Molim dobar savjet

[NevenkaNena]

Danas smo svekrva Vera i ja bile na ostavinskoj raspravi iza moga pokojnog supruga Zlatka.

Ovaj vikend, prije rasprave sam pokušala na sve načine na najljepši način razgovarati sa svekrvom da "nađemo zajednički jezik-rješenje" za tu ostavinu, prihvaćanje nasljeđa koje povlači i podmirivanje dugova. Sve sam joj rekla što je ISTO danas čula od bilježnika.

Nasljeđa se prihvatila (grob na Mirogoju).

U zapisnik je rekla da ne želi plaćati dugove.

Bilježnik joj je nekoliko puta ponovio da li želi prihvatiti nasljeđe i sve što je rekla da uđe u zapisnik i to potpiše. Ona se rječkala sa bilježnikom i na žalost osramotila se svojim ponašanjem jer je proturječila bilježniku više puta.

Zapisnik smo potpisale.

Platila sam ja 302,93 kune tu raspravu odmah.

Veri sam dan prije dala novaca za taxi da ima. Ona je došla sa nećakom Željkom koji ju je i odveo nakon rasprave kući.

Bila je jako ljuta na mene.

Stan mi ne kani ostaviti niti samnom bilo što ugovarati.

Čuli su ju svi prisutni što misli i govori.

Bilježnik je rekao da nazovem za 8 dana i dođem k njemu po rješenje s kojim trebam otići u Financije u Novi Zagreb a potom u Upravu Gradskih groblja da Vera dobije potvrdu da se grob vodi na nju.

Bilježnik je rekao da će dalje banke i kartičarske kuće prema njoj postaviti svoj zahtjev u visini nasljeđene imovine.

Recite mi što otprilike ja mogu loše u svemu ovome očekivati.

Zabrinuta sam, jer ponavljam savjest mi govori da se o staroj slabopokretnoj ženi trebam brinuti zbog toga jer volim svoga pokojnog supruga koji bi sigurno želio da mu ne napustim majku jer osim mene o njoj na ovakav način neće nitko brinuti pa niti Željko. On može uzeti stan i odvesti ju u jeftini starački dom a ostatak novaca sebi uzeti ili slično. Već je jednom prevarena.

Imam li ja uopće prava na neki nužni dio kao žena koja je ulagala u stan godinama i koja sada istinski brinem o staroj ženi. Što ako bude kasno da ona ako i želi meni prepisati stan to ne "stigne" zbog starosti ili ne daj Bože smrti ako umre prije mene.

Evo sada žurim liječniku da joj donesem ljekove.

Pozdrava puno od mene.

Nevenka.

[hrabri]

Ma, molim Vas g-đo Nena, zašto bi Vas pekla savjest, ako ona može toliko prkositi, mislim da više nemate razloga pokušavati s njom pronaći zajednički jezik. Vas jednostavno više ništa ne veže...

[NevenkaNena]

Hvala,

imate pravo, međutim stalno mislim na svoga neprežaljenoga supruga Zlatka a ona mu je majka koju je on veoma volio pa kad samo pomislim da se desilo zlo meni a moj suprug bio s jednim od mojih roditelja sam u stanu sigurno bih željela da pomogne mom starom, iznemoglom i samom bolesnom roditelju.

Ja jako volim ljude, na poslu pomažem svima, kolege me veoma vole, stranke također i to je naprosto u meni (možda pogrešno, ali ne smatram se žrtvom) da ljudima pomognem jer stalno mislim kako je meni kada zatražim pomoć, a to je izuzetno rijetko i mora biti nešto užasno što ne mogu riješiti, pa kada ne naiđem na pomoć i razočaram se, a znam da bi mi osoba kojoj se obraćam itekako mogla pomoći, mene duša boli, ali to ne želim pokazati i osjećam se veoma razočarano.

Ali, imate zaista pravo, sve joj dajem što mogu i što stignem s obzirom da sam u radnom odnosu i zatrpana poslovima uvijek, znam da je u duši velika kukavica i uvijek se brani isključivo arogancijom i tužbama da joj ništa ne valja, tj. njoj nije ništa sveto, zato ju dragi Bog tako užasno i kažnjava, izgubiti sina je prestrašno, a sada ju čekaju sudski pozivi nakon ostavinske rasprave za povrat dugova, pa ćemo vidjeti kako će to biti.

