Kada nastupa zastara "naknadno pronađene oporuke"?

[Ana59]

Poštovanje,

Molila bih Vas za odgovor kada nastupa zastara "naknadno pronađene oporuke"?

Nastojati ću ukratko pojasniti o čemu se radi. Bakina sestra, rođena 2013. godine odselila je u SAD 1962. godine i tamo umrla 1996. godine, a da se pri tom nikada nije vratila u Hrvatsku. Rješenje o nasljeđivanju donešeno je 2014. godine uz obrazloženja da cit. Ostaviteljica nije ostavila oporuku pa se radi o nasljeđivanju temeljem zakona. Na ostavinsku raspravu pozvani su nasljednici II reda nećaci ostaviteljice (3 nećaka/nećakinje) te 6 slijednika u međuvremenu  umrlih nećaka/nećakinja, pri čemu je 2 slijednika prihvatilo zakonski dio nasljedstva, a  pravo nasljeđivanja ostalih (koji se nisu odazvali na raspravu) odlučeno je primjenom čl.219.st.3 Zakona o nasljeđivanju. Prigovor se mogao podnijeti u roku 8 dana po primitku rješenja o nasljeđivanju, a kako prigovora u zakonskom roku nije bilo, te kako je  većina nasljednika platila  porez na nasljedstvo i upisala omjere naslijeđenih nekretnine u zemljišne knjige i katastar (među njima i moj pok. otac, nećak ostaviteljice), rješenje je uskoro postalo pravomoćno. Tri godine nakon toga, aktualni nasljednici (uključujući jednog pranećaka koji živi u SAD-u) su inicirali  korespodenciju/razmjenu mišljenja i  postigli načelni dogovor  o pokretanju zajedničke prodaje imovine. Svi su bili šokirani kada su dobilli tužbu, pokrenutu od pranećaka iz SAD (koji je cijelo vrijeme sudjelovao u korespodenciji) koji zahtijeva cjelokupno nasljedstvo umjesto 1/4 koja je Rješenjem o nasljeđivanju pripala njegovoj majci i to na temelju "naknadno pronađene oporuke" koju u razgovorima nikada nije spomenuo, a oko koje se spor  vodi već četvrtu godinu!

Naknadno pronađenu oporuku sam stavila u navodne znakove jer je ista "napisana" u Hrvatskoj 1962. a "pronađena" u SAD 55 godina kasnije i 21 godinu nakon smrti ostaviteljice?!?. Tužitelj nije uložio prigovor na Rješenje o nasljeđivanju iz 2014. u zakonskom roku, niti je platio porez na svoj dio nasljedstva. Oporuku kao dokazni materijal u pripremnoj raspravi smo dobili u prijepisu i tek  na naše inzistiranje dobili smo kopiju u čiju vjerodostojnost (pogotovo potpis ostaviteljice) opravdano sumnjamo. Pranećak je tražio da mu svoje djelove ostavine poklonimo da bi odustao od tužbe, neki bi to bili i prihvatili da je pristao da im vrati novac uplaćen kao porez na nasljeđe, ali je to glatko odbio! Pokrenuli smo tužbu za osporavanje oporuke uz zahtjev grafološkog vještaćenja i kaznenu prijavu DORH-u radi možebitnog krivotvorenja dokumenta. U međuvremenu je u SAD-u  "pronađeno" još sumnjivih dokumenata koji bi trebali ići u prilog tome da je potpis na oporuci bio originalan. Uz par dokumenata koje imamo, pokušali smo radi grafološkog vještaćenja putem suda pribaviti veći broj dokumenata s vjerodostojnim  potpisom  pokojnice iz MUP-a (prilikom izdavanja osobne karte, putovnice i sl.) ali tamo nam je rečeno da takve dokumente čuvaju 5 godina i da ih ne pohranjuju u arhivu ?!?

Ovo se pretvorilo u trakavicu koja je po našem mišljenju nebulozna, s obzirom na boldane činjenice iz prethodnog pasusa. Molim stručno mišljenje (prije svega o zastari i nepostojanju prigovora na Rješenje o nasljeđivanj iz 2014.) jer se naši odvjetnici očito ne mogu s tim izboriti. Unaprijed zahvaljujem i srdačno Vas pozdravljam.

