pahuljicazg

soul, svakako bi bilo dobro da odluku nastojite što prije ishoditi jer napete situacije koje dugo traju sasvim sigurno nisu dobre niti za Vas, niti za Vašeg supruga, niti za dijete.

ja pak pokušavam djelovati prosvjetiteljski... ...pa nek ljudi sami izvuku zaključke

@ Mariofilius, @ Klupe dakle gospodo, što predlažete, da korigiram svoj odgovor pa postavljačicu upita na forumu koji se bavi pravom i pravnim pitanjima savjetujem da bez ikakve bojazni odvede svoje dijete, a da ocu pokaže bosanski grb, jer majka je majka, ili da se ipak držim onoga što o postavljenom upitu kaže Zakon?

prema Obiteljskom zakonu prava majke ne razlikuju se od prava oca, oboje su skrbnici svojoj djeci, bez obzira da li su u braku ili se razvode ili su već razvedeni. od suda možete zatražiti donošenje privremene mjere o povjeravanju djeteta na zajednički život i brigu do okončanja brakorazvodne parnice, a dok se ista ne donese (i pod uvijetom da bude u Vašu korist) dijete bez očeve dozvole ne smijete odvesti sa sobom.

Obiteljski zakon, Članak 216.: Ako roditelj ne uzdržava dijete, baka i djed po tom roditelju dužni su ga uzdržavati prema odredbama članka 210. i 211. ovoga Zakona. pozdrav

djeca nemaju nikakva udjela u diobi bračne stečevine, pa ukoliko maloljetnom djetetu niste darovali niti jedan dio stana, možete s njim činiti što vas je volja nakon što otkupite suprugin dio.

lide, unatoč tome što u nekim državnim institucijama po pitanju poznavanja problema pedofilije očito još uvijek radi nedopustivo velik broj neukih ljudi (npr. već spomenuta sutkinja, o sucima-porotnicima da i ne govorimo), situacija se od vremena kada ste imali 14 godina ipak znatno promijenila na bolje: u CZSS se optužbe za seksualno zlostavljanje djece vrlo ozbiljno shvaćaju, u policiji također, a postoje i dječji psiholozi koji su obučeni za rad sa zlostavljanom djecom, kako za otkrivanje zlostavljanja, tako i za kasniju psihoterapiju. obzirom da se radi o specifičnome zločinu koji je teško dokazati i u vrijeme kada se zbiva (često je uglavnom jedini svjedok dijete, najčešće vrlo zbunjeno vlastitim podijeljenim osjećajima, a često i zastrašeno prijetnjama zlostavljača, u našim bolnicama ne postoji praksa fotografiranja ozljeda, a pisani nalazi se, prema mome iskustvu, na sudu zanemaruju, najnoviji trend nekažnjenog korištenja lažnih optužbi za zlostavjanje tijekom razvoda relativizira stvarno zlostavljanje itd.), protok vremena kao u Vašem slučaju čini ga praktički nedokazivim, pa unatoč tome što Vam je sigurno muka gledati očuha i majku kako se bahato ponašaju (meni je, priznajem, muka o tome čitati), pustite po strani njihov kazneni progon i pokušajte pronaći psihološku pomoć za sebe. nije mi poznato da li postoje specijalizirani stručnjaci koji se bave već odraslim žrtvama zlostavljanja, ali raspitajte se svakako za njihovo postojanje. popričajte ipak s nekim na CZSS-u o Vašem slučaju, ukoliko ne možete kazniti očuha, možda možete kazniti ustanove koje su sudjelovale u prikrivanju zločina, ili ih barem možete izvrgnuti javnoj sramoti, pa dobiti barem kakvu-takvu zadovoljštinu...

