Skywalker

svatko može prodati svoj suvlasnički dio

pročitajte obiteljski zakon odredbe o skrbništvu, pravilnik o porezu na dohodak i zakon o porezu na dohodak te zakon o pdv-u. tamo ćete naći odgovor. sve vam je dostupno na internetu u pročišćenom tekstu.

ugovor se prijavljuje i nadležnom uredu grada/županije. za prijavu boravišta bi bilo dovoljno

treću savjesnu osobu koja kupi od nevlasnika upisanog u zemljišne knjige ima zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, a pod uvjetima propisanim u zakonu. savjesna osoba znači da nije znala niti mogla znati za izvanknjižnog vlasnika te nekretnine. može se reći da bi postojala vaša odgovornost za prodaju jer ste nevlasnik

poslovni udio je nasljediv te treba biti uvršten u ostavinsku masu te će se rješenjem o nasljeđivanju utvrditi da je nasljednik novi udjeličar. na taj način rješavate pitanje osobe koja je ovlaštena imenovati upravu doo. do tada ima i mogućnosti da sud imenuje "privremenu upravu" ali pročitajte si ztd za više detalja.

Na stranicama ureda za gospodarstvo grada zagreba je jako dobro objašnjeno što Vam treba pa da se ne ponavljam pogledajte tamo

Prije svega treba odgovoriti na pitanje da li su investitor i izvođač radova trgovci jer o tome ovisi primjena posebnih uzanci u građenju. Ako jesu, poslije ugovora (ako uzance izričito nisu isključene) se primjenjuju uzance pa tek onda ZOO. Kiša ne spada u višu silu već u slučaj. Ako je ugovorena ugovorna kazna zbog zakašnjenja onda to pravo investitor zadržava ako odmah kod radova istakne da zadržava pravo naplate time da se izvođaču uračunava samo ono zakašnjenje koje je bilo zbog njegove krivnje.

zakupodavac je obveznik plaćanja poreza na dohodak od imovinskih prava pa dakle i treba prijaviti isto poreznoj upravi. ovjera ako su dvije pravne osobe nije potrebna

nemate šanse sa žalbom jer ste kupili etažni dio a po samom zakonu ono što nije etažirano pripada svakom od etažnih vlasnika u njihovom idealnom dijelu. ako dijelovi nisu određeni onda vrijedi da svaki ima jednak dio. dakle 1/3 svakome. Žalite se pa ćete vidjeti za par godina da sam bio u pravu. Pozdrav

Prije svega ako ste dobivali iste ugovore - otpremnice kao fizičke osobe netrgovci onda Vas štiti Zakon o zaštiti potrošaća. Međutim, takvi kao oni napadaju pravne osobe i ulaze kada je gužva sa pričom da se treba potpisati otpremnica za ono što je naručeno, a da on ne zna jer samo donosi onako kako su mu rekli. Nevjerojatno ali prevarili su sve veće tvrtke i u oko 90% slučajeva uspjevaju. Borba protiv njih (ako ste trgovci) ide prvo prijava Sudu časti pri HGK (morate paziti na rokove) radi kršenja dobrih poslovnih običaja. Dalje, radi se o prevari --- dovedeni u zabludu sebi na štetu a njima u korist. Dakle, pobojan pravni posao. Opet kratak rok za tužbu radi poništenja ugovora. Nadalje, ovisi i tko je potpisao ugovor jer npr ako je tajnica koja nema ovlasti sklapati ugovore onda je ugovor ništetan a nećete odgovarati za štetu ako ste obavijestili na vrijeme da se ne smatrate obvezanim s tim ugovorom i morate im preporučeno s povratnicom vratiti cd. Sve čuvajte kao dokaz (uvijek odbijaju primitak cd-a) pa i dokaz da ste poslali i donesite na sud da se uvjeri. Uspio sam u dva slučaja pred trg sudom i to jednom u cijelosti a drugi put pola (sudac je rekao da nismo dokazali da smo vratili cd pa je 50 posto odgovornost poslodavca za štetu radnika (tajnice) trećoj osobi (prevarantima)).

Evo Vam ta odluka VSRH pa si pročitajte. Mislim da Vam ista daje odgovore na Vaša pitanja. Broj: Rev 954/05-2 U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Z. iz T., koga zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Z. B. i J. B., oboje iz V., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, radi iseljenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1665/05 od 13. srpnja 2005., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-209/02 od 15. prosinca 2004., u sjednici održanoj 23. prosinca 2008., p r e s u d i o j e: Prihvaća se revizija tužitelja, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1665/05 od 13. srpnja 2005. i sudi: Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i umješača na strani tuženika, te potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-209/02 od 15. prosinca 2004. Obrazloženje Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženicima Z. i J. B. iz V. da zajedno sa svojom obitelji isele iz stana koji se nalazi u V., lamela E