morskywuk

Upravo zato ga i treba ispraviti.

Pa neće bit baš tako: Članak 5. stavak 1. ZOMO: "Prava iz mirovinskog osiguranja neotuđiva su osobna materijalna prava, ne mogu se prenijeti na drugoga niti se mogu naslijediti. Dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu se nasljeđivati, a novčana primanja iza korisnika koji nema nasljednika pripadaju RH, odnosno državnom proračunu."

Pazite, sud neće u svakom slučaju taksativno nabrojiti radnje koje drugostupanjsko tijelo treba učiniti nakon presude, ali iz obrazloženja presude mora biti jasno zašto se drugostupanjsko rješenje poništava. Zato, još jednom dobro pročitajte obrazloženje presude i navedite zašto je tužba uvažena. Primjerice (navodim slijedeće primjere jer ste napisali da se poslije presude traži novi nalaz i mišljenje DLP-a), često je obrazloženje presude da je tuženo tijelo temeljilo svoje rješenje na nalazu i mišljenju DLP-a koje nije sačinjeno sukladno članku 12. Pravilnika, odnosno nije potpuno, jasno i dovoljno obrazloženo, niti sadržava sve činjenice koje su s medicinskog stajališta važne za donošenje pravilnog rješenja. Ili da Liječničko povjerenstvo nije posebno obrazložilo mišljenje o postotku oštećenja organizma kada je za pojedino oštećenje u Listi postotaka oštećenja organizma postotak predviđen u rasponu. Ili da je iz spisu priloženog rješenja HZMO vidljivo da je određenu bolest / ozljedu / ranu HZMO priznao kao posljedicu sudjelovanja u DR te utvrdio da je ista dovela do određene invalidnosti, a da je DLP - na temelju iste medicinske dokumentacije - za tu određenu bolest / ozljedu / ranu utvrdio da je oštećenje organizma <20% te da takvu svoju ocjenu nije obrazložio s medicinskog stajališta, itd, itd. Ovo sam naveo samo kao primjere gdje nema direktne upute, ali je jasno da je stajalište suda da nalaz i mišljenje (NIM) DLP-a nije sačinjen sukladno odredbama Pravilnika i načelima medicinske znanosti te da se mora donijeti novi NIM DLP sukladan odredbama koje nisu poštovane u prvom postupku. Zato, dobro pročitajte obrazloženje presude pa će vam biti jasnije stajalište Upravnog suda (a ono je samo po sebi uputa drugostupanjskom tijelu). Prije svega, Drugostupanjsko liječničko povjerenstvo niti donosi rješenje niti može biti tuženo tijelo. DLP donosi nalaz i mišljenje koje je temelj da drugostupanjsko tijelo donese drugostupanjsko rješenje. Podizanjem tužbe, vi tvrdite da je to drugostupanjsko rješenje nezakonito. Čim je Upravni sud tužbu uvažio, poništio je i drugostupanjsko rješenje koje je bilo temelj spora i postupak vratio u fazu prije donošenja utuženog rješenja (a to znači: prvostupanjsko rješenje je na reviziji i/ili žalbi, drugostupanjsko tijelo treba zatražiti novi, pravilni i zakoniti NIM od DLP-a te donijeti novo rješenje sukladno pravnom stajalištu Upravnog suda). Mislim da je iz navedenoga jasno da drugostupanjsko tijelo ne poništava svoje ranije rješenje (jer je isto već poništeno) već donosi novo. Drugostupanjsko tijelo mora donijeti novo rješenje. Ukoliko ne budete zadovoljni s istim imate mogućnost nove tužbe. Mogu vam ponoviti ono što sam već ranije naveo: nemate razloga da ne postupite po traženju DLP-a. Slanje nove medicinske dokumentacije ne može vam štetiti. Naprotiv, ukoliko ne dostavite traženu dokumentaciju možda ćete DLP-u, a time i drugostupanjskom tijelu dati dobar povod da vas po drugi put "otpile".

