Matrix

Ne
 
određene stvari možete pronaći OVDJE

poništenje je moguće samo tužbom ako postoje obilježja pobojnosti,dok raskid više nije moguć obzirom da je ugovor u cjelosti izvršen

Moja sugestija je ne upuštati se u to, prije nego se sredi ZK stanje (bilo kroz ostavinu bilo, ako je moguće, pojedinačni ispravni postupak).
Ukoliko je suvlasnicima to problem zbog financija, možete ponuditi da vi to platite, ali da se taj iznos uračuna u kupoprodajnu cijenu.
EDIT : Eto, i Matrix odgovorio u isto vrijeme.

Pitate s pozicije kupca ili prodavatelja?

Zato bi bilo poželjno specificirati na što se točno pravo stanovanja odnosi.

Moguće je, jasno ukoliko svi pristaju na takav aranžman.

Hvala Matrix,
Tako sam i pretpostavljao, ali u mojim godinama uvijek je lijepo utvrditi gradivo. Bitno mi je da me nikakvim pravnim smicalicama ne mogu na ništa prisiliti, a da ja to ne odobrim.

suvlasništvo sa različitim dijelovima izraženi matematičkim razlomkom,što znači da se nebi znalo što u pogledu cijelog prostora fizički predstavlja tih 40 m2,izuzev da naknadno sklopite ugovor o izvršavanju posjeda.
 
suvlasništvo 1/2

što će reći da je postojao ugovor o otkupu i kao takav je nasljedan
 
unuka ispada iz igre,obzirom na redosljed nasljeđivanja
 
imao pravo u jednakom dijelu sa ostalim nasljednicima,a tko tvrdi suprotno je dužan takav prigovor istaknuti u ostavinskom postupku,nakon čega bi sasvim izvjesno bio upućen na parnicu.

poništenje je moguće samo tužbom ako postoje obilježja pobojnosti,dok raskid više nije moguć obzirom da je ugovor u cjelosti izvršen

suvlasništvo sa različitim dijelovima izraženi matematičkim razlomkom,što znači da se nebi znalo što u pogledu cijelog prostora fizički predstavlja tih 40 m2,izuzev da naknadno sklopite ugovor o izvršavanju posjeda.
 
suvlasništvo 1/2

bez vaše suglasnosti je tako nešto nedopustivo,niti bi sud udovoljio istom zahtjevu.

poništenje je moguće samo tužbom ako postoje obilježja pobojnosti,dok raskid više nije moguć obzirom da je ugovor u cjelosti izvršen

poništenje je moguće samo tužbom ako postoje obilježja pobojnosti,dok raskid više nije moguć obzirom da je ugovor u cjelosti izvršen

što će reći da je postojao ugovor o otkupu i kao takav je nasljedan
 
unuka ispada iz igre,obzirom na redosljed nasljeđivanja
 
imao pravo u jednakom dijelu sa ostalim nasljednicima,a tko tvrdi suprotno je dužan takav prigovor istaknuti u ostavinskom postupku,nakon čega bi sasvim izvjesno bio upućen na parnicu.

suvlasništvo sa različitim dijelovima izraženi matematičkim razlomkom,što znači da se nebi znalo što u pogledu cijelog prostora fizički predstavlja tih 40 m2,izuzev da naknadno sklopite ugovor o izvršavanju posjeda.
 
suvlasništvo 1/2

bez vaše suglasnosti je tako nešto nedopustivo,niti bi sud udovoljio istom zahtjevu.

poništenje je moguće samo tužbom ako postoje obilježja pobojnosti,dok raskid više nije moguć obzirom da je ugovor u cjelosti izvršen

i u svemu tome voditi računa o klauzuli exequendi

ako nepostoji zabilježba spora vezana za pravomoćno okonćanu parnicu,tužitelj rizikuje.

1. Poštovana, Presuda Vam postaje pravomoćna i izvršna po proteku roka navedenog u "pouci o pravnom lijeku", roka za žalbu, ako nijedna od stranka nije uložila žalbu na istu, a ovdje, razvidno je iz Vaših navoda, da se niko nije žalio, te je ona postala pravomoćna po isteku tog roka od 15 dana...
No, tada je ona izvršna i stupa na snagu, znači da su, od toga datuma, sve stranke u postupku, dužne postupati po istoj....
Sada se postavlja pitanje da li u Presudi Vašeg supruga stoji da je bio dužan, po pravomoćnosti iste, na ime dospijelih (uskraćenih), a neplaćenih, obroka uzdržavanja za mld. djeteta od siječnja-studenog 2008. godine, kada je donesena  Presuda, odjednom platiti iznos za te mjesece zajedno sa zakonskom kamatom, a nadalje za svaki mjesec, najkasnije do 15-og u mjesecu, što bi i bilo logički, tako i ispada, jer ovo "a nadalje" govori tome u prilog, tj. govori u prilog tome da je bilo zaostataka temeljem uzdržavanja koje je trebao podmiriti odjednom, pa je temeljem toga podnesen i Prijedlog za ovrhu..., ja bih Vas zamolio da još jednom, dobro, proučite presudu, te da se ne bazirate na njezinu pravomoćnost, već na navode u istoj...
Što se tiče "nature", to je dragovoljni dar djetetu, baš kako su i naveli prethodnici, te ne spada u uzdržavanje djeteta sukladno pravomoćnoj sudskoj odluci...
2. Nadalje, pogrešno shvaćate odrednice Obiteljskog zakona, jer je po istom roditelj, koji ne živi sa djetetom, te mu je donesena pravomoćna sudska odluka za plaćanje uzdržavanja, uzdržavanje djetetu dužan plaćati sve dok se ono školuje, tj. redovno ispunjava školske obveze (bilo srednja škola ili fakultet), te godinu dana po završetku školovanja  ako se isto ne može zaposliti, a najduže do navršenih 26 godina života...
U ovo što navodite kao greške referenata ne bih htio ulaziti, ako su pogriješili neka se oni pravdaju, no to ne mjenja srž Vaše problematike...

