Jump to content

skrbnistvo nad malodobnom djecom


hana73

Preporučene objave

postovani,molim vas za odgovore na moja pitanja...u postupku sam razvoda braka i trazenja skrbnistva nad 2 malodobne djece...suprug me je psihicki i fizicki zlostavljao u braku,nisam ga prijavljivala do sada...bili smo na jednom rocistu gdje je suprug dao suglasnost za razvod i slozio se da djeca budu kod mene...nakon mj dana iselila sam se sa djecom iz kuce i privremeno se smjestila kod svojih roditelja...kako se sa suprugom nisam mogla dogovoriti oko susreta i vidjanja sa djecom trazila sam dodatak na tuzbu privremeno skrbnistvo nad djecom i dogovor oko vidjanja i susreta sa djecom.....sudkinja je odredila preko praznika susrete i vidjanja i odlucila da ce privremene mjere za skrbnistvo morati izdvojiti u poseban postupak...bili smo i na tom rocistu gdje je moj suprug izmjenio iskaz, ali sada i on trazi skrbnistvo nad djecom ne zato sto ih zeli nego zato sto mi se prijeti da ce mi oduzeti ono sto najvise volim(djecu) ukoliko mu se ne vratim....posto se skrbinistvo nad djecom nece rijesiti do pocetka nove skolske godine (05.09.)a nitko nije dobio djecu na skrb pitam vas dali mogu djecu upiati u novu skolu u dr gradu s obzirom da sam ja na poslu tehnoloski visak i nemogu naci dr posao a nudi mi se posao u dr gradu.......zanima me dali smijem otici iz grada i u koje institucije se trebam javiti i kako ce to biti za daljnji tijek za skrbnistvo...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Iz vašeg posta da se zaključiti da vam djeca još uvijek nisu povjerena na zajednički život.

Dali ste dogovorili sa djetetovim ocem da će se djeca sa vama preseliti u drugi grad i na koji način će djeca ostvarivati svoja legitimna prava na susrete i druženja sa ocem?

Kako je u interesu djece mijenjati sredinu i školu?

Dali ste u tom drugom gradu osigurali djeci smještaj, tko će ih čuvati dok ste na poslu, dali vas zaista čeka siguran posao u tom drugom gradu?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 2 tjedna kasnije...

vi gospodine gringo očito niste imali financijskih problema u životu, ako ste uopće imali problema i zato ako ne možete pomoći gospođi nemojte ju ni gnjaviti. djeci ce biti bolje ako im mama bude mogla kupiti čokoladu, odjeću, igračke, itd. brzo se djeca priviknu na novu sredinu i ako im mama radi i bude sretna, a ne opterećena šta će im dati sutra za jest i oni će biti sretni!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Osobno smatram da majci nitko ne može zabraniti da ona prihvati posao u drugom gradu i na taj način osigura ono što je njeno ne samo pravo, već i dužnost, a to su uvjeti za skrb o maloljetnoj djeci.

 

Djeca majci nisu povjerena ni u ovom trenutku, ali ona ipak faktički žive s njom, a ne s ocem. Svi znamo koliko se postupak može odužiti, a za to vrijeme djeca trebaju od nečega i živjeti. Što će se dogoditi u situaciji ako majka odluči nikoga ništa ne pitati, preseli se u drugi grad i prijavi boravište tamo zajedno s djecom te na temelju toga upiše djecu u školu? Vjerojatno ništa. Bilo bi idealno da se oko toga može dogovoriti sa suprugom, ali ona piše da su imali dogovor koji je on sa svoje strane prestao poštovati, pa mi se čini za očekivati da je njeno povjerenje u dogovore s njim nestalo.

 

Tek kad se donese odluka s kim će djeca živjeti, može se u pravnom smislu reći da ona to ima pravo ili nema pravo napraviti (promjena boravišta, pa i prebivališta djece), zar ne? Ili ako otac prije toga krene to službenim putem osporavati. Postoje brojne obitelji koje imaju jednog roditelja na terenu, pa zašto djeca ne bi mogla živjeti s roditeljem koji radi na terenu. Pod uvjetom da imaju primjeren smještaj i mogućnost zadovoljavanja svih potreba.

 

Dužnost roditelja koji ne živi s djecom je da ostvari sredstva za susrete i družena sa svojom djecom. Mnogi roditelji se susreću sa svojom djecom iako ne žive u istom gradu. Neki od njih zato što se preselio drugi roditelj i djeca, drugi zato što su se sami preselili.

 

Zna se da su značajno manja sredstva razvedenih roditelja od nerazvedenih. S obzirom na okolnosti u kojima svi živimo, čini mi se pomalo neozbiljno nekome "prigovarati" što želi prihvatiti posao u drugom gradu. Mislim da je jako dobro istaknuti (ono što je Gringo napravio u drugom postu) o čemu sve treba voditi računa. Ali prvi post je, za moj ukus, previše osuđujuće napisan.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Baš mi je drago da smo malo otvorili ovu temu.

I ono što je bitno za naglasiti ovdje nije riječ o ukusima nego o pravima djece, a prava djece nisu pod znakom jednakosti sa pravima pojedinog roditelja bez obzira na spol.

