Jump to content

Steceno pravo?


ostavljen1970

Preporučene objave

Da je neko pravo stečeno pravo obično je argument sindikata u pregovorima s poslodavcem/vladom kao poslodavcem,

 

ali sindikat, svojom masovnošću i zakonskim sredstvima pritiska, koje ima na raspolaganju, može pričati o stečenim pravima, dapače, jer na kraju će upravo i dobiti bitku zbog svoje snage da se izbori za interese radnika, i uspjet će zadržati neku odredbu koju poslodavac želi maknuti, a koja uređuje neko pravo radnika. I to je čisto interesna bitka, u kojoj se koriste svakakvi argumenti, ponajviše se gleda socijalni i ekonomski ratio zadržavanja/uklanjanja neke odredbe;

 

dok s druge strane, radnik, koji vodi pravnu bitku, se u svojem individualnom radnom sporu s poslodavcem, ne može pozivati ni na kakva stečena prava - može se pozivati samo na pozitivne propise, dakle zakone i pravilnike koji su na snazi, kao i na važeći kolektivni ugovor, ugovor o radu, i sl., znači, odredbe koje se na njega primjenjuju i vrijede u tom trenutku (osim ako je nešto baš predmet uređenja prijelaznih i završnih odredbi, pa bi vrijedio neki zakon koji više nije snazi i sl., ali to nema veze s ovom pričom).

 

Potpisivanjem novog ugovora, na novo radno mjesto, Vi pristajete na nove uvjete rada, sporazumno. Ne vrijede vam više uvjeti koje ste imali po starom ugovoru. I to je tako prema važećem Zakonu o radu. Kad bi vrijedilo tamo nekakvo stečeno pravo da Vi, ma koji ugovor potpisali, i dalje radite na radnom mjestu inženjera, to bi bilo u potpunosti protivno ugovornim odnosima. Zamislite da od nekog kupite auto i nikada ga više ne možete prodati, jer je on uvijek Vaš, ma s kime god da potpišete ugovor o kupoprodaji tog auta.To je sad banalan primjer, ali eto, barem da predočim malo o čemu se radi.

 

Da bi se barem malo zaštitilo radnika, jer ipak radni odnosi su specifični, ako recimo radnik ne želi prihvatiti izmjenu ugovora dobrovoljno, postoji i institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, gdje radnik, ako i potpiše novi ugovor, ipak zadržava pravo osporavanja otkaza i tog novog ugovora.

 

Dakle, ukratko - potpišete li takav ugovor dobrovoljno, ne, nećete više biti na radnom mjestu inženjera (bez obzira na stručnu spremu) i ne možete više novi ugovor na tehničara pobijati, osim ako vas je poslodavac prisilio ili ste bili u zabludi i sl., što je inače i jako teško dokazati. No, ako Vam poslodavac da otkaz s ponudom novog ugovora o radu i Vi taj novi ugovor potpišete, tada možete osporavati taj otkaz i ugovor, a ako dobijete spor, vraćate se na radno mjesto inženjera.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Nema na čemu.

 

Nije istina da nema problema u državnim firmama, ali one ipak imaju jake sindikate (uglavnom naslijeđene iz prošlih vremena, dok u novim firmama nailazimo čak i na zabrane sindikalnog organiziranja, što je protivno Ustavu i međunarodnim konvencijama), i dobre kolektivne ugovore, pa su ti radnici u nešto boljem položaju i imaju veću razinu prava od radnika na koje se direktno primjenjuje ZOR, koji sadrži minimum prava, a koji vrlo često, nažalost, njihov poslodavac krši.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

ostavljen1970 je napisao:

Svi se cude sto netko ima problema u drzavnoj firmi jer uopce ima posao pa bi samim tim trebali sutjeti. Zato nam i je tako...

 

Istina je zapravo da su se djelatnici u javnom i državnom sektoru prije puno bunili , štrajkali, i ucjenama ishodili prava koja su prevelika u odnosu na mogućnosti društva.

Dok su oni koja ta prava plaćaju - realni sektor - šutili i radili dok su mogli. Sada je kriza i više ne mogu.

 

Štrajkovi i pobune više ne mogu pomoći, samo mogu pogoršati stanje.

