newbie

Negdje piše tako ili upravo suprotno? Ili, ako piše da dijete mora biti upitano za mišljenje koje će biti uzeto u obzir u skladu sa dobi i zrelošću, kojom to psihologijskom zakonitošću mišljenje djeteta do 12g nije dovoljno vrijedno da bi, unatoč zakonskoj odredbi, bilo za isto upitano ukazujući na svoj odnos sa svakim od roditelja? Ili, zanimljivo bi bilo čuti kako to npr. psiholog u okviru svojih stručnih postupaka ne bi bio u stanju osigurati da baš to ne bude destabilizirajući faktor djetetu. To baš i nije "Ajde srećo, reci ti nama sada jasno i glasno, hoćeš živjet s mamom ili tatom: 3, 4...?" Iz postupka koji bi se trebao provesti itekako mogu zaključivati o odnosu sa majkom i ocem ponaosob, potvrditi ili ne ono što roditelji iznose kao svoje mišljenje o djetetu i svom odnosu s njim, djetetovim potrebama u pogledu dinamike susreta i druženja itd. A to itekako može pridonijeti kvalitetnijem zaključku u njihovom stručnom mišljenju koje daju sudu.

možda NE bi bilo razborito... I bilo bi dobro da je sa vama to vrijeme koje mu možete priuštiti tijekom ljeta. Naročito jer oboje radite u istom mjestu, bila bi mu dostupna oba roditelja, za razliku od ljeta provedenog na čuvanju kod bake u drugoj državi. Usput, kad bi nakon ljeta majka počela ostvarivati nakanu da ga zadrži tamo vlastitom odlukom (od planiranog razvoda i povjeravanja djeteta još ni R ni P u toj fazi, a moguće neće ni trčati na posredovanje u CZSS ili kakav sličan poziv po 700-800km kasnije), moglo bi potrajati dok se priča rasplete do kraja...

Ne možete ovjeravati sporazum da se vi slažete da dijete živi s majkom, a ona zauzvrat neće tražiti dio kuće nego ga pripisati djetetu. Oko imovine se možete dogovarati kako se već dogovorite i nije dio postupka razvoda braka, iako je vrlo zgodno to odraditi paralelno i dogovorno. Oko iznosa uzdržavanja djeteta ćete se moći nagoditi (1700 i 2000 bi vjerojatno jednako lako prošlo). Ali, ni iznos uzdržavanja niti povjeravanje djeteta jednome od vas ne mogu biti uvjetovani vašim imovinskim odnosima niti na taj način ugovarani. Na taj i slične načine se osiguravati ne možete. Dakle, odvojite u razmišljanjima pitanje bračne stečevine (kuća, kredit, otplata, tko će što sa svojim dijelom) od djeteta i njegovih prava (povjeravanje, uzdržavanje, susreti i druženja s roditeljem s kojim neće živjeti).

Ne bi bilo loše da czss bude obaviješten kada je točno vaša supruga napustila bračnu zajednicu. Također bi bilo dobro da bude na vrijeme upućen i da je dijete ostalo sa vama, da treba posebnu pažnju u pogledu očuvanja zdravlja, da brinete o svemu samostalno bez poteškoća. Vaša aktivnost u svakom dijelu brige o djetetu, planiranje kako mu osigurati potrebno može ukazati tko je stalno prisutan i angažiran roditelj. Nije nevažno niti gdje vaša buduće-bivša supruga uopće želi odvesti dijete, koliko bi mu mogla osigurati sve potrebno, a nije sporedno ni želi li dijete toliku promjenu. O mogućem ishodu... i na ovom forumu smo do sada vidjeli priličan broj primjera, a izrazito različitih i u širem rasponu: od onog kad sud privremeno povjeri djecu ocu jer je majka otišla, kasnije unatoč svim očekivanjima majci koja prije donošenja takve odluke odlazi u inozemstvo i dulji niz mjeseci nakon pravomoćnosti im ne prilazi, pa do povjeravanja djeteta ocu i bez (pre)ekstremno neprihvatljivih ponašanja majke a da pri tom ni jedno nije napustilo bračnu zajednicu. U svakom slučaju i bez obzira na različita iskustva, nema razloga da ne nastojite zaštititi interes svog djeteta na način koji smatrate za njega najprikladnijim i upravo to mu nastojati osigurati. Prvo svakodnevnom brigom i promišljanjem na koji način najbolje uskladiti obaveze i sve potrebe djeteta, što očito nastojite. Dalje... to isto objasnite svakome tko god vas bude upitao kako ste prije brinuli od djetetu, kako sada i kako ste predvidjeli ubuduće. Bio to netko na CZSSu ili sudac kasnije, svejedno. Ako ste u prilici osigurati da pouzdane osobe dijete pričuvaju tijekom radnog vremena u sezoni, a izgleda da jeste, možda ne bi bilo razborito pristati na prijedlog majke da ga pošaljete na čuvanje dok oboje radite negdje dalje od njega. Uostalom, kažete da je to i djetetova želja. Ako majka čvrsto ustraje da dijete kroz praznike bude na čuvanju u drugoj državi i nakon toga se ne vrati, a razvod i odluku o povjeravanju djeteta planira tek poslije toga, putovnica bi se mogla i... zagubiti?