Djeca ne biraju roditelje.

 

Dva su bitna elementa za dobru prilagodbu djeteta nakon razlaza roditelja:

1. stalna dostupnost i trajna uključenost oboje roditelja u život djeteta

2. sposobnost roditelja da zajednički donose odluke koje su od najboljeg interesa djeteta.

 

Ja sad opet ponavljam svoj prvi "osuđujući" post na koji nismo dobili odgovor:

Kako je u interesu djeteta promjena sredine u kojoj su živjela do sada?

 

Roditelji ako traže istomišljenike, neka ih traže na drugim mjestima, a ne po portalima.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ukoliko prihvatimo kao točnu napomenu da je majka bila izložena zlostavljanju, onda je obaveza majke da zaštiti djecu na način da ne prisustvuju zlostavljajućem ponašanju drugog roditelja. To je pravo (pravo na sigurnost) u zakonu ispred prava na stalnu uključenost drugog roditelja.

 

Teško mogu zamisliti da roditelji i kad ne radi, a osobito ako radi, bude stalno dostupan djetetu. Ukoliko je to dostupnost po potrebi, ona se ostvaruje kroz susrete i druženja s djecom, dakle to u ovom slučaju ne bi bilo onemogućeno ocu ukoliko majka preseli s djecom u drugi grad.

 

Zajedničko odlučivanje je divna stvar ukoliko postoje dvije odrasle odgovorne osobe koje rade u najboljem interesu djeteta. Zanima me što bi hana73 u konkretnom slučaju trebala napraviti? Odbiti posao i biti nezaposlena, pristati na suprugovu ucjenu djecom (koju navodi u svom prvom postu) i vratiti mu se ili prihvatiti posao u drugom gradu, a ocu prepustiti pravo na život s djecom?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Prije svega svoje potrebe i osjećaje trebala bi odvojiti od djetetovih!

 

Što iz njena upisa, po Vama, ukazuje da ona to nije učinila? Meni se iskreno čini da imate premalo informacija da tvrdite da je stavila svoje potrebe ispred dječijih (kao što nema ni dovoljno podataka da je to učinila). Postoji li nešto iz njena upisa što Vam ukazuje da je njen suprug to učinio (stavio dječje potrebe ispred svojih)?

 

Djeca imaju različite potrebe - npr. potrebe koje omogućuju preživljavanje (da su nahranjeni, da imaju siguran krov nad glavom, da imaju bar jednu odraslu osobu koja brine o njima, da imaju adekvatnu zdravstvenu skrb), socijalne potrebe (da imaju prijatelje, da se razvija njihov identitet u okviru kulture u kojoj su rođeni, uključujući i kontakte s bližom i daljom rodbinom i slično). Nekad je te potrebe lako usuglasiti i zadovoljiti, nekad nije. Tada obično idemo od onih potreba koje su nužnije za preživljavanje, a kad njih zadovoljimo, možemo se posvetiti zadovoljavanju viših potreba.

 

Moj je dojam da je majka u ovoj situaciji išla na zadovoljenje nižih potreba (osiguravanje materijalnih sredstava za preživljavanje djece) na uštrb viših potreba (svakodnevni kontakti s oba roditelja).

 

Ni Vi ni ja u ovom trenutku ne možemo znati je li to ona učinila zato što brine o svojoj djeci ili zato što se želi osvetiti ocu svoje djece ili zato što se želi "skloniti" od osobe za koju smatra da ju zlostavlja i ucjenjuje (što je možda i točno, ali mi to ne znamo). Ono što je žena pitala je tko NJOJ može/treba dati dozvolu da se preseli. Njoj osobno to nitko ne smije uskratiti, zar ne?

 

Ako se ona preseli kako bi mogla prehraniti sebe i svoju obitelj, a pri tom se s ocem svoje djece dogovori da djeca žive s ocem, kako osigurati da ona (majka) stalno sudjeluje u životu djece? Ako odbije posao i bude nezaposlena, kako osigurati da djeca imaju sredstva za život, bar u onom dijelu u kojem je ona kao majka dužna skrbiti o tome? I ono najbitnije - kakav je stav djece (pod uvjetom da su dovoljno zrela) prema preseljenju?

 

Što sve doprinosi sreći djece? Ukoliko nemaju osnovnih sredstava za život, možda i gladni (karikiram, ali mi ne znamo materijalnu situaciju djece, odnosno koliko roditelji brinu o njima u tom pogledu), teško da će moći previše uživati u situaciji u kojoj su oba njihova roditelja u istom gradu i svakodnevno sudjeluju u njihovom životu.

 

Toliko od mene na ovoj temi.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Majka nema pravo bez dogovora s ocem seliti djecu u drugu školu. Druga je stvar ako je otac pravomoćno osuđen za obiteljsko nasilje, odnosno nasilje nad majkom, iako su kontakti djece s roditeljem i onda mogući, ali uz nadzor, odnosno bez nadzora ako otac nije bio nasilan prema djeci.