Mjesto radnje Hrvatska, vrijeme radnje jesen 2008., kopi/pejst Globus Online: Ocu 2,5 godine za seksualno nasilje nad kćerkicom Mira Tecilazić-Bašić, sutkinja za maloljetnike Općinskog suda u Zagrebu, zgranula je javnost u studenom prošle godine minornom kaznom za djelo pedofilije i incesta protiv 39 godišnjeg N. V. iz Zagreba. Iako u pravosuđima demokratskih država pedofili bivaju osuđeni na duge zatvorske kazne za čijeg trajanja se podvrgavaju liječenju, Zagrepčanin N.V. se s obzirom na ono što je učinio, i što je na sudu nepobitno dokazano, izvukao sa simboličnom kaznom od dvije godine i sedam mjeseci zatvora. Izrečena je kazna ispod predviđenog zakonskog minimuma za spolne radnje s nemoćnim djetetom, ali i ispod minimalne kazne koju zakon predviđa za incest. N.V. se u siječnju prošle godine, dovevši četverogodišnju kćer iz vrtića, seksualno iživljavao nad njom načinivši joj ozljede oko spolovila, a tragovi njegove sperme nađeni su i na djetetovu rublju. No, sutkinja je, unatoč nepobitnim dokazima potkrijepljenim uvjerljivim iskazom djevojčice pred psihijatrima, imala puno razumijevanje za oca seksualnog napasnika jer, kako je ustvrdila, kod spolnog akta s djetetom nije bilo penetracije, otac je tvrdio da ništa slično nikad ranije nije učinio, te da je bio pijan. Sutkinju je dirnulo i to što je djevojčica emocionalno vezana uz oca, što pati jer je u zatvoru i želi mu telefonirati. toliko o promjeni shvaćanja pedofilije u hrvatskome pravosuđu.

nakon Vašeg otpisa meni osobno smatram potrebnim otkriti nešto svoje privatnosti: naime, ja sam majka dvojice dječaka čiji je otac optužen za njihovo seksualno zlostavljanje. dakle, na svoju žalost znam podosta toga i o pedofiliji, i o hrvatskome zakonodavstvu i o onome s čime se žrtve nose a i o tome na koji ih način sustav (ne)štiti (a i ponovno zlostavlja pokušavajući provesti "pravdu"), unatoč relativnoj aktualnosti događaja i unatoč vrlo opipljivim dokazima. možete me smatrati bezdušnom, možemo se zajedno zgražati nad stvarnošću, ali tako stvari u Hrvata stoje: želite li svog očuha sprječiti da još nekome učini ono što je učinio Vama (ne vjerujem da ga se može kazniti za ono što je učinio Vama osobno), morate imati bar nekakve dokaze i morate se obratiti institucijama. to uključuje puno kopanja po nezacjeljenim ranama (i opet, i opet, i opet i baš kada pomislite da je konačno gotovo, opet vas netko natjera u prošlost), puno neugodnih situacija, puno uložene mentalne i emotivne energije. a garancije da ćete u svom naumu uspjeti nema. nikakve. ponudila sam Vam činjenice, one su takve kakve jesu. Vi ste ti koji najbolje znate imate li snage za bitku sa sustavom ili nemate.

obavijestite bivšeg supruga da dijete odlazi na more s bakom i ponudite mu da dva dana druženja koja time gubi nadoknadi kad bude moguće (recimo, umjesto 15 dana nek provede 17 dana s djetetom). mislim da nema potrebe da obavještavate Centar, niti da odustajete od plana ako se nećete moći dogovoriti; neka on bude taj koji će, ukoliko bude tražio njihovu intervenciju, na Centru objašnjavati iz kojeg razloga želi djetetu uskratiti tjedan dana boravka na moru.

@babyf draga gospođo, smatram da bi bilo jako dobro kad bi se mogli zamisliti nad Vašom izjavom da ste Vi jedini koji ne vidite ničeg dobrog niti korisnog u činjenici da Vaše dijete nosi i očevo prezime. također, informirajte se malo i o tome što prava djeteta zaista jesu, a što su u ostvarivanju istih Vaše dužnosti i obveze, pa Vam se više neće dešavati da brkate kruške i jabuke, tj. djetetove interese s vlastitim egom. Sretno Vam, a posebice Vašem djetetu.

