predbracni ugovor

[linlin]

Poštovani,

 

zanima me da li mi možete pomoći s par informacija u vezi stvaranja predbračnog ugovora, ili me uputiti na odgovarajuću instituciju.

Naime, udajem se za stranog državljanina (ja sam Hrvatica, on je Talijan), i želimo potpisati predbračni ugovor. Imovina je trenutno dosta jednostavna, najviše se radi o budućim nasljedstvima.

Da li postoji špranca za tako nešto ili je potrebno unajmiti odvjetnika?

Koja je procedura sa ovjerom, i da li zaručnik mora biti osobno u Hrvatskoj na potpisivanju?

U slučaju da vjenčanje bude u drugoj državi, da li ugovor svejedno može biti potpisan u Hrvatskoj?

Bilo kakva informacija bi mi bila korisna! Hvala Vam puno na trudu i vremenu!

[G-man]

Obzirom se radi o braku sa tzv. međunarodnim elementom - o regulativi Talijanske republike ne znam ništa. Što se našeg sustava tiče, vama realno bračni ugovor nije potreban, iz razloga jer je nasljedstvo po našim propisima isključeno iz bračne stečevine, drugim riječima pripada samo onom bračnom drugu koji je naslijedio.

 

Kako je kod susjeda, ne bih znao. Pretpostavljam isto, jer se manje-više radi o univerzalnom pravilu po pitanju bračne stečevine, ali provjerite si to.

[linlin]

G-man, puno hvala na odgovoru!

Da li je i moja buduća imovina stečena tokom braka zaštićena u slučaju razvoda, ili za to postoji neko drugo rješenje?

[Strawinsky]

Da li je i moja buduća imovina stečena tokom braka zaštićena u slučaju razvoda, ili za to postoji neko drugo rješenje?

Koliko je meni poznato, imovina stečena tijekom braka je bračna imovina i ona se dijeli bez obzira tko ju je od bračnih partnera stekao.

 

Usput, ne razumijem smisao braka, barem onako kako ga ja shvaćam, ako se u njega ulazi sa sumnjom prema budućem ponašanju bračnog druga i potpisivanjem ugovora za zaštitu imovine i sl.? Onda je to isto kao neki pravni posao u gospodarskom poslovanju. Predlažem da se u buduće osnuju dionička društva, npr. Brak d.d., da se odrede udjeli, prava i obveze, isplata dividenda te da se brakovi sklapaju kod javnog bilježnika, a eventualni sporovi vode na Trgovačkom sudu. Bit će prikladnije.

[felixx]

Da li je i moja buduća imovina stečena tokom braka zaštićena u slučaju razvoda, ili za to postoji neko drugo rješenje?

 

Na što točno mislite pod tom 'budućom imovinom'?

 

Prema našem zakonu, imovina koja je unesena u brak, dobivena darom ili imovina koja potiče iz takvih izvora bilo prodajom (nešto od svoje imovine prodate i kupite nešto drugo) ili prirastom (renta, kamate) su vaša vlastita imovina.

U slučaju kojekakvih transakcija morate čuvati dokaze koji prikazuju trag novca.

 

Imovina koju vi i suprug steknete vlastitim radom je bračna stečevina i djeli se jednako bez obzira tko je što zaradio.

[felixx]

Usput, ne razumijem smisao braka, barem onako kako ga ja shvaćam, ako se u njega ulazi sa sumnjom prema budućem ponašanju bračnog druga i potpisivanjem ugovora za zaštitu imovine i sl.? Onda je to isto kao neki pravni posao u gospodarskom poslovanju. Predlažem da se u buduće osnuju dionička društva, npr. Brak d.d., da se odrede udjeli, prava i obveze, isplata dividenda te da se brakovi sklapaju kod javnog bilježnika,...

 

Moram nešto tu reći.

Stopa razvoda danas sklopljenih brakova je već u razvijenom svijetu i više od 50% . Prosjek popravljaju brakovi naših roditelja. A i mi smo nešto u zaostatku sa svijetom, kao više tradicionalno društvo.

