zanemarena oporuka

[domaca_jagoda]

Poštovani

 

nekoliko pitanja nakon što opišem što se dogodilo:

 

Djed ima 2 sina. Imovinu želi podijeliti na 2 dijela, ali kako je jedan sin neodgovoran, lakomislen, ima dugove, tužbe, nečistu situaciju na sve strane, djed želi zaštititi svoje unuke (njegovu djecu) tako da taj dio imovine ne ostavlja samo svom sinu nego njemu i njegovoj djeci kao suvlasnicima - tako da ne može raspolagati (prodavati) bez suglasnosti svoje djece.

 

Drugi brat je oporuku natipkao na kompu, djed i 2 svjedoka su stavili svoje potpise. Nakon smrti djeda, problematični brat doznaje što se dogovorilo "njemu iza leđa" i nastaje frka. Ipak, takva oporuka prolazi uoičajenu proceduru- proslijeđena je odvjetniku/javnom bilježniku ili kome već (sudu?) i unuci i sinovi dobivaju poziv za ostavinsku raspravu. Zbog prijetnji svog oca, unuci se ne usuđuju doći, dolaze samo njih 2, sinovi. A odvjetnik konstatira da je oporuka napisana "nejasno" (nejasno: djed prvo navodi da sinu X ostavlja to to to i to a sinu Y to i to i to. U sljedećoj rečenici navodi da želi da se kao suvlasnici na Y dio upišu i unuci Z i W) Istinabog da se to moglo sročiti i pametnije, ali eto.

 

Ipak, mislim da je svakoj budali jasno što je djed htio.

 

Njih 2, sinovi se na licu mjesta dogovaraju da zanemare oporuku i da se podijele međusobno dogovorno. Odvjetnik/j.bilježnik (ne znam koja funkcija) za to zna i zažmiri (lako moguće da je i podmićen).

 

I što sad unuci mogu napraviti?? Time što se nisu pojavili, jesu li se odrekli svog dijela ili?

Odakle krenuti? Kako doći u posjed original ili kopiji potpisane oporuke (kao ključnog dokaza djedove želje)?

 

 

Hvaaalaaa unaprijed!

[KronicnaStranka]

Da li je rješenje o nasljeđivanju pravomoćno?

[domaca_jagoda]

Unuci nisu dobili nikakvo rješenje ni pravomoćno ni nepravomoćno.

[KronicnaStranka]

Prema vašem opisu, unuci nisu nasljednici jer im nije priznato oporučno nasljeđivanje, a nisu nasljednici prvog nasljednog reda.

 

Dakle, sasvim je normalno da nisu dobili rješenje bez obzira na to bio takav postupak zakonit ili ne.

 

Rješenje su dobile stranke u postupku, dakle dva brata kao nasljednici pa se pravomoćnost rješenja odnosi samo na njih.

 

Dakle, je li rješenje pravomoćno ili nije?

 

Uz to, jesu li unuci punoljetni, i jesu li bili punoljetni u vrijeme ostavinske rasprave?

[domaca_jagoda]

KronicnaStranka je napisao:

Prema vašem opisu, unuci nisu nasljednici jer im nije priznato oporučno nasljeđivanje, a nisu nasljednici prvog nasljednog reda.

 

Nije mi jasno što znači citirano?

 

Unuci su punoljetni (bili).

 

Sve skupa datira otprije par godina, i ne bih znala da li je rješenje pravomoćno jer sin svojoj djeci ne govori ništa o tome (tabu tema) a, nažalost, počinje se dešavati upravo ono zbog čega je djed htio da imovina ne glasi samo na njega.

[KronicnaStranka]

Po mojem mišljenju javni bilježnik je teško pogriješio proglašavajući oporuku nevaljanom bez prisustva oporučnih nasljednika.

 

Nasljednik nije dužan dati nasljedničku izjavu, pa prema tome niti pristupiti ročištu, ali u takvom je slučaju dopušteno pretpostaviti samo to da se prihvaća nasljedstva. Ako se donosi bilo kakva odluka kojom mu se nasljedstvo uskraćuje, mora biti obaviješten i dati izjavu, odnosno mora mu biti poslano rješenje.

 

Međutim, postojanje bilježnikove greške (čak bih rekao nedjela) oporučnim nasljednicima samo po sebi ne može pomoći.

 

Prije nego što nastavimo, zanima me a li su unuci znali za oporuku prije ročišta? Ako nisu, kad su za nju saznali?

[KronicnaStranka]

KronicnaStranka je napisao:

Prema vašem opisu, unuci nisu nasljednici jer im nije priznato oporučno nasljeđivanje, a nisu nasljednici prvog nasljednog reda.

 

Ispravak - treba pisati:

 

Prema vašem opisu, unuci nisu bili stranke u postupku jer im nije priznato oporučno nasljeđivanje, a nisu nasljednici prvog nasljednog reda.

 

Drugim riječim, proglašavajući oporuku nevaljanom a budući da nisu zakonski nasljednici, bilježnik ih nije smatrao strankama u postupku.

 

Međutim, u međuvremenu mi je - s oobzirom na opis okolnosti - palo na pamet da bilježnik možda i nije toliko pogriješio, nego rješenja o nasljeđivanju možda jesu poslana, ali nisu stigla do unuka. U opisanim okolnostima moguće je da ih je preuzeo njihov otac.

