Podjela nasljedstva

[sensation]

Pozdrav svima

 

Pišem vam slučaj podjele nasljedstva sa strane mog oca i njegove obitelji jer smatram da je nasamaren, iako je velikim dijelom i sam kriv zbog neupućenosti i drugih razloga. Pa da započenem:

Baka i djed (oboje su još živi) imaju dvoje djece, mog oca i njegovu sestru. Prije nekoliko godina zajedno su sjeli za stol i odlučili razdijeliti svoju imovinu.

Riječ je o kući katnici, u kojoj žive baka i djed u prizemlju i tatina sestra sa svojom obitelji, etažirana kuća sa zajedničkim ulazom. Ovako su se dogovorili, baka i djed su pitali mog oca misli li i on doseliti u tu kuću, no on je rekao da ne, pošto živimo u drugom gradu imamo svoj stan. Tada su otac i njegova sestra sami procijenili vrijednost kuće na 100.000 eura, i na njezin prijedlog ponudila mu je da ga ISPLATI 1/3 vrijednosti kuće jer ona bi ostala brinuti o roditeljima.

Da li je istina da je praksa da onaj od djece koji ostaje brinuti o roditeljima ima pravo na veći "komad kolača" ili je stvar dogovora?

Čisto uzgred da spomenem, baka i djed žive u prizemlju, oboje pokretni, dvije mirovine, relativno zdravi, brinu sami o sebi.

Nadalje, nakon što je moj otac pristao na 1/3 vrijednosti kuće, dogovorio se sa sestrom, točnije ona je njemu ponudila da ga mjesečno isplaćuje sa 3.000 kuna dok ga ne isplati do kraja.

Ništa nije službeno nigdje zapisano, nisu otišli ni kod procjenitelja, ni kod javnog bilježnika, sve je samo na riječ..

Prilikom prve isplate sestra je oca isplatila sa malo većom svotom, pošto smo imali dugove, riječ je o cca 30.000 kuna, i nakon toga nadalje isplaćivala je po 3.000.

Nakon cca dvije godine, naprasno je rekla da ima sad kredite velike i da ga do daljnjega ne misli više isplaćivati moj otac je tada šokiran ipak uspio dogovoriti da nam zbog novčane situacije isplaćuje barem 2.000 i ona je pristala nekako ipak.

Od toga je prošlo dvadesetak mjeseci, i moj otac će joj uskoro reći da vrati sumu isplate natrag na dogovorenih 3.000... Pitao ju je moj otac već to prije pola godine, ali rekla je da ima minus na računu i da nemože ipak, izgovori, bla bla, a i mi smo u dugovanjima, minusima, kreditima, i nitko nas ne pita ništa..

Vidjeti ćemo kako će to proći, i hoće li otac uspjeti dogovoriti sa sestrom da ga ponovno isplaćuje po dogovoru..

Što mi mislite o ovoj situaciji? Ja sam užasnuta što je otac uopče pristao na to sve, no nažalost nemožemo sada ništa promijeniti..

Baka i djed su darovnim ugovorom već prepisali kuću na svoju kćer, tatinu sestru, i ona je uknjižena kao jedini vlasnik. Također su sklopili i ugovor o pravu plodouživanja, uporabe i stanovanja, jer tako stoji na vlastovnici, i raspitala sam se pa znam da kod takvog ugovora između roditelja i djeteta, ovo drugo dijete automatski izvisi, pošto nema više pravo pobijanja ugovora niti traženja nužnog dijela..

Postoji li sličan primijer uopče igdje? Kako se to može dovesti u red nekakvi, može li se? Mislim na tu isplatu između oca i njegove sestre, ili mi ovisimo o njezinoj dobroj volji da ona uopče isplati oca.

Zahvaljujem svima na pomoći

[sensation]

:predaja:Može li kakav komentar?

[bovu]

darovni ugovor se može pobijati zbog povrede nužnog djela (na ostavinskoj raspravi ako bude provedena).

[sensation]

Može li se pobijati s obzirom da kada je uz darovni sklopljen i ugovor o doživotnom uzdržavanju (u teretovnici se spominje slijedeće: Temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od... uknjižuje se pravo plodouživanja, uporabe i stanovanja na nekretninama u A, za korist...) ??

