newbie

Evo, pridodajmo i jedan na Sv. Duhu, pomoćni. Lokacija čisto ok. Drž'! Evo! u vlasništvu. Navijeke! :amen:

Fakat!!! Ime mi stvara asocijaciju na facu. A to je još dobro dok ne asocira na izgovorenu koju rečenicu. Brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr..... :horor:

Eee, moji su nekih davanja oslobođeni a nekih nisu. Ovisi i u koje se svrhe što koristi, pa tako u svrhu ogdojno-obrazovnog procesa ima nekih oslobađanja, slično je naplaćuje li se ulaznice ili ne. Ima toga još... I ne miješati prava autora i prava izvođača. Iako su sve to samo prevedene i prepisane odredbe Bernske konvencije. Jedan od linkova: http://www.zamp.hr/zakoni/autori_hr.htm a dalje se u izborniku prijete kaznenim i tarifama

hehe, prije nekog vremena se čulo da su ljudi iz Čuvarovog sela ga prozvali Pečat. Pazi da ne promjeniš nick! ovaj bolje zvuči. :lol2: :pivo: :thumbs:

A zašto ne? Ako ništa drugo zasigurno se u međuvremenu promjenio barem minimalni procjenjeni iznos mjesečnih troškova maloljetnog djeteta. Čim se promjene neke okolnosti može se tražiti izmjena.

Najznakovitije je što se vrlo često događa da djeca koja su rezultat jednokratnih ili recimo "kratkoročnih" spojeva ljudi koje se ne naziva "biti u vezi" mnogi smatraju nečim eto, slučajnim i stoga sasvim neobvezujućim. Jasno, ne žele ih vidjeti, ali ne bi se ni nazivali ocem, a ne bi ni sudjelovali u uzdržavanju, jer, eto, pobjeglo im. A meni se nekako čini da bi i i ranoj adolescenciji ako ne i puno, puno ranije ljudi morali biti svjesni kako djeca nastaju i da za to ne treba "biti u vezi". Šteta djeteta. Neodgovornost plaćaju najviše ta ista djeca ne poznavajuć' roditelja. Jer su mu "pobjegla"...

A sorry, zašto bi uopće išta potpisivala bivšem a nakon 4 godine od razvoda? Jedan od odgovora na žalbu županijskom sudu glede uzdržavanja djece, iako je cifra bila sasvim podnošljiva na plaću koju je bivši tada imao, a sad ima i više, bio kako u vlasništvu ima 2 stana i to čak tada nerazdjeljene bračne stečevine, u jednom stanuje a drugi može iznajmiti. Prema tome...

Heh, dijete se ne uzdržava jer je nastalo u vezi ili braku nego zato što mu je netko roditelj. Pa ma šta taj o tome mislio dijete nije tražilo da bude stvoreno. Inače, već je uvriježeno mišljenje na više mjesta pa i na ovome forumu kako djecu zaista ne donose rode... I da odmah budemo jasni pa objasnimo mladom budućem ocu koji se sprema na brak nakon veze u kojoj je proveo kako sam kaže lijepe godine pa se eto, malko poigrao i sa nekom drugom ženskicom: to dijete ne samo da će imati pravo na uzdržavanje, već ako mu se majka toga ne sjeti ili ne zatraži, samo će moći tražiti utvrđivanje očinstva do svoje 25. godine, a i pojaviti se jednog dana među nasljednicima... I svaššššššta joooošššš. A prođe li ona fora novih prijedloga, plaćat će se svi dugovi, a ne samo od dana tužbe već od kad nije plaćano. Ouch! Pa eto cijene umjesto kvalitatnog prezervativa i sl. Šta'š....

Ne natovare oni nama djecu, nego smo ih "natovarile" same! To je prva činjenica. I ne osjećamo se natovareno. Drugo: ne gledaju kako mi patimo već ih nije broga ako djeca pate jer to niti vide niti ih je briga. Zato ćemo povezati prvu i drugu iznesenu činjenicu: natovarene bi bile da ih moramo takve gledati doma. Amen! A ne likujem nad činjenicom da će im se takav odnos prema djeci vratiti kad-tad, već je to vrlo jadno i žalosno.

Ma... Možda joj odgovara i slobodnija verzija braka. Šalim se, oprosti mi na bezobrazluku, znam da ti nije lako.. Ali, budi s malcem što više sada. Bavi se njime puno, imaš priliku, tu ti je... A o tome što misli, pročitaj onih par bigfootovih postova o ponašanju i bit će ti jasne dvojbe glede morala i sličnog. Možda je ovo jedan period koji će i tebi pomoći da to prihvatiš lakše i operiraš se od nekih zamisli glede braka, pa i nije svako zlo za zlo...

