Djeca i razvod

[hogar_strasni]

Molio bih ako mi netko može reći stručno mišljenje da li je pametno pitati dijete od 7god i 4mj što misli o tome kod koga bi htjelo živjeti nakon rastave. Tj. da li želi da se borim da živi samnom ako sud odredi da živi s majkom.

[Papa]

Hahahaha...kojeg li idiotskog pitanja nakon svega ovdje izrečenog...

 

Nije pametno pitati dijete od 7 god i 4 (5???) mjeseci o tome s kim bi htjelo živjetinakon rastave. Dijete vas voli i treba oboje...i oca i majku...kao odgovorne i normalne i emocionalno stabilne osobe koje znaju njegovu dobrobit uvijek i svugdje, koje su spremne ispuniti djetetova očekivanja, a ne očekivati da dijete ispuni njihova, koje su spremne podržati dijete u razvoju njegove nezavisnosti, koji ga nikad neće ostaviti, koje ga neće zbunjivati suprotnim porukama i plašiti i zlostavljati

 

Dijete vas oboje voli, i dijete od oboje od vas samo to i apsolutno sve to očekuje...

 

Sve drugo što mu ponudite je znak poremećene osobnosti jednog ili oba roditelja...s katastrofalnim vrhuncem užasa i tragedije ako jedan od roditelja ima Emocionalno nestabilni poremećaj osobnosti, Granični poremećaj osobnosti, F 60.3 po međunarodnoj klasifikaciji bolesti i poremećaja.......tad za dijete nema šanse....gotovo je -

 

....jer...nema "ako" presumpcije ...DANAS I OVDJE.sud dijete po pravilu dodjeljuje poremećenoj osobi koja je svojom distorzionom kampanjom ( pojam koji označava uobičajeni postupak ocrnjivanja partnera pred službenim institucijama - dio znanstvenog opisa proširene kliničke slike Emocionalno nestabilnog poremećaja osobnosti ), uvjeri tzv "sud " da je bolji roditelj....

 

Bori se....

 

 

Čak i ako dijete pati od PAS -a (Parenteral alienation syndome....hm..vidi pod Massimo Savić - čovjek koji je plunuo oca na brakorazvodnoj parnici i sve do sad pati zbog tog, vidi pod Eminem..čovjek koji je shvatio da mu je majka lagala kad je govorila da mu je otac loš-.....vidi pod miljuni drugih sa istom pričom ) - dijete je uvijek iskreniji i bolji svjedok, jer kad i laže pod PAS-om želi samo jedno...- ono što sam naveo u gornjem pasusu...

 

Više zna što mu treba i bolji je stručnjak od svih onih nakaza, fašista, kriminalaca koje država plaća i indoktrinira da čine zločine po diktatu kriminalaca poput Gordane Flaunder Buljan i Neve Tolle......(mislim na djelatnike timova za obitelj Hrvatskih Centara za socijalni rad, njihove polupriučene psihologe i socijalne radnike).....dok su dvije poimenice prozvane gospođe poznate po a) ljubavnom trokutu s kriminalcem zbog kojeg je odstupila najpromoviranija - hm, pravobraniteljica za djecu i pod b) čuvenom izjavom. " i dalje ču komentirati sudske odluke" ( u prijevodu : negirati pravnu državu) - bahatost "par exellance"....koja ne čudi kad se zna kakvu moć imaju danas u hrvatskom društvu ...i ko ne zna koliko su egzekucija već izvele koristeći tu moć...!!!!!

[hogar_strasni]

Ok, pitanje je pomalo idiotsko. To sam i sam znao ali kad te nešto mući jednostavno moraš pitati. I jedan savijet je bolji od nijednog, barem imaš o nećemu razmišljati.

 

Znam da će ispasti da muškarci govore da sve žene imaju Emocionalno nestabilni poremećaj osobnosti, ali moja bivša ga po svemu što samo ovdje pročitao ima.

 

Borim se za dijete jer ga volim, jer sam ju odgajao od malih nogu i brinuo se o njoj. Štitio je kad god bi joj majka popizdila i sad na kraju sam ja jedini krivac za raspad braka a ona je svetica. Sama pomisao da dijete dodijele njoj me užasava jer do sada sam ja bio dežurni krivac za sve što nije valjalo u braku, a bojim se da joj to u budućnosti ne postane dijete.