Stariji članovi će se sjetiti naputka koji je HZMO donio nakon donošenja ZOPHBDR-a, a radi uvođenja ujednačenosti u postupcima za ostvarivanje mirovinskih prava HB i članova obitelji smrtno stradalih HB, jer se o istoj dosta pisalo na ovom PF. Dakle, čelnik HZMO svojim aktima daje upute područnim službama HZMO-a (PS) u smislu ujednačavanja postupka, tako da bi (u teoriji) sve PS HZMO-a trebale raditi u bitnome isto, bez velikih oscilacija u provođenju pozitivnih propisa. To je, kažem, uobičajeni postupak u državnoj upravi. E sada, ukoliko neke službe ne provode naputke Središnje službe ili ih provode nejednako, korisnik ima osnova zahtjevati primjenu za njega povoljnijeg postupka. Konkretno, ukoliko neke PS po službenoj dužnosti traže potvrde o trajanju postupka revizije kod nastavnog priznavanja (te PS su poznate Plemenitome), a PS koja je nadležna za kirin predmet to ne radi, pa kira time gubi neka svoja prava, on ima osnova pobuniti se protiv takvog postupka njegove PS i to na način da se, za početak, obrati čelniku HZMO-a u Središnjoj službi i upozori ga na takvu (pogrešnu) praksu. Naravno, u svojoj predstavci kira će morati, po prirodi stvari, navesti PS gdje se po službenoj dužnosti pribavljaju potvrde od Ureda državne uprave, kao i one gdje se ne pribavljaju, već se ćeka da stranka donese navedenu potvrdu. Ne znam iz koje je županije kira, ali evo ja ću, za početak, navesti gdje PS ne traži po službenoj dužnosti potvrde o nastavnom priznavanju statusa HRVI: PS u Splitu, Dubrovniku, Šibeniku i Zadru. Nakon što Plemeniti (ili netko drugi) navede PS HZMO u kojima se navedene potvrde traže po službenoj dužnosti od Ureda državne uprave, kira će imati dovoljno činjenica za navedenu predstavku.

Kao i za korisnika prava iz ZOPHBDR, tako je i u ZOMO propisano da je korisnik prava dužan u roku od 15 dana prijaviti HZMO-u svaku promjenu nastalu u osobnim ili u stvarnim okolnostima koja utječe na pravo ili na opseg korištenja prava. Bilo bi dobro da HZMO u ovakvim slučajevima po službenoj dužnosti traži potvrde da je postupak nastavnog priznavanja statusa HRVI u tijeku, ali, na žalost, oni to nisu nikada radili niti sada rade, već je dužnost stranke (korisnika) da prijavi svaku promjenu pa tako i činjenicu da postupak nastavnog priznavanja statusa HRVI nije završen (ali ne po članku 158. stavku 2. Zakona, kako navodite), te o tome priložiti odgovarajuću potvrdu Ureda državne uprave.

Na žalost, tada je to bilo uobičajeno vrijeme čekanja, posebno kod nekih PLP (npr. ZG). Naime, bilo je podneseno oko 30 000 novih zahtjeva. Ne trebate obraćati pažnju na ono "trajno" kod <20%, to je tipična greška koju rade većina Povjerenstava (PLP & DLP) i ne znači nikakvo ograničenje u smislu ponovne ocjene. U vašem slučaju je posebno nebitno jer je poništeno rješenje koje se temeljilo na tom nalazu. Sve 5, ali koju je uputu Upravni sud dao drugostupanjskom tijelu da učini nakon presude? To je bitno, jer se drugostupanjsko tijelo u novom postupku mora pridržavati uputa i pravnog shvaćanja suda. (Iz vašeg pisanja izvjesno je jedino da Upravni sud svojom presudom nije osnažio prvostupanjsko rješenje, jer da jest ne bi rasplet bio kao što dalje navodite.) Ako predsjednik Drugostupanjskog liječničkog povjerenstva utvrdi da u zaprimljenoj medicinskoj dokumentaciji nedostaju određeni podaci neophodni za donošenje nalaza i mišljenja ili je od zadnjeg nalaza prošao duži vremenski period, može zatražiti dopunu medicinske dokumentacije. To je uobičajeni postupak nakon presude u kojoj se tužba uvažava. Obzirom da zadnji nalazi koji ste priložili spisu potječu iz prve polovine 2007. godine (pretpostavljam po datumu koji ste naveli kao pregled kod PLP-a), uobičajeno je da Povjerenstvo, nakon što je predmet bio na Upravnom sudu i nakon što je zatražen novi nalaz sukladan Pravilniku (ovo zadnje pretpostavljam jer niste napisali uputu suda), zatraži noviju medicinsku dokumentaciju. To što traže sve nalaze od početka liječenja, fraza je koju u pozivima za osobni pregled često možete vidjeti i nije ništa novo. Najbitnije je da im pošaljete onu medicinsku dokumentaciju koju već ranije niste priložili spisu predmeta. DLP ne vrši reviziju svoga nalaza jer je isti od suda utvrđen kao nezakonit i nepravilan, već vrši novu ocjenu. Zato bi bilo dobro da im dostavite traženu medicinsku dokumentaciju. Zašto samo od psihijatra? To je teško odgovoriti, ali ako smijem špekulirati, vjerojatno zato što su pregledi kod njih (kontrole) u pravilu puno fekventniji nego pregledi radi posljedica, recimo, ranjavanja. Često se zaboravlja da Povjerenstvo utvrđuje stanje organizma u trenutku ocjene, a ne u trenutku podnošenja zahtjeva ili čak i ranije (npr. prilikom ranjavanja). Zato bih vam ponovno savjetovao da dostavite traženu dokumentaciju. U važećim propisima mema zapreke da vas poslije presude cijeni Povjerenstvo u istom sastavu kao i prvi put. Prilikom ocjene, kako sam već naveo, dužni su se pridržavati uputa i pravnog shvaćanja suda. Ovo je ujedno i odgovor na vaše sljedeće pitanje: Da, ukoliko smatrate da je novo drugostupanjsko rješenje nezakonito, odnosno da nije doneseno u skladu s uputom i pravnim shvaćanjem iz presude Upravnog suda, trebate ustati s tužbom na takvo rješenje.