P.S. Postoji mogučnost da i sad ima neku žrtvu. ukoliko imate neka konkretnija saznanja (na žalost, konstatacija da postoji mogućnost nije dovoljna) možete učiniti slijedeće: - dotičnoga temeljem Obiteljskoga zakona prijavite CZSS-u: 3. Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta Članak 108. (1) Svatko je dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih prava, a posebice o svim oblicima tjelesnog ili duševnog nasilja, spolne zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta. (2) Centar za socijalnu skrb dužan je odmah po primitku obavijesti iz stavka 1. ovoga članka ispitati slučaj i poduzeti mjere za zaštitu djetetovih prava. (3) Ako je centar za socijalnu skrb obavijest iz stavka 1. ovoga članka primio od drugog tijela ili ustanove, dužan je o poduzetom izvijestiti to tijelo ili ustanovu. (4) Sud pred kojim se vodi prekršajni ili kazneni postupak u vezi s povredom nekog djetetovog prava dužan je o pokretanju postupka obavijestiti centar za socijalnu skrb i sud koji je nadležan za izricanje mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta. (5) Pravomoćnu odluku donesenu u postupku iz stavka 4. ovoga članka sud će dostaviti centru i sudu koji je nadležan za izricanje mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta. - možete se obratiti dječjoj pravobraniteljici http://www.dijete.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=81&Itemid=133&lang=hr možda će Vam pomoći i slijedeći link: http://www.mup.hr/13046.aspx

Molim Vas da me uputite kako i kome da se obratim jer znam da ubojstvo i pedofilija ne zastarjevaju? žao mi je što ću Vas razočarati glede mogućega zakonskoga postupanja, ali pogrešno ste informirani. u Kaznenom zakonu stoji slijedeće: Nemogućnost primjene kaznenog zakonodavstva zbog proteka vremena Članak 18. (1) Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske ne može se zbog zastare primjeniti kad protekne ovim Zakonom određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela, izrečene kazne ili određivanja primjene druge kaznenopravne sankcije. (2) Nemogućnost primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske ne odnosi se na kaznena djela genocida iz članka 156., agresivnog rata iz članka 157., ratnih zločina iz članka 158., 159. i 160. ovoga Zakona te drugih kaznenih djela što ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu. Zastara pokretanja kaznenog postupka Članak 19. (1) Kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske, osim u slučajevima kad se radi o kaznenim djelima navedenim u članku 18. stavka 2. ovoga Zakona, ne može se pokrenuti kad protekne određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela, i to: - dvadeset i pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora, - petnaest godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od deset godina zatvora, - deset godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od pet godina zatvora, - pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od tri godine zatvora, - tri godine za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od jedne godine zatvora, - dvije godine za kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora do jedne godine ili samo s novčanom kaznom. (2) Ako je za kazneno djelo propisano više kazni, zastara se određuje prema najtežoj od propisanih kazni za to djelo. što se tiče, pojednostavljeno rečeno, "pedofilije", u kaznenom postupku nema zastare do djetetove punoljetnosti.

poštovani deltacro, u pravu ste kad pišete o manipulacijama koje žene provode koristeći se optužbama za nasilje u obitelji i primjer koji navodite ide u prilog Vašim tvrdnjama, ali osoba koja je ovdje postavila pitanje doista trpi nasilje, i, kao većina žrtava nasilja (nažalost), pojma nema da se radi o obiteljskome nasilju te kako da se od istoga zaštiti. ženi su dani konkretni savjeti za njezin konkretan slučaj, a Vaša konstatacija da su ovdje ljudi koji pojma nemaju ni o čemu nadrobili hrpu gluposti najblaže rečeno potpuno je besmislena, a za postavljačicu upita možda čak i opasna. bilo bi mudro suzdržati se od uopćavanja te omalovažavanja problema, jer činjenica da žene zloporabe zakon ne poništava činjenicu da zlostavljane žene još uvijek postoje i trebaju pomoć.

a ovo upravo i socijalni radnici govore i izgleda da sam ja jedina osoba na ovom svijetu koja misli drugacije,ali mi nije jasno da eto treba nekom da se ispuni zelja,pa onda da se nadamo jer mozda ce ta osoba da se sjeti potreba djeteta gospođo, mnogo toga je u Vašem razmišljanju pogrešno, počevši od toga da biološku činjenicu rođenja djeteta pripisujete u vlastite zasluge, pa do stava da je davanje prezimena svome djetetu ispunjenje očevih želja. bilo bi dobro kad bi mogli razlikovati djetetova prava (a pravo na očevo prezime jedno je od njih) od vlastite koristi. sama činjenica da dijete nosi očevo prezime ne znači da će se otac sam sjetiti pripomoći u financijskom uzdržavanju te da će se na druge načine uključiti u djetetov život, ali Vama daje zakonske mogućnosti da ga itekako efikasno "podsjetite" i na tu skupinu djetetovih prava.

mislili ste valjda par godina...