[domaca_jagoda]

nema više smisla pričati u trećem licu, pa ovako:

 

dakle, mi, unuci, smo znali što djed želi napraviti, pričao je on o tome i sa nama i sa nekolicinom svojih bliskih prijatelja (sami su se svojedobno ponudili biti svjedoci ako ustreba). znali smo i da je realizirano, da je napisano, znali smo gdje se oporuka nalazi do trenutka njegove smrti.

 

 

 

sad posjedujemo samo nepotpisani primjerak oporuke a to je potpuno bezvrijedno.

 

moguće je da je rješenje došlo u ruke ocu.

pa bez obzira na rješenje, možemo li mi nešto napraviti? otkud početi čačkati?

 

i ja, totalni laik, rekla bi da je bilježnik napravio nešto što nikako nije smio.

 

[KronicnaStranka]

Postoje u osnovi dva moguća pristupa, a pri tome treba paziti na rokove.

 

U svakom slučaju bi trebalo ostvariti uvid u spis koji se nalazi kod nadležnog suda. U spisu bi trebalo pažljivo pročitati oporuku i zapisnik, i tražiti kopiranje tih dokumenata. U spisu se vjerojatno ne nalazi original oporuke nego kopija, jer se original u pravilu sprema na zaštićeno mjesto (klauzulu), ali to nije bitno.

 

Također treba pažljivo provjeriti da li su rješenja dostavljana i unucima. Ako jesu, treba vidjeti da li su se vratila bez uručivanja ili su možda povratnice potpisane, a moguće da ih je potpisao otac.

 

Na temelju sadržaja oporuke treba odlučiti isplati li se nastavljati postupak.

 

Izjave oca na zapisnik, eventualno potpisivanje otpremnica rješenja namijenjenih unucima te činjenica da je vršio pritisak na unuke da se ne odazovu pozivu na ostavinsku raspravu mogu biti osnova za kaznenu prijavu protiv njega.

 

Ako rješenja nisu dostavljana unucima ili su vraćena neuručena ili ih je potpisao otac, onda se može zatražiti dostava rješenja unucima. Budući da rok za žalbu teče od datuma primitka te da se pravomoćnost računa za svaku stranku u odnosu na dan primitka rješenja, moglo bi se smatrati da postupak nije pravomoćno okončan pa bi se po primitku rješenja mogla podnijeti žalba.

 

Ovaj pristup nije siguran, jer se može desiti da sud zaključi da unuci nisu stranke u postupku i nemaju pravo na rješenje, ili da je postupak okončan bez obzira na to što im rješenja nisu dostavljena. Sudu će sigurno trebati više od 30 dana za to, a to bi moglo utjecati na drugu mogućnost.

[KronicnaStranka]

Drugu mogućnost daje čl. 232 Zakona o nasljeđivanju:

 

Članak 232.

 

(1) Smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno.

(2) Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.

(3) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.

(4) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.

(5) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane: - glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke,

- glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio,

ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju,

- ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

 

Vi ste bili uredno pozvani, a ne možete tvrditi niti da ste naknadno saznali za oporuku.

 

Po mojem mišljenju ostavinski sud (odnosno javni bilježnik kao ovjerenik suda) nije vam dao mogućnost da se izjasnite o oporuci odnosno da po primitku rješenja osporite njegovu odluku, a time vam je uskratio i mogućnost upućivanja u parnični postupak radi dokazivanja valjanosti oporuke, što je prethodno pitanje kad je riječ o utvrđivanju nasljednika i njihovih nasljedničkih dijelova.

 

Rok za postavljanje ovog zahtjeva je definiran člankom 138.

 

Članak 138.

(1) Pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke.

 

(2) Prema nepoštenu posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset odina.

 

Pitanje je da li se može smatrati da vi postavljate svoj zahtjev u danom roku od godine dana. Budući da nikada niste dobili rješenje, taj rok mogao bi se računati od dana primitka rješenja ili dana uvida u spis, budući da niste imali razloga smatrati ostavinski postupak okončanim.

[KronicnaStranka]

Čl. 232 daje i mogućnost ponavljanja postupka prema odredbama Zakona o parničnom postupku.

 

S tim u vezi predlažem da proučite čl. 421 do 423. ZPP.

 

U obzir bi došle slijedeće odredbe čl. 421:

 

....

2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom;

....

6) ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe;

...

 

Vama je nedostavljanjem rješenja onemogućena žalba, a moguće je i da je otac počinio kazneno djelo što bi prethodno trebalo dokazati. S obzirom na protek vremena, to bi moglo biti teško i zbog zastare.

 

Uočite da je ovdje rok od 30 dana od dana saznanja za razlog za ponavljanje.

 

 

Iako dakle postoje određene mogućnosti da nešto poduzmete, morate računati - s obzirom na sve što ste propustili učiniti do sada - da bi postupak bio složen i vrlo neizvjestan i sasvim sigurno dugotrajan.

 

Ako se odlučite na pokretanje postupka, trebalo bi što prije zabilježbu spora upisati u zemljišne knjige, kako bi se onemogućila prodaja sporne imovine dok traje spor.