može li se pravo korišćenja tuđeg zemljišta prodati?

[anonimno]

Situacija:

U jednom velikom dvorištu sagrađena je još jedna kuća i sačinjena je nova katastarska čestica tako da sad od jedne jedinstvene k.č. postoje dvije, odvojene i u katastru, i u gruntovnici. U praksi, s obzirom da se praktično radilo o jednoj obitelji,(roditelji stanuju u staroj kući a njihova kćerka sa svojim mužem i djecom u novoj), između te dvije kuće, i između te dve k.č. nikad nije postavljana ograda. Razmak između kuća bio je dovoljno širok za kolni ulaz (da se autom moglo proći do garaže iza kuća).

Takva situacija traje 30-ak godina.

Problem nastaje kad se te dve katastarske čestice i u praksi moraju podijeliti. Naime, staru kuću sa odgovorajućim zemljištem naslijedila je unuka u međuvremenu umrlih vlasnika stare kuće, a novu kuću je (su)vlasnik, muž kćerke ljudi iz stare kuće, i otac osobe koja je naslijedila staru kuću) htio prodati trećim licima. Naime, premjeravanjem zemljišta ustanovljeno je da gotovo cijela širina između ove dvije kuće pripada parceli stare kuće, i nasljednica ne želi da taj dio koriste novi vlasnici nove kuće. Međutim oni se pozivaju na pravo korištenja kolnog ulaza jer je to pravo "zaslužio" onaj koji im je kuću prodao (zato što je to koristio tako dugo) i na koncu, pod tim uslovima im je, kažu oni, tu kuću i prodao.

Pitanje:

Pravo korištenja ulaza nikad nije sudski riješeno jer nije bilo ni potrebno. Činjenia jeste da je vlasnik nove kuće u dugom vremenskom periodu koristio kolni ulaz i da bi, eventualno, po toj osnovi mogao i sudski da dobije pravo da ga i dalje koristi, ali da li on to pravo može da prenese na treće lice, kupca kojem prodaje kuću. Ili, drugim riječima, ako vlasnik nove kuće sudski i dobije pravo na korišćenje zemljišta susjeda, da li to pravo može i prodati?

 

(dakle, da ne bude zabune, novi vlasnik, ako ne dobije dozvolu da kao kolni ulaz koristi zemljište koje nije u njegovom vlasništvu, nego u vlasništvu njegovih susjeda, ne može autom više proći do garaže, jer mu ostaje oko 1m širine od njegove kuće do ograde)

 

[anonimno]

Čitam gornji topic pa mi se čini da se i u njemu daje djelimično odgovor i na moje pitanje. Svejedno mislim da je situacija ovdje drugačija. Ne postoji nikakav ugovor o pravu prolaza. To bi eventualno stari vlasnik još mogao da dobije preko suda (bar ja tako milsim) i to samo na osnovu toga što taj prolaz koristi već duže vrijeme. Međutim, treba primjetiti da će on u tom slučaju to pravo tražiti za već prodanu kuću. To kao prvo. A kao drugo, ta kuća ima prolaz, samo ne za auto. Da li je i to nužnost? I ako da, može li je prenijeti na novog vlasnika?

 

[anonimno]

dosjelost stjecanja prava stvarne sluznosti.

tuzite i utvrdite da je to steceno te se upise u zemljise knjige.

to je stvarna sluznost a ne osobna a to znaci da svagdasnji vlasnik povlasne nekretnine ima pravo sluznosi sto trpi svagdasnji vlasnik posluzne nekretnine

[anonimno]

Hvala na odgovoru, ali molio bih to na hrvatskom!

Kada je stvarna a kada osobna služnost?

Ispričao sam cijelu priču pa mi odgovorite kakva je ovdje, po vama, služnost, stvarna ili osobna?

Zašto bi stvarna služnost bila da se autom može proći iza kuće?

Ja mislim da taj običaj starog vlasnika, zbog dosjelosti, može sud možda njemu priznati kao pravo, ali zašto novom vlasniku?

 

[anonimno]

Zar nitko ne zna odgovoriti na pitanje može li prijašnji vlasnik, post festum, poslije prodaje, tražiti sudskim putem stvarnu služnost?

Ja mislim da ne jer on više nije vlasnik.

Osim toga, po kom osnovu može novi vlasnik tražiti sudskim putem stvarnu služnost? Stari vlasnik bi se još i mogao pozvati na dosjelost ali novi svakako ne. Osim da se poziva na dosjelost preko bivšeg vlasnika, ali ja se pitam ima li to ikakvog smisla. I ne radi se o potpunom "odsijecanju" kuće od javnog puta nego samo o tome da se ne može autom više proći iza kuće jer ostaje samo 1 metar širine prolaza.

[anonimno]

to je čista stvarna služnost i svaki novi vlasnik povlasne to može dokazivati da je stekao dosjelošću ako mu bude osporavano.

 

bolje se dogovorite i utvrdite neki put pa neka se ucrta u knjige i to je to a ne da se sudite i izgubite.