Obustava postupka temeljem čl. 134. Ustava RH

[ivrkljan]

Da li je temeljem članka 134. Ustava Republike Hrvatske moguće tržiti obustavu postupka ukoliko je postupak pokrenut temeljem odredbe zakona koja je u suprotnosti sa međunarodnim ugovorom koji je temeljem članka 134. Ustava Republike Hrvatske "po pravnoj ... snazi iznad zakona"?

 

Što ako Općinski građanski sud u Zagrebu ne obustavi postupak; koji je slijedeći pravni korak?

[Chabby]

Može malo više detalja? O kojem se međunarodnom ugovoru radi, postupak glede čega?

 

Istina je da sudovi (suci) sude na temelju Ustava, zakona (trebali bi i na temelju međunarodnih ugovora jer su i oni dio pravnog poretka) itd. i vezani su na zakonske (podzakonske) akte, no u svom djelovanju su neovisni te sude prema svojem pravnom uvjerenju (što znači da ono mora biti uvijek utemeljeno na ustavnim i zakonskim propisima te da nisu vezani pravnim stajalištima drugih tijela, čak i viših sudova - u pogledu pravnih lijekova, uz određene iznimke).

 

Svakako, ukoliko neka odluka ne bude utemeljena na zakonu, međunarodnom ugovoru ili čak Ustavu, svoje pravo uvijek možete zaštititi putem pravnog lijeka i to po osnovi pogrešne primjene materijalnog prava (žalba npr.) i tako sve dok ne iscrpite sve redovne ili izvanredne pravne putove. A onda vam preostaje i ustavna tužba kao sredstvo kojim se ispituje konkretna ustavnost pojedinog pravnog akta (npr. neke presude), i to ako vam je povrijeđeno neko ustavno pravo. Još viša instanca bio bi npr. Europski sud za ljudska prava (ako se radi o povredi prava zajamčenog Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda)..

[ivrkljan]

Radi se o povredi članka 12., stavka 2. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala 2007. Sukladno članku 134. Ustava, ona je iznad zakona. Postupak pred sudom provodi se po članku 159. Obiteljskog zakona. Članak 159. Obiteljskog zakona (oduzimanje poslovne sposobnosti na temelju duševnih smetnji) u suprotnosti je sa člankom 12., stavkom 2. Konvencije (poslovna sposobnost na jednakim osnovama s drugima) u smislu odredbi članka 1. Konvencije (osobe s invaliditetom su i osobe s mentalnim invaliditetom).

[ivrkljan]

Radi se o povredi članka 12., stavka 2. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala 2007. Sukladno članku 134. Ustava, ona je iznad zakona. Postupak pred sudom provodi se po članku 159. Obiteljskog zakona. Članak 159. Obiteljskog zakona (oduzimanje poslovne sposobnosti na temelju duševnih smetnji) u suprotnosti je sa člankom 12., stavkom 2. Konvencije (poslovna sposobnost na jednakim osnovama s drugima) u smislu odredbi članka 1. Konvencije (osobe s invaliditetom su i osobe s mentalnim invaliditetom).

[Chabby]

Slažem se da je Konvencijska odredba na prvi pogled u suprotnosti s OBZ-om. No, smisao izv. postupka za lišenje poslovne sposobnosti radi duševnih smetnji nije diskriminatorno ograničavanje prava duševno oboljelih osoba (po Konvenciji osoba s invaliditetom), već upravo zaštita prava takvih osoba. Osobe s duševnim smetnjama nikako nisu u stanju brinuti za svoja prava i obveze, pa će to činiti skrbnici (odnosno roditelji s produženom roditeljskom skrbi nakon punoljetnosti).

 

Odredba čl. 12. st. 2. je zapravo usmjerena na zabranu diskriminacije osoba s duševnim smetnjama u odnosu prema ostalim osobama, u smislu da se invalidnim osobama jamči puna poslovna sposobnost na jednakoj osnovi kao i svim drugim osobama u svim aspektima života - što znači da je mogu ostvarivati kao i sve ostale osobe. Jer, postupak za lišenje poslovne sposobnosti moguće je provesti ne samo kod duševnih smetnji već i zbog drugih uzroka zbog kojih osobe nisu u stanju brinuti se o svojim pravima i interesima, npr. ovisnicima o alkoholu ili opojnim drogama, opijatima itd. a te se osobe recimo ne mogu svrstati pod pojam osoba s invaliditetom ( i njih je moguće lišiti posl. sposobnosti).