[bovu]

sklopljen ugovor o uzdržavanju? to bi trebalo pisati u vlasničkom listu.

 

po onome što navodite pravo vlasništva je stečeno temeljem darovnog ugovora.

[sensation]

Na stranicama zemljišnih knjiga, preko broja katastarske čestice navedeno je u VLASTOVNICI ime očeve sestre, udio 1/1, i u TERETOVNICI ovo što sam gore napisala (Temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od XX.XX.20XX.g. uknjižuje se pravo plodouživanja, uporabe i stanovanja na nekretninama u A, za korist:X i Y) Po tome smo zaključili da je uz darovni ugovor sklopljen i ovaj dio o uzdržavanju, i da kada je kod takvog ugovora riječ, drugi nasljednik se automatski isključuje iz nasljednog dijela i nema pravo pobijanja tog ugovora, neka me netko ispravi ukoliko sam u krivu..

 

A što se tiče isplate, može li se tu što poduzeti? Da li otac zaista ovisi o sestrinoj dobroj volji da ga isplaćuje, i može li se možda naknadno poduzeti neki korak, što predlažete?

[KronicnaStranka]

Darovni ugovor uz koji uknjiženo i pravo plodouživanja itd. nije isto što i ugovor o doživotnom (ili dosmrtnom) uzdržavanju.

 

Što se tiče mogućnosti pobijanja ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju (kad bi postojao), ne može se nikome tko ima pravni interes uskratiti pravo na pobijanje takvog ugovora, pitanje je može li se uspješno pobiti (a kod ugovora o uzdržavanju to je u pravilu jako teško).

 

Točno je da kod takvih ugovora nema nužnog dijela jer ugovoreno ne ulazi u ostavinu, dok je mogućnost potraživanja nužnog dijela pri darovanju - iako darovano u trenutku smrti ostavitelja nije njegovo - izrijekom propisana u Zakonu o nasljeđivanju, pa je takvo raspolaganje, slično oporučnom, ograničeno zakonom.

[sensation]

Kako se može točno znati da li uopče sklopljen takav ugovor, mislim na dosmrtno uzdržavanje? Može li se to vidjeti preko broja katastarske čestice igdje, bilo on line ili odlaskom u gruntovnicu/katastar?

Sestra je ocu rekla, kako sam u prvom postu navela, da će njega isplatiti manje, sa 1/3 ukupne vrijednosti imovine (kuće), zato jer će ona ostati brinuti i dohranjivati roditelje. Oni sada žive svi zajedno u kući, roditelji u prizemlju, i njihova kćer gore na katu.

Nije mi jasno sada ukoliko ne postoji još i dodatni ugovor o doživotnom (ili dosmtnom) uzdržavanju, na temelju čega je ona raspodijelila ukupnu imovinu na na taj način 1/3 ocu i ostatak njoj?

Zahvaljujem

[KronicnaStranka]

Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je dvostrani pravni ugovor između stranaka, primatelja i davatelja uzdržavanja, i kao takav tiče se samo njih, tako dugo dok predmet ugovaranja nije nešto što bi pripadalo trećim osobama ili utjecalo na prava trećih osoba.

 

Prema tome, ugovorne stranke nemaju nikakvu obavezu da ugovor daju na uvid trećim osobama.

 

Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju prenosi se vlasništvo imovine primatelja uzdržavanja koja je navedena u ugovoru na davatelja uzdržavanja odmah, pa ako se radi o nekretninama, može davatelj uzdržavanja u zemljišnim knjigama odmah zatražiti upis prava vlasništva, ali i ne mora. Ako to ne učini, povređuje određena pravila (o naplati poreza i upisa u z.k.), ali to ne dovodi u pitanje ugovoreno.

 

Ako se vaša sestra upisala u zemljišne knjige kao vlasnik temeljem darovnog ugovora, ne može se više upisati na istim nekretninama temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji bi bio sklopljen nakon darovnog ugovora jer primatelji uzdržavanja više nisu vlasnici darovanoga i ne mogu time raspolagati (osim u posebnom slučaju ako bi darovni ugovor bio opozvan ili ako bi sestra darovala isto natrag roditeljima). Može sklopiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ali predmet takvog ugovora može biti samo imovina koja je još uvijek u vlasništvu roditelja.