Samo izjednačavanje prava u realnom i državno-javnom sektoru može pomoći.

 

:kavica:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

felixx je napisao:

ostavljen1970 je napisao:

Svi se cude sto netko ima problema u drzavnoj firmi jer uopce ima posao pa bi samim tim trebali sutjeti. Zato nam i je tako...

 

Istina je zapravo da su se djelatnici u javnom i državnom sektoru prije puno bunili , štrajkali, i ucjenama ishodili prava koja su prevelika u odnosu na mogućnosti društva.

Dok su oni koja ta prava plaćaju - realni sektor - šutili i radili dok su mogli. Sada je kriza i više ne mogu.

 

Štrajkovi i pobune više ne mogu pomoći, samo mogu pogoršati stanje.

Samo izjednačavanje prava u realnom i državno-javnom sektoru može pomoći.

 

:kavica:

 

A ovo,potpisujem 100 put! Bravo felixx :pljesce::pljesce::pljesce:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

A tko, sukladno Zakonu o radu, u RH može pregovarati za veća prava (čitaj: kolektivne ugovore) i u konačnici štrajkati radi ostvarenja svojih interesa? Sami radnici? Ne, već samo sindikati.

 

Stvar je u tome da su državne i javne službe, te radnici u državnim firmama poput HEP-a, i sl., dobro sindikalno organizirani i imaju potrebnu snagu (masovnost) da bi ostvarili svoje interese, odnosno da bi stisnuli poslodavca. Pa vi iz realnog sektora i dalje smatrajte da vam ne trebaju sindikati i pljujte po njima, i zato će vam tako i biti. Kad radnici shvate da ne smiju samo šutjeti i raditi (iz ovog zaista proizlazi da su si sami krivi), te da moraju iskoristiti sva zakonska sredstva i mogućnosti koje im stoje na raspolaganju, a kako bi ostvarili svoje interese, onda će si i moći dignuti razinu prava.

 

Kakvo izjednačavanje sektora? Država nije dužna ništa, ona samo kao zakonodavac donosi Zakon o radu koji sadrži minimum prava. Prava zaposlenih u državnim i javnim službama te radnika u državnim firmama, sadrže njihovi kolektivni ugovori, a ne zakoni. A kolektivni ugovor će biti odraz sposobnosti, vještine i masovnosti sindikata koji zastupa interese radnika na nekom području.

 

Nemojmo baš tako pojednostavljivati stvari i prebacivati odgovornost na državu - država je utoliko kriva što dopušta da se krši i onaj minimum prava po Zakonu koji je donijela, i što ne provodi dovoljan nadzor Zakona, a ako i provodi, on je vrlo često neefikasan.

 

Za veću razinu prava potrebno se sindikalno dobro organizirati, educirati za pregovore, i početi pregovarati, a ukoliko bi to neke firme zabranjivale, izvijestiti o tome ILO i ostale međunarodne institucije. Pregovori na razini grane gotovo niti ne postoje, imamo situaciju da ministar svojom odlukom proširi neki kolektivni ugovor na čitavu granu, a koji sadrži mrvičak više prava od Zakona.

 

Najgore je šutjeti i raditi i misliti da će se sve riješiti samo od sebe jer neće, a pogotovo da država tu nešto može učiniti.

 

Krivi su djelomično i sami sindikati jer misle da se zna što oni znače i što rade, ne informiraju dovoljno javnost o svojem radu i značenju za radnike; često blate jedni druge pa se u medijima stvara slika da su to sve tamo neki ljudi koji ništa ne rade i samo grabe lovu;

 

dok s druge strane imamo needucirane radnike u tom području, koji nemaju to niti gdje naučiti; niti ih uistinu ne zanima te nikad niti ne otvore Zakon o radu, osim ako se pojavi kakav problem, a i da ga otvore, opet nisu pravnici pa da znaju protumačiti što neke odredbe znače. I tu bi mogla država uskočiti pa uvesti u škole neke korisnije predmete, kako bi barem mladi radnici znali neke osnove radnog prava. Isto tako, i više emisija na tu temu ne bi škodilo, ali dok god imate ljude koji će onda radije okrenuti program na Onura i kak se zove ta serija, i takve gluposti, nemojte računati na to da će ta metoda kakve takve edukacije uspjeti.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Sue je napisao:

Država nije dužna ništa,

 

Država je najveći dužnik, i glavni krivac za ovu pošast neplaćanja. U bar 60-70% tih 'lanaca neplaćanja' (ne plaćam ti jer meni nisu platili) na početku lanca je nekakva drzavna ili javna institucija. Zato je i progon neplatiša jalov, jer bi država proganjala samu sebe. Ili valjda vjeruješ bivšem financ-ministru da je država sve obveze podmirila?

