kad nasljedniku nije u interesu da se nekretnina pravno riješi

[domaca_jagoda]

Pozdrav

 

Pitala bih vas nešto s obzirom na nezavidnu situaciju u kojoj smo se našli.

 

Stan u obiteljskoj kući u kojem živimo je podijeljen na 2 brata sukladno oporuci koja se još nije realizirala.

 

3/4 pripada jednom bratu (ocu od mog muža) a 1/4 drugom bratu koji živi u inozemstvu i dođe povremeno u hr.

 

Među njma je postojao usmeni dogovor da se taj sa 1/4 odriče svoj dijela, da taj stan ostane cjelina. A ovaj vlasnik 3/4 bi se odrekao svog udjela u jednoj drugoj nekretnini koja bi tada isto ostala jedna cjelina.

 

Međutim, izgleda da je ovaj sa jednom četvrtinom odlučio zafrkavati na sve moguće načine.

 

Nažalost, ja i muž živimo u tom spornom stanu (tj dijelu stana). Nama je u interesu da se što prije situacija pravno riješi.

 

A stricu od mm-a očito nije jer je 2 puta tražio odgodu rasprave.

I jer je izjavio da nije suglasan sa time da mi tu živimo, da mu moramo osigurati jednu slobodnu sobu koju bi on mogao koristi kad dođe (tu sobu ni ne koristimo), da mu moramo osigurati pristup, korištenje i boravak u toj sobi (sa korištenjem wc-a, kuhinje..) da nije suglasan ni sa kakvim radovima koje vršimo (zamjena prozora, prastarog parketa, nova kuhinja, kupaonski elementi i cijevi), da on želi zaštitit svoju imovinu.. ukratko; zbog loših odnosa želi maksimalno zakomplicirati situaciju.

 

Pa me zanima, koji je najgori mogući ishod ovakve situacije?

 

Koliko se to može odgađati?

Nadam se ne unedogled jer je njemu ovako baš super- može nas držati u šaci, izvoljevati prohtjeve, proglasio je tu sobu svojom, ne mora se brinuti o održavanju (kao što se ni do sad nije brinuo niti uložio kune, niti plaća 1/4 režija niti ništa.

 

Sve je počeo kad smo mi osnovali obitelj, dobili dijete i smjestili se u dijelu tog stana (kata ob.kuće) a "bez da smo njega išta pitali".

 

 

Molim cijenjeno mišljenje

 

Hvala

[bovu]

suvlasnik 1/4 nekretnine snosi troškove za svoj suvlasnički dio.

nemože zabraniti korištenje nekretnine večinskom suvlasniku a da predhodno nije učinjena podjela imovine.

suvlasnici su nekretnine u idealnom djelu

za sva ulaganja u održavanje nekretnine skupiti račune i dokaze i od manjinskog suvlasnika tražiti naknadu troškova (uvečanih za kamate)

 

a možete sudu podnijeti prijedlog za raskod suvlasništva , isplatom .

u isplatu uračunavate uloženo u nekretninu (ako imate račune i svjedoke)

[domaca_jagoda]

hvala na odgovoru, ali imam još nejasnoća;

 

suvlasnik; zar nije netko suvlasnik tek nakon što se upiše na tu nekretninu? ili može se smatrati suvlanikom i imati prava i obveze dok još ništa nije realizirano?

 

ok, ili će nas tražiti novce za otkup njegovog dijela. u tom slučaju imamo račune za sve kupljeno kojima možemo kompenzirati dio vrijednosti.

 

ili nas neće tražiti novce nego inatiti se i ne puštati nas na miru- koliko daleko to može ići:

 

kao prvo, koliko dugo se ročišta mogu odgađati? (napominjem već je 2 puta tražio odgodu jer kao živi u inozemstvu. a isto tako je već 2 puta došao tu samo na par sati, izviditi situaciju i sljedećim avionom natrag. da mu je problem doći, nije. nego očito ne želi. ) prva rasprava je bila zakazana negdje u prosincu 2010. sljedeća početkom 2011. detalje daljnje ne znam. a svekar kaže da ne zna što bi mi rekao, da ne zna ni sam kako postupiti, da se ovaj ne javlja..tako da je što se toga tiče komunikacija i odnosi su na nuli.

 

kao drugo, što ako on ne pristane na prodaju svog dijela? tad možemo sudskim putem naplatiti od njega 1/4 uloženog novca. i dalje situacija bi ostala ista

 

 

kako zakon propisuje ovakav odnos 2 suvlasnika? možete li me uputiti da nešto o tome pročitam u zakonu. da imam što više argumenata u možebitnoj raspravi s njim kad smo već u takvoj poziciji

[KronicnaStranka]

Ako sam dobro shvatio, ostavinski postupak je još u toku, ali načelno nitko ne osporava oporuku, već je sporna realizacija usmenog dogovora o odricanju od - koliko procjenjujem - od nužnog dijela jednog nasljednika.