 

Vaša sestra uopće nije raspodijelila imovinu, jer to nije mogla učiniti budući da nije bila vlasnik nekretnine, nego su to bili roditelji. Nemojte brkati utjecaj sestre na roditelja i vašeg oca kojim ih je navela da učine to što su učinili s pravnim odnosima.

 

Također se ovdje uopće ne radi o nasljedstvu nego o pravnim poslovima između živih ljudi.

 

Očeva sestra i vaš otac uopće nisu mogli međusobno dijeliti imovinu roditelja, ni usmenim ni pismenim sporazumima, niti kao trenutnu imovinu niti kao buduće nasljedstvo, jer je takav dogovor ništav po zakonu.

 

Mogla se izvršiti dioba za života budućih ostavitelja uz suglasnost svih, dakle roditelja i djece, ali isključivo u propisanoj formi.

 

Vaša sestra je sve što je htjela provela na formalno uredan način, a vaš otac o tome uopće nije vodio računa, i zato je završilo kako je završilo. Da se razumijemo, formalnopravno vaš otac nikada nije imao nikakva prava na nekretninu živih roditelja, kao ni sestra, sve je posljedica raspolaganja roditelja imovinom u njihovom vlasništvu na način na koji su oni imali puno pravo.

 

Pravni poslovi s nekretninama se i po zakonu i po zdravom razumu sklapaju jedino i isključivo pismenim putem, a po zakonu i u propisanoj formi, jer se tu ne radi samo o povjerenju nego i o drugim stvarima koje se usmeno ne mogu valjano uglaviti. Pa tko se može točno sjećati što je tko uopće rekao nakon nekoliko godina? Verba volant, scripta manent.

 

Isto vrijedi i za druge poslove imalo veće vrijednosti.

 

Ako netko to ignorira i ne vodi računa o svojim interesima, a još manje o načinu njihove zaštite, sam si je kriv i ne može očekivati da ga štiti itko drugi, pa niti država.

[sensation]

Zahvaljujem na iscrpnom odgovoru

 

Svjesna sam da je u toj cijeloj priči očeva greška što je postupio tako neodgovorno, a mene sada zanima, može li se što naknadno učiniti po tom pitanju?

Ovakva je situacija, prije 5 godina kada je počela sestra isplačivati oca, oboje su vodili svoju osobnu evidenciju isplate, znači na papiru u tabeli datum, ime i prezime, iznos i potpisi njihovi, no ponavljam to je bez ikakve ovjere javnog bilježnika i lako se može izračunati koliki iznos je do sada sestra isplatila oca.

Da li postoji mogućnost da se naknadno zaštiti ovaj preostali iznos koji je ostao za isplatiti do kraja? Da se prilože ove osobne evidencije njihove, kao dokaz dosadašnje isplate, a za ostatak da se ovjeri kod javnog bilježnika da će svakog npr. 5-og u mjesecu ocu biti isplaćen iznos od 3.000 kn koliki je bio i prvobitni dogovor.

Napominjem da su samostalno svojom procjenom izračunali SVEUKUPNU vrijednost kuće i na temelju tog iznosa je izvršena podijela, točnije isplata.

 

Što se tiče ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ukoliko on nije sklopljen, ima li moj otac pravo na pobijanje sklopljenog darovnog ugovora u cijeloj toj priči?

 

I što se tiče ovog dijela da je sestra ocu odlučila davati samo 1/3 ukupne vrijednosti, da li je takvo nešto zabilježeno u Zakonu, ili je to njihov slobodni dogovor, jer kada sam oca pitala zašto dobiva samo 1/3 vrijednosti, a ne 1/2 rekao mi je da mu je sestra rekla da je to takva praksa, da onaj koji ostaje uzdržavati roditelje dobiva više?

 

Zahvaljujem

[KronicnaStranka]

Nije mi jasno da li su se otac i njegova sestra dogovorili prije ili nakon sklapanja darovnog ugovora.