 

:kavica:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Sue je napisao:

Stvar je u tome da su državne i javne službe, te radnici u državnim firmama poput HEP-a, i sl., dobro sindikalno organizirani i imaju potrebnu snagu (masovnost) da bi ostvarili svoje interese, odnosno da bi stisnuli poslodavca. Pa vi iz realnog sektora i dalje smatrajte da vam ne trebaju sindikati i pljujte po njima, i zato će vam tako i biti. Kad radnici shvate da ne smiju samo šutjeti i raditi (iz ovog zaista proizlazi da su si sami krivi), .

 

Najgore je šutjeti i raditi i

 

U stvari, najbolje što sada možemo je šutjeti i raditi. I više nego prije, i za manju plaću.

Nažalost.

Jer sve drugo vodi samo u propast.

Možemo povješati sve lopovske političare i njihove 'jatake', ali od toga nam nema spasa iz rupe u koju smo upali.

 

Što onda ? Da štrajkamo? Blokiramo zemlju? Da se sukobljavamo po ulicama?

 

Pogledaj kako turisti bježe iz Tunisa. Hoćeš na odmor u Tunis? Sada ima jaaako jeftinih aranžmana.

Slično je bilo i ljetos u Grčkoj - puno je turista 'pobjeglo' k nama, što nam je spasilo sezonu.

A slijedeću ćemo si sami štrajkovima uništiti.

 

Hoćemo strane investitore ?

Slogan: Dobrodošli! Dođite i dajte pare, imamo nemire i štrajkove, i najveće poreze na svijetu!

 

 

Državne i javne službe i firme imaju 'sposobne' sindikate samo zato jer su u poziciji ucjenjivati državu i vladu koja nema hrabrosti suprostaviti se nerealnim zahtjevima. I tako će biti dok ih se ne spusti na zemlju. A to će učiniti MMF, ako vlada nije sposobna.

 

:kavica:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Felixx, jel ti znaš koja je razlika između državnih i javnih firmi kak veliš, ili tih sektora i koja je razlika ne samo u primanjima već i u pravima o kojim pričamo ovdje uređenih kolektivnim ugovorima i pravilnicima o radu, upravo na to sam ti pokušao skrenuti pozornost gore. To su ti dragi moj dva različita svijeta i ukoliko se samo oni usklade realni će sektor biti u mogućnosti biti rasterečen, bitno rasterečen nečeg što sad masno plaća. Tak da nemojmo više ni pokušati izjednačavati ta dva pojma.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

rubens je napisao:

Felixx, jel ti znaš koja je razlika između državnih i javnih firmi . To su ti dragi moj dva različita svijeta i ukoliko se samo oni usklade realni će sektor biti u mogućnosti biti rasterečen, bitno rasterečen nečeg što sad masno plaća. Tak da nemojmo više ni pokušati izjednačavati ta dva pojma.

 

Statistički dokazivati 'razlike' u ovom slučaju poprilično je promašeno.

Razlika državnog i javnog sektora npr. u plaćama je cca 500 kn, ali tzv. 'javni ' sektor prilično je šarolik i po plaćama i po pravima. Uostalom, ima slučajeva da pojedine institucije promjenom zakona prelaze iz državnog u javni i obrnuto.

 

Razlike su zapravo još puno veće u realnom sektoru. Tako banke, osiguravatelji i naftaši imaju prosjek 8500-10000+ , a tekstil, koža i drvoprerada često se bore da zadrže minimalce jer su pod pritiskom globalnog tržišta.

 

I to i jest glavna tema, jer ovi zadnjespomenuti i ne vide neku razliku između državnog i javnog - ta prava mogu samo sanjati.

:kavica:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija