newbie

Ako je stan stečen za trajanja bračne zajednice i k tome nije dar njoj ili nasljedstva, bez obzira što nije radila, njena je bračna stečevina 50%. Što nije u redu? Maltretirati djecu raznoraznim scenama i prijetnjama.

Prikupite dokaze o uplatama koje ste izvršili (niste valjda davali iz ruke u ruku?), računčiće koje čuvate... Ako je odluka bila od dana tužbe, vjerojatno vas sada tuži i za vrijeme prije (a u roku 5 godina unatrag).

Upit iz nastavka 1. objave slobodno postavite u dijelu Legalisovog foruma na kojemu je to dozvoljeno klik-ovdje. Prethodno pročtajte posebna Pravila tog dijela Legalisa... Hvala.

Pripremite se da to uradite i pisanim putem (obraćanje czss-u), jer vrlo često "što nije na papiru, nije se ni dogodilo"...

klik na link, u drugom dijelu je odgovor na vaše pitanje...

@nada_71, budite ljubazni pa prilikom odgovaranja kliknite na "Odgovori" umjesto "Odgovori s citatom"... ...osim ako se doista ne radi o isticanju ili nadovezivanju na neki prethodni a važan dio. Ružno je, a i naporno forumašima. Hvala.

@mama1983, molim vas da nastavljate na temi koju otvorite, jer će vas ljudi lakše pratiti, osim ako nije riječ o prilično različitim stvarima. ps. ništa ne sudjeluje a uzdržava i redovito se druži s djettom nije ništa, već ipak nešto.

A privremeno rješenje do pravomoćnosti kasnije odluke suda?

o zastarama (ako je to značenje riječi "dio" u pitanju) klik-ovdje Rok za uzdržavanje do 26g ne postoji, ali postoji uvjet urednog i redovitog izvršavanja obveza (studentskih).

Ok, ne vrati dijete. Ona krene na posao i dijete treba u vrtić, školu, treba bilo što što je vezano za prebivalište, boravište, potpis oboje roditelja i sl. Inače, dijete nije noćni ormarić kojeg se premješta sa A lokacije na B lokaciju "bez papira" da tamo živi i postoji. Što onda? Niti jedno mišljenje czss nije dovoljno da bi osoba s djetetom uredno živjela odlučujući o načinu i mjestu sama. To je samo "specifična pomoć" sudu da donese odluku. Ne i Sveto Pismo. Zadnje, majka djeteta (očeva žena) je u sigurnoj kući. Tamo će dovesti i dijete, jer ga nakon druženja nije vratila, iako otac nije nasilan prema njemu pa ga treba skloniti zajedno s majkom nego nakon xy vremena jer... a eto. Koji i kakav problem je zatražiti da sud povjeri dijete majci? Čemu "ne vratiti nakon viđanja"? Naročito ako je stvar drastična, a on neodgovarajuća osoba za odgoj djeteta i skrb o njemu.

Teoretski da, praktično mnoge majke to i rade. Najpraktičnije: nemate pravo mijenjati djeci mjesto prebivališta bez pravomoćne odluke suda da su vam povjererna, a to dovoljno govori o "Mogu li..". Dodatno, stvara probleme oko vrtića, škole, koječega sličnog. Ako ste sigurni, da. Ali (!), kako bi bilo da o tome porazgovarate sa suprugom, ocem djece? Naime, ako je obziran i pažljiv prema njima, tvrdite da im je kvalitetan otac, možda biste lako mogli naći rješenje koje bi odgovaralo i jednome i drugome, a djeci u svakom slučaju. pokušajte početi od: -na koliku biste se udaljenost odselili (možda u susjedstvo da djeci bude spretno što više i češće biti kod jednog i drugog, a vama oboma spretnije, ako vam je jedini razlog se izdvojiti od svakodnevnih svađanja) -kako biste organizirali obaveze koje oboje imate oko djece, koje biste i dalje rado dijelili -kako bi organizirali, planirali i uredili dječji život i svakodnevicu, oboje Tako biste vidjeli oko čega se sve možete lako dogovarati, držeći klince u prvom planu oboje, a manje se "natezati" prilikom razvoda. Možda problem i ne bi bio toliki koliki se čini.

Roditelj koji nosi naziv oca jest, piše u rodnom listu djeteta. Pravo roditeljske skrbi imate oboje, imat ćete i dalje dok god jedno od vas iste ne bude lišeno, što pak nema veze s vašim međusobnim odnosima već odnosom oca prema djetetu isključivo. Obzirom da je pitanje o susretima i druženjima, odgovor glasi: jest, roditelj je. Posljedično, ako otac jest, naravno da dijete ima pravo na susrete i druženja s njim. 15 dana ljetnih praznika "u komadu" je tzv. "škrta" odluka. Kontaktirati djetetovog liječnika nije stvar za zamjeranje. Bilo bi svakako ljepše i nadasve ugodnije kad biste vas dvoje, majka i otac djeteta, imali krasnu komunikaciju, a dodatno se on informirao kod pedijatra, ali nema potrebe da vas njegovo informiranje kod stručne osobe toliko dira. Kod visokokonfliktnih odnosa roditelja djeteta nije nimalo nerazborito kad je prisutna i treća osoba. Upravo zato jer je to vrlo često "kočnica" iznenadnim sukobljavanjima, u krajnju ruku i neka vrsta osiguranja. Možda čak vi i jeste spremni komunicirati doista, a ne samo deklarativno, ali očito iz nekog razloga nema povjerenja da će tako i biti, a možda se i sam tako osjeća sigurniji da neće neprimjereno reagirati. U krajnju ruku, nije uopće bitno jeste li se dogovarali u prisustvu treće osobe ili u 4 oka, ako se postigne dogovor koji je trebalo postići. Da, izražava nepovjerenje prema vama, ali kakve to veze ima sa mnogo važnijom stvari: dogovoriti se oko tekućih stvari u vezi djeteta. Naime, nakon izrazito loših međusobnih odnosa, prilično je nerealno očekivati da će "na klik" postati oboje divni, surađivati, postizati kompromise i sl. Obzirom da će to vaše zajedničko dijete mnogo godina se družiti i sa mamom i sa tatom, a i radi činjenice da podgrijavanje i održavanje ne baš sjajnih odnosa djeteta s ocem (kažete da ne želi ići na 15 dana s ocem) neće tome pomoći. Možda ne bi bilo loše i djetetu olakšati privikavanje da odlazi ocu tjedno radnim danom, vikendima, pa i praznicima. Dogovoriti da dijete smije zadržati mobitel, da se javi kad zaželi, da ga možete zvrcnuti (doduše, ne 3-5x dnevno), bi moglo olakšati stvar djetetu samom. 7 dana koji vam se čine primjerenim nisu pretjerana razlika od 15, jer je za prihvaćanje i privikavanje svakako teži sami početak nego nastavak. Pri tom isključite gumb za pitanje "kakav je to roditelj koji ne želi dogovarati samnom bez treće osobe", već to shvatite kao pogodnost koja osigurava i vas i njega: da se dogovor može potvrditi, da se spriječi sukobljavanje dok se dogovarate. Sve dok se ne naviknete oboje da možete i bez trećeg. Jer, dok god je dijete maloljetno, a on bude pokazivao volju, uvijek ćete se baviti istim stvarima i istim problemom. Inače, ako je doista nemoguće i strašno, postoji mogućnost nove odluke suda sa npr susretima i druženjima pod nadzorom, ako je baš neophodna i stručna pomoć djetetu da se privikne na boravak s ocem. Ali, obzirom da i sami kažete da 7 dana smatrate mogućim, očito nema za tim nikakve potrebe. Ujedno, nadzor nad roditeljskom skrbi bi vam donio upravo tu treću osobu, redovito, pa zapravo ne odgovara vašim željama.

ad4. nadopuna Gringovog pitanja: ...u ovakve obiteljske i stambene uvjete? 5. Kako i kojim intenzitetom ste od prestanka bračne zajednice do sada dogovarali/ realizirali susrete i druženja djece s vama?