Kada mi je otac godinu dana umirao, prolazila sam "sve faze" njegovog umiranja, bile su veoma teške kako njemu tako i mojoj majci i sinu, pričala sam svekrvi o tome, ali ona stvarno ne mari nizašto, misli valjda da će se leći i to je to, ali nije, s umirućim čovjekom ima jako puno brige i posla pogotovo kada legne pa se više ne može dići a još živi i treba ga hraniti, čistiti i sve drugo. To je jako teško. Nije to mala beba s kojom je lako jer je malena i lagana po kilaži.

Hvala uz veliki prijateljski pozdrav od mene.

Nevenka.

[hrabri]

Bakica je puna dišpeta, kako bi rekli dalmatinci, a zato Vam toplo savjetujem da malo promjenite smjer te čini se za Vas zamorne situacije. Jednostavno joj recite da odlazite, da ne trebate ništa od nje, kad ona ne želi Vašu pomoć, recite joj i da ste jako povrijeđeni jer do toga ne bi došlo da Vam je pokoni suprug živ. A opet, ako se njoj godinama nakupljala mržnja prema Vama, vi tu ništa ne možete, jednostavno riješite tu agoniju što prije, jer ako zakonski ne nožete ništa i ne možete s njom postići dogovor, zašto uopće trošite energiju na već izgubljenu bitku. Pozdrav! Drž'te se!

[NevenkaNena]

Hvala.

Svaka Vam je na mjestu. Srediti će se bakica sama, sve se vraća i sve se plaća i to s kamatama. Vraća joj se "raspoloženje" - nema jedne flaše vina u kuhinjskoj ostavi, nestala je "slučajno", a kako ona slabo vidi, slučajno su je vidjeli susjedi da ide u dućan (od onih 100,00 kuna što sam joj dala da ima kod sebe za nedaj Bože nekog slučaja)i prelazi dosta prometnu cestu, uz to pije lijekove za srce i visok tlak, pa ako tako nastavi možda bude još jedna ostavinska rasprava.Do duše imam još u ormaru netaknute flaše skupog pića koje sam dobila u zadnje 2-3 godine, pa što se mene tiče i to može "izlapjeti" onako slučajno. Meni je najbolja voda a najviše pijem mlijeko i jogurt. Na displeju telefona vidim pozive u toku dana, aktivna je bakica, kao ne vidi ništa, a ponekad progleda. Sada za rođendan kupila sam joj cvjetnu košaricu i pelene, zahvalila se na pelenama a za cvijeće (koje je prekrasno) rekla je da nisam trebala trošiti novce. Osim mene garant joj se rođendana nije nitko sjetio. Čini mi se ponekad kada se oglase moje malene i lijepe tigrice, da je i njima smiješno gledajući nas dvije vikendom s obzirom da smo po naravi nebo i zemlja. Možda smo nas dvije utjecale da moj suprug (nježna Vaga) ispusti dušu zbog majke koja ne voli snahu upornu Bikicu/Lav koja kao tiha voda brege dere dok bakica Strelica zbog vida slabo pogađa pa joj se sve vraća poput bumeranga. Malo šale i neškodi. Pozdrav od Nevenke.

[bovu]

pa zar se još nečemu nadaš

 

ludo-naivno

samo nepotrebno trošiš novac koji če ti jednom dobto doći kad budeš trebala izaći i otići u podstanare.

za uzvrat ne dobijaš ni hvala.

 

ako i pogine u prometu ili umre Željko nasljeđuje ako prihvati nasljedstvo zato što bi on tada vraćao dug

ako banka prije neuzme nekretninu.

 

a ne bivše snaha

[NevenkaNena]

Biti će sve na kraju dobro,

imam taj osjećaj.

Još uvijek kao alternativa postoji krov nad glavom, stan mojih roditelja, u njemu je moj sin s mojom starom majkom o kojoj uz rad (više godina u Gruntovnici), pomaže u svemu i potpuno je samostalan, on nije zajedničko dijete mog pok.supruga i mene.