Dijete ima svoje potrebe koje trebaju zadovoljiti oba roditelja, ali šta ako to nije moguće? roditelj koji je zdrav, ima ruke i noge zadovoljit će potrebe svoga djeteta. na legalan način. točka. ostalo je, uz dužno poštovanje fikuse, golo laprdanje i izvlačenje od obveza te prebacivanje krivnje i odgovornosti na nekog drugog. amen. ostale kvalifikacije kojima ste me počastili možete slobodno objesite mačku o rep.

fizički napad na Vas i Vašega oca, kao i onemogućavanje da uzmete svoje osobne stvari karakterizira se kao nasilje u obitelji, o kojemu se možete informirati na MUP-ovim stranicama (http://www.mup.hr/1127.aspx). ukoliko se pri Vašem odlasku ponovi situacija od predhodnoga pokušaja napuštanja, svakako ODMAH zovite policiju.

nemate razloga za strah, mogućnost da se tek rođena bebica dodijeli ocu na skrb, uz živu i zdravu majku, praktički je jednaka nuli. kako bi saznali koja su Vaša, očeva i djetetova prava pročitajte Obiteljski zakon (http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306171.html) a bilo bi dobro pročitati i postove na ovome podforumu.

@ Ivana poslušajte savjete koje su Vam dali newbie i canis @ fikus roditelji su dužni skrbiti o svojoj djeci. i majka koja s njima živi, i otac koji s njima ne živi. usprkos krizi i financijskoj katastrofi koja nam predstoji, upitnosti smisla našega postojanja kad ćemo ovako i onako jednoga dana umrijeti te neminovnoj činjenici da će se naše Sunce jednom ugasiti te život na Zemlji izumrijeti, djeca imaju neugodnu naviku jesti, rasti, oblačiti se i obuvati, prati se itd. posla, za one koji žele raditi i u kriznim vremenima ima: ima vrtova za okopavanje, štandova na placu, stubišta za oprati, tereta za nositi. kad si roditelj, ne možeš si priuštiti da budeš prefin za bilo koji posao

mala ispravka: iseljenje trebaju tražiti roditelji, koji su vlasnici stana, trebaju joj samo otkazati suglasnost da živi u njihovom stanu; šanse da dobije tužbu u ovako postavljenom slučaju, ukoliko se na tužbu uopće odluči, praktički ne postoje.

odluke se mogu srušiti i na proceduralnim pogreškama, poput neutemeljene promjene nadležnosti Centra; nekad se to moglo (poznato mi iz vlastita iskustva), ne znam da li je i danas moguće, kad Centar ima samo posredničku ulogu, ali ja bih se na Klupeovom mjestu hvatala i za slamku.

CZSS zanemaruje svu dokumentaciju (cak i od centra koji je bio nadlezan prvih 6-7 mjeseci postupka, ne obradjuje je i cak se ne osvrce na moje navode, donosi misljenje da dijete treba zivjeti s majkom. zbog čega se mijenjao nadležni Centar?

samo se u jednom ne bih složila s Vama: deklarativno, Zakon i nije tako loš, u pravima ne razlikuje oca od majke, brine se za dobrobit djece, propisao je procedure za postupanje u slučaju obiteljskoga nasilja ili zlostavljanja djece itd. itd. ali provedba istoga općenito je katastrofalno loša (čast iznimkama), škripi od Centra pa do suda, a razlozi su razni, od mogućnosti nekažnjenoga manipuliranja, nedostatka znanja, interesa, volje, ljudi, svijesti i savjesti, pa do u društvu čvrsto ukorijenjenih predrasuda o očevima i majkama, muškarcima i ženama...

@felixx u slučaju koji opisujete CZSS-tete su imale vrlo opipljivoga putra na glavi (ozljede djeteta 2:reakcije Centra 0), pa je zastrašivanje medijima urodilo plodom. ali mišljenja sam da se u manje ekstremnim situacijama od opisane snimke vrlo lako mogu pretvoriti od oružja u jamu u koju snimatelj može upasti; stoga savjetujem mudrost, oprez i pribranost te zakonski put.