 

Da ono "na jednakoj osnovi" zapravo znači zabranu diskriminacije dodatno upućuje i iduća odredba Konvencije u kojoj se države obvezuju da će poduzeti mjere za ostvarivanje poslovne sposobnosti osoba s invaliditetom (s duševnim smetnjama)- a takve osobe ostvaruju svoju poslovnu sposobnost upravo putem skrbnika - mora se posebno naglasiti da skrbnici nikad nisu ovlašteni davati izjave volje koje su relevantne za osobni status osobe s invaliditetom -npr. dati izjavu o sklapanju braka i slično. U nekim slučajevima takvim se osobama daje mogućnost da samostalno izjave svoju volju, u drugima se odnos uspostavlja sudskom presudom. To znači da su uspotavljeni i zaštitni mehanizmi zlouporabe "ostvarivanja poslovne sposobnosti" o kojima govori odnosna odredba. To je ono što bih rekao o primjeni Konvencije, budući da ne znam ništa više o činjeničnoj pozadini vašeg problema.

[Chabby]

Ne znam da li je RH pristupila i fakultativnom protokolu uz Konvenciju, čime bi priznala nadležnost Odboru za prava osoba s invaliditetom da razmatra osobna priopćenja pojedinaca o kršenju Konvencijskih odredbi..

[ivrkljan]

Pristupila je i fakultativnom protokolu isti dan kad i Konvenciji.

 

Problem je u tome da zaštitni mehanizam po Konvenciji nije oduzimanje poslovne sposobnosti, nego osiguravanje potpore (članak 12., stavak 3.).

 

 

To da se osobe sa duševnim smetnjama "nikako nisu u stanju brinuti" se "za svoja prava i potrebe" je isto kao što se i osobe bez obje noge nisu u stanju brinuti se za svoja prava i potrebe. Prema statistikama National Instituta of Mental Healtha, 25% amerikanaca u nekom razdoblju života razvije duševne smetnje. Hrvatska ne može spektakularno odudarati od tog prosjeka.

 

 

Inače, mjerodavna interpretacija Konvencije, Handbook for Parliamentarians on the Convention on the Rights of Persons with Disabilities (ured visokog povjerenika za ljudska prava Ujedinjenih naroda, 2007), navodi:

 

 

Article 12 of the Convention recognizes that persons with disabilities have legal capacity on equal basis with others. In other words, an individual cannot lose his/her legal capacity to act simply because of a disability. (However, legal capacity can still be lost in situations that apply to everyone, such as if someone is convicted of a crime.)

 

 

Tako da je OBZ definitivno u suprotnosti sa Konvencijom, jer se oduzimanje poslovne sposobnosti temelji na duševnim smetnjama.

[Chabby]

Osobe bez obje noge su se u stanju brinuti za svoja prava i obveze jer imaju moć rasuđivanja - pa se njih niti ne lišava poslovne sposobnosti, dok osobe koje imaju duševne smetnje (a to je široki pojam koji uključuje duševne bolesti, demenciju, senilnost,nedovoljni duševni razvoj-smanjene intelektualne sposobnosti itd.) nisu. To se mora utvrditi na temelju psihijatrijskog vještačenja, o tome ovisi i opseg lišenja (osoba može biti i djelomično lišena sposobnosti poduzimanja određenih pravnih poslova).