I? Djelatnice centra, jako zainteresirane za dobrobit djeteta će slegnuti rtamenima i reći "Nismo mi krivi, kriv je sud!", ma sudu će reći "Ha, eto, događa se, znate i mi smo ljudi pa griješimo" a da pri tom nikog neće zanimati radi li se o djetetu ili noćnom ormariću koji se u proceduri nalazi. JAŠI po tom centru da viđaš dijete točno koliko su ti dali, dva puta i bez očuha i s majkom koja vas ne smije ometati. JAŠI po sudu da isporuče papir kako spada i odmah! Ili onog tko je skrivio propust na sudu daj u novine imenom i prezimenom pa nek se gleda kao osobu koja je zaslužna za takvu sudbinu jednog djeteta. FUUUUUUJ! Bljak! I onda mi se nađu pričati o etičnosti i sličnom. Bljak!

Ako biste bili ljubazni odgovoriti na pitanje od 24.6. ...

Nažalost, ispada da jesam. Jer kao što je već uvriježeno u našim sustavima, mnoge dječje sudbine rješavaju ljudi vrlo nezainteresirani za posao koji rade. Vi po tome što kažete dajete svoj doprinos u svom segmentu bavljenja djeco, ja u svome, netko treći u svome itd, na svoj način. I nema onog tko je imao posla bilo da se našao u situaciji da pomoć treba ili da se time profesionalno bavi a da nije naletio na metak objašnjenja kako se nešto ne može, a skrivaju se iza određenog članka ili stavka nekog od zakona ili pravilnika. Kategorički tvrdim, ako je tko spreman pomoći djetetu da to i može napraviti, unatoč svim regulativama koje se na bilo koje područje bavljenja djecom odnose. Jer nigdje ne piše što se ne smije za njega napraviti, već samo nije propisano do detalja što je tko dužan uraditi. Ali to sve skupa nije dovoljan razlog odustajanja bilo privatno u vlastitom slučaju, bilo podrškom drugima, bilo profesionalno, pa svak u svom djelokrugu i svojim ingerencijama.

Ili varijanta mog iskustva: otac također naglo poželi djecu, ali samo polovicu djece. Sada ne razmatramo zašto samo polovicu već motiv traženja ijednog a odgovor se nalazi sada u činjenici da ih ne pokušava ni viđati minimalno koliko mu je dozvoljeno a kamoli više, što bi bilo sasvim normalno da je motiv bio iskrena želja za djetetom/djecom. Svaka priča ima lica i naličja a svi ljudi svoje zamisli...

Ali je i činjenica, tj. naša stvarnost, da se godinu dana može zivkati centar i sa osobama razgovarati bez traga o sadržaju razgovora, a da su u stanju uvjeravati kako ne mogu ama baš ništa napraviti, dok se pismenim zahtjevom uspije ishoditi intervencija koja omogućava da se barem ono jada što u tom obiteljskom zakonu piše a shodno stupnju na kojem se procedura razvoda nalazi- i ostvari. To je "doprinos" svim manjkavostima sustava i zakona koji se odnose na njegovo područje djelovanja. Nažalost. Da se radi o slučajnosti, sumnjam, jer nas takve slučajnosti onda zatiču na doslovce svakom koraku kada pokušavamo ostvariti neko od prava djeteta. Bilo u ovom slučaju, školi itd. Primjer je divan i kada ravnatelj prijavi czss-u roditelje prvašića, koji unatoč školskim stručnim suradnicima nema ni približan a kamoli intenzivan nadzor psihologa, pedagogoa ili defektologa, roditelji od početka godine stavljaju pritužbe, a nikakvog pomaka. Zatim se nekom drugom roditelju kao npr. meni dogodi da ga czss pozove na razgovor na samom kraju školske godine iako ne shvaćam koji bi bio kriterij odabira na papiru ravnatelja jer za ikakvu akciju u smislu dalje od učiteljaica ne znam, vjerojatno mogu zahvaliti svojoj struci. Pa u polusatnom razgovoru (na ovo dijete zbog kojeg sam pozvana je otpalo 15 minuta a ostatak na pitanja o školskom uspjehu moje djece, viđanja s ocem, plaća li uzdržavanje, koje izvaškolske aktivnosti koje pohađa itd, dakle, odgovaranje na iznimno detaljna pitanja o meni i mojoj djeci a glede i u svezi moje roditeljske skrbi i razvoda)) na czss-u konstatiram da godinu dana nitko ne reagira dok se ne dogodi pismeni trag, a da bi bilo lijepo da se netko zaista pobrine da se dijete uputi na terapiju i da školske službe provode nadzor nad djetetom, a čujemo eeeeh, puno je djece koja znaju ozljedivati druge a tko im šta može, eto, tako je kako je, nitko ne može ništa kad eto, pa znate i sami... Svjesan si da ih nisi potezao za jezik ni rukav, kad te pozovu u smislu odabranog svjedoka da konkretno dijete zapravo ne zanima nikog, kako školu tako ni centar, a sve što traže da svojim kompetencijama kažeš jest papirić da su obavili nešto što procedurom moraju i to je to. Bilo bi lijepo sve što se smatra deklarativnim a netko, bilo tko, u stanju niti voljan provoditi, jednostavno i izbrisati kao ingerenciju ili dužnost bilo koje ustanove. No, onda ne bi lijepo zvučale rečenice niti bi mnoge aktivnosti koje provode formalno provodile, čak i u tom samo papirološkom dijelu.