 

Za tu situaciju prvenstveno važe odredbe Zakona o nasljeđivanju.

 

Usmeno dane izjave za života ostavitelja o načinu raspodjele ostavine nakon ostaviteljeve smrti nemaju nikakvu pravnu snagu.

 

Dakle, drugi nasljednik ne mora poštivati dogovor, a nažalost može u priličnoj mjeri opstruirati postupak, kao što i čini.

 

Nadalje, nasljednikom se postaje u trenutku smrti ostavitelja. Druga je stvar što nasljednički dijelovi ne moraju u tom trenutku biti nedvojbeno određeni već se to čini u ostavinskom postupku, pa se međusobna prava i obaveze ponekad mogu regulirati tek naknadno, nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju.

 

U ostavinskom postupku fizička se podjela, ako nije definirana oporukom, može ostvariti samo prema dogovoru sunasljednika, inače ostavinski sud nije dužan izvršiti sudsku podjelu niti čekati dogovor, već se određuje nasljeđivanje u idealni dijelovi.

 

Dakle, načelno su oba nasljednika postala suvlasnicima stana u trenutku smrti ostavitelja.

 

Točno je da je vlasnik odnosno suvlasnik nekretnine prvenstveno onaj tko je upisan u zemljišne knjige. Međutim, pokojnik ne može biti vlasnik, a moguće je i vanknjižno vlasništvo pa se u ovom slučaju radi o vanknjižnim suvlasnicima sve dok ne budu upisani u zemljišne knjige.

 

Odnosi suvlasnika regulirani su prvenstveno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a dijelom i Zakonom o obveznim odnosima, npr. kad se radi o ulaganjima.

 

Stan nije djeljiv u fizičkom smislu, a obitelj ima pravo na intimu, pa je zahtjev za dodjelom jedne sobe itd. neutemeljen. Suvlasnika koji je u posjedu, a pritom je čak i većinski suvlasnik, ne može se izbaciti iz stana.

 

Suvlasnik koji ne koristi stan ima pravo na naknadu za korištenje tog stana od suvlasnika koji ga koristi srazmjerno suvlasničkom dijelu.

 

Ako suvlasnici nisu suglasni oko ulaganja u nekretninu, onaj tko nekretninu koristi ima pravo na srazmjerni dio naknade od drugih suvlasnika samo za nužno i neizbježno održavanje. Zato se drugi suvlasnik unaprijed ogradio od možebitnog nabijanja takvih troškova, a njegov zahtjev za sobom je vjerojatno u biti usmjeren na ostvarivanje prava na naknadu zbog nemogućnosti korištenja tog dijela stana prilikom boravka u Hrvatskoj, odnosno na taj način pokušava definirati iznos naknade koju očekuje.

 

(Ako sam dobro shvatio, ne radi se o ulaganjima za života ostavitelja u zajedničkom kućanstvu s njim, nego govorite o ulaganjima nakon njegove smrti.)

 

Suvlasnici u idealnim dijelovima mogu razvrgnuti suvlasništvo dogovorom o fizičkoj podjeli ili isplati, a ako dogovora nema onda u sudskom postupku. Ako nema druge mogućnosti, sud stavlja nekretninu na prodaju pa se dijeli novac, a pri takvoj podjeli obično se postižu niže cijene, a kao kupac se može javiti i neki od suvlasnika.

 

U posebno opravdanim okolnostima u što spada npr. i to da manjinski suvlasnik ima vrlo mali dio, sud može dosuditi i razvrgnuće isplatom manjinskom suvlasniku, ali prema sudskoj praksi 1/4 nije dovoljno mali dio da bi se smatralo da se radi o posebnim okolnostima.

 

Ukratko, sunasljednik kojem pripada 1/4 nema (legalne) mogućnosti da uđe u posjed stana, ali ima vrlo dobru poziciju da većinskom sunasljedniku/suvlasniku opstruiranjem postupka i korištenjem svojih zakonskih prava do te mjere zagorča život da može iznuditi od većinskog suvlasmika visoku cijenu za svoj suvlasnički dio.

 

U najgorem, malo vjerojatnom ali ne i nemogućem slučaju, idealni se dio (za male novce) može prodati i tipovima koji koriste "druge metode", pa - ako ništa drugo - brige eksponencijalno rastu.

Nedavno se jedan takav čak i na ovom forumu javno hvalio kako je na prevaru (isto tako tražeći "svoje pravo na sobu") i koristeći nesnalažljivost posjednika provalio u stan u kojem su živjeli drugi suvlasnici , i pri tome mu policija nije mogla ništa jer je imao z.k. izvadak iz kojeg je bilo vidljivo da je suvlasnik, pa im je preostalo natezanje na sudu.