Ali ako bi ovom postotku dodali i raspad brojnih 'vanbračnih brakova' taj bi postotak bio i puno veći.

 

A i mnogi brakovi koji opstaju zapravo više egzistiraju iz ekonomske nužnosti nego iz ljubavi. Parovi koji su si navaljali stambeni kredit na vrat često nemaju drugog izlaza, pogotovo u ovoj krizi.

 

Danas više ne postoji 'dok nas smrt ne rastavi', nego ' dok ne dosadimo jedno drugome'.

Doslovno.

 

I mnogo je analiza koje ukazuju da su brakovi u kojima su 'čisti računi' sretniji.

[linlin]

Felixx, hvala i slažem se u potpunosti s tobom.

Želimo imati čist račun, dugu ljubav i uopće ne ulaziti u rasprave oko imovine ako se ikad raziđemo.

 

A mogućnost da se raziđemo prihvaćam jer ne živim u LaLaLand-u.

[Strawinsky]

(...) ako se ikad raziđemo. (...)

Je li se još netko sjeća one sintagme prilikom sklapanja braka: "Dok nas smrt ne rastavi!"?

 

Već sam čin sklapanja ("trgovačkog") predbračnog ugovora je u biti izraz obostranog nepovjerenja i ukazuje na to da postoje dobre šanse da dođe do rastave. Tamo gdje nema obostranog povjerenja, tamo nema ni ljubavi. Ali, koliko sam primijetio, ljubav je danas tek sekundarna, usputna stavka u brakovima današnjeg doba, dok je nekakav (bilo kakav drugi) interes primaran. Pa tko voli, nek izvoli.

[linlin]

Baš suprotno - ovdje je ljubav bitnija od idealističkih i tradicionalnih stavova koji ne funkcioniraju u našoj generaciji, ne želimo se uhvatiti u ideju da je nešto isforsirano ili očekivano ako nas to kontinuirano koči u životu. U našoj ceremoniji nećemo reći "dok nas smrt ne rastavi" jer obadvoje znamo da ne znamo gdje ćemo biti u budućnosti (oh kako bi bilo tužno da to znamo), nego "obećajem da ću se uvijek truditi činiti te boljom osobom".

Pozdravljam razvod kao veoma zdravu stvar za par koji je možda jednostavno počeo rasti u različitim smjerovima - to se nekad dogodi kada individua RASTE i gradi se kao osoba cijeli život. Nadam se da ćemo rasti u istom smjeru, ali isto tako ne želim svom partneru braniti da raste u smjeru koji ga čini sretnim i ispunjenim.

Ne forsiram ni jedno ni drugo, jer ni jedno ni drugo nije loše dok god nas čini sretnima. Nama je baš to ljubav, iako je nekima to prerevolucionaran stav, ali nije lijepo suditi drugima jer smo svi različiti, i to je dobra stvar.

[felixx]

Već sam čin sklapanja ("trgovačkog") predbračnog ugovora je u biti izraz obostranog nepovjerenja i ukazuje na to da postoje dobre šanse da dođe do rastave. Tamo gdje nema obostranog povjerenja, tamo nema ni ljubavi.

 

A zašto ne bi okrenuli novčić i definirali da je u stvari nepotpisivanje predbračnog ugovora pokazatelj da postoje skrivene namjere?

 

Vidite, jedno vrijeme su me opsjedali razni marginalni poznanici i nagovaali da im posudim 2, 5 ili 10 tisuća ojra, , nema frke , sigurno vraćaju za dva tjedna , stopedeset posto sigurno, ma zaklinje se majkom i djecom i čimeveć... i nikako da ih skineš s vrata, da im objasnis da se time ne baviš, da 'nemaš' novce, itd... I onda ja lijepo jednom jednom takvom - nema frke, stari, kolko trebaš? Dobro , sutra kod bilježnika, izvadi papire od nekretnine koja će biti jamstvo. I onda paaaa, otkud to, zar ti meni ne vjeruješ, blabla (a lik je tek poznanik - nije frend kojeg znam dvajst godina i znam da ne bi mirno spavao da ne vrati lovu i s kojim je druga priča).

A ja se pravim bedast - pa rekao si da stopedeset posto vraćaš u roku od dva tjedna, u čemu je problem? Ti tražiš da ti vjerujem, a sad je najednom prblem zajamčiti nekretninom da ćeš to vratiti za dva tjedna, ma evo za mjesec - i bez kamata, samo tražim jamstvo.

 

Toliko o povjerenju.

 

 

Ali, koliko sam primijetio, ljubav je danas tek sekundarna, usputna stavka u brakovima današnjeg doba, dok je nekakav (bilo kakav drugi) interes primaran. Pa tko voli, nek izvoli.

 

To nije istina.

Danas se brakovi više nego ikad sklapaju 'iz ljubavi'. Zato i tako slabo opstaju. Iako su se i prije brakovi sklapali i iz ljubavi, sklapali su se mnogo više iz interesa, i ekonomska potreba za preživljavanjem je ljude držala zajedno.

[felixx]

Baš suprotno - ovdje je ljubav bitnija od idealističkih i tradicionalnih stavova koji ne funkcioniraju u našoj generaciji, ne želimo se uhvatiti u ideju da je nešto isforsirano ili očekivano ako nas to kontinuirano koči u životu. U našoj ceremoniji nećemo reći "dok nas smrt ne rastavi" jer obadvoje znamo da ne znamo gdje ćemo biti u budućnosti (oh kako bi bilo tužno da to znamo), nego "obećajem da ću se uvijek truditi činiti te boljom osobom".

 

Danas mnogi mladi koji ulaze u brak imaju neku iluziju da će samim činom sklapanja braka sve biti tip-top i sve nesuglasice će se izgladiti. Mnogi mladi parovi žive godinama prije braka u nekom vanbračnom polubraku i stvore si iluziju 'da već ionako žive kao u braku'. Ali zapravo ne vide da žive jedan bezbrižan život u kojem čak svjesno mnoge nesuglasice guraju pod tepih, i očekuju da će te nesuglasice nestati kada potpišu papir. I da će 'onaj drugi' popustiti.

Ja svima takvima poručujem - one stvari u kojima se slažete, slagat ćete se i kada sklopite brak. Ali ono gdje se ne slažete, eruptirati če u sukobe , bit će mnogo gore nego sada. Zato prije braka počnite rješavati ono u čemu se najviše ne slažete - da vidite možete li to.

 

 

Inače su mi zanimljiva razmišljanja o tome da bi se brak trebao sklapati kao ugovor ograničenog trajanja - na dvije, tri godine, pa da se ugovor produžuje.

I to uopće nije tako jako pogrešno razmišljanje. Tada bi ljudi o tome razmišljali i u brak 'ulagali', ne bi mnogi samo od partnera/ice očekivali da radi ono što oni očekuju.

[mario-sb]

S obzirom koliko se brakova godišnje razvede, nakon čega je jedna od stavki podjela imovine, što opterećuje već pretrpano sudstvo, dugotrajno zavlači bivše supružnike,

u zakon bi trebalo uvesti odredbu obaveznog sklapanja predbraćnog ugovora.

[G-man]

u zakon bi trebalo uvesti odredbu obaveznog sklapanja predbraćnog ugovora.

 

Što bi bilo protuustavno.

[mario-sb]

Što bi bilo protuustavno.

 

Onda treba promjeniti ustav !!

[G-man]

Ustav toliko u detalje regulative ne ulazi niti je to njegov predmet.

[Vella]

Lijep pozdrav,

prije 4-5 godina napravila sam uslugu partneru i udala se za njega radi nekih pravnih potreba.

Pri tome sam mu potpisala predbracni ugovor.

Nakon toga smo se razveli i skupa smo i dalje.

On sada spominje brak ponovno ne iz potrebe.

Zanima me da li bi taj ugovor vrijedio i u novom braku ili ne?

I također da li mogu izvaditi iz arhive kod javnog biljeznika taj ugovor?