Kako je moguće da ravnateljica druge ustanove kojoj je osnivač također grad ima personalne dosjee pune ugovora na neodređeno radno vrijeme kojima je datum potpisivanja raniji od datuma na obavjesti zavoda za zapošljavanje i dozvoli gradskog ureda da nema prijavljenih osoba u otkaznom roku, pa nakon 7 godina uspiju osvanuti drugačiji papiri, ponešto s novim datumima na papirina zavoda za zapošljavanje, nešto prepravljenih zapisnika ... odbora, a inspekcija joj se šeta kroz ustanovu svake godine višekratno zbog raznoraznih prijava, a nikad da se primi onoga o čemu sve znaju? Eto, malo spretnosti, malo smješak, malo... i sve se može... Konkretan slučaj koji spominjem ne bismo mogli nazvati zaštitom osobnih podataka, ali zaštitom vlastitih propusta i to zaštićenom od strane inspekcijskih službi svakako

Smjenski vrtić bi rješio problem i tih par sati razlike...

- Pravilnik o uvjetima i postupku stjecanja prava na rad u skraćenom radnom vremenu radi njege djeteta kojem je potrebna pojačana briga i njega (“Narodne novine”, broj 64/98). - Pravilnik o pravima roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju na dopust ili na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta (“Narodne novine”, broj 92/03).

Ne. Božićnica je osobno pravo zaposlene osobe. Dar za djecu je novac koji biva isplaćivan roditeljima djece do 15 godina, kako majkama tako i očevima, neovisno o tome tko je kod koga prijavljen na zdravstveno osiguranje lil poreznu karticu, a iznosi 400,00kn po djetetu. Samim time, a i vremenom isplate početkom prosinca, te nazivom se podrazumjeva i čemu služi. Nitko ne implicira kako bi iznos trebo biti dan na ruke djeci ili roditelju s kojim ono živi već kao prihod koji je djeci namjenjen van redovitog prema kojem se uzdržavanje određuje, shodno tome i potrošen na djecu. Jednako kao i osobni odbici koji sa iznosima uzdržavanja a koji s djecom nemaju veze u smislu poboljšanja ni glede uzdržavanje, ni poklona, ni boravka kod tog roditelj koji se ne ostvaruje. Te dvije stvari sa osobnim pravom roditelja na božićnicu, jubilarne nagrade i slična prava koja proizlaze iz radnog odnosa nema nikakve veze. I nije poanta jesu li kome djeca teška, nije poanta ni u tome da roditelji do lipe trebaju snositi svaki trošak djeteta, jer je vrlo čest slučaj da onaj koji s njima živi i troši više i tko se uopće na to buni ako je sam na to pristao? Poanta je da se neki služe činjenicom da su roditelji a u vlastitie i samo osobne svrhe, dok ne ispunjavaju minimum roditeljskih dužnosti propisanih rješenjem o razvodu, dok drugi kao npr. ovaj otac koji sam skrbi o svojoj djeci nema nikakvih povlastica što svakako nije fair. Recimo da bi sva te povlastice kojima se neki služe u isključivo osobne svrhe mogle biti iskorištene kao fond za one koji sami o djeci skrbe kao navedeni primjer s početka ove teme, a državu dodatno ne bi koštalo- ništa. A na zadnji dio posta: nije istina da u slučaju razvedenih osoba otac ima pravo samo plaćati alimentaciju a sve drugo ovisi o dobroj volji majke. Ima pravo i viđati djecu neovisno o njenoj volji već shodno rješenju. Ima pravo ukoliko se s majkom ne može dogovoriti zatražiti intenzivniji kontakt. ima se pravo interesirati za njihovo zdravlje i obrazovanje. Ima pravo tražiti i da mu se službeno povjeri briga o nekim tim segmentima iako s djetetom ne živi. Samo rijetko kome pada na pamet da ima pravo tražiti da djecu vozi u glazbenu, na talijanski, njemački, engleski, francuski, nogomet, košarku, judo, plivanje i sl. Mnogima bi takvo što omogućilo da gotovo svakodnevno viđaju djecu i budu veći dio njihovog života ukoliko to žele. A nekim drugima je i jedna srijeda tjedno i svaki drugi vikend previše. Kako kome, ljudi se međusobno jako razlikuju.

