Ostavinska rasprava kod javnog bilježnika

[anna7]

Nakon smrti majke prije 3 godine, bili smo kod javnog bilježnika na ostavinskoj raspravi. Nasljednici su bili moj otac, punoljetna sestra, maloljetni brat i ja. U tom trenutku smo bili emocionalno rastrojeni te su na toj raspravi (javna bilježnica je obiteljska prijateljica mojih roditelja) su nam predložili kako bi bilo najbolje da sve prepišemo na oca da se ne moramo mučiti sa ostalim stvarima. U tom trenutku mi je bilo svejedno i potpisala bih bilo što. Sada me zanima kakav ugovor može biti? Te da li je to dugotrajan ugovor koji se ne može raskinuti?

 

Hvala

[KronicnaStranka]

O kakvom je ugovoru riječ?

[anna7]

Problem je u tome što ne znamo o kakvom je ugovoru riječ. Rekli su nam da je najbolje da sve prepišemo na oca. Moj problem je taj što je to bio prvi put da nisam čitala što potpisujem i ne znam što bi to moglo sve biti. Nisam mislila da bi u takvom trenutku netko htio, a pogotovo ne moj otac, nam oduzeti ono što nam pripada.

[KronicnaStranka]

Na ostavinskoj raspravi u ostavinskom postupku se ne sklapaju ugovori, nego se raspodjeljuje imovina nasljednicima.

 

Ako ste dali izjavu da svoj dio nasljedstva ustupate svom ocu, on je postao vlasnik te imovine i može s njom činiti što ga volja - prodati, podijeliti, iznajmljivati, sklopiti ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, oporučiti...

 

Vama od te imovine u takvom slučaju ne pripada ništa, pa vam se ništa i ne može oduzeti.

 

Mana volje može biti razlog za opozivanje izjave o odricanju od nasljedstva odnosno ponavljanje postupka, ali teško ćete dokazati da se tu radilo o nekoj mani volje odnosno teškoj zabludi koja je otkrivena nakon pune 3 godine.

 

Jedino mi nije sasvim jasno kako je odlučeno o odricanju (ako jest) u ime tada maloljetnog nasljednika.

 

Vaš navod da ne znate o kakvom se ugovoru radi je vrlo čudan - o kakvom god dokumentu da se radilo (rješenju o nasljeđivanju, ugovoru ...), morali ste dobiti primjerak pa u njemu lako možete pročitati o čemu se radi.

[anna7]

Hvala na obavjesti. Tako nešto sam i pretpostavljala. Brat mi je maloljetan te je otac umjesto njega odlučio (kao uzdržavatelj). A ugovor, ili izjavu nismo dobili pa ne znamo o čemu se radi.

[KronicnaStranka]

Ako se radilo o ostavinskom postupku, trebali ste dobiti rješenje o nasljeđivanju na koje postoji pravo žalbe.

 

Morali ste ga dobiti, a ako niste, možete ga tražiti iz arhive suda (a i od oca, naravno).

 

Ako vam rješenje nije dostavljeno i nije oglašeno na oglasnoj ploči, postoji mala teoretska mogućnost da još nije pravomoćno.

 

Potražite spis na sudu. Temeljito proučite cijeli spis, a bilo bi dobro da to s vama obavi i odvjetnik ili barem pravno upućena osoba. Slutim da biste u njemu mogli naći dostavnicu rješenja na svoje ime. Ako doista nađete dostavnicu na svoje ime koja je potpisana vašim imenom a vi ste sigurni da ju niste potpisali, onda bi se moglo raditi i o kaznenom djelu u koji su uključeni vaš otac i javni bilježnik.

 

Da biste došli do spisa, ako ne znate broj predmeta možda će vam pomoći datum smrti ostavitelja i datum održavanja rasprave, te ime bilježnika koji je raspravu vodio.

 

Po mojem mišljenju otac nije mogao dati izjavu o odricanju u ime maloljetnog djeteta bez suglasnosti Centra za socijalni rad, a pogotovo ne u svoju korist. Naime, nasljednikom se postaje u trenutku smrti ostavitelja, a vlastitom imovinom djeteta roditelj/staratelj ne može raspolagati bez suglasnosti Centra. Dakle, u trenutku davanja izjave otac za to nije bio ovlašten, a javni bilježnik je to morao znati.

 

Tako izjavljeno odricanje možda bi se još moglo pobijati.

 

Na to je javni bilježnik posebno morao paziti po službenoj dužnosti, a nepotrebno je naglasiti da ni u kojem slučaju nije smio ni neizravno sugerirati bilo kakvo odricanje. Naprotiv, morao vas je pažljivo i izričito, pa i više puta ako treba da bi bio siguran da ste shvatili, upozoriti da je jednom izjavljeno odricanje neopozivo.