Javni put na privatnome vlasništvu

[pape]

Davne 1981.g. tete su kao su/vlasnice prodale dio čestice i u jednom ugovoru su kupcu dozvolile pravo služnosti prolaza preko dijela čestice koja je parcelizacijom ostala u njihovu vlasništvu. Tete su umrle i nasljedili smo je mi ( više suvlasnika ). Ni tada a ni do današnjeg dana nitko od susjednih čestica, pa ni te kojima su dale to pravo - nitko od navedenih nije nikada zatražio sudski da se to pravo ozakoni, tako nikada u tetinim vlastovnicama, niti sada u našim ne stoji nikakav teret.

 

Pitanje:

Da li to znači da je pravo služnosti prestalo, odnosno da nemaju pravo služnosti?

Napominjem, da mi ni sada nikome to pravo prolaza pa makar ne postojalo, ne osporavamo.

 

U tom istom ugovoru, odvjetnik piše da kupac ima pravo služnosti prolaziti putem koji je postao javni put, te putem ( naveden je čak i broj čestice puta, koja ne postoji u nikakvim zemljišno-knjižnim knjigama ) koji to ustvari nije već se ustvari prolazilo i prolazi preko naše čestice.

U drugom ugovoru su navele da kupac ima pravo prolaza preko iste čestice, ali da se put tek treba formirati što nikada, ni do danas nije učinjeno.

 

Pitanje:

Kako se u ugovoru moglo navesti pravo prolaza preko "puta" pod katastarskim brojem koji nije nigdje uknjižen ni proveden, i "puta" koji ne postoji već je to čestica kao cjelina pod svojim brojem uredno uknjiženim kao čest. zemlje?

 

Radi se o slijedećem:

Kako nas je puno suvlasnika odlučili smo svi osim jednog suvlasnika prodati svoj dio čestice i kao česticu odlučili smo je pojedinačno ali zajedno prodati istom kupcu.

Jasno nam je da je onome koji ostaje u suvlasništvu zajedno sa kupcem potrebno formirati i legalizirati put, ali mi Prodajemo česticu pod jednim katastarskim brojem.

Evo u čemu je problem:

 

Jedni tvrde da se u trenutku potpisivanja ugovora prodaje onakvo stanje kakvo je na papiru i na terenu, a to je jedna čestica.

 

Drugi tvrde, da svi moramo izuzeti dio ( u metrima ili idealnom dijelu ) te taj dio "ne prodati" već ostati u suvlasništvu za taj "budući" put, u kom slučaju znači da ne prodajemo svoj dio već samo "dio od svog dijela". Sve to komplicira stvar u smislu, da bismo tada svi ostali i dalje u suvlasništvu + kupac, da bismo svi morali sudjelovati u legalizacijskim troškovima i formiranju puta, iako bi fizički korist imali samo oni koji ostaju i koriste taj dio, a ne ostali, te bi se međusobno morali praviti diobeni ugovori međusobno i na to dodatno platiti porez od 5%.

Nadalje, ti drugi tvrde da nije moralno prodati taj dio kupcu, iako je to sada čestica u naravi pašnjak, ali je dio koji će "jednom" postati put i to se naglašava "javni put" iako je čitava čestica - bez puta, isključivo u našem su/vlasništvu znači privatno.

 

Molim za pojašnjenje - pravno i moralno !!! Hvala.

[ude]

Poštovani !

 

Da bi privatno vlasništvo postalo javni put treba biti expropirano , vlasnik treba dobiti pravičnu naknadu.

Za gradnju javnog puta trebaju biti najprije sređeni vlasnički odnosi , potrebna je lokacijska i građevinska dozvola ,jer bez toga put je bespravan i potrebna je intervencija građevinske inspekcije .

 

Tko koristi tuđe vlasništvo treba plaćati naknadu .

 

Provjerite katastarske planove , vlasničke i posjedovne listove .Svoje vlasništvo niste dužni nikome dozvoliti da besplatno koristi.

 

Pokušajte sve riješiti mirnim putem upozorite osobu koja na taj način tj. bez troškova koristi Vaše da to regulirate na ljudski način , kako ne bi bili prisiljeni tražiti sudsku zaštitu .

Vi imate pravo na naknadu za ometanje korištenja unatrag pet godina .

Pozdrav !