HITNO!!! Krađa i poznat počinitelj

[mali od suda]

naime, prilikom prekida izmedju moje bivse "nevjencane" supruge i mene u par navrata smo pokušali razgovarati i riješiti stvari.

Jednom prilikom sam u "njenom" stanu ostavio neke stvari. nisam ih htio nositi od nje jer je kiša padala, a riječ je o odjevnom predmetu koji je jako skup i dio tradicionalne nosnje. dapače, gornji dio cijelog odjela je skoro pa taško procijeniti.

u ljutnji je njena mama uzela to i ne želi vratiti nazad. tj vrsi neku vrstu ucjene jer vracanje odijela uvjetuje nekim stvarima koje su izmedju moje bivse i mene.

to se dogodilo prije godinu dana i u par navrata sam slao i mailove i pokusao ju urazumiti no ništa nije urodilo plodom.

 

da li prijava policiji može nešto napraviti? da li oni mogu odijelo njoj oduzeti ? ja mogu dokazati da sam vlasnik odijela.

 

zanima me kako u sto kracem roku vratiti odijelo jer mi je hitno potrebno a da se ne ulazi u dugotrajne procese na sudu i slično...

hvala za svaki savjet

[G-man]

Pokušajte sa bivšom nevjenčanom suprugom porazgovarati o tome, jer kolko vidim jedino vam je ona u mogućnosti vratiti odjevni predmet bez "dugotrajnih procesa na sudu".

 

Ako to ne rezultira uspjehom, nema vam druge negoli do tih "dugotrajnih procesa" - podnesite kaznenu prijavu protiv bivše "neformalne punice" zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. KZ-a.

 

Napomena - niste se izjasnili o točnoj vrijednosti odjevnog predmeta, da bi državno odvjetništvo bilo nadležno za progon, a policija postupala po njegovim uputama, potrebno je da vrijednost predmeta prelazi 2.000,00 kuna. Sudeći prema vašem postu to svakako jeste tako, pa onda ne bi smjelo biti problema. Jer ukoliko vrijednost iznosi do 2.000,00 kuna, tada se djelo progoni po privatnoj tužbi, što znači da bi vi bili ovlašteni tužitelj. Iako, ta opcija ne bi uopće došla u obzir, budući je odjevni predmet oduzet otprije godinu dana, znači od tada znate za djelo i počinitelja, a podnošenje privatne tužbe vezano je uz rok od 3 mjeseca od saznanja za djelo i počinitelja, pa bi vam privatna tužba bila odbačena.

 

Dakle, ukoliko je riječ o predmetu vrijednosti preko 2.000,00 kuna - imate mogućnost podnošenja kaznene prijave, policija će u sklopu svoje obrade imati mogućnost privremenog oduzimanja predmeta (ako ga nađu ili ga bivša "punica" preda), čime bi ga vi dobili natrag, ali postupak bi se svakako proveo do kraja. Znači, ipak razmislite prije konkretnog poteza, jer kazneni postupak nije mala stvar, a i pitanje je da li je u konkretnom slučaju doista i neophodan? Smatram da nije, i da bi se do predmeta moglo doći prije svega razgovorom, ako ne njime onda mehanizmima građanskog prava (tužbom za povrat), a kazneni aspekt ostaviti kao doista posljednju opciju. Naravno, ukoliko imate posla s razumnom osobom. Ako ne, onda su sve opcije otvorene.

 

Iako, u cijeloj ovoj priči postoji još jedan mogući problem glede pitanja ovlaštenog tužitelja, pa recite - jeste li vi živjeli u stanu sa bivšom i njenom mamom u trenutku počinjenja djela?

[mali od suda]

hvala na brzom i konkretnom odgovoru

da dodam informacije koje fale:

 

-u trenutku kada je predmet otuđen nisam živio u stanu sa bivšom

-vrijednost predmeta je daleko više od 2000 kn - bliže 15000 jer kao što sam rekao dio je tradicionalne nošnje i teško je procijeniti stvarnu vrijednost.

 

recite mi ova "tuzba za povrat" je točno što? i ono meni najvažnije da li u slučaju podnošenja takve tužbe bi policija mogla napraviti uviđaj i vratiti predmet prije završetka sudskog spora?

 

svakako bi probao riješiti sve to mirnim putem. ovo što ste mi savjetovali da probam preko svoje bivše je isprobano i ne funkcionira (nažalost).

[G-man]

...recite mi ova "tuzba za povrat" je točno što? i ono meni najvažnije da li u slučaju podnošenja takve tužbe bi policija mogla napraviti uviđaj i vratiti predmet prije završetka sudskog spora?

 

Mislio sam na vlasničku tužbu, koja je instrument građanskog prava, i kojom pokrećete parnični postupak, u kojem tražite od posjednika vaše stvari da vam istu kao vlasniku preda (referentni članci su 161.-165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Policije u tom postupku nema, jer se ne radi o kaznenom postupku, već parničnom.

