Kako se zaštititi od nerealnih roditelja?

[skolarac]

Desetak godina radim u školi. Prva univerzalna istina koju sam čuo od kolega bila je "s djecom je lijepo, problem su roditelji".

Svih ovih godina osjećam to na vlastitoj koži i gledam na primjerima kolega.

Prije dva tjedna primili smo u radni odnos mladu kolegicu koja je preuzela četvrti razred umjesto kolegice koja je otišla u mirovinu.

Počela je s radom ozbiljno, ali se, nakon razmještanja nekoliko učenika, dvoje roditelja došlo žaliti učiteljici i ravnatelju. Nakon obrazloženja, čak su i hvalili kolegicu. Nakon prvih ocjena nezadovoljna majka došla je ravnatelju. Insinuirala je da je primanje kolegice u radni odnos nezakonito, da ona ne zna svoj posao, da ona, budući da još nije položila stručni ispit, nema pravo ocjenjivati.

Obratila se i drugoj kolegici žaleći se na učiteljicu svog djeteta.

Nazvala je kolegicu koja je otišla u mirovinu i rekla joj da se po školi priča kako ona nije dobro radila svoj posao.

Nazvala je i savjetnicu za razrednu nastavu u Agenciji za odgoj i obrazovanje.

Iz iskustva znam da će sve to proći, ali tjedan dana u školi je „ratno stanje“ te kolegica i ostali u školi ne mogu „normalno“ raditi svoj posao.

Može se reći da je to redovita praksa kod dolaska novog djelatnika. Kao da se, odmah na početku želi utjerati „strah u kosti“ kako bi se kasnije lakše izborile ocjene.

Postoji li neka pravna osnova da, radi raznih ogovaranja, uplitanja u kompetencije učitelja i škole, insinuacija i sl. škola zaštiti svoje djelatnike od roditelja koji svojim ponašanjem štete svima u školi, uključujući i njihovu vlastitu djecu?

[newbie]

a. Ravnatelj je mogao majci djeteta objasniti da i pripravnici ocjenjuju djecu, brižno i redovito vode bilješke o individualnom napretku svakog pojedinačno u za to predviđenoj rubrici svakog predmeta, kao i da postoji vrlo pažljivo i detaljno razrađen program pripravničkog staža koji za svakog učitelja koji tek počinje raditi škola razrađuje pojedinačno, te da o tome poglavito vodi računa on osobno. Napomenuti da imenovani mentor, stručne službe škole i on osobno prate rad mlade kolegice redovito, zajedno sa uvidom u nastavu. Drugim riječima, kompetencije svoje, svog stručnog teama i učitelja postaviti kao naglasak, a istovremeno nastupiti kao stručni voditelj ustanove što je osim poslovodnog također njegova uloga. To bi bio primjer dobre prakse.

 

b. Ostale učiteljice mogu prenijeti razredniku, stručnom suradniku, ravnatelju i sl. radi čega im se nezadovoljna majka obraća, ali ako je ono ad1. urodilo plodom, a od djeteta majka čuje da prisustvuju nastavi (što je sasvim normalna stvar), možda se ne bi "dosjetila" i ovakvog dijela kampanje.

 

c. Umirovljena kolegica i majka djeteta u svoje privatno vrijeme mogu raditi što hoće, ogovarati, konstruirati bajke, razmatrati cijenu crvenog luka na placu pred tjedan dana u odnosu na jučer, no kakve to veze ima osim telefonskih zvrndanja međusobno i uokolo kako je već uvriježeno a bez konstruktivnog rezultata po učitelja ili dijete?

 

d. Savjetnici i nadzornici AZOO znaju svoj posao i dat će odgovor majci. Hipotetski, čak kad bi se iz nekog razloga i dogodio kakav stručno-pedagoški nadzor, pa što? Sjest će, baš kao i kad pedagog/psiholog i ostali koji sjednu pripravniku/bilo kojem učitelju u učionicu, kasnije proanalizirati viđeno itd. Ionako to rade i u drugim prilikama: stručni ispiti, napredovanja u zvanja, usputni i ostali nadzori. Čemu i čega se tu bojati?

[skolarac]

Najprije zahvaljujem na odgovoru. Bojao sam se da se školskom problematikom nitko i ne bavi. Kako vidim, bliski ste materiji. Nadam se da ćete nastaviti s pisanjem i da ćemo doći do puta ka rješavanju problema, čija bit nije u tome radi li škola ono što mora raditi, nego u tome, može li to raditi u konstruktivnoj suradnji s roditeljima, a ne u stalnoj i trajnoj defenzivnoj poziciji prema nekolicini roditelja?

 

Ono što ste napisali pod a), b) i d) sve stoji!

Pod c): tužno je i ružno nekome, nakon 35 godina rada i odlaska u mirovinu, lagati da ga kolege ogovaraju. Što prosvjetaru nakon umirovljenja ostaje, osim bijedne mirovine i ponosa da je radio pošteno u svoj dio posla u odrastanju desetak generacija djece?