Vista je obitavala na mom kompu vrlo kratko, XP se zadržao na jednom, 7 na drugom (sve simpatičnija mi)...

Očinstvo možete osporavati 6mj od saznanja koje vas je dovelo u sumnju, ali do navršenih 7g starosti djeteta. Susrete i druženja se može zatražiti, a sud ih odrediti i sa maćehama/očusima i sl. Dakle, smisao je ne prekidati odnos koji je moguće blizak a za vrijeme življenja u obiteljskoj zajednici uspostavljen između djeteta i roditeljevog partnera, u vašem slučaju roditelja u punom smislu riječi. Tim više bi to moglo biti na dobrobit djeteta. Obzirom da imate problem i sada, kada ste smatrani (i ne sumnja se) ocem djetetu, za očekivati je i još veće majčino protivljenje ako bi očinstvo bilo osporeno. O ovome ćete zapravo odlučiti vi sada ili možda dijete ako jednom kasnije sazna...

Jeste li kada pokušali "okrenuti pilu naopako"? Ovdje se ne radi o mjeri u kojoj je vaša zadaća pokazati i dokazati da oca nije briga. Vaša je zadaća osigurati uvjete sa svoje strane i nastojati djetetu pomoći da ostvari mogućnost. Kad tata preskoči termin, javi da neće doći, da može samo 15-20 minuta, obratite se CZSSu obavezno pismenim putem, urudžbirajte, izvještavajući ih da se susret i druženje djeteta s roditeljem nije održao (i što vam je nadzornik javio... blabla), zatraživši da nadzornik ili netko od njih posreduje dogovoru oko termina kojim bi se propušteno nadoknadilo. Pri tom se lijepo osvrnete na razloge uvedenog nadzora, što logično vodi ka činjenici da bi trebalo svakako nastojati izbjeći bilo kakav mogući konflikt, pa u tom smislu i ulagati trud. I, unaprijed im zahvaljujete... Obzirom da se susreti i druženja, kako kažete, prilično češće ne održe nego li održe... lako moguće da ćete im toliko dosaditi, a dovoljno pisanog traga ostaviti, da će vam oboma radije pomoći u dogovaranju/komunikaciji. Dok to ne svladate oboje. Mogli bi i iščitati da želite da nadzornik doista pomogne, a ne promatra zbivanja kao da je u kinu pa će kasnije napisati filmsku kritiku.

1. nadzor, između ostalog, služi da vas dvoje pred djetetom ne bi upadali u konflikt u koji ste do tada upadali, nadzornik nije i ne smije biti pasivni promatrač ili neka verzija hodajućeg diktafona 2. stručne zamjerke na izvješća i jesu da se u njima opisuje odnose roditelja ali ne i što se konkretno poduzima, kojim se metodama služi i kakav napor ulaže ne bi li djelovali pozitivno, reakcije i individualni napredak, dakle praćenje a u skladu sa svrhom nadzora koji je određen 3. nadzirati ne znači promatrati i ne djelovati (ovo "ne djelovati" bismo slobodno mogli nazvati i pravim izrazom: "ne raditi") 4. dogovori (barem do ponešto pozitivnih rezultata i napretka) ne bi smjeli biti prepušteni vama i njemu, jer je u startu jasno da ste se mogli dogovarati i prema dogovorima funkcionirati, za nadzorom ne bi ni bilo potrebe 5. okolnosti za uklanjanje vas sa susreta i druženja je trebalo postupno osigurati: niti je to tko-zna-koliko dugo vrijeme pa da bi bilo preteško, niti su stvari oko djeteta tijekom tog vremena prezahtjevne i nedostižne 6. nemojte se iznenaditi ako netko u nekom od postupaka ovo sa specijalističkim pregledima iščita kao pretjerivanje s obje strane: a) izjave liječnika da dijete nije u mogućnosti obavljati specijalističke preglede radi susreta i druženja s ocem vode ka logičnom pitanju događaju li se pregledi baš svakodnevno tijekom višemjesečnog perioda b) dijete može imati zakazan specijalistički pregled, ali postoji i svo ono drugo vrijeme kad na pregledu- nije (i tad bi trebalo dogovoriti drugi termin, ponovno uz pomoć nadzornika i CZSSa ako ne ide drugačije)

Da razjasnimo sitnicu. Postoji pravomoćna odluka suda o povjeravanju djeteta. Postoji i o susretima i druženjima s roditeljem s kojim dijete ne živi. Izmjene se zatražiti može, svojevoljno zabraniti ne smije. Što je tu sramotnog?

Morat ćete ga (punoljetnog) uzdržavati godinu dana po završetku/prestanku školovanja ako se ne može zaposliti. Velik dio djece u godini kad navršavaju 18g i završavaju srednju školu +1g =19g, ali zapravo ne mora biti baš tako u svakom primjeru.

Ograničenje nije nigdje određeno decidiranom brojkom 26 u tom smislu.

Budimo realni, rijetko koji roditelj ne radi. Brojni nemaju bake i djede da čuvaju na unučad, a djeca su u školi redovito manje nego roditelji na poslu. Dobar dio njih nema mogućnost imati djeci tete-čuvalice i tete-učilice. Problem je isti i kad oba roditelja žive s djecom a ne mogu raditi u različitim smjenama i kad djeca žive s jednim. Pitanje jest: koliko je odgovarajuća skrb roditelja kojem su djeca povjerena na zajednički život? U pravu jest, djeca jesu i vaša, dužni ste i vi o brinuti njima. Ali, prema onom što navodite, preuzimate ulogu roditelja s kojim djeca žive (razlika je što i ne prespavaju). Problem je u tome što na ovakav način ne možete uvijek točno predvidjeti kada ćete morati "uskakati", a kada ipak možda ne, dok bi jedna stvar oko djece trebala biti sigurna: da imaju osiguranu i predviđenu svakodnevnu skrb, a ne ovisno "kako dan ispadne"-> "netko negdje drugdje bude kod kuće"-> "djeca do tamo znaju doći sama i snađu se". Ako mislite do centra na početni razgovor, bilo bi dobro da imate barem nekakvu evidenciju koliko su djeca kod vas na svakodnevnoj brizi, kada, što se sve tijekom tog vremena zapravo učini. Logično bi bilo da majka prihvati veći angažman kakav se i očekuje od roditelja kojem su povjerena na zajednički život ili da se ide na izmjenu odluke s kojim će roditeljem djeca živjeti. Zašto izmjena kad ionako djeca nisu nezbrinuta a vi imate u tome veliku ulogu? Jer biste tada, za razliku od ovog sada, mogli unaprijed planirati sve svakodnevne obaveze koje za djecu i oko djece na kraju ionako imate i na vrijeme. Istovremeno, djeca bi imala neki predviđeni redoslijed bez pretjeranih iznenađenja, a to je također važno. Ali, vrijeme bi bilo i napomenuti da bi se majka mogla tome žestoko protiviti, možda i zainatiti, pa koliko komplikacija (=vrijeme) se može očekivati u tom dijelu, zbilja nije zahvalno predviđati. S druge strane, nadzor nad roditeljskom skrbi koji je CZSS u mogućnosti odrediti također ne bi bio katastrofa barem neko vrijeme. Možda se tim putem poveća majčin angažman, a prvenstveno nauči dogovarati sa vama o svakodnevici u kojoj imate velikog udjela. Ovo zadnje bi CZSS mogao pokušati i bez nadzora. Dakle, moguće opcije su zbilja... razne. Od dogovora, preko pomoći u dogovaranju, opomena za neodgovarajuće, nadziranja i rada na onom što je nedostatno, do izmjene odluke.

