Povijesne razlike katastar - gruntovnica i potpuni kaos

[s1979]

Pozdrav,

imam sljedeću situaciju (a i ne samo ja): u katastru se moja još uvijek živuća baka vodi kao vlasnik/posjednih nemalog broja zemljišnih čestica. Svi ti upisi su stari valjda od početka osnivanja katastra, eventualno možda 70-ih godina kada je kroz ostavisnku od svojih roditelja sve naslijedila. No u gruntovnici se na dosta tih čestica ne piše ona 1/1 nego se ili piše u nekom vlasniškom omjeru, ili je pak uopće nema. E sad, razlozi koji prethode tome su što je riječ o nekada izoliranom području (govorimo o 200-300 godina unatrag) gdje su se ljudi međusobno ženili između familija u susjednim selima i zaseocima pa su se godinama tereni dijelili među braćom, davani na poklon kod vjenčanja, mijenjani i sl. Naravno, sve je tada išlo usmenom predajom i dok nije došla Hrvatska i pojava masovnog turizma...sve je to bilo OK. Znalo se je što je čije, uglavnom je sve bilo popisano u katastru, no u gruntovnici to nitko nije rješavao (jer je trebalo plaćati porez, a to ni tada nitko nije htio). Sada se u tim česticama pišu ljudi koji su neki i po 100 godina mrtvi, ali se pišu i neki koji su živi jer su kroz x ostavinnkih se upisali, a najčešće nikad nisu niti živjeli niti sada žive u tom kraju. Sve su to ustvari neki jako daleki rođaci...ali zajednički preci sežu daleko u 1800-e.

Ono što se sada pojavom Hrvatske i turizma (zato sam i spomenuo to)  počelo dešavati, da su "padobranci" nanjušili teren za kupnju ovako nesređene situacije (jer je prostor atraktivan za turizam), pa se na čestice na kojima lijepo u katastru piše da je 1/1 od određene osobe, u gruntovnici na toj čestici nađu nekoga živog koji nema veze sa osobom koja je u katastru a koja je u stvari pravi vlasnik i korisnik zemljišta, te se jeftinom kupnjom upiše na takvu česticu. Naravno oni koji su bili upisani u gruntovnicu, kako tu ne žive, boli ih briga, za parsto eura potpišu kupoprodajni i onda se novi vlasnik upiše u nečije dvorište ili njivu, pa čak i dio kuće, a onda praktički iznuđuju otkup od ljudi koji su stvarni vlasnici i korisnici.

Znam da je ovo sve krivnja ljudi koji su stvarni vlasnici, jer se je vlasništvo trebalo upisati u gruntovnicu davnih dana, no do 90-ih su svi u kraju govorili da je katastar bitan, da tamo sve piše, i da svi znaju da je to naše ili od ovoga ili onoga....što je tada zaista i bilo točno jer su se svi međusobno znali, bili nekakvi rođaci i sl. Na sam spomen pa zašto to ne riješite uvijek je bio odgovor "tko će meni to uzet", "svi znaju za to", "neću plaćat za svoje" ili nekakve priče tko je kome to dao/prodao i sl.

Stare ljude se jednostavno nije dalo i moglo nagovoriti da to riješe, i sam se sijećam da sam nebrojeno puta svojoj baki to govorio...ali eto...nisu to bili školovani ljudi i to je tako.

No s vremenom ti stari ljudi su poumirali, mladi nasljednici (unuci, praunuci) koji nisu ni živjeli ovdje niti znaju za stare dogovore niti ih briga...i sada je potpuni kaos i apsurd da ljudi moraju otkupljivati terene koje koriste desetljećima, ili čak 100+ godina.

Iz nekoliko slučaja što smo imali i probali riješiti, navodno, to što se piše u katastru ne znači ništa, suci da to niti ne gledaju i nije ih briga. Nije mi jasno kako je to moguće, pa i katastar je službeno tijelo i kako onda praktički riješiti takvu situaciju gdje je na katastru sve čisto, a na gruntovnom kaos?

Tužbom, ali ako katastar nije nikakav dokaz, što preostaje?

 

 

 

[Davor80]

Moja baka je nakon 2. svjetskog rata prodala dosta zemljišnih parcela kako bi izbjegla tadašnju nacionalizaciju. Kupci tek posljednjih nekoliko godina pokušavaju ostvariti gruntovni upis vlasništva, odnosno njihovi nasljednici. U katastru zemljište u pravilu glasi na njih kao posjednike. Pokrenu pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak u sklopu kojeg dostave kupoprodajni ugovor ZK odjelu suda i dokaze da su nasljednici ( ostavinska rješenja iza prednika). Potrebno je dokazati po kojoj osnovi Vam pripada navedena nekretnina. Ostavina iza roditelja po kojoj je nasljednik baka zvuči kao prilično dobar početak. Koliko vidim, nasljednici kupca/kupaca su u pravilu angažirali odvjetnika, jer za pokretanje postupka je dovoljno ispuniti jedna jedini formular, ali to što dolazi kasnije zna ponekad biti i prilično komplicirano pa traje godinama, npr. ako se ukaže potreba za izradom geodetskog elaborata u sklopu izrade prijavnog lista kao preduvjet upisa novog vlasnika u Gruntovnicu, pošto brojevi zemljišnih parcela u pravilu danas više nisu identični onima otprije 50 ili 100 godina.