Matrix

samo ako Grad sa drugim suvlasnikom ima ugovoreno pravo preče kupnje/prvokupa moguće,no pojedinosti u vezi kupovine bi morali vidjeti sa Gradom naravno da je moguće.

Ne,obzirom da se ulaganjem u tuđu nekretninu nemože steći pravo vlasništva.

Prema odredbi članka 226. stavak 3. ZN-a, ako u ostavinskom postupku svi nasljednici i zapisovnici sporazumno predlože diobu i način diobe, sud će taj sporazum unijeti u Rješenje o nasljeđivanju,no prema odredbi čl.139 st.4 neovisno o diobi kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela.

obrt predstavlja imovinu fizičke a ne pravne osobe,pa kako fizička osoba za svoje dugove odgovara cjelokupnom imovinom(uz određene izuzetke),to je i više nego jasno da bi i imovina vezana za obrt bila podložna ovrsi.

uprkos tome sud po žalbi može donijeti odluku,obzirom da bi do prekida došlo nakon zaključenja glavne rasprave.

do donošenja drugostupanjske odluke stranka može odustati od več podnešene žalbe,osnovom čl.349 st.2 Zakona o parničnom postupku

mislite na žalbu

valjda je majka tužitelj u postupku očev dio je otuđen ugovorom o dož.uzdržavanju,što će reći da nečini ostavinu pazite jednu stvar,radi se o istovjetnom postupku glede čega nemožemo pričati u konteksu prva i druga presuda,već o prvo i drugostupanjskoj presudi(odluci),što će reći da se radi o žalbi na presudu,a ne novoj tužbi.

u što sumnjam,no jasno da je odgovor dat pod pretpostavkom "ako".

zakon nepropisuje vrijeme,utvrđuje se od slučaja do slučaja ovisno o činjeničnom stanju.

ključna činjenica za rješenje vašeg problema je "dobra vjera"na strani osobe koja je ishodila upis prava vlasništva,odnosno u postupku povodom tužbe osnovom čl.125 st.2 ZV Vi bi za uspjeh u parnici morali dokazati da je kupac pri podnošenju prijedloga za upis znao ili je morao znati da je predmetna nekretnina već valjano otuđena i predata u posjed drugome.Pravo na podnošenje tužbe je vremenski ograničeno rokom 3 godine od dana upisa čije se brisanje zahtijeva.

čim je sklopljen,ugovor o dož.uzdržavanju proizvodi svoje pravne učinke ,ali se prenos prava vlasništva na davatelja odgađa do smrti primatelja uzdržavanja,što će reći da davatelj uzdržavanja trenutkom svoje smrti više nije vlasnik imovine obuhvaćene ugovorom. to je onda činjenica koja ide u prilog suprotnoj strani a ne vama,glede čega sam mišljenja da ste se pogrešno izrazili pa ste u biti mislili da ugovor nema aleatornosti. na javnom bilježniku nije da utvrđuje pobude iz kojih je ugovor sklopljen

tuženik/posjednik bi trebao u paricionom roku ispuniti pravomoćnu odluku suda,u suprotnom ovrha,obzirom da Vam nepreporučujem samovlasni ulazak u posjed i mijenjanje brave.

ni prvi ni zadnji put da se vlasnišvo prenosi uzastopno više puta bez upisa u zemljišne knjige,ali u tom slučaju posljednji stjecatelj mora dokazati neprekinuti niz stjecanja od sebe do knjižnog vlasnika(priložiti ugovor svakog stjecatelja u nizu),osnovom čl.41 st.1 ZZK

jel parking tijekom radnog vremena Šoping centra bezuvjetno dostupan svakom.

mišljenja sam da neće,obzirom na citirani dio ZZK ""u roku od 60 dana od dana stjecanja uvjeta za upis tog prava"",što će reči da rok teće za posljednjeg stjecatelja koji zahtijeva upis.

iz razloga što je na takav vid tužbe aktivno legitimirana samo osoba koja ima dospjelu tražbinu.

po meni je to nedopustivo obzirom da vjerovnik ima upisano pravo vlasništva(prethodni vlasnik),dok je pak s druge strane u pogledu dužnika to pravo uvjetovano,odnosno je isto potonulo uz zadržaj zakonitog posjeda.

Da,samo što podnošenje tužbe u tom slučaju neovisi o Gradu ili Općini,več isključivo o vjerovniku koji sasvim izvjesno nebi ulazio u parnicu kad ima lakši i jednostavniji pravni put.

slažem se,no takav se termin može izvesti iz odredbe čl.132 st.1 Zakona o nasljeđivanju ili pak da u slučaju odricanja eventualni vjerovnik tužbom pobija takvu izjavu,što bi u slučaju usvajajućeg tužbenog zahtjeva dalo za učinak "nametanja nasljedstva".

vidi odredbe čl.204-209 i čl.217,218 Zakona o nasljeđivanju

uopće je nepotrebna suglasnost ovlaštenika plodouživanja,no eventualni kupac kao novi stjecatelj nekretnine je dužan da trpi izvršavanje sadržaja služnosti.

kakve Agencije,zna se tko je sve Zakonom ovlašten da izriče kazne.

to bi imalo smisla da je gospođa izvanknjižna suvlasnica osnovom bračne stečevine,međutim se u konkretnom slučaju radi o upisanom stvarnom pravu,pa kako se u pravnom prometu uzima da je suvlasnički dio samostalna stvar,to je u vezi citiranog teksta njena navodna suglasnost bez pravne podloge za provedbu ovrhe na suvlasničkom dijelu,krajnje besmislena.Jedina mogućnost ostaje,a što je već Bovu iznio u komentaru,da je cijela nekretnina bila pod zalogom,suglasnošću oba suvlasnika.

u tom smislu pobijate tražbinu ovrhovoditelja kao golu činjenicu,obzirom da ista u smislu odredaba čl.7 i 219 ZPP ničim nije dokazana.