Saberimo, a prema navodima: - je li u redu da su djeca starosti 8 i 10g sama do spavanja svakodnevno ili učestalo- nije u redu - može li se manjak vremena ili interesa (nebitno) osigurati djeci dio osnovnog (ne nabrajajući ostalo), hranu i brigu o školskim obvezama, smatrati prikladnom skrbi o njima- ne može - može li se smatrati da je roditelj pri tom kod djece aktivan i prisutan- ne može - brine li o tome netko drugi svakodnevno- izgleda da skrbi i nastoji nadoknaditi Ako već drugi roditelj svakodnevno vodi računa o njima, na način na koji opisuje, zapravo ima ulogu drastično veću od onog kojem je sud djecu povjerio. Sasvim bi druga priča bila kad bi žalio djecu i... sjedio po strani kukajući nad njihovom gorkom sudbinom, ne koristeći priliku za vlastiti angažman, naročito jer majka očito u tome nije nikakva prepreka. Vi biste trebali pokušati s majkom dobronamjerno razgovarati (takvih pokušaja nikad dosta) smatra li da je u prilici i ima li želju o djeci brinuti svakodnevno ili barem pretežno: od "prizemnih stvari" tipa imaju li doma hranu ili ne, pa do škole i svih odgojnih momenata u kojima bi morala imati ulogu. Ukoliko drži da je ovo o čemu vi pričate njen maksimum mogućnosti i da je to sasvim u redu, bi li se složila da djeca žive s vama a s njom budu kad ona i oni požele, naročito jer vam je mjesto življenja toliko blizu da djeca sama idu od jednog do drugog. Jer, ni takvih pokušaja nije nikad dosta. Dalje biste mogli CZSSu da je "malko" upozori što se očekuje od roditelja kojem su djeca povjerena na zajednički život, a u slučaju nikakvih promjena krenuti ka izmjeni odluke s kojim roditeljem će djeca živjeti. Ili nastaviti dalje na način kao do sada. Djeca od 8g i 10g zbilja nisu toliko mala da bi im trebao nadzor kompletno vrijeme koje ne provedu u školi i sl. i u tome ne bi trebalo pretjerivati, ali svakodnevica bez osobe kojoj su povjerena i da brinu sami o sebi ako se ne nađe netko voljan uskočiti, zasigurno nije primjerena. Općenito gledajući, ponekad ljudi odluče o poretku svojih prioriteta tako da se može pričati o prirodi posla ovakvoj ili onakvoj i koječemu drugome. To ne znači da je isto i za djecu neminovno dobar izbor.

Pravo roditeljske skrbi je i dalje jednako majčino i očevo, bez obzira s kim od njih dvoje dijete živi, a roditelj s kojim dijete živi nije ni imenovan njegovim skrbnikom. Ne, stupanjem u brak sa roditeljem djeteta ne postajete njegov skrbnik niti stječete pravo roditeljske skrbi.

boljikorak, ovo što ste naveli u drugoj temi: ne može biti dovoljno dobar razlog za smanjenje, jer se ne radi o pravu oca nego djeteta. Povedite računa o tome da se upitopostavljačica pita kako sada može biti dobro za dijete da opet malo viđa oca, što znači da baš nije oduševljena zamisli da se susreti i druženja djeteta s ocem održavaju. A prema pravomoćnoj odluci suda se smatra da su na korist djetetu i nitko ne bi smio svojevoljno raditi suprotno, dok je važeća. O 100%-tnoj sigurnosti da će biti određeni susreti bez nadzora možete govoriti za slučaj vlastitog djeteta, dok mi možemo potvrditi da brojni drugi govore drugačije. Provrtite Obiteljski podforum slobodno. Istina, nadzor ne bi trebao biti ni dugotrajno niti trajno stanje već samo prijelazni period.