Upravo tako, meni je malo čudno što tu nije jasno....uz nadopunu da se stečevina stečena radom ili rezultatima rada za vrijeme trajanja ili jedne ili druge (bračne ili izvanbračne) dijeli na jednake djelove...znači, i bračna i izvanbračna zajednica su izjednačene po pitanju imovinsko-pravnih odnosa...

Koliko se ovo pitanje čini jednostavno a zapravo komplicirano, proučite ovo u prilogu. Možda va da odgovore na neka pitanja a možda ih još više zakomplicira.
 
Izvanbračna zajednica.PDF

Tvoj problem je mnogo veći nego što želiš sam sebi priznati. 
Tvoj problem je što te tvoja partnerica zlostavlja i ponižava na dnevnoj bazi, a ti ne znaš kako se suprostaviti, i naivno misliš da će prekidom veze ti problemi samo tako nestati.
Neće nestati, nego će se vjerojatno i povećati. Ako ona ne želi raskid, gotovo sigurno će uslijediti razne lažne prijave za obiteljsko nasilje.
 
U ovom trenutku, ta imovina je vjerojatno najmanji problem. 
Novac iz banke izvadi i stavi negdje na sigurno, ostalu vrijednu imovinu koju možeš također skloni, isto tako i sve dokumente koji su ti važni skloni odmah na sigurno.
Za ostatak imovine - vjerojatno ćeš biti sretan da joj sve ostaviš samo da te ostavi na miru.
Ako joj to želiš objaviti, očekuj vrlo burnu reakciju i izljeve nasilja i vrijeđanja. Moj savjet je da nabaviš neki gadget za snimanje i da taj event snimiš - iz predostrožnosti. 
Ti se moraš pozabaviti time što si žrtva zlostavljanja, potraži pomoć - potraži savjet psihijatra, i to po mogućnosti starijeg muškog psihijatra. Žalosno je da to moram reći, ali ni psihijatrima se više ne može u potpunosti vjerovati.
Ti si žrtva psihičkog nasilja, a tvoja partnerica vrlo vjerojatno ima neki poremećaj osobnosti kad se tako ponaša.
 

ne,obzirom na postojanje ovršne isprave o utvrđenoj obvezi.
 
što piše u utvrđenoj odluci uzdržavanja,od kojeg datuma počinje
 
Pitanje zastare uzdržavanja uređeno je u dva zakona, u Obiteljskom zakonu i u Zakonu o obveznim odnosima.
U prvom slučaju - kada ne postoji sudska odluka o određenoj obvezi uzdržavanja, mjerodavan je Obiteljski zakon, kojim je određeno da je roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao za njega uzdržavanje, dužan isplatiti naknadu za to uskraćeno uzdržavanje i to od dana nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Zastarni rok za podizanje ove tužbe je pet godina od dana nastanka obveze, dakle od dana kada je roditelj propustio platiti mjesečni iznos uzdržavanja. Provođenje ove ovrhe na plaći i drugom stalnom novčanom primanju ima prednost pred svim mogućim drugim ovrhama na tim primanjima neovisno o vremenu njihova nastanka. Postoje slučajevi gdje se ističe kako je ova odredba Obiteljskog zakona u određenoj koliziji s odredbama Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje da se potraživanje može tražiti od dana podnošenja tužbe,no imajući u vidu da je Obiteljski zakon tzv. specijalni zakon u odnosu na Zakon o obveznim odnosima (koji je ovdje u svojstvu tzv. generalnog zakona, a pravilo je da u sukobu ove dvije vrste zakona prednost ima specijalni zakon nad generalnim), treba se voditi Obiteljskim zakonom, a ne Zakonom o obveznim odnosima. Druga situacija odnosi se na slučajeve kada postoji obveza uzdržavanja određena sudskom odlukom. Kako je ovdje riječ o tzv. povremenim tražbinama (one koje se isplaćuju povremeno, odnosno na mjesečnoj bazi, a ne jednokratno), primijenit će se odredbe Zakona o obveznim odnosima gdje je određeno da povremene tražbine koje proizlaze iz sudskih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, odnosno u roku od tri godine od dospijeća svake pojedine tražbine. Važno je napomenuti kako Zakon o obveznim odnosima u čl.235 st.2 određuje  da zastara ne teče između roditelja i djece tako dugo dok traje roditeljsko pravo, tako da bi navedeni rok zastare od 3 godine počeo teći tek prestankom roditeljskog prava (u pravilu nastupom punoljetnosti djeteta).
 
Roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete dok se školuje u srednjoj školi, odnosno do završetka studiranja s tim da redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do 26. godine života.