 

Poslovna sposobnost je sposobnost vlastitim izjavama volje proizvoditi učinke u pravu, preuzimati obveze i prava. Za nju se općenito traži određen stupanj zrelosti i duševnog razvitka, pa tako je nemaju ni maloljetne osobe. Po mom mišljenju, dosta ekstenzivno i čisto gramatički tumačite Konvenciju (ni jedan propis nije savršen i uvijek ima prostora za dvojbe). Jer ne znam koji bi to bili zaštitni mehanizmi potpore - dopustiti mentalno poremećenim osobama da se kreditno zadužuju, sklapaju ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, da suludo raspolažu svojom imovinom (oporučno ostavi stan susjedu itd), takva raspolaganja smatrati društveno prihvatiljivim, relevantnim i racionalnim? Na čemu bi se po vama onda trebalo temeljiti oduzimanje poslovne sposobnosti - po tumačenju koje navodite - na temelju toga što je neka osoba (makar i s invaliditetom) optužena za počinjenje kaznenog djela? (However, legal capacity can still be lost in situations that apply to everyone, such as if someone is convicted of a crime - ovo prije insinuira na ravnopravnost nego na zabranu lišenja zbog duševnih smetnji)

 

To vam je isto kao da kažete da se svima od 200.000 nezaposlenih krši ustavno pravo na rad. To pravo ne znači da svi moraju biti zaposleni, nego da se svim građanima, pod jednakim uvjetima, omogući ostvarivanje prava na rad, zarađivanje radom za život na temelju posla kojeg sami slobodno odaberu.

 

- st. 2. "...osobe s invaliditetom imaju punu poslovnu sposobnost na jednakoj osnovi kao i druge osobe (ta jednaka osnova bila bi zakon - npr. da je stječu s punoljetnošću itd.)"

 

- st. 3 ".... mjere koje se odnose na ostvarivanje poslovne sposobnosti (odnosno putem skrbnika koji za tu osobu izjavljuje volju), poštuju prava, volju i sklonosti te osobe (npr. skrbnik nikad ne daje izjave relevantne za osobni status štićenika - npr. sklapanje braka, treba uvijek uvažavati mišljenje štićenika ), da se isključi sukob interesa i zloporaba skrbnika(institucija posebnog skrbika - ), da su mjere proporcionalne (institucija djelomičnog i potpunog lišenja poslovne sposobnosti), da podlježu redovnoj reviziji sudbenog tijela (sudski postupak za lišenje, ali i vraćanje poslovne sposobnosti, uloga CZSS) itd.

 

Uglavnom, sve navedeno je moje osobno mišljenje, bilo bi zanimljivo čuti još nekog što misli.

[ivrkljan]

Prema mjerodavnoj interpretaciji Konvencije, Handbook ... visokog predstavnika za ljudska prava Ujedinjenih naroda, skrbnici ne smiju odlučivati umjesto štičenika (potražite "legal capacity" u Handbooku). Bit stvari je u tome da se poslovna sposobnost oduzima na osnovi mentalnog invaliditeta. Postoji niz osoba koje nemaju nikakve duševne smetnje, ali je vrlo upitno koliko su zapravo poslovno sposobne. Pogledajte samo grčke birokrate. Koja to racionalna osoba u teško zaduženoj zemlji isplaćuje i naknade za pranje ruku? Takva praksa je ukinuta tek prekjučer po ucjeni Europske unije.

Možete li elaborirati zašto mislite da osoba sa duševnim smetnjama ne bi smjela oporučno ostaviti stan susjedu ako isto to čine i osobe koje nemaju duševne smetnje?

 

Što se tiče kreditnog zaduživanja, zaštitnu mjeru protiv toga bi trebalo provesti nad većinom hrvatskih državljana, većina kojih nema ono što psihijatrija za sad smatra duševnim smetnjama.

 

Da vam ilustriram zašto je OBZ diskriminantan, zamijeniti ću "duševnih smetnji" sa "romske nacionalnosti". Članak 159., stavak a) u tom slućaju glasi:

 

Sud će u izvanparničnom postupku punoljetnu osobu koja zbog romske nacionalnosti ili drugih uzroka nije sposobna brinuti se o osobnim potrebama, pravima i interesima ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba, djelomice ili potpuno lišiti poslovne sposobnosti.

 

Bit stvari je u tome da Konvencija štiti mentalni invaliditet jednako kao što neke druge konvencije štite romsku nacionalnost koja je nekad bila osnova za manja ili nikakva prava s obzirom da je rašireno mišljenje da su romi isključivo propalice i kradljivci.

[severus]

Pozdrav,

 

evo pratim ovaj thread neko vrijeme.