 

Mojih par razgovora s djelatnicama czss je rezultirao zaključkom da su one čim je podnesen zahtjev za razvod odlučile da dijete pripada majci. Kao majčinska ljubav. A di je tu ljubav oca? Nakon što sam im reko kako je tukla dijete pa na kraju krajeva i mene njihov jedni odgovor je bio da se odluka suda može promijeniti. To vam je naš czss. Djete majci pa da me nemoramo previše razmišljati.

[Vida]

Bok! Možda nisi dobro formulirao pitanje, pretpostavljam da si htio biti što kraći pa je tako ispalo. Ja sam otac osmogodišnejg djeteta, u vrijeme razvoda je imao četiri godine. Već tada je dijete puno toga shvaćalo a siguran sam da bi razgovorom došao do saznanja što dijete zapravo želi. Nisi naveo da li je upoznato sa situacijom da se razvodite. Osim toga izgleda da te muči, kao i mene da se nisi dovoljno borio za njega. Zato je dakako i poželjno da se razgovara, da mu objasnite da ga oboje podjednako volite, pa ako i ispadne drukčije od očekivanog da ćeš uvijek biti tu, kad god to zatreba. Prije svega važan je dogovor s majkom, jer ako se ona protivi onda je situacija drukčija. Svakako nastoj biti što više prisutan u njegovom životu, pročitaj sve što se da pročitati o tome kako djeci treba pristupati,kako ponašati nakon razvoda, jer ona prije svega osječćaju krivnju da su ona tome iz njima neznanog razloga doprinijela. I malo tko od njih da neće željeti da ostanete zajedno, a kamoli d se od njega traži da se opredjeli za nekog od roditelja, time se sva težina jedne jako važne odluke stavlja djetetu na leđa i moguće je da teret odluke sam nosi godinama. U svakom slučaju će osjećati da je baš ono iznevjerilo jednog roditelja. Ali, kažu da vrijeme liječi sve rane, s vremenom će shvatiti da ima čvrsto uporište u tebi, ako ti ne bude dodjeljen na brigu i odgoj, da ćeš biti upoznat sa svim njegoim željama, aktivnostima, nepravdama koje je doživio u školi. Ja sam moga ove godine odveo na kampiranje, imali smo predivnu komunikaciju jer nije bilo ni TV ni Pc, ni play station, čovječe koja mi je to bila nagrada. Zato ne očajavaj, razgovaraj što više s njim jer njemu je najteže u ovim trenucima. Mi odrasli ćemo shvatiti, ali što misle te male glavice bit će teško dokučiti, ma koliko im bili blizu. Ali trud se isplati, vjeruj mi.Važno je da odjednom ne nestane one sigurnosti koju je osjećao uz oba roditelja, promjenit će se štošta, počeci su teški, ali izdržat će to naši mali, veliki ljudi ako pored njih bude veliki tata,. Pozdrav,

[GaiusI]

... nisam u Vašoj koži i ne znam kako Vam je. Ja sam otac dviju kćeri i (osim financijskih problema) živim sa suprugom u sretnom braku u kojem je ljubav na prvom mjestu.

 

Ako je Vaša supruga tukla (kažnjavala) Vašu (?) kćer (čini mi se da je o kćeri riječ iz onog što ste napisali), dakle, ako je to radila s VAŠIM odobrenjem, onda ste oboje krivi za maltretiranje djeteta.

 

Ali, ako Vi to niste odobravali, a bili ste na pragu razvoda, prvo je pitanje ZAŠTO niste prijavili maltretiranje djeteta nadležnim organima (policija) ?

 

Evo Vam sada i razlog pitanja : da to jeste napravili, sada biste imali konkretan dokaz što je Vaša supruga djetetu radila.

 

Ne znam kako Vam je, ne bih želio biti na Vašem mjestu.

 

Ako zaista volite svoju kćer, dajte se nekako radije dogovorite sa suprugom da Vaša kćer ne osjeća mržnju između Vas odraslih za koju Vaša kćer nije kriva.

 

Neka dijete ne osjeti mržnju između odraslih, posebice ako su to njoj mama i tata.

 

Ako je Vašoj supruzi stalo jednako do Vaše kćeri kao i Vama, dajte se radi dobrobiti djeteta dogovorite o svemu na način da dijete što manje ispašta.

 

Da ne budem papagaj, u ovom forumu imate primjer koji sam naveo kako su to neki drugi riješili ... dajte si to malo pročitajte.