 

Imovina, nažalost, ne predstavlja samo korist i zadovoljstvo nego i brige i obaveze. Jedini način da izbjegnete takve brige je da nemate imovine, ali onda obično i dalje imate brige, samo drugačije.

[Bodana]

Molim vas za pravni savjet.

Nakon smrti majke održane su 2 ostavinske rasprave gdje je utvrđeno vanknjižno vlasništvo ukupne ostavine: kuće na selu s okućnicom i stana u gradu u kojem stanuje mlađa kći. Kako mlađa kći nije pristupila ostavinskoj raspravi, doneseno je rješenje o nasljeđivanju na temelju Zakona – svakoj od 2 kćeri pripala je 1/2 spomenutih nekretnina.

Starija kći je rješenje o nasljeđivanju provela u zemljišnim knjigama nakon ostavinske rasprave u srpnju 2009. g.

Kako se mlađa kći žestoko protivi diobi, koristi mnogobrojne tehnike destrukcije: oglušuje se, odugovlači, sabotira, mnipulira, pronalazi bezbroj izgovora kako do diobe ne bi došlo, te je angažirala odvjetnika s ciljem da omete bilokakvu diobu.

Pri tome sabotira vlasničke dužnosti nad kućom na selu, dosljedno ne mareći za štete koje tako nastaju na imovini, dapače izjavljuje – nek sve propadne.

Teško je proniknuti u razlog takvom krajnje destruktivnom ponašanju, ali se sve doima kao sublimirani sadizam kojemu nema kraja ili izraz socijalnog poremećaja ličnosti. Nameće se zaključak da je takvo ponašanje posljedica neke psihološke devijacije, koja je za okolinu i štetna i krajnje nepodnošljiva.

Starija je kći pokrenula sudsko razvrgnuće suvlasničke zajednice pri općinskom sudu, no žalbom županijskom sudu mlađa kći izjavljuje kako ne daje suglasnost na takav etažni način diobe te je razvrgnuće neuspjelo.

Da ne bi došlo do civilne diobe kuće na selu, jer geometrijska podjela nije moguća, starija kći pokreće novi postupak: diobe po stvarima, odustajući od prvotne namjere da se odrekne svoje 1/2 stana u korist sestre, ali pod uvjetom da se kuća podijeli na 2 ½ te prvenstvo izbora prepušta mlađoj sestri.

Mlađa sestra nedavno nudi diobu na način da njoj osobno pripadne znatno veći i vrjedniji dio kuće i okućnice, a starijoj manji dio koji ne samo da zahtijeva osobito visoke troškove preuređenja i teškoće u pristupu, već ga ne bi bilo moguće ni jeftino prodati, a uz to traži i tabularnu izjavu o odricanju 1/2 stana.

Ucjena koju provodi i osobna pravila mlađe sestre postaju za stariju sestru jedini način diobe, odnosno način Izmicanja daljem teroru.

Mlađa sestra da bi onemogućila sudsko razvrgnuće po stvarima, koje je konačno pokušala provesti starija sestra, u lipnju 2011. podiže preko odvjetnika sudsku tužbu protiv svoje starije sestre. Traži utvrđivanje prava vlasništva nad stanom i izdavanje tabularne izjave ističući kako je ona stvarni vlasnik stana jer objavljuje da posjeduje darovni ugovor ovjeren kod javnog bilježnika kojim joj je majka još 1996. darovala stan te time osporava vlasništvo starijoj sestri nad 1/2 stana. Ugovor je autentičan. Majka je po ugovoru imala pravo doživotnog stanovanja (habitatio). No, bila je šikanirana.

Napomena:mlađa sestra nije iskoristila od 1996. mogućnost da se uknjiži po tom darovnom ugovoru, niti ga je prikazala na ostavinskoj raspravi. Sve je to moguće stoga što mlađa sestra izbjegava poštovati društvena pravila a sklona je nametanju svojih osobnih.

 

 

Pitanje:

1. Ima li mlađa kći pravo vlasništva nad stanom 1/1 na temelju Ugovora o darovanju ovjerenog kod javnog bilježnika, koji nikad nije bio uknjižen od 1996. niti prikazan na ostavinskoj raspravi, niti je podnesena žalba na Rješenje o nasljeđivanju u svibnju 2009.?

Kakva se odluka suda može očekivati u tom sporu?

2. Postoji li bilokakav način, osim civilne diobe, da starija sestra ostvari vlasnička prava na ½ zakonski stečene imovine nasljeđivanjem i odijeli se od mlađe sestre dosljedno usmjerene na uzurpaciju tuđih prava, čak i po cijenu vlastite štete iz nekog svog samo njoj poznatog inata?

3. Kako je mlađa sestra u posjedu naslijeđenog stana, postoji li način da i starija sestra stupi u posjed, u kome do sada nije bila? Bi li posjed stana starije sestre pridonio uspjehu parnice? Može li neulazak u posjed stana štetiti uspjehu parnice?