 

Prvo, slažem se da pojam invaliditeta obuhvaća i osobe s mentalnim invaliditetom. Pravi bi problem mogao biti u tome što sve obuhvaća pojam mentalni invaliditet budući da činjenica postojanja dijagnoze određenog stanja odnosno bolesti ne mora nužno značiti da je ujedno riječ i o invaliditetu. Također, Obz u čl. 159. određuje da će sud lišiti posovne sposobnosti punoljetnu osobu koja zbog DUŠEVNIH SMETNJI ili DRUGIH UZROKA nije sposobna brinuti se osobnim potrebama, pravima i interesima ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba. Dakle, čisto tehnički gledano, Obz ne traži da je u konkretnom slučaju riječ o invaliditetu ( niti mentalnom ), već o takvom stanju ( čak ne nužno i zdravstvenom, prema ovoj definiciji) zbog kojeg osoba nije u stanju brinuti se o svojim pravima i interesima odnosno ugrožava tuđa prava i interese. Koja bi to stanja bila, ovdje ne ulazim jer vjerujem da se u ovakvim predmetima stvari stvarno trebaju prosuđivati prema svim mjerodavnim okolnostima određenog slučaja. Dakle, Obz i Konvencija ne govore o istim stvarima, iako bi postojanje mentalnog invaliditeta u tolikoj mjeri da osobu kroz duže vrijeme sprečava u samostalnom ostvarenju prava i interesa, moglo biti jedno od osnova u postupku lišenja poslovne sposobnosti. Također, smatram kako je institut lišenja poslovne sposobnosti prevladan i ne služi svojoj najboljoj svrsi, zbog dugotrajnosti postupka te faktične nemogućnosti vraćanja poslovne spososbnosti, kada se oduzima na temelju nekog trajnijeg zdravstvenog stanja ( a redovito je tako ), a zbog širine posljedica ( odrasla osoba je pravno izjednačena s djetetom, ne može poduzeti niti jedan akt koji bi bio pravno priznat bez odobrenja skrbnika, u određenim slučajevima i Centra za socijalnu skrb, oduzimate joj druga prava npr. pravo na slobodan izbor, pravo na slobodno raspolaganje vlastitom imovinom i dr.), te može biti podloga za razne zloupotrebe, iako sve ovisi od slučaja do slučaja. Što se kreditnog zaduživanja tiče, nekad je ova mjera ( lišenje poslovne sposobnosti ) služila i tome da se rasipnici spriječe u zaduživanju i rasprodaji imanja. Sada imate Zakon o osobnom bankrotu u pripremi i novi Ovršni zakon koji bi trebali sadržavati prikladnije mjere za saniranje posljedica ovog stanja.

zamjena termina u definiciji Vam također nema smisla jer se miješaju kruške i cigle ( osobe određene nacionalnosti nemaju same po sebi druge sličnosti s osobama s duševnim smetnjama, osim što bi se obje skupine mogle podvesti pod određene osnove u definiciji zakona o suzbijanju diskriminacije kao moguć temelj diskriminacije).

[Chabby]

Naravno da je stvar u tumačenju Konvencije, što potpada pod pojam invaliditet, što je po OBZ duševna smetnja (da li je to alkoholizam, ovisnost o kockanju ili simptomatski idiotizam) i da se sve to prosuđuje od slučaja do slučaja. Ali gospodinu je očito sporno to oduzimanje poslovne sposobnosti i on tvrdi da bi se u tim slučajevima trebali uspostaviti neki drugi zaštitni mehanizmi, a nije pojasnio koji.

[ivrkljan]

Ne, ja ne tvrdim da se u tim slućajevima trebaju osigurati zaštitni mehanizmi nego mjere potpore. Točno te riječi koristi Konvencija. Handbook ... visokog predstavnika ne navodi koje su mjere potpore koje je država dužna osigurati, ali navodi primjer neke djevojke koja je potpisala ugovor s potpornom mrežom. Moja interpretacija članka 12., stavka 3. je da je država dužna osigurati savjetnike. Problematika mogućeg nerazumnog raspolaganja novcem i imovinom se svodi na nepristupačnost savjetima. Neki predsjednici država imaju po desetak savjetnika pa to ne znači da su poslovno nesposobni za taj posao.