svjesni takvih situacija. Ali i tu imaš različitosti - čistog nasilja kad žena podbada, omalovažava, vrijeđa i što već ne, pa do situacija kada opravdano izbacuje iz sebe ono što je dugo trpila jer se osjeća sigurnom pred policajcima. Onih prvih ima daleko više, ali eto, više je mogućnosti i potrebe za procjenom svake pojedinačne situacije. Da ne bi bilo bespotrebne rasprave, glupo mi je govoriti žena i muškarac. Žrtva i počinitelj su puno bolji i realniji pojmovi (i uglavnom jedini potrebni). Za primjer, prije par godina sam imao situaciju nasilnog oca obitelji koji je cijeli život sustavno omalovažavao suprugu i sinove (2 sina), a kada se netko konačno odlučio zvati policiju, sinovi su imali preko 40 godina. I tada je, upravo u trenutku dok smo razgovarali sa starim, jedan od sinova puknuo i rekao ocu sve što mu se skupljalo svih tih desetljeća. Pustili smo ga da priča i više smo saznali iz toga nego iz svih razgovora koje smo tamo obavili. Stari se pokušao verbalno braniti, ali iz sina je potekla takva bujica da ga nije mogao spriječiti, a to je trajalo i trajalo. Stari je prepraćen i situacija se popravila (nije film, pa nije hepi end - nasilje je i dalje prisutno, ali sada se zna da se na njega može odgovoriti, pa se sve nekako izjednači). Ne bih dalje o tome. Svatko ima svoje mišljenje i to je to.

Napiši prigovor u kojem tražiš ispitivanje pred sudom, pa ćeš tamo imati uvid u cijeli spis i vidjeti je li bilo vještačenja ili nije. Teško mi je vjerovati da nije, tako da tu nemam što pametno reći. U svakom slučaju, do saslušanja stigneš pripremiti obranu kako god misliš da treba.

Dobro, nije demantirala sve, tako da je ostao dio njene izjave u kojem prijavljuje neki obrlik prekršaja. Policajci su se imali čega držati, a procijenili su kako su procijenili. Kodovi se ne koriste u ovakvim slučajevima niti su za to predviđeni. Takve prijave se zaprimaju onako kako su iznesene. Da, najčešće se ide linijom manjeg otpora. Da upotrijebim jednu staru, policija priajvljuje sve, a sud neka ih razvrsta. Prekršaj je karakterističan i tu nema neke pomoći i svaki slučaj se procjenjuje sam za sebe, tako da nema čvrstih pravila na koje bi se policajci mogli osloniti. Počinitelji (muškarci ili žene, svejedno) često ne iskazuju nasilje rped policajcima, žrtve su često u podređenom položaju, a svjedoka u pravilu nema ili ne žele iskazivati. I sad ti biraj. Naravno da se ugrađuju, ali dok se ne ugrade, radi se o preporuci. Policajac osobno odgovara za ono što radi, tako da će radije biti malo grublji, nego si dozvoliti eskalaciju nakon svog odlaska, pogotovo kad u ovakvim slučajevima eskalacija može dovesti do teških posljedica. Kada biraš između toga da nekoga odvedeš na spavanje i da netko fizički strada, u pravilu ćeš više odabrati ono prvo. Nije fer, ali je razumljivo. Ne zanima me isključivost niti jedne strane. Istina je da oba spola vrše i trpe nasilje, a velika većina nasilja koje kod nas ulazi u statistiku nije nasilje, nego međusobna svađa. Po meni, osoba ne može istovremeno biti nasilnik i žrtva, mada trenutna praksa to prihvaća i velik broj slučajeva je upravo takav. U našoj kulturi, muškarci su previše odmažu i alkoholom, a i društvo samo im odmaže stigmatizacijom (neformalnom i formalnom podjednako) muških prijavitelja nasilja. Tko više trpi? Trpimo svi, muškarci i žene jednako. „Rodno osjetljiv“ iz preporuke, kao i „pozitivna diskriminacija“ su gluposti. Kao i kod većine prekršaja i kaznenih djela, da, radi se o manjem broju počinitelja koji čine veći broj djela. A statistike u medijima (kako kod nasilja u obitelji, tako i kod vršnjačkog nasilja) su čisto sranje (ne mogu upotrijebiti blažu riječ). Ankete su postavljene tako da je sve nasilje, bez obzira na ostale okolnosti događaja. Napisao sam gore, a dodao bih samo da dokaza u slučajevima nasilja najčešće i nema, a događa se dugo bez da je igdje evidentirano (opet, verbalno i neverbalno, muško i žensko). Niti jedna rasprava, ma kako god znanstvena i objektivna bila, to ne može riješiti. I ovo ne govorim iz defetizma, nego iz prakse. Ako imamo supružnike (za primjer, s obzirom da je tema nasilje u obitelji) čije se izjave dijametralno razlikuju, a nema svjedoka, nikada ne možemo biti apsolutno sigurni tko govori istinu, a i to je jedan od razloga obostranog prijavljivanja od strane policije (i zlouporabe psotupka i propisa). Moje mišljenje je da je zakon dobro zamišljen, ali je lako podložan zlouporabi, te ćemo teško ili nikako naći rješenje.

Policija i dalje nema nikakve veze s time i ne bi izašli na nešto takvo. Jedino bi izašli u slučaju da sud zatraži pomoć kod postupanja (unaprijed, obrazloženo), ali i tada nemaju veze s popisom, nego samo sa sigurnošću sudionika postupka.