..uz neophodnu suglasnost oca ili CZSSa ako ono prvo izostane.

selimo u Radno i socijalno

Trebalo bi se raditi o osobi koja nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti od svoje imovine, a nije sposobna za rad ili se ne može zaposliti. Ev. uzdržavanje bivše bi moglo biti određeno do godinu dana, a dulje bi trebao biti neki osobito opravdan slučaj (što shema "vječni student" nije).

Kako je već Gringo napomenuo, na zamisao razdvajanja braće i sestara rijetko tko gleda blagonaklono. Razlog je prilično jednostavan: ako se razvode mama i tata, brat i sestra se ne moraju "razvesti" također. U kojoj će kombinaciji djeca kvalitetnije živjeti (živjeti s mamom i aktivno se družiti s tatom ili obratno) nije predodređeno spolom roditelja. Razlog je također prilično jednostavan: roditeljske kompetencije ljudi ne stječu ni svojim rođenjem, ni u trenutku poroda potomka. Svakako bi tata trebao odabrati i trenutak i priliku kad će upoznati djecu sa ženom s kojom živi, kao i njenom djecom, ali bi bilo još ljepše ako sada to ne bi bila najvažnija stvar u priči o susretima i druženjima, već se skoncentrirati na učestalost i trajanje, shvatiti i isticati da je normalna stvar kako će djeca imati potrebu provoditi vrijeme sami s ocem čemu će on i udovoljavati, ali da jednako tako nije abnormalno da će upoznati + vremenom sve bolje upoznavati i njegovu novu partnericu i njenu djecu, a u najboljem interesu djece je: i jedno i drugo.

Muškarac koji sebe smatra ocem je tužbom mogao osporavati očinstvo osobi koja je dijete priznala kao svoje, ako istovremeno traži da se utvrdi njegovo očinstvo. Rok za to je bio 1g od upisa priznanja u maticu rođenih. Da bi došli do koraka očinstva osobe B, trebalo bi osporiti očinstvo osobe A, a obzirom na 13g starosti to može samo dijete. Maloljetno je, pa tužbu u njegovo ime podnosi poseban skrbnik postavljen za tu parnicu, imenuje ga CZSS. Možda nije zgorega provjeriti i prije, jer izbjegavanje a nuđenje, pa prijetnje pa izbjegavanje, a mogući otac kojega se ocem trenutno formalno ne smatra se ne protivi... malo je.. khm... (možda rezultat pokaže da se ne bi rado upuštao u povlačenje CZSSa za rukav).

seoba -> pdf Radno i socijalno

Možete obavijestiti CZSS upravo o tome čemu ste obavijestili i nas: od tad do tad to i to, od tad to i to... Glede razvoda, pokušajte sporazumnim prijedlogom, ako ne ide tužbom. Na CZSSu ćete završiti u svakom slučaju, ako su djeca maloljetna. Kako bilo, samo od sebe neće doći...

Ako ne postoji privremena mjera, prije pravomoćnosti možda nije dužan uplaćivati, ali će se u međuvremenu nagomilati...

Manje od krave svezane za šljivu, dugotrajnije od svezivanja nestašne djece za istu, kratkotrajnije od postupka koji bi glede i u svezi svezivanja prethodnospomenutih potomaka (svojih ili tuđih, nebitno) uslijedio. Ne morate se vidjeti: u krajnjem slučaju postoji mogućnost da stisnete oba oka.

@kameni, ljubazno je (od vAS ) što skrećete pozornost na razliku između pravopisa i navada u poslovnim komunikacijama, te nadalje očekujemo povratak na temu. Hvala,

...a ako kontakt s majkom djeteta ni CZSS ne može baš nikako ostvariti, na raspolaganju su im mjere za kojima mogu posegnuti ako imaju volje.

premješteno u Nasljedno