Članak 8. Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika (»Narodne novine«, br. 10/99., 25/00., 30/01., 59/01., 114/01., 116/01., 64/02., 153/02., 154/02., 17/04., 34/07., 146/08., 155/08 i 39/09.): "Naknade materijalnih troškova na koje pravosudni dužnosnici imaju pravo jesu: 1. naknada za odvojeni život, 2. naknada troškova za službeno putovanje, 3. naknada troškova prehrane, 4. naknada troškova prijevoza na posao i s posla ako dužnosnik ne prebiva u mjestu sjedišta pravosudnog tijela. Na naknade iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se propisi koji se odnose na te naknade za ostale korisnike državnog proračuna." Zapisnici sa sjednica Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike vidi na: http://www.sdlsn.hr/index.php/pravna-sluzba/zapisnici-sjednica-komisije/

S obzirom na crne prognoze, ja bih radije tipovao na Muhameda Yunusa.

Vjerojatno znate da političari imaju "svoj" jezik pa sve dok se spominju "obećanje" i "planiranje" uzimajte sve s rezervom. Tek kada započne izgradnja, stvar je blizu ostvarenja. Bez obzira što bi svaki ozbilniji političar trebao željeti da se ostvare sva ili većina njegovih predizbornih obećanja, realnost je nešto drugo i ovisi o mogućnostima, dobroj volji, a bome i o iskrenosti i sposobnosti političara o kojem je riječ. Ovo sam nadrobio zato jer je u krizi za očekivati da se planovi korigiraju. Inače, ne postoji Zakon koji određuje kada će se i gdje graditi stanovi (u smislu datuma te površine i definitivnog broja stanova), već se donose opći dokumenti (razne strategije i planovi na duge staze, ali na nivou cijele RH).

Prava koja si naveo nisu bila u vašem pitanju, već pravo na dodjelu besplatnih dionica, a ono je isključivo vezano za već ostvareni status CIR-a (kao i kod drugih, sličnih kategorija: HRVI i MVI). U odgovoru sam citirao ono što Zakon propisuje, odnosno da se između nabrojenih kategorija koja ostvaruju pravo na dodjelu besplatnih dionica, navode i civilni invalidi rata. Iako bih volio da uspijete u onome što tvrdite, i dalje mislim da status CIR-a ne možete dokazati rješenjem o mirovini, bez obzira na u njemu utvrđene postotke i uzroke istih. Ima toga dosta. Bilo bi dobro, za početak, uzeti Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (Nar. nov, br. 33/92, 57/92, 77/92, 27/93, 58/93, 2/94, 76/94, 108/95, 108/96, 82/01, 94/01 i 103/03) u ruke, pa onda postaviti konkretno pitanje, jer ćemo teško odgovoriti na ovako općenito pitanje bez copy/paste velikog dijela navedenog Zakona.

Pravo na dodjelu dionica bez naplate imaju civilni invalidi rata. Rješenjem o mirovini ne dokazujete navedeni status CIR-a već rješenjem nadležnog Ureda državne uprave, koje podliježe reviziji. Navedeno rješenje se donosi nakon provedenog upravnog postupka pokrenutog na zahtjev stranke.