 

Pokušajte djetetu osigurati sretno djetinjstvo, što sretnije, a Vi odrasli, ako Vam je to veselje, čupajte si kosu, ali nemojte da to dijete vidi ili osjeti. Ako volite oboje jednako Vašu kćer, to je najmanje što možete učiniti za nju - pružiti joj roditeljsku ljubav, pa makar roditelji bili i razdvojeni.

 

Razgovarajte sa suprugom, bilo bi najbolje da to riješite dogovornim putem, dok kćer ne sluša, dok nije kraj Vas ... a ako se dogovorite, tada će i Vašoj kćerki biti lakše objasniti ... kako se mama i tata baš ne vole, ali može biti i s mamom kada želi, i s tatom kada želi ...

 

Primjećujem da su na ovom forumu iznesene desetine slučajeva u kojima o sudovima možemo reći sve - osim da se vodi briga o djetetovom djetinjstvu, djetetovoj sreći ...

 

... pa čak ste i neki dan u novinama mogli pročitati kako je OVRHOM dijete pripalo jednom od roditelja nakon 6 godina hodanja po sudovima u kojima je učestvovalo i dijete ... pa zar je to djetinjstvo koje želite kao roditelji svojoj kćeri ?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?

 

Želim Vam sreću u budućem životu, i Vama, i supruzi, ali ponajviše Vašoj kćeri. Očito je da će joj trebati.

[hogar_strasni]

Ja se još uvijek borim za svoju kći jer sud još nije donio konačnu odluku. No jednostavno neznam koliko daleko da idem a da ne otežavam kćeri. Već sada joj majka soli mozak protiv mene, u stilu da sam majmun, đubre obično, cijela moja obitelj idiote, da ako bude živjela samnom da će ostat bez mame itd. Svaki puta kad kći dođe k meni moram joj naširoko objašnjavati da će uvijek imat jednu mamu i jednog tatu bez obzira s kim nas dvoje budemo u budućnosti živjeli. Da je ne mislim živjeti s nikim tko ne bude držao do mog djeteta i da ona mora donjeti odluku o osobama s kojim ja i njena majka budemo živjeli na osnovu svojih zaključaka, a ne na osnovu toga što joj mi budemo govorili o tim osobama. Da ostalo ne nabrajam.

 

Što se tuče tiće ima ju običaj natezati za uši, čupati za kosu, šamarati i stiskati za ruke ili vrat. O tome da je u bijesu dva puta pred djetetom udarala po meni neću ni govoriti. Kad djeteta nije bilo nije imala hrabrosti pokušat me udariti jer je zanala da bi tada ležala na podu. Ovako sam je pustio da mlati. Kad žena tuće muža onda je to normalno, ona je iznervirana i živčana i mora se negdje isprazniti. Kad muž tuče ženu onda je on sigurno nasilnik. Na kažem da takvih nema, ali na žene se ipak drugačije gleda. U toku braka nisam joj dozvoljavao da tuće dijete ako sam bio u blizini, ali nisam bio stalno. Sada vidim da sam pogriješio što nisam zvao czss, makar sumnjam da bi oni što poduzeli, ali barem bi imao potvrdu njenog ponjašanja. Ja sam jdnostavno živio u uvjerenju da ću uspjeti zaštiti kći, a pogriješio sam što si nisam priznao da to ne mogu i obratio se czss. Nije ona nikada natukla kći da je bila crna, ali jednostavno mi je smatalo što se iskaljuje na njoj kada je bijesna. Da se raumijemo u jednom dijelu braka i od mene je kći znala dobiti po guzici kada bi prevršila mjeru, ali nikada po glavi. Vrlo brzo sam shvatio da to ne vodi nikuda i da je bolje joj objasniti ili zgalamiti pa da me shvati ozbiljno. Već odavno nije od mene dobila po guicia, a kaže da ju mama još uvjek šamara, čupa za kosu itd.

 

Kako da dokažem sudu i czss da je ona osoba koja svom djetetu otežava situaciju i da sumnjam da je u redu da dijete dodijele njoj. Ako sada, dok ništa nije odlučeno, maltretira dijete govoreći joj protiv mene, kako će se tek ponašati ako se ja nastavim boriti za kći. Ne sumnjam ja u to da li se trebam boriti za kći, već me zanima ima li tko iskustava oko toga. Koje mogućnosti postoje i kako bi to bilo najbolje da bude najmanje bolno za dijete, jer bezbolno nemože biti. S druge strane koliko će biti bolno ovisi i o roditeljima, a ja mislim da će u mom slučaju biti bolno i to kako bolno.

 

Hvala svima na komentarima.