 

Pravno gledano, dva buduća sunasljednika dogovorila su se o podjeli budućeg nasljedstva. Takav dogovor je po Zakonu o nasljeđivanju ništav.

 

Vaš otac ništa nije izgubio, jer suvlasništvo u kući nije imao, a ostavina za koju bi dobio naknadu ne postoji.

 

Međutim, ostaje činjenica (ne ulazim sada u mogućnost dokazivanja te činjenice) da se dogovor o naknadi počeo realizirati. Budući da se radi o ništavom pravnom poslu, stvar se može jedino vratiti u situaciju koja je postojala prije sklapanja takvog posla, a to je da vaš otac vrati novac sestri.

 

Po mojem mišljenju vaš otac se ne može pozivati niti na zabludu ili prevaru, jer nije jasno u čemu bi se prevara sastojala, iz činjenice da sestra ne poštuje dogovor ne znači da je imala namjeru prevariti.

 

Napisali ste da su u dogovoru u početku sudjelovali i roditelji kao budući ostavitelji pa bi se moglo tvrditi da se radilo o raspodjeli za života. Međutim, nije zadovoljena forma za takav stav:

 

II. USTUP I RASPODJELA IMOVINE ZA ŽIVOTA

Članak 105.

Predak može poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i ostalim potomcima.

Pretpostavke valjanosti ustupa i raspodjele

Članak 106.

(1) Ustup i raspodjela imovine valjani su samo ako su se s time suglasili sva djeca i ostali potomci ustupite-ljevi koji su po zakonu pozvani naslijediti ga.

(2) Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine valjan je samo ako je sastavljen u pisanom obliku i:

- ovjeren od suca nadležnog suda, ili

- sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, ili

- potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.

(3) Ovlaštene osobe iz stavka 2. ovoga članka dužne su pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice ugovora.

(4) Potomak koji nije dao suglasnost može je dati naknadno, u obliku iz stavka 2. ovoga članka.

(5) Ustup i raspodjela ostaju valjani ako je potomak koji se nije suglasio umro prije ostavitelja, a nije ostavio svojih potomaka, ili se odrekao nasljedstva, ili je isključen iz nasljedstva, ili je nedostojan.

 

Osim toga, darovni ugovor isključuje mogućnost da su roditelji imali stvarnu namjeru izvršiti raspodjelu za života.

 

Jedinu mogućnost vidim da se pokuša dokazati da se zapravo radilo o raspodjeli za života koja je djelomično realizirana u drugačijoj formi tj. u obliku ugovora o darovanju, a koja nije valjana jer nisu ispunjeni ugovoreni uvjeti prema vašem ocu, a i zbog nedostatka pravne forme.

 

Međutim, jako sam skeptičan oko mogućnosti da biste uspjeli sud uvjeriti u takvu pravnu interpretaciju, čak i ako zanemarimo bitan problem a to je dokazivanje što je stvarno dogovoreno. Minimum bi bio da roditelji potvrde da se radilo o takvoj raspodjeli, ali sigurno ne bi bilo dovoljno.

 

Pri tome imate dvije mogućnost:

- dokazivati da se radi o raspodjeli za života koja je nevaljana, što bi značilo da bi darovni ugovor kao zapravo ugovor o raspodjeli bio nevaljan ili

- dokazivati da se radi o raspodjeli za života koja je valjana, ali nije realizirana, pa bi tuženika trebalo prisiliti da ispuni što je ugovoreno (isplata vrijednosti 1/3 nekretnine).

 

U prvom slučaju bi vaš otac mogao očekivati nasljeđivanje po zakonu, dakle 1/2 u konačnici, ali ništa ne bi priječilo roditelje da sada sastave novi darovni ugovor ili sada ugovor o uzdržavanju, pa bi mogao i ostati bez ičega. Uz to bi se postavilo pitanje primanja novca za nevaljani pravni posao.

 

Možete se pokušati posavjetovati s odvjetnikom, po mogućnosti iskusnim u takvim stvarima, ali uzmite u obzir da će većina odvjetnika rado uzeti takav postupak jer će biti složen i dugotrajan, vrijednost predmeta spora je velika (nekretnina), pa osigurava dobar prihod odvjetniku neovisno o ishodu. Dakle, inzistirajte na razjašnjenju njegovog pravnog viđenja stvari.