Ako osiguranik, odnosno korisnik mirovine stekne pravo na dvije ili više mirovina prema ZOMO ili nekom drugom zakonu RH u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti, može koristiti samo jednu mirovinu, prema vlastitom izboru. OK?

Vidi slično pitanje na: http://www.legalis.hr/modules/newbb/viewtopic.php?topic_id=17830&forum=36&post_id=94551#forumpost94551

Zašto borg ne može asimilirati Crnogorca? Zato što ga ne može pretvoriti u radilicu. Znanstvenici kažu da je bračni seks jednak peglanju: 1. Čovjek se mora prisilit da počne; 2. Kad počne, shvati da nije loše; 3. Kad obavi, sretan je jer ima par dana mira.

U Zakonu o mirovinskom osiguranju ima samo nekoliko situacija, točno određenih u Zakonu, kada se donosi privremeno rješenje. Na osnovi podataka koje ste ranije iznijeli, ne može se zaključiti da u Vašem slučaju postoje razlozi za donošenje privremenog rješenja. Međutim, ukoliko ste namjeravali pitati da li će invalidnost utvrđena u novom postupku određivanja mirovine biti trajna ili privremena, odgovor je da je invalidnost (naravno, ukoliko je utvrđena) u mirovinskom postupku uvijek trajna.

Prije svega, trebate biti sigurni da je u Vašem slučaju obavljeno prevođenje prava na mirovinu. Na osnovu onoga što ste napisali, ja nisam siguran da je o riječ o prevođenju. Naime, po novom ZOPHBDR prevođenje se vršilo po službenoj dužnosti, a ne na zahtjev stranke. Dalje, po službenoj dužnosti prevodile su se neke, a ne sve mirovine HB iz DR. Također, ukoliko je riječ o prevođenju o kojem govorim, nova prava moraju biti priznata od 01.01.2005., odnosno od dana stupanja na snagu ZOPHBDR. Sve drugo što se radi po zahtjevu stranke (zbog novih činjenica, npr.: činovi, status dragovoljca ili HRVI-a, pogoršanje zdravstvenog stanja) nije prevođenje. Ni ovo naknadno određivanje novog iznosa mirovine hrvatskim braniteljima koji su do 31.12.2004. već bili u mirovini po općem propisu, o kojem govori zaključak sa sjednice Upravnog suda, nije prevođenje po službenoj dužnosti.

Zašto mislite da bi trebali dobiti privremeno rješenje o mirovini?

Obzirom da su novci u pitanju i da mi nije poznat spis, bilo bi neozbiljno s moje strane davati savjete oko izmjene / dopune tužbenog zahtjeva. Bilo bi dobro da sa svom dokumentacijom odete kod nekog iz struke pa kad odvjetnik prouči spis vjerujem da ćete dobiti korektan odgovor.

U pravu ste, status HB stekli ste temeljem sudjelovanja u DR, automatizmom, odnosno bez podnošenja zahtjeva. Navedeni status ne možete izgubiti osim da netko (ili osobno vi) dostavi nadležnom tijelu MORH-a ili MUP-a dokaze da niste sudjelovali u DR. Baš me zanima,ako je činjenično sve OK, kako navodite, na čemu bi temeljili jedan takav zahtjev? Podjela na borbeni i neborbeni sektor izvršena je od strane MORH-a i MUP-a kao nadležnih tijela temeljem čijih evidencija je sastavljen Jedinstveni registar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Ne znam za propis i da li uopće postoji (možda na ovaj dio pitanja odgovori netko tko je tada bio ili je još u sustavu), ali mislim da se podaci o borbenom/neborbenom sektoru mogu "izvući" iz službenih evidencija koja vode navedena tijela. Koliko su ti podaci točni, drugo je pitanje.

Nije riječ o novom ili starom Zakonu - propis je isti i na snazi je od 01.01.2005. godine. Riječ je o zaključku Upravnog suda RH kojim se odredbe članka 14., 21., 30. i 31. novog ZOPHBDR (mirovinska prava)tumače drugačije nego što je to radio HZMO. Naime HZMO je odredbe navedenih članaka uzimao u obzir samo u slučajevima nastanka invalidnosti na dan 01.01.2005. i kasnije, što je, pravno gledano, sasvim u redu, jer nije bilo odredbe u Zakonu (niti u kasnijim izmjenama istoga) iz koje bi proizilazilo da treba prevoditi sve mirovine hrvatskih branitelja ostvarene prije 01.01.2005. godine na odredbe novoga Zakona, niti je igdje u Zakonu navedeno da se navedene odredbe Zakona imaju primjenjivati retroaktivno. Bilo kako bilo, sada je Upravni sud, nakon što je zatrpan tužbama iz ove problematike, presjekao navedenu praksu HZMO i omogućio ono što je do 27.10.2008. bilo nemoguće. Radi se o zaključku o pravnom shvaćanju sa sjednice mirovinsko - invalidsko - zdravstvenog Odjela Upravnog suda od 27.10.2008. godine i on glasi ovako: "Odredbe članka 14., 21., 30. i 31. Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 174/04, 92/05, 2/07 i 107/07) primjenjuju se i na hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji koji su pravo na mirovinu ostvarili prije stupanja na snagu navedenog Zakona, prema općim propisima, s tim da se mirovina određuje od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva, a najranije od 1. siječnja 2005."

Tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (subjektivni rok). U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za 5 godina otkad je šteta nastala (objektivni rok).

Da i ja napišem koju o ovom pitanju, bez namjere da raspravu ponovno vratim na početak. Kod ovoga pitanja mora se razlikovati radni odnos (temeljem ugovora o radu) i izvođenje određenog posla bez zasnivanja radnog odnosa (ugovor o djelu). Kod ugovora o radu nije važan rezultat rada, nego sam rad. Naprotiv, kod ugovora o djelu izvođač se obvezuje da će obaviti određeni posao, a naručilac se obvezuje da mu za to plati naknadu (sve bez zasnivanja radnog odnosa). Umirovljenici koji su u invalidskoj mirovini zbog opće nesposobnosti za rad ne mogu ponovno zasnovati radni odnos. Takva osoba bi se mogla ponovno zaposliti samo ako u međuvremenu nadležna tijela HZMO utvrde da je kod njega došlo do takvog poboljšanja zdravstvenog stanja da bi se moglo govoriti o ponovnom postojanju radne sposobnosti. Međutim, s druge strane, prema važećim propisima umirovljenici koji su u invalidskoj mirovini zbog opće nesposobnosti za rad mogu sklopiti ugovor o djelu. Prema odredbama Z. o doprinosima, koji se primjenjuje od 01.01.2009. godine, nema obveze da se plaćaju doprinosi za obvezna osiguranja na primitke koje ostvare umirovljenici temeljem ugovora o djelu (drugi dohodak isplaćen umirovljeniku). Ovdje je bitno - i to je onaj nezgodni dio - u svakom konkretnom slučaju utvrditi da li je ugovor o djelu sklopljen u skladu sa zakonom, jer se u praksi često dogođa da se sadržaj poslova koje osoba obavlja temeljem ugovora o djelu okvalificira (od strane inspekcije) kao radni odnos (gdje se mora sklopiti ugovor o radu). Po mom mišljenju, samo ukoliko se u takvom slučaju utvrdi postojanje radnog odnosa doći će u pitanje umirovljenički status i isplata mirovine. To je, po meni, jedini rizik. I to ne mali. Obzirom na stanje Šukijevih džepova za očekivat je više kontrole kod sklapanja ugovora o djelu nego do sada. Zato, pamet u glavu .

To je uređeno u nastavku navedenog članka: 4) Poslovi iz stavka 3. ovoga članka te najkraće trajanje godišnjeg odmora na takvim poslovima, utvrđuju se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. (5) Ako poslovi iz stavka 3. ovoga članka te najkraće trajanje godišnjeg odmora na takvim poslovima nije utvrđeno kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, ministar nadležan za rad može na prijedlog osobe koja prema ovom Zakonu može biti stranka kolektivnog ugovora, a uz suglasnost ministra nadležnog za zdrav­stvo, donijeti pravilnik kojim se uređuju ta pitanja. Budući je Zakon o radu opći propis, isti ne određuje koja su to radna mjesta na kojima postoje štetni utjecaji na zdravstveno stanje i radnu sposobnost zaposlenika, unatoč tome što su primijenjene opće i posebne zaštitne mjere utvrđene propisima o zaštiti na radu, već se to utvrđuje kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. Znači, tamo gdje ste zaposleni provjerite ev. postojanje kolektivnog ugovora ili Pravilnika o radu i njihovih odredbi o trajanju GO, a s obzirom na RM na kojima, uz primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja (često se koristi sljedeća sintagama: uvećavanje GO s obzirom na uvjete rada). Obzirom da su dimnjačarska RM već utvrđena, temeljem Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, kao RM na kojima se računa benificirani radni staž (jer je riječ o RM na kojima postoje štetni utjecaji na zdravstveno stanje i radnu sposobnost zaposlenika, unatoč tome što su primijenjene opće i posebne zaštitne mjere utvrđene propisima o zaštiti na radu), velika je vjerojatnost da su dodatni dani na GO već propisani nekim od navedenih akata. Ukoliko nisu, lobirajte preko vašeg sindikata da se, uz suglasnost ministra nadležnog za zdrav­stvo, donese pravilnik kojim bi se uredila ta pitanja u vašu korist. Primjer iz kolektivnog ugovora za HEP grupu: "Ovisno o uvjetima rada godišnji odmor se uvećava za tri radna dana radniku koji radi u posebnim uvjetima rada i to: rad u smjeni, rad na blagajni sa strankama, rad na šalteru sa strankama, na poslovima reklamacija i iskapčanja-ukapčanja potrošača zbog neplaćanja računa, rad na visini, rad na temperaturi ispod –5 stupnjeva C ili iznad 40 stupnjeva C, za rad na kiši, snijegu i orkanskom vjetru , rad pod zemljom (u tunelu), rad u buci i vibracijama, rad u prašini i štetnim plinovima, rad s kemikalijama ili radioaktivnim tvarima, rad u zonama opasnosti s ugrađenom »S« opremom, rad u trećoj zoni opasnosti od strujnog udara, rad s aparatima za varenje i rad u uvjetima pod pritiskom pare i zraka."

1. Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem Osobito teška i za zdravlje i radnu sposobnost štetna radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem jesu radna mjesta na kojima postoje štetni utjecaji na zdravstveno stanje i radnu sposobnost zaposlenika, unatoč tome što su primijenjene opće i posebne zaštitne mjere utvrđene propisima o zaštiti na radu. Kao osobito teška i za zdravlje i radnu sposobnost štetna radna mjesta, kao i stupanj povećanja staža osiguranja na tim radnim mjestima utvrđuju se: (...) U KOMUNALNOJ DJELATNOSTI: Radno mjesto dimnjačara koji radi na čišćenju štednjaka po stanovima, dimnjaka na kosim i ravnim krovovima, vađenju čađe iz dimnjaka i čišćenju ložišta centralnog grijanja. Svakih 12 mjeseci provedenih na tom radnom mjestu računa se u staž osiguranja kao 14 mjeseci. 2. Zanimanja na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem Utvrđuju se zanimanja na kojima fiziološke funkcije organizma nakon određenih godina života opadaju u toj mjeri da onemogućavaju uspješno obavljanje poslova zanimanja na sljedećim radnim mjestima: 1) (...) 10) dimnjačar i dimnjačar majstor (čišćenje visokih tvorničkih dimnjaka). Sve navedeno (i više od toga) u Zakonu o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (NN, 71/99, 46/07, 41/08), a za Listu profesionalnih oboljenja vidi Zakon o listi profesionalnih oboljenja (NN, 162/98, 107/07).

Temeljem Zakona o zaštiti na radu donesen je Pravilnik o zaštiti na radu pri ručnom prenošenju tereta. (Niže navedeno je samo izvadak koji, otprilike, odgovara na vaše pitanje) Radnik pojedine kategorije smije povremeno samo u primjerenim uvjetima ručno prenositi teret najveće mase koja je utvrđena u Prilogu I. Ukupno smije radnik najkraće u dva sata premjestiti samo 1000 kg najtežeg tereta s time da istog dana ne smije biti opterećen dodatnim radom na prenošenju. Ukoliko su tereti lakši od najtežih tereta dozvoljenih u Prilogu I, prenose ponavljajuće ili dugotrajno, opterećenost radnika se računa po metodi iz Priloga II. PRILOG I. NAJVEĆA DOZVOLJENA MASA TERETA (U KG) GLEDE NA SPOL I DOB RADNIKA: Dob: 15 do 19 godina Muškarci: 35 Žene: 13 Dob: od 19 do 45 godina Muškarci: 50 Žene: 15 Dob: iznad 45 godina Muškarci: 45 Žene: 13 Trudnice: 5 Primjereni uvjeti pri prenošenju tereta su: – držanje tijela pri prenošenju mora biti ergonomski primjereno; – prostor za kretanje i hodanje mora biti dovoljno velik, tlo ravno i da nije sklisko, osvijetljenost radilišta primjerena; – teret mora imati primjereno hvatište. Ukupna masa prenesenog tereta smije biti 1.000 kg dnevno. Prilog II. i ostale detalje potražite u navedenom Pravilniku (NN, 42/05)