 

-u trenutku kada je predmet otuđen nisam živio u stanu sa bivšom

-vrijednost predmeta je daleko više od 2000 kn - bliže 15000 jer kao što sam rekao dio je tradicionalne nošnje i teško je procijeniti stvarnu vrijednost.

 

svakako bi probao riješiti sve to mirnim putem. ovo što ste mi savjetovali da probam preko svoje bivše je isprobano i ne funkcionira (nažalost).

 

Dakle, vrijednost je preko 2.000,00 svakako, a u trenutku počinjenja djela niste živjeli u istom kućanstvu - tada vrijedi sve ovo što sam vam napisao u prethodnom postu.

 

Gledajte, ako bivša "punica" nema sluha, pokušajte još jednom porazgovarati o tome s njom, i dajte joj do znanja da ćete, ukoliko vam ne vrati predmet, biti primorani podnijeti kaznenu prijavu ili tužbu. Kaznena prijava po meni je bolja opcija, jer ćete prije doći do vaše stvari (jasno, ukoliko ju "punica" nije uništila). Ali vi znate sve detalje, pa odlučite.

[Gus]

G-man, zar se ne bi ovdje radilo o kaznenom djelu utaje, a ne krađe?

[G-man]

G-man, zar se ne bi ovdje radilo o kaznenom djelu utaje, a ne krađe?

 

Dobro ste primijetili, Gus. Slučaj jeste "granični", pretpostavljam da vas muči ova činjenica kako se radi o stvari koja je bila na dispoziciji majci.

 

Ovako, ako pogledamo kazneno djelo utaje iz čl. 232. st. 1. KZ-a, to djelo čini "onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni". Ovdje se kao ključno postavlja pitanje - kome je on taj odjevni predmet povjerio? Bivšoj nevjenčanoj supruzi, ne i njenoj majci. U redu, one žive zajedno u tom stanu (uslijed čega bi netko mogao reći da je to isto kao da je povjerio i majci), ali smatram kako utaju čini isključivo osoba kojoj je stvar direktno i neposredno povjerena, a majka to sigurno nije. Tako da bi za stavak 1. utaje u obzir kao počinitelj, eventualno mogla doći bivša nevjenčana supruga, ne i majka.

 

Ako pogledamo kazneno djelo utaje iz čl. 232. st. 2. KZ-a - to djelo čini "onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koje je našao ili do kojih je slučajno došao". Stvar koja je nađena je, prema stajalištu sudske prakse, stvar koju je njen vlasnik izgubio ili joj je vlasnik nepoznat. Npr., hodate ulicom i nađete torbu punu novaca ili zlatnu ogrlicu - vi smijete uzeti tu stvar, ali isključivo kako biste je zadržali do pronalaska njenog stvarnog vlasnika i vratili je njemu, jer ako je zadržite za sebe, činite djelo utaje iz st. 2. Što se tiče stvari do koje je počinitelj slučajno došao, o tome bi se radilo u slučaju da vam je banka omaškom uplatila novac na vaš račun, koji vam ne pripada, a vi ne želite dati banci dopuštenje da ga vrati pravom vlasniku, ili recimo da vam vjetar donese neku stvar u vaše dvorište, a vi je zadržite, ili u vaše dvorište doluta nečija životinja, a vi je zadržite.

 

Iz navedenih primjera, mislim da je vidljivo kako ovaj stavak kaznenog djela utaje uopće ne dolazi u obzir u ovom predmetu - jer vlasnik je itekako poznat, i on nije izgubio tu stvar, već ju je samo ostavio u stanu bivše nevjenčane supruge da se ne ošteti, a s druge strane niti se do te stvari slučajno došlo.

 

Rezime cijele priče - utaja bi definitivno bila da je stvar neposredno povjerena majci, ali nije. E sad, pitanje je na koji je način majka došla do te stvari - jer ukoliko joj je kći dala tu stvar, kći je takvim raspolaganjem počinila utaju, ali ako je majka oduzela tu stvar od kćeri, onda je majka počinila krađu, ali pazite sad - na štetu kćeri kao posljednjeg detentora stvari (budući je za postojanje kaznenog djela krađe irelevantno je li stvar koja se protupravno oduzima od drugoga ujedno i njegovo vlasništvo)!

 

Zapravo dolazimo do zaključka kako bi bilo najlakše prijaviti bivšu nevjenčanu suprugu za utaju, pa onda neka se u postupku razriješi pitanje "transfera" predmeta majci, a ukoliko bi se prijavilo majku, onda bi svakako bila riječ o krađi, ali se onda postavlja pitanje oštećenika (posljednjeg detentora stvari), a koji je zapravo bivša nevjenčana supruga.

 

Definitivno je "zeznut" predmet. Naglašavam kako je ovo moje mišljenje, drugi neka slobodno iznesu svoje viđenje.

[Gus]

"Zapravo dolazimo do zaključka kako bi bilo najlakše prijaviti bivšu nevjenčanu suprugu za utaju, pa onda neka se u postupku razriješi pitanje "transfera" predmeta majci, a ukoliko bi se prijavilo majku, onda bi svakako bila riječ o krađi, ali se onda postavlja pitanje oštećenika (posljednjeg detentora stvari), a koji je zapravo bivša nevjenčana supruga."