Ostalo što pišete da se moglo napraviti, trebalo je napraviti i napravljeno je! Nezadovoljna majka izvještena je upravo onako kako pišete pod a).

Savjetnica iz AZZO u tijeku je s postupcima pripravničinog stažiranja. Uvidi ravnatelja,stručnih suradnika škole i savjetnice iz Agencije poželjni su i korisni. I Prosvjetna inspekcija zna uputiti školu u ono što je propustila, objektivno sagledati stvari koje mi iznutra ne vidimo. Ako smo nezadovoljni nalazom i rješenjem, možemo se i pismeno očitovati prigovorom. Sve su to dijelovi sustava koji imaju svoja pravila rada, svoje nadležnosti i odgovornosti.

 

Nije problem da se ne radi po propisima i da se roditelj o tome može informirati. Problem je što roditelj, umjesto da traži informacije, napada, laže, insinuira i optužuje. Na roditeljski sastanak se ne odazove, jer „početnica, koja maltretira djecu, nije dostojna da se s njom razgovara“.

 

Roditelj nekako nije dio sustava, prema kojem (s pravom) ima zahtjeve. Njegovo ponašanje prema školi nije regulirano. Možda je to s pravom ostavljeno prirodnoj brizi roditelja za potomka, dobrom odgoju samog roditelja, smislom za suradnju i suprotstavljanjem mišljenja kada je to potrebno. Ali što kad roditelj nema tih kvaliteta, kada su svadljivost i nepovjerenje trajan dio njegove osobnosti?

 

Učitelji su dužni držati se Ustava, ZOR-a, Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, niza pravilnika, etičkog kodeksa… U učiteljev rad uvid ima ravnatelj, stručna služba škole, AZZO, Prosvjetna inspekcija, NCVVO, Pravobraniteljica za djecu, sami učenici te roditelji!

Sami učenici isto imaju svoje odgovornosti, obveze prema Odluci o kućnom redu i sankcije za kršenje Kućnog reda u obliku odgojno-pedagoških mjera.

 

Roditelji su tek, prema čl. 96. Obiteljskog zakona „dužni odazivati se sastancima u svezi s odgojem i obrazovanjem djeteta“ – a što ako se i ne odazivaju? Onda ostaje ona obveza škole da je „dužna izvještavati roditelja o napredovanju i uspjehu djeteta“ – pa ti lijepo roditelju napiši pismo. O ponašanju roditelja prema školi, nema nigdje ni riječi. Možda tek u Kućnom redu škole, u kojem naravno nema i ne može biti nikakvih sankcija za roditelje.

 

Moje pitanje i dalje ostaje: postoje li pravne norme prema kojima bi škola osigurala od „prekomjernog granatiranja“ uistinu rijetkih roditelja (oko 1%), jesu li osobe u školi „službene osobe“, smije li se njih ometati u obavljanju njihovih poslova? Smije li neinformiran i nezadovoljan roditelj, bez ikakve odgovornosti, naprasito upadati u učionicu za vrijeme nastave, vrijeđati učitelja pred učenicima jer nema nikakvih odgovornosti prema djeci pred kojima pravi scene? Učitelj mora šutjeti jer ni inače ne smatra svađu primjerenim ponašanjem, a pred djecom se osjeća odgovornim. Kako nastaviti nastavu nakon takvih epizoda?

Kako da učitelj tjelesnog, nakon anonimne prijave policiji za navodnu pedofiliju, nastavi raditi svoj posao. Kako, nakon višekratnih informativnih razgovora policije s mnogima u školi, nije podnesena prijava nego „posebno izvješće“, nije se čak imalo što ni odbaciti da učitelj barem može reći: „prijava je odbačena kako neosnovana“

Za postupanje, u slučajevima fizičkog nasrtaja na učitelja (kojih također ima) i ne pitam, jer su tu barem „brižni roditelj“ nije anoniman, pa se protiv njega može postupati – druga je stvar što, pravno neupućeni i šokirani učitelji, ni tu ne znaju povući pravi potez.

Učitelji se, nažalost, povlače i „pale svijeće svetcima“ u nadi da će, ako već netko mora doći pod udar „roditelja pravednika“, to slijedeći put biti netko drugi.

[bovu]

za prijavu takvog ponašanja postoji Općinsko državno odvjetništvo.treba imati svjedoke.

kleveta i lažno prijavljivanje je kazneno djelo.

[KronicnaStranka]

Čuo sam da je u jednoj školi ravnatelj naredio da razrednici odnosno drugi nastavnici koji kontaktiraju pojedinačno s roditeljima to čine uvijek u dvoje. Osim nastavnika koji kontaktira s roditeljem mora biti prisutan i pedagog ili psiholog ili ravnatelj ili razrednik (ako nastavnik koji razgovara to to nije) ili drugi nastavnik.

 

To isključuje neosnovanu prijavu, budući da je svjedok uvijek prisutan.

 

Kad prvi roditelj koji misli da je pritisak na nastavnika normalna stvar naleti i plati na sudu, drugi će već izvući pouku.

 

Žalosno da je toliko nepovjerenje između učitelja i roditelja stvoreno, ali škola naželost ne može biti drugačija od opće društvene situacije.

[skolarac]

KronicnaStranka:

Čuo sam da je u jednoj školi ravnatelj naredio da razrednici odnosno drugi nastavnici koji kontaktiraju pojedinačno s roditeljima to čine uvijek u dvoje. Osim nastavnika koji kontaktira s roditeljem mora biti prisutan i pedagog ili psiholog ili ravnatelj ili razrednik (ako nastavnik koji razgovara to to nije) ili drugi nastavnik.

 

To isključuje neosnovanu prijavu, budući da je svjedok uvijek prisutan.

 

Skolarac: Iskreno se nadam da dotle nećemo doći tamo gdje ja radim.

 

KronicnaStranka: Kad prvi roditelj koji misli da je pritisak na nastavnika normalna stvar naleti i plati na sudu, drugi će već izvući pouku.

 

Skolarac:I ja se nadam nećem takvom, ma samo da nas puste da radimo ono za što smo (pot)plaćeni.

 

KronicnaStranka:Žalosno da je toliko nepovjerenje između učitelja i roditelja stvoreno, ali škola naželost ne može biti drugačija od opće društvene situacije.

 

Skolarac:Upravo je povjerenje karika koja nedostaje. Nekako smo takvi da nam prvo padne na pamet da netko ne radi svoj posao kako treba. Iskreno, i učiteljima je ta pomisao jedan od prvih izbora u odnosu na roditelje ili kolege. To međutim, samo probleme produbljuje, a ne rješava ih.

[KronicnaStranka]

skolarac je napisao:

....

Skolarac: Iskreno se nadam da dotle nećemo doći tamo gdje ja radim.

 

......

 

Skolarac:I ja se nadam nećem takvom, ma samo da nas puste da radimo ono za što smo (pot)plaćeni.

....

 

Ovo su kontradiktorne izjave. Ne možete nešto takvo očekivati ako ne poduzmete mjere da se to i dogodi.

[Torrente]

Kantom hladne vode?

 

A koji su roditelji realni? Najbolji su oni koji ti kažu samo ne radi pi..darije i budi dobar,a za ostalo ih zaboli neka stvar...

[skolarac]

Naizgled je kontradiktorno, ali zapravo nije!

Želim reći da nije cilj od škole stvarati sudište i ratno područje. Cilj je upravo postići da u miru odgajamo i podučavamo djecu.

 

Proučavajući izjave i postupke konkretnog roditelja, došao sam samo do kršenja nekoliko članaka odluke o Kućnom redu škole i jednog stavka Obiteljskog zakona.

 

Treba mi nešto jače!

 

Za kršenje kućnog reda nema sankcija, a za kršenje Obiteljskog zakona možemo tek prijaviti CZSS. CZSS nas razumije, ali problemi s kojima se oni bore glede obitlji su puno teži (zlostavljanje, alkohol, droga...)

 

 

Kako zakone slabo poznajem pokrenuo sam ovu temu da dobijem koji prijedlog od onih kojima je pravo bliže nego meni.

[KronicnaStranka]

Nije cilj nego je sredstvo.

 

I ne možete doći na pravni forum, a reći da nećete sud.

 

Nije sud najbolje sredstvo zaštite, ali je to ono srestvo o kojem se ovdje govori. To je zadnje i najlošije sredstvo, ali je još uvijek bolje nego izbjegavanje rješavanja problema.

 

I nije stvar u odmazdi protiv konkretnog roditelja nego u poruci koja bi se time uputila.

 

Tako da ste ipak u kontradikciji.

 

Možda je pravi problem u tome da razmislite što točno hoćete, a pri tome ne zaboravite da druge ljude ne možete mijenjati.

[skolarac]

Ako kažem da mi treba pomoć ljudi koji poznaju zakone, to znači da se namjeravamo boriti pravnim sredstvima.

Treba mi ozbiljan savjet, a takav još nisam dobio!

 

Ima li netko u tom smislu nešto reći?

 

Ako nema, molim suzdržati se od dubokih analiza mojih točaka i zareza!!

[newbie]

Naveli ste ulaske roditelja u učionicu, izderavanje na učitelja i vrijeđanje pred djecom, a razredni odjel čini oveći broj desetogodišnjaka koji tu proborave jedan dio dana. Kako vaša škola ima riješeno pitanje ulazaka u njen prostor tijekom nastave?

Naime, koncentrirali ste se na učitelja koji je ometan u radu, ali je veći problem zapravo taj što prilično velika skupina djece u prostoru ustanove nije zaštićena od prisustvovanja takvim prizorima.