[Matrix]

prije 19 sati , Ana59 je napisao:

Svi su bili šokirani kada su dobilli tužbu, pokrenutu od pranećaka iz SAD (koji je cijelo vrijeme sudjelovao u korespodenciji) koji zahtijeva cjelokupno nasljedstvo umjesto 1/4 koja je Rješenjem o nasljeđivanju pripala njegovoj majci i to na temelju "naknadno pronađene oporuke

Prema odredbama čl. 235.Zakona o nasljeđivanju, ako se, nakon što se provede ostavinska rasprava i donese pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, pronađe oporuka , sud će je proglasiti i dostaviti ostavinskom sudu, a zadržat će njezin izvornik. Ostavinski sud neće ponovo raspravljati ostavinu već će obavijestiti zainteresirane osobe o proglašenju oporuke i upozorit će ih da mogu svoja prava na osnovu oporuke ostvarivati u parničnom postupku.

prije 19 sati , Ana59 je napisao:

nepostojanju prigovora na Rješenje o nasljeđivanj iz 2014

Ako se nije znalo za oporuku, prigovora po tom pitanju i nije moglo biti. 

 

prije 19 sati , Ana59 je napisao:

prije svega o zastari

Ako se radi o tužbi radi utvrđenja prava vlasništva, nema zastare. 

[Ana59]

Na 20. 05. 2021. at 22:02, Matrix je napisao:

Prema odredbama čl. 235.Zakona o nasljeđivanju, ako se, nakon što se provede ostavinska rasprava i donese pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, pronađe oporuka , sud će je proglasiti i dostaviti ostavinskom sudu, a zadržat će njezin izvornik. Ostavinski sud neće ponovo raspravljati ostavinu već će obavijestiti zainteresirane osobe o proglašenju oporuke i upozorit će ih da mogu svoja prava na osnovu oporuke ostvarivati u parničnom postupku.

Ako se nije znalo za oporuku, prigovora po tom pitanju i nije moglo biti. 

 

Ako se radi o tužbi radi utvrđenja prava vlasništva, nema zastare. 

Hvala, konačno imamo jasan i nedvosmislen odgovor! "Pronalazak" oporuke je krajnje sumnjiv, stoga ga i nastojimo pobiti sudskim putem. Potpisi ostaviteljice na"oporuci" s jedne, te na par službenih dokumenata iz istog razdoblja (darovnica, kupoprodajni ugovor)s druge strane, se međusobno toliko razlikuju da se iz aviona može vidjeti da ih nije potpisala ista osoba. Kome bi se mogli obratiti za pribavljanje što više vjerodostojnih potpisa za usporedbu  potpisa ostaviteljice u svrhu grafološkog vještačenja? Ako MUP ne čuva izvornike zahtjeva i/ili registara s potpisima pri izdavanju identifikacijskih isprava dulje od pet godina (takvu informaciju smo dobili u MUP-u), je li izgledno  da se dokumenti stari 60-ak godina čuvaju u Državnom arhivu i/ili Ambasadi SAD u Zagrebu (slijedniku konzulata SFRJ)? Unaprijed hvala.

 

[Ana59]

Na 20. 05. 2021. at 22:02, Matrix je napisao:

Prema odredbama čl. 235.Zakona o nasljeđivanju, ako se, nakon što se provede ostavinska rasprava i donese pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, pronađe oporuka , sud će je proglasiti i dostaviti ostavinskom sudu, a zadržat će njezin izvornik. Ostavinski sud neće ponovo raspravljati ostavinu već će obavijestiti zainteresirane osobe o proglašenju oporuke i upozorit će ih da mogu svoja prava na osnovu oporuke ostvarivati u parničnom postupku.

Ako se nije znalo za oporuku, prigovora po tom pitanju i nije moglo biti. 

 

Ako se radi o tužbi radi utvrđenja prava vlasništva, nema zastare. 

Dakle, ako u tužbi koju smo pokrenuli radi  osporavanje oporuke ne uspijemo prikupiti dovoljno originalnih potpisa pokojnice iz 60 godina prošlog stoljeća za potrebe grafološkog vještačenja, tužitelj tj. pranećak (koji nije platio niti porez na svoj dio nasljedstva u pravovaljanoj ostavinskoj raspravi iz 2014.) će dobiti cjelokupno nasljedstvo.

1) Imamo li u tom slučaju pravo na povrat nepotrebno uplaćenog poreza i javnobilježničkih usluga (na to ime sam platila u zakonskom roku nekih 13 000 kn)?

2) ako da tko bi taj povrat trebao osigurati - novi nasljednik ili država koja je naplatila takav porez ?

3) da li se takav povrat ostvaruje automatizmom ili bi trebalo s potencijalnim nasljednikom (izjavio je da nema namjeru povrata poreza koji smo uplatili)  i/ili državom ići u sudski spor?

Unaprijed hvala