 

 

Hvala na trudu. Do istog sam zaključka i ja došao, jer majka nikako nije počinila krađu prema "malome od suda", jedino prema vlastitoj kćeri, koja pak opovrgavanjem toga čini kazneno djelo utaje. Nadam se da će "mali od suda" nešto poduzeti, i javljati nam rezultate, jer je svakako zanimljiv predmet.

[G-man]

Hvala vama Gus, dobro ste to zamijetili. Definitivno zanimljiv predmet. Srećom, pa kazneni progon utaje iz čl. 232. st. 1. KZ-a nema nikakvih posebnih pravila glede odnosa izvanbračnih supružnika (koji ovdje postoji), kao neka druga kaznena djela protiv imovine, tako da sam mišljenja da je prijava protiv nevjenčane supruge za utaju najbolja solucija, ako govorimo o kaznenom postupku.

[mali od suda]

evo čisto da vas upoznam sa razvojem stvari....

Danas sam u najboljoj namjeri htio otići do bivše "punice" i popričati... nažalost to nije uspijelo. Nakon toga sam otišao u lokalnu PP i pokušao to sve prijaviti na što me prvo policajac uopće nije doživio i upućivao me na privatnu tužbu s objašnjenjem da su to stvari unutar obitelji i da oni kao policija nemaju tu ništa... osim ako od odvjednika ne dobe nalog da istraže.

 

moja bivša "žena" živi u stanu čiji je vlasnik njena mama, no sama majka ne živi na istoj adresi. Odijelo je ostavljeno u stanu i moja "žena" je znala za to no nije znala do trenutka kada sam ja došao po odjelo da ga je u međuvremenu njena mama uzela.

 

"Žena" je pokušala u par navrata s njom razgovarati no nije urodilo plodom....

 

Sada spremam sve dokaze da sam vlasnik tog odijela (dopisivanja, račune, slike i sl...) i planiram još jednom popodne otići do "punice" te ju kazneno prijaviti.

 

Zanimljivo mi je da me policajac uopće nije doživio što pričam iako sam mu jasno objasnio (čak i citirao navedene članke iz KZ)... žalosno no dobro...

 

Trenutno me jako strah da se ona tog odjela ne riješi (baci ili što već...) jer onda neznam što bi mogao napraviti...

 

hvala na pomoći i svakako ću vam se javiti

[bovu]

niko te neće ozbiljmo doživljkavati ako samo razgovaraš.

izjavu datu na zapisnik,popisati zapisnik i tražiti kopiju.

ili podnijeti kaznenu prijavu, posmeno, preporučeno i sa povratnicim .

ili prijavu predati na uruđbeno i tražiti da na kopiju prijave potvrde prijem(žigom i/ili potpisom)

[G-man]

Hmm... Prema ovom vašem posljednjem opisu događaja, policajac je u pravu. U postu #6 vam sve piše. Ispada kako je majka ukrala vaše odijelo od vaše bivše izvanbračne supruge, naime vi ste ostavili odijelo kod nje, i ona je posljednji detentor odijela, a onda dolazi i majka i uzima odijelo od nje, bez njena znanja ili dopuštenja (tako ste opisali).

 

Za kazneno djelo krađe, prema teoriji aprehenzije, ključno je tko je posljednji detentor stvari, pri čemu on ne mora biti nužno i vlasnik te stvari. U ovom slučaju, vaša bivša izvanbračna supruga jeste posljednji detentor stvari i samim time oštećenik navedenog djela krađe (tako da bi ona mogla prijaviti majku za krađu). Ne i vi, iako ste vlasnik. Prema čl. 245. st. 3. u vezi čl. 228. st. 1. KZ-a, imajući u vidu odnos počinitelja-oštećene (majka-kći), navedeno kazneno djelo progoni se po privatnoj tužbi, u ovom slučaju kćeri protiv majke.

 

Jedina opcija koju vi imate glede kaznenog postupka, jeste da ne povjerujete bivšoj izvanbračnoj supruzi u ovakvu njezinu opisu događaja, te nju - dakle suprugu, prijavite za kazneno djelo utaje iz čl. 232. st. 1. KZ-a (dakle da je ona dala vaše odijelo majci), a koje djelo se progoni po službenoj dužnosti. Ali u toj situaciji, uvalit ćete suprugu u kazneni postupak, a prema opisanome ispada kako ona nije kriva (osim naravno, ako laže). Uostalom, malo je teško za povjerovati kako ona ne može sad majku urazumiti i privoliti je da vam vrati odijelo. Vaša odluka.

 

Mali od suda, ako ćete odlučiti preko kaznenog postupka doći do odijela, jedino prijava protiv supruge dolazi u obzir. Ali razmislite o toj opciji. Možda bi ipak bolje rješenje bilo preko vlasničke tužbe protiv majke, iako će to potrajati duže.