Zakon ne propisuje točne okolnosti, tako da se radi o svakom pojedinačnom događaju i procjeni policajca. Nakon svakog takvog postupka možeš podnijeti kaznenu prijavu, pa će sud utvrditi je li uhićenje bilo zakonito ili ne. Ovo ovisi o svakom pojedinom slučaju, tako da nemam tu što komentirati bez da znam o čemu se sve radilo. Recidivizam je čest kod nasilja u obitelji i često je razumno očekivati da će se nastaviti nakon postupanja. Sud može procijeniti drugačije, a nije pravilo da se odmah izlazi van. Okrivljenici često budu zadržani do presude, a kada je presuda donesena, nema više uvjeta za zadržavanje, tako da moraju van. Apsolutno točno si sve napisao, ali zakon dozvoljava procjenu policajca u ovom slučaju. Na osnovu čega su onda uopće pokretali postupak ako baš svi kažu da se ništa nije dogodilo, uključujući navodnu žrtvu? I zašto je onda uopće dolazila u policijsku postaju ako se ništa nije dogodilo?

Zabrana počinje tek kad dobiješ obavijest od policije, a tu nema mogućnosti dogovora i najvjerojatnije će ti doći već unutar mjesec dana. Platiti na rate ne možeš ako nije određeno u presudi, ali imaš mogućnost plaćanja 2/3 odmah, pa da bude riješeno. Možeš toliko izdvojiti?

Preporuka pravobraniteljice je upravo to - preporuka. Problem kod nasilja u obitelji je u tome što se često radi o verbalnom nasilju i nema nikakvih dokaza niti svjedoka, a prvi cilj policije je sprječavanje daljnjeg vršenja nasilja. U trenutnoj praksi, to se obavlja uhićenjem ili određivanjem mjere opreza, a na policajcima koji postupaju je da odluče što bi u konkretnom slučaju bilo dovoljno. Najčešće se radi o uhićenju, a kako se kod nasilja u obitelji u najvećem broju slučajeva radi o recidivizmu, uhićenje je prvi izbor (jer mjera opreza ne jamči prestanak nasilja i jedini izlaz je izdvojiti nasilnika, tj. razdvojiti nasilnike). Sumnja u nastavak prekršaja je subjektivna i tu nema neke rasprave - policajac može iz razgovora i drugih okolnosti sumnjati da će se prekršaj nastaviti i tu se teško može nečemu prigovarati. Problem je vrijeme počinjenja, tj. zaticanje u prekršaju (kao uvjet za uhićenje). Za zaticanje nije potrebno zaticanje u samoj radnji, nego se pojam odnosi i na vrijeme nakon same radnje. To vrijeme je definirano kao neposredno, ali trenutna praksa pokriva vrijeme do otkrivanja prekršaja i počinitelja (ne mogu sad pronaći točno tumačenje, budem probao vidjeti u komentarima propisa, pa dodam). Je li ovo dobro ili loše? Ovisi o tome s koje strane te odluke se nalaziš (kao žrtva ili počinitelj/okrivljenik). Kako je prekršajni sud presudio u ovom slučaju?

Imaš li svjedoka da je tvoj bio na uzici?

Ako znaš o kojem sudu se radi, možeš nazvati tamo i provjeriti.

Ako te nema na toj adresi, provjeravaju se zadnja prebivališta - boravišta. Ako te nema niti tamo, provjerava se na prethodno poznatim adresama. A ako te nema niti tamo, raspisuje se potraga, pa će sud dobiti tvoju adresu kad te se negdje zatekne (legitimira, kontrolira u prometu, kod vađenja isprava...).

Turistička inspekcija je nadležna za ta pitanja, a možeš zvati policiju tijekom noći kad lokal uđe u prekoračenje radnog vremena, pa će onda i oni obavijestiti inspekciju. I znanja radi, ako je radno vrijeme npr. do 23,00, nema sankcija do 23,30 (uvijek ima pola sata fore).

Prekršajni suci baš ne dozvoljavaju preveliko odugovlačenje, tako da zastara sad skoro da i nema (barem po mom iskustvu). U slučaju nedolaska na sud, donijet će odluku bez tebe i oglasiti ju na oglasnoj ploči.

Ne kažem da ništa ne znaš, nego da u ovom detalju krivo misliš - nalozi se podnose primarno, i to kad god ima za njih uvjeta. A formalno (u teoriji) je i potpuno suprotno od ovoga što misliš - kada je sve jasno, podnosi se prekršajni nalog, a kada nije, nego je potrebno saslušavanje svjedoka, uvid u sve i svašta... onda se podnosi optužni prijedlog i sve se raspravlja na sudu.

Ovaj dio nisam prije uočio. Podnošenje optužnog prijedloga nema veze sa sigurnošću ili nesigurnošću - čim je pokrenut prekršajni postupak, na bilo koji način, znači da je sumnja osnovana i da policija smatra da je prekršaj počinjen i da je upravo ta osoba počinitelj. Radi li se o dokazima ili indicijama, svejedno je. S tim u vezi, apsolutno nije bitno je li protiv tebe podnesen optužni prijedlog ili ti je izdan neki od prekršajnih naloga (ili izrečeno upozorenje / naplaćena novčana kazna).

Iskustvo je da ne prolaze, ali kao što ti je napisano, svatko se može braniti kako god smatra da je to potrebno.

Samo je pitanje kako će sutkinja/sudac reagirati.

Nazovi sud i provjeri, a u protivnom sud može odlučiti bez tebe, može odrediti dovođenje, a možeš dobiti i dodatnu kaznu. Ukratko, ne isplati se radi takve sitnice komplicirati situaciju.