Kaznena bi se mogla dogoditi uslijed zabrana. A moglo bi vas i koštati u novcu. Ako želite izmjenu, osim promjene vremena/mjesta (dijete je bilo malo maleno, određeno vaše prisustvo i moguće kod vas doma) možete je tražiti i u smislu da se odredi nadzor za vrijeme susreta i druženja, pa ćete izbjeći i mogućnosti sukobljavanja, a pri tom njih dvoje neće biti sami što nije nevažno obzirom da se baš i ne poznaju.

Stan+kredit ste i sami rekli što je. I jest bračna stečevina. Auto koje je ona imala prije je njeno. Ono kupljeno u braku bi bila bračna stečevina, ali bi mogao dokazivati da (barem dio vrijednosti) proistječe od njegove vlastite imovine (npr. prodano auto, ali možda skombinira nešto drugo). Nasljeđeno je vlastita imovina, svakom svoje.

cigooooooooooooooooooooooooooo.... a jesmo se lijeeeeepo dogovorili da špriceri idu u Špricere?

Kuća jest vaša jer vam je darovana, ali ako je izvanbračna zajednica trajala dovoljno dugo da bi bila smatrana takvom (dulje od 3g), bez obzira s čijeg računa su novci za adaptaciju išli (vašeg ili njenog), moći će zatražiti polovicu uloženog. Naravno, dokazujući postojanje izvanbračne zajednice i investiciju za to vrijeme. Bake i djedovi imaju pravo zatražiti da se odrede susreti i druženja unučadi s njima. O skrbništvu nema riječi jer ćete oboje imati roditeljsku skrb nad djetetom, a ono biti povjereno na zajednički život jednom od vas. Ako želite da vam sud povjeri dijete onda ste faktor u uvjeravanju suda da je to dobar izbor za dijete vi i vaš vlastiti angažman oko djeteta, ne količina rodbine i njihova uloga.

Obzirom da je dijete rođeno u periodu kraćem od 300 dana od razvoda braka, ocem će mu biti smatran (i upisan) majčin bivši muž. Razgovarajte prvo s majkom djeteta ima li ona namjeru osporavati očinstvo u prvih 6 mjeseci starosti djeteta jer je to njen rok. Možda se i njen bivši muž priprema na tužbu radi osporavanja odmah, jer ako ništa drugo, možda će ga iritrati da zajedno trebaju odrediti osobno ime djetetu, a potom će mu se upaliti lampica da bi ga kasnije i morao uzdržavati. Bolje rečeno... pokušajte prvo provjeriti tko je od njih što naumio, što prije. Ipak je jednostavnije kad netko drugi odradi barem dio...

Izmjenu odluke može zatražiti kad god se promijene bitne okolnosti prema kojima je prvotna i donesena takvom kakva je. Uloge i važnost je ista kao i u vašem prethodnom iskustvu, s tim što ćete sada imati mišljenje CZSSa potkrijepljeno i rezultatima nadzora. Dijete staro 1.5g nije moglo izraziti svoje mišljenje, 5-ogodišnjake nekad preskoče u potpunosti a nekad ne.

Manje od 50% iznosa za odgovarajuću starosnu dob (obveza uzdržavanja više djece) odrediti neće, osim ako djeca imaju vlastiti prihod. I naravno, ako vaša ukupna primanja i imovinsko stanje ne ukazuju da biste mogli doprinositi više.

...moći će zatražiti 50% otplaćenog za trajanja bračne zajednice. I 50% onog tijekom eventualne izvanbračne (niste nam to spomenuli, ali za svaki slučaj).

..a moje iskustvo kaže da se već 8g na mojoj kartici nalazi 2. i 4. dijete, 1. i 3. ne. Prilikom zatraženih korekcija, učinjene su bez problema kod oboje putem godišnje prijave poreza na dohodak. Ukoliko nisu sporazumni s drugim omjerom, u ovom slučaju da jedno koristi 100% osobnog odbitka, isti se dijeli ravnomjerno na jednake djelove. Koja bi zapreka bila da s jednom majkom svoje djece bude suglasan da osobni odbitak koristi ona, a s drugom on? Ili da s jednom ne bude suglasan, a s drugom bude? Uzdržavani članovi obitelji, djeca, su mu svih troje.