Kako smo moj pok. suprug i ja zaista ulagali u ovaj ovdje stan zapravo najviše ja, da mene nije bilo nikada ga ne bi mogla kupiti svekrva, da mene nije bilo teško da bi mi se suprug zaposlio i ostao na poslu, jako dobro znam koliko sam sebe ulagala nesebično godinama u naš dom i poznavajući dosta dobro karakterne osobine i bakice i Željkeca postoji mogućnost da se oni baš i "ne zbliže" do te mjere da urade išta zajedno a bakica sama ionako ne može bez tuđe "pomoći" ništa a Željkec ne voli komplicirani život, to je više puta do sada dokazao, makar, iznenađenja su uvijek moguća.

Biti ću strpljiva i dosljedna i fer-u granicama očekivanog.Dosta vrijednih stvari u ovom stanu je moje pa kada počnu dolaziti pozivnice Veri, meni nema zašto, znam da će se tako ustrtariti da će mi se opet objesiti o vrat s onim "obećaj mi da me nećeš napustiti", pa i neću zbog stana i mogućeg pristanka na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Najgore je što treba biti strpljiv, ali sva sreća da većinu dana provedem na poslu sa kolegama gdje se zaista dobro osjećam bez obzira na velik opseg poslova, u radu je spas pa stoga i lakše podnosim gubitak supruga što mi je zaista veoma bolno - samo kad se sjetim svega. Neka mu je majke žive, samo ne mora ona baš predugo.

Kako nam je suđeno tako će nam biti.

Ma zanima me kako u praksi izgleda provođenje ovrhe ako do toga dođe. Bilo bi najbolje da se proda stari i neuređeni grob koji si je uzela (ja sam to odbila jer je ona silno hjela taj grob) pa namiri dug i sve se brzo riješi, ali ne mislimo jednako.

Biti će dobro na kraju sve.

Pozdravljam u rano jutro.

Nevenka.

[NevenkaNena]

Veteranu, prijatelju,

Molim Vas recite mi da li ja imam pravo na odjeću pokojnog supruga i sve ono što smo zajedno godinama kupovali i radili na poboljšanju uvjeta stanovanja, npr. postavljanje etažnog centralnog grijanja u stanu, postavljanje 2-klimo uređaja i kupovina bijele tehnike, televizora i uz to videorekordera, kamere, fotoaparata, kompjutora i pripadajuće opreme (poseban sto i stolica) i još nekih stvari kojima smo se svi služili, pa i posuđa i sl. da ne nabrajam.

Može li mi se to ovrhom svekrvi ako do toga dođe (a zaista nije njeno niti je to kupovala, a dugogodišnji je umirovljenik pa nije imala niti novčanih sredstava za opremu stana) a ona npr. "ne žrtvuje grob ustupanjem za novce" da bi vratila dugove, u stanu otuđiti.

Hvala na odgovoru tko god da mi odgovori.

Nevenka.

[bovu]

ako imaš račune za navedene stvari kad bude došlo do ovrhe izjasni se da su stvari tvoje i priloži račune.

a ono za što nemaš račune pripada stanu tj. vlasniku stana

[NevenkaNena]

Jao meni,

Pa tko od nas inače skuplja račune "razmišljajući" godinama o tome da netko nekada treba dokazivati što je sve pokupovao za života u više od 20 godina. Prostor u stanu bio bi zakrčen računima-papirima.

Međutim ako "druga strana" također nema račune, a nema ih, kako i zašto bi nasljedila stvari.

Mnogoj tehničkoj robi isteklo je jamstvo i održava se po pripadajućim servisima.

Tko onda ima pravo dokazivati čije je što ako računa nema, zašto bi to bila osoba koja je nasljedila grob a ima stan u vlasništvu-to nema veze sa sitnim stvarima u stanu. To mi je ovako gledano bez veze.

