Položila

[mafalda]

Napokon je i ta priča završila.

Bez obzira na nespavanje, suze i stres - najbolji ispit u mom životu.

 

1. budite uporni

 

2. povežite se s kolegama koji polažu ispit, mene je to spasilo,

ponavljajte s drugima, to ne znači da svaki mora sve znati, bitno je da s nekim na glas izgovoriš gradivo

 

3. jedan dan učiš kao lud, drugi dan nikako, sve je to normalno

 

4. ja preporučujem svaki dan ukrasti vrijeme za sebe, barem neka kava, ako ne kino

 

5. pitajte, zovite, čula sam se s toliko nepoznatih ljudi u ovih par mjeseci, pravosudni je riječ koja otvara svima vrata, oni koji su to prošli vam pomažu od srca

 

6. dane kada pišete presude ne računajte kao dane za ponavljanje - previše ste iscrpljeni

 

7. ako ne spavate, popijte neku tabletu, tražite liječnika, nije sramota biti lud od ispita

 

8. ne pitaju kao na faxu!

ovaj ispit je razgovor u kojem barataš osnovama

stvarno, ne pitaju kao na faxu, nitko ne ide s time da vas ruši

 

9. svi učimo različito, netko razvlači, netko u zadnji tren, ne dajte da vam drugi nabijaju tempo

 

10. sretno!

 

 

 

 

[:)]

Čestitam!

[Modesty4]

Samo ću reći

[scoperta]

Bravo.

 

I lipo si napisala ove savjete.

Moram priznat da me ubijaju dobronamjerni koji savjetuju učenje svaki dan po 15 sati.

 

Svaka njima čast, al ja ne mogu nego po svom...

Pa šta bude...

 

[Liva]

Pridružujem se ovom topiku jer sam i ja po položila!

 

Evo par riječi kako je bilo!

Stres koji je trajao par mjeseci, 10ak dana prije ispita se potencirao na n-tu - objavljena komisija me prestravila jer u njoj nije bio samo "ozloglašeni" vičić, nego i ništa manje "strašan" novosel. O vičiću sam samo čitala, a novosela sam i slušala jednom i bio mi je strašan, pogotovo način na koji je komentirao presude.

 

Nakon pisanja kaznene presude nastao je raspad sistema kod mene. Bila sam uvjerena da sam napisala totalne gluposti i da uopće neću moći preživjeti, a kamoli proći! sve u svemu - užasan dan. Pribrala sam se zahvaljujući obitelji i prijateljima, i sljedeća dva dana ispita protekla su nekako prazno i bez prevelikih emocija.

 

Na dan ispita nisam apsolutno ništa mogla ponavljati. A činilo mi se da nemam pojma. Nisam mogla dočekati da već jednom dođe 4 sata i da tortura počne. Samo da iščekivanje prestane.

 

Na kraju - umjesto vičića došao je jug! Znam da svi strepimo od promjene komisije, no ja sam se iskreno molila za to! A gospodin novosel došao predobro raspoložen. Čituckao je presude pred nama, komentirao, čak se malo i šalio. Nije nas pitao ništa strašno, navodio nas je na odgovore i nije čak pitao maloljetnike i neubrojive što navodno uvijek pita.

 

Uglavnom ljudi, što manje se opterećujte negativnim komentarima koje čujete ili pročitate. Imala sam prilike uvjeriti se kako nečiji usputni komentar ili mišljenje najednom postanu univerzalna istina i ljudi u svom strahu i panici to još dalje nadograđuju u svojim glavama! Npr. reakcija SVIH na vičića je bila: ajme jadna, on je užasan! A onda bi polovica tih ljudi rekla da su ga jednom slušali i da ipak nije bio tako loš, ili da su neki njihovi prijatelji bez problema prošli kod njega!

 

Zato ako vam u komisiju uleti netko tko baš nije na glasu kao odličan ispitivač, koncentrirajte se na njegove predmete, ali bez prevelike panike! Ne tvrdim sad da u svim tim komentarima nema i istine, ali zaista, iz vlastitog iskustva, ništa nije izgubljeno! (btw, svih 6 smo prošli, jedna kolegica je pala 1 predmet)

 

I još jedan savjet - sam dan ispita nije baš kao da idete na kavu! Trebat će vam maksimalna koncentracija kroz 3-4 sata. Ja sam se pred kraj ispitivanja osjećala kao da tonem - zato se svakako probajte naspavati noć prije i pojedite ipak nešto!

[mafalda]

super, čestitam!

 

imaš pravo, ispit nije kao kava, ja sam jedino tih par sati uspjela biti dostojanstveno smirena, to me je jako iznenadilo

[dillinger]

meni je ispit takodjer bio jedno lijepo iskustvo... mozda zato sto sam stvarno bio discipliniran i ucio ko lud pa sam znao da bolje od toga nisam mogao a i na samom ispitu sam znao.... ali svejedno..... za to je bitno samo sjediti i uciti i nikoji drugi savjet ne postoji... prosli su ljudi prije mene proci ce i poslje mene nije to za umrijet.... ali za dobiti cir na zelucu, e o tome bi se dalo debatirati:)