Dakle, dolaziš do točke kad staloženošću koju očito u toj situaciji imaš, da posvetiš vrijeme pokušaju da dogovoriš da dijete viđaš redovito i da se zna kada je to i sve redom što sa samim razvodom ima veze. I bilo bi neusporedivo ljepše da se uspijete oko toga dogovoriti. Ili da sud o tome odluči. Jer najmanje korisno samom djetetu, tebi i njoj bi bilo da se stavka "po dogovoru" jednom kasnije čita kao "jedno se ne slaže sa zahtjevom drugog, pa- ništa". I tako redom... A osim susreta koje svima sud propisuje određenim danima i određenim satima, a skoro nikada "po dogovoru" jer podrazumjeva da papir i služi kada se ne može dogovarati, smiješ zatražiti i da ti se povjeri agnažman i briga oko drugih stvari glede djeteta, kao što su dodatne zdravstavevne, obrazovne i dogojne aktivnosti. jer moguće da bi ti to želio ali dogovor neće bivati postignut sada ili za 2 godine ili kasnije.

može majka pokušati svašta i, nažalost, često i uspjevati u tome, ali uz upornu želju oca da se viđa s djetetom i da vremenom ta viđanja postanu intanzivnija kako dijete biva veće uspije se ishoditi da majka to mora omogućiti. Ne dobrom voljom već svojom dužnošću prema djetetovim pravima. A da, plaćati se mora. Taj se dio lakša uganja nego viđanje djece. No ni ovo drugo nije nedostižno.

Dio problema s viđanjem djeteta si sada riješio. Na uljuđen način.

E, ako si bio u fazi da ti treba apaurin, persen je bolje rješenje kad je dovoljan. Hoće li se udavati ili neće, nije stvar koja ima veze s tvojim viđanjem djeteta. I dobro da su joj zabranili da tvom druženju s malcem nazoči i budući očuh ako već ona mora biti prisutna. I dobro da su joj objasnili da vas za to veijeme ne smije uznemiravati. I dobro da su se to sjetili napraviti tjedna prije pravomoćnosti presude, za slučaj da ona pravomoćna zbog žalbe ne bude. I dobro da si im pisao, jer su ipak odreagirali, konačno. I šteta što to nije bilo i ranije. Uštedilo bi vam i žuči i živaca, a djetetu i tebi omogućilo da taj jedan sat koji se smijete vidjeti provedete u miru.

Eh, glede poklapanja u razgovoru, neki se ugledaju se na Billa Clintona i kažu: ma neeee, nije to to. A s druge strane, postoji mala mogućnost da to što ljudi "znaju" da ti žena ima ljubavnika i ti joj umjesto na poslu viđaš auto pre njegovim stanom, on se razvodi a razvod hoće i ona jest, kako bi naši vrli saboraši spojili u onaj znameniti samo njima svojstven izraz, "slučajna koincidencija". Iako, ako se zaista netko želi razvesti, razvest će se bez obzira na razlog, jer je dovoljno da jedno više ne želi biti u braku. Pretpostavljam da si to mislio iskoristiti kao kartu u pregovorima oko djeteta sada?

A samohranim roditeljima se ne smatraju samo osobe čija djeca imaju samo jednog roditelja već i one kojima drugi roditelj iz nekog razloga ne sudjeluje. Susreće se više slučajeva od umrlog ili nepoznatog drugog roditelja.