Zar itko vjeruje da bih ja stanovala i kupovala niz stvari u više od 20 godina a da na kraju izađe da sam stanovala besplatno i nisam ni lipe nikada doprinosila. Pa tko bi takvu mrcinu trpio na svojoj grbači-zar bi sud ili itko povjerovao da ja koja sam u radnom odnosu a svekrva već dugo u mirovini (mala mirovina) da je ona sve kupila (???) a ja nikada ništa. Najbolje da još ispadne da bakica koja slabo vidi surfa na "svom" kompu i dr., plaća račune tokenom ZABI i sl. Stvarno ne mogu vjerovati da ja trebam nešto dokazivati a ona baš ništa.Zar je moguće po našim zakonima da nakon smrti supruga jedino žena nema nikakva prava ni na čemu, već drugi imaju sva prava koja ne mogu dokazati ničim, što se njima svima može vjerovati samo na riječi???

Baš sam se sada naljutila ako su nam takvi zakoni.

Možete mi odgovoriti kakva su moja uopće prava, ne ljutim se na Vas niti slučajno.

[KronicnaStranka]

Iz Zakona o nasljeđivanju:

 

Izdvajanje kućanskih predmeta

Članak 76.

(1) Nadživjelom bračnom drugu i ostaviteljevim potomcima koji su živjeli s ostaviteljem u istom kućanstvu u času smrti, pripadaju kućanski predmeti koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba, kao što su pokućstvo, kućanski aparati, posteljina i slično, ali ne ako su ti predmeti znatnije vrijednosti.

(2) Tako izdvojeni predmeti ne uzimaju se u račun pri izračunavanju nužnog dijela niti se uračunavaju nas-ljedniku u njegov nasljedni dio.

(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka stječu izdvojene predmete u suvlasništvo, na jednake dijelove.

 

 

Dioba kućanskih predmeta

Članak 144.

(1) Kućanski predmeti koji nisu znatnije vrijednosti, a služe za zadovoljavanje svakodnevnih potreba nas-ljednika koji je živio s ostaviteljem u istom kućanstvu koji nije njegov potomak ni njegov bračni drug, ostavit će mu se na njegov zahtjev, a njihova vrijednost uračunat će se u dio tog nasljednika.

(2) Ako vrijednost predmeta premašuje vrijednost nasljednog dijela, nasljednik kojemu su ti predmeti ostavljeni isplatit će ovu razliku ostalim nasljednicima u novcu.

[NevenkaNena]

With respect !

Hvala prijatelju, sada mi je lakše zbog odgovora zato što mi je svekrva više puta rekla da je svaka sitnica u stanu njena pa i kompjutor s kojim se ona niti ne služi a niti ne zna kako bi se služila.

Sve sam za danas odradila pa uskoro idem doma.

Malo prije sam naručila putem internet prodavaonice Konzuma (što preporučam i drugima, jer mnoge stvari se mogu zaista naručiti internet kupovinom) kućne potrepština za svekrvu i mene da imamo, pa će mi sutra donijeti kući (VI-kat bez lifta) jer je meni jako teško stalno vući kući neke teške namirnice. Uvijek pazim da skromno ali ipak ima kod kuće namirnica koliko nam je potrebno. Prije smo o tome vodili računa suprug i ja, a sada je sve na meni.

Kupovala sam na 6-rata bez kamata i besplatnom dostavom.

Da li da sačuvam "račun"

Tokenom platila neke račune, jer sada kada sam sama sve je baš sve meni na grbači. Nije teško, ali bilo bi mi drago da mi se doma barem ponekad kaže koje lijepa riječ zahvale za brigu a ne nikada baš ništa u tom smislu.

Meni nikada ništa u životu nije bilo teško, u tome se nas dvije razlikujemo kao dan i noć a i kriteriji su nam jeko različiti, dok ja volim da mi je sve najmanje za peticu, njoj je dovoljan i neki prosjek - tek toliko, ne zbog sada visokih godina, već oduvijek je bila neambiciozna osoba, zaista je voljela okačiti se bližnjemu o vrat i koristiti okolinu do maksimuma.

Ma imam i ja tako staru majku, a svekrva je majka moga supruga, pa naravno da ću joj pomagati koliko mogu i stignem. Pa valjda će mi se jednog dana dobro vratiti dobrim.

Pozdrav od mene s željom da Vam budu ugodni dani vikenda.

Nevenka