 

Neovisno o svemu tome, činjenica darovanja daje vašem ocu realnu mogućnost da ishodi nužni dio po smrti svakog od roditelja. Vjerojatno će se otvoriti pitanje da li će se isplaćena sredstva uračunavati u taj nužni dio ili ne.

 

Nužni dio bi u konačnici iznosio 1/4 ukupne nekretnine, a po hipotetskoj raspodjeli za života bi to bilo 1/3, što je razlika od cca 8,3% vrijednost nekretnine. Ako se uzmu u obzir troškovi spora i neizvjestan ishod, morate si odgovoriti na pitanje isplati li se. S druge strane, do stjecanja nužnog dijela još se svašta može dogoditi i pozitivnog i negativnog, život je nepredvidiv.

[bovu]

nužni dio je 1/2 od djela koje bi se dobio nasljedstvom.

daroprimac može tvrditi da je novac dar roditelja i tražiti uračunavanje dara u nužni dio.

[sensation]

Po datumima sklapanja darovnog ugovora između očeve sestre i njezinih roditelja i početka plaćanja isplate, dogovor oko isplate se dogodio prije. Znači prvo je bila isplata i par mjeseci kasnije je sklopljen ugovor između roditelja i sestre.

 

Znam da se čini ovako na prvi pogled složena situacija, no eto zanimale su me neke činjenice, tj. pojašnjenje istih od strane vas.

Zanimalo me može li otac hipotetski ishoditi nešto od svega toga nakon smrti jednog od roditelja, zanimala me ova često spominjana 1/3 iznosa isplate kojoj teta isplačuje mom ocu, ima li neko pravno uporište u zakonu ili je svojevoljno dogovorena...

Nažalost bilo bi dobro vratiti vrijeme i uputiti oca da je dogovor oko isplate službeno ovjeren kod javnog bilježnika, da nebi došlo do sadašnje situacije u kojoj teta isplaćuje tatu kako joj puhne, i da ovisimo o njezinoj dobroj volji..

Otac je pogriješio što je vjerovao sestri na riječ, a ona ga zakida i ne drži se dogovora.. Cijela ta priča otpočetka neide u korist mojeg oca u činjenici da je on pristao nažalost "kreditirati" svoju sestru, pod time mislim na to da je pristao da mu se 30.000 eura isplaćuje kroz desetak godina :-/

Ali kada je već tako, barem da se držala dogovora (usmenog), a ona je smanjila iznos svoje isplate i to traje već preko 20 mjeseci..

Svašta bi se tu dalo napisati još, pogotovo kad se pogleda da su roditelji pristali jednom djetetu ostaviti cijelu kuću (teta si je u međuvremenu dogradila kat iznad na kući) a drugo dijete ovisi o dobroj volji isplate na kapaljku tih 1/3 iznosa imovine..

Hvala još jednom svima na savjetima i pojašnjenju nekih stavki

[KronicnaStranka]

Pitanja pravednosti i poštenja s jedne strane i pravnog rješavanja problema s druge strane nemaju puno zajedničkog (nažalost). Kod sagledavanja pravnih mogućnosti i planiranja potrebnih koraka razmišljanje o pravdi i poštenju će prije odmoći nego pomoći (još jednom nažalost).

 

Navedeni redoslijed ukazuje na ništavost dogovora brata i sestre (ako u to nisu bili izravno uključeni roditelji) kao takvog, ali bi se moglo interpretirati da su darovni ugovor roditelji potpisali znajući da će sin biti isplaćen, dakle da se radi o raspodjeli za života. Ali, ponovno - ovo je jako nategnuto.

 

Da je dogovor brata i sestre bio nakon darovnog ugovora, onda bi se moglo tvrditi da se ne radi o nasljednopravnom ugovoru jer u tom trenutku potencijalna ostavina više nije bila u vlasništvu ostavitelja. Ali i to je nategnuto, jer zašto bi onda sestra išta plaćala.