 

Nažalost je praksa da se svašta dozvoljava, i nažalost, praksa je da su sudski postupci spori pa bi dugo potrajalo da sud utvrdi je li bilo ili nije bilo nasilja (osim možda Dežurnog prekršajnog suda u Zagrebu koji često dosta brzo reagira).

 

Savjet majci je da se obrati nadležnom CZSS (u pisanom obliku) i zatraži da žurno pozovu roditelje radi dogovora o sadržajima roditeljske skrbi nad djecom prije sudske odluke. Temeljem toga dogovora i zapisnika će moći učiniti što je potrebno.

 

Inače, u relevantnoj stručnoj literaturi je preseljenje identificirano kao jedan od načina ometanja kontakta djeteta s roditeljem, što spada u zlostavljanje djeteta.

 

I još jedna napomena: da je otac htio na svoju ruku rješavati stvari, jednako je mogao kao što je to i majka učinila, zadržati djecu, pa ih pritom ne bi morao seliti ni u drugu školu niti u drugo okruženje. Promislite što bi za djecu bilo bolje uz uvjet da oboje roditelje ima očuvane roditeljske kompetencije.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 1 mjesec kasnije...

bok svima,ja sam nova ovdje pa bi vas molila pomoc.imam 4-godisnjeg sina i ozbiljno razmisljam o rastavi jer sam proslo od svog muza i fizicko i psihicko zlostavljanje (vise puta).bila sam na policiji i prijavila ga za zlostavljanje di je on noc proveo u pritvoru(to mi nikada nece zaboravit),ja sam uzela djete i otisla kod majke,na kraju sam mu se vratila jer sam ostala bez posla i zbog djeteta.sada se sve to smirilo zapravo svako vodi svoj zivot on je u svojem svjetu ja u svojem,nasla sam drugog covjeka skojim bi voljela pocet a prvo moram se rastat pa bi vas htjela pitat kakve imam sanse za dobivanje djeteta?hvala

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 1 godina kasnije...
Inače, u relevantnoj stručnoj literaturi je preseljenje identificirano kao jedan od načina ometanja kontakta djeteta s roditeljem, što spada u zlostavljanje djeteta.
Dugoročno i posve svjesno nezaposlena majka (svjesno jer joj je sasvim dobro živjeti bez rada, a s alimentacijom od bivšeg muža iz inozemstva, tatine velikodušnosti, državne pomoći za nezaposlene majke, dječjih doplataka, pomoći i privilegija za siromašne obitelji, ljetnog iznajmljivanja roditeljskog apartmana) svakodnevno psihoemotivno na razne načine zlostavlja djetetovog oca, indirektno bebu, a kad manipulacije,ucjene i maltretiranje ne postižu u potunosti svoj prvobitni cilj (preuzimanje apsolutne kontrole), planira samovoljno otići na vrlo udaljeno, vremenski i finacijski teško dostupno mjesto kako bi primala i od drugog oca alimentaciju, dok bi otac male bebe trebao biti samo teoretski otac ili samo u rijetkim prilikama.

 

Za sada ne postoji sudska odluka o dodjeli i ne postoje opravdani razlozi za takvo preseljenje tj. njegovu najavu. Takva nakana je čisti mobbing prema djetetu i ocu. Djelomično i igranje ping-ponga s jednim djetetom iz bivšeg braka kojem (vjerojatno) nije do preseljenja jer pohađa viši razred osnovne škole i u sadašnjem gradu se osjeća kod kuće. Pakost.

 

Molio bih da navedete nešto od te stručne literature. Hvala.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

takva je situacija kod mene,samo sto su dijeca trenutnokod njega jer ih je odveo na 5 dana i sad mi neda ni da ih cujem ni vidim,centar nemoze nista bez sudske odluke,ja sam predala zahtijev za prijevremeno skrbnistvo al on mi prijeti da ce mi ih uzeti,djeca imaju 4 i2 god i ja sam ta koja ih je podigla na noge i brinula se o njima,a on me tukao.izlazio,pio,svasta radio pred dijecom i sad mi ih neda,i sad me strah sta ce sud olucit posto su dijeca kod njega,centar zovem svaki dan,njega zovem i saljem poruke on skoro pa ni ne odg

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

i sad mi ne da ni da ih cujem ni vidim
Općenito, naše društvo je bolesno. To se vidi u svim porama društva, ali najviše pogađa djecu na ovakvim slučajevima koji, tako ispada, uopće nisu rijetki. Međusobna psihička maltretiranja preko nedužnih dječjih leđa. Sram neka bude sve roditelje koji svoju djecu koriste kao sredstvo ucjene i maltretiranja drugog roditelja! Ako su tako egocentrični, trebali bi se obratiti psihijatrima.
Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 1 mjesec kasnije...

Nije pametno dijete odvest u drugi grad. Djetetu treba majka ali i otac. Iz vlastitog iskustva mi to poznato, odvojila je djete od tate ali i brače. Sad več ide druga godina kako dijete nisam vidio jer ga neda, nema novaca za put, nema vremena itd. Uglavnom nije njoj bilo do interesa djeteta nego da meni napakosti i njenoj želji da živi u gradu o kojem je uvijek maštala

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija