otkaz pod bolovanjem

[cubibi]

Suprug radi u firmi 30 godina, prije 6 mjeseci doživio je moždani udar. Od tada je na bolovanju. Ovih dana poslodavac ga je pozvao da potpiše sporazumni otkaz kako bi imao pravo na otpremninu. Kad dobije otkaz, navodno gubi pravo za naknadu na zavodu za zapošljavanje kad se radi o toj vrsti otkaza, ali da li do formiranja komisije za invalidsku mirovinu ima pravo na naknadu za bolovanje od HZZO-a?

[Kalos]

Ukoliko Vaš suprug potpiše sporazumni raskid ugovora o radu, nema pravo na otpremninu.

 

Pravo na otpremninu Vaš bi suprug ostvario upravo ako bi mu poslodavac uručio otkaz ugovora o radu.

 

Također, u slučaju da Vaš suprug potpiše sporazumni raskid ugovora o radu, nema pravo ni na kakvu naknadu HZZ-a, dok upravo u slučaju da mu poslodavac uruči otkaz ugovora o radu ima pravo na naknadu.

 

Dakle, objašnjenje poslodavca o razlozima sporazumnog otkaza je sasvim netočno i neprihvatljivo te poslodavac na takav način pokušava umanjiti svoje novčane obveze prema Vašem suprugu, odnosno izbjeći plaćanje otpremnine.

[hurus]

Ukoliko Vaš suprug potpiše sporazumni raskid ugovora o radu, nema pravo na otpremninu.

To je netočno. Sporazumni prestanak radnog odnosa podrazumjeva SPORAZUM dviju strana iz ugovora. Znači u tom SP može i mora pisati da radnik IMA pravo na otpremninu!

 

Dakle, objašnjenje poslodavca o razlozima sporazumnog otkaza je sasvim netočno i neprihvatljivo te poslodavac na takav način pokušava umanjiti svoje novčane obveze prema Vašem suprugu, odnosno izbjeći plaćanje otpremnine.

 

Sporazumni OTKAZ NE POSTOJI. OTKAZ je VOLJA jedne strane iz ugovora. Postoji SPORAZUMNI PRESTANAK UGOVORA O RADU koji je izraz volje obiju strana iz istog!

Sasvim je druga stvar da poslodavci pokušavaju radnike navesti na "tanak led" i izvući se plaćanja otpremnine. Dakle: radnik NE SMIJE potpisti nkakav sporazumni u kojem nema njegovog prava na otpremninu.

I točno je da gubi pravo na naknadu za nezaposlene u slučaju "sporazumnog".

[Kalos]

Hurus,

 

odredbom čl. 126. st. 1. Zakona o radu propisano je sljedeće:

 

Radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine

neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih

ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se

određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja

radnog odnosa s tim poslodavcem.

 

Zakon o radu priznaje otpremninu isključivo u slučaju redovitog poslovno uvjetovanog otkaza te redovitog osobno uvjetovanog otkaza.

 

Čak i u slučaju da u sporazumnom raskidu ugovora o radu stoji odredba da se poslodavac obvezuje radniku isplatiti neki novčani iznos, pa čak i u slučaju da ugovorne strane taj novčani iznos nazovu otpremninom, isti nije otpremnina u smislu odredbi Zakona o radu, ali ono što je još bitnije - taj iznos nije otpremnina niti prema Zakonu o porezu na dohodak te je oporeziv.

 

Dodatno, poslodavac koji radniku na ovakav način i uz ovakvo obrazloženje nudi sporazumni raskid ugovora zasigurno u isti neće staviti svoju obvezu za isplatom ikakvog novčanog iznosa, već će najvjerojatnije radnika uvjeravati da po potpisu sporazuma ima pravo na otpremninu. I nakon što radnik sporazumni raskid potpiše, naglo će se ispostaviti da na otpremninu ipak nema pravo.

 

U nastavku je link na pravno mišljenje porezne uprave u vezi oporezivanja otpremnina:

 

http://www.porezna-uprava.hr/HR_publikacije/Lists/mislenje33/Display.aspx?id=18014

 

Dakle, ostajem u cijelosti kod prvotnog odgovora na ovaj post od 3. studenoga.

[hurus]

Hurus,

 

odredbom čl. 126. st. 1. Zakona o radu propisano je sljedeće:

 

Radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine

neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih

ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se

određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja

radnog odnosa s tim poslodavcem.

 

Zakon o radu priznaje otpremninu isključivo u slučaju redovitog poslovno uvjetovanog otkaza te redovitog osobno uvjetovanog otkaza.

 

Čak i u slučaju da u sporazumnom raskidu ugovora o radu stoji odredba da se poslodavac obvezuje radniku isplatiti neki novčani iznos, pa čak i u slučaju da ugovorne strane taj novčani iznos nazovu otpremninom, isti nije otpremnina u smislu odredbi Zakona o radu, ali ono što je još bitnije - taj iznos nije otpremnina niti prema Zakonu o porezu na dohodak te je oporeziv.

 

Dodatno, poslodavac koji radniku na ovakav način i uz ovakvo obrazloženje nudi sporazumni raskid ugovora zasigurno u isti neće staviti svoju obvezu za isplatom ikakvog novčanog iznosa, već će najvjerojatnije radnika uvjeravati da po potpisu sporazuma ima pravo na otpremninu. I nakon što radnik sporazumni raskid potpiše, naglo će se ispostaviti da na otpremninu ipak nema pravo.

 

U nastavku je link na pravno mišljenje porezne uprave u vezi oporezivanja otpremnina:

 

http://www.porezna-uprava.hr/HR_publikacije/Lists/mislenje33/Display.aspx?id=18014

 

Dakle, ostajem u cijelosti kod prvotnog odgovora na ovaj post od 3. studenoga.

 

Kalos,

porez za radnika nije bitan. Za radnika je bitno : da ne mora prihvatiti "sporazum "u kojem neće dobiti otpremninu!

[G-man]

Da rezimiramo, i bez povišenih tonova molim, suprug naše Cubibi neka ne potpisuje nikakav sporazumni raskid radnog odnosa (osim ako mu takav raskid sastavi njegov odvjetnik), već neka radije sačeka redovni osobno uvjetovani otkaz, u kojem slučaju će ostvariti pravo na otpremninu, ali neće i pravo na novčanu naknadu HZZ-a.

 

Vezano uz upit za naknadu za vrijeme bolovanja, sugeriram Cubibi da se obrati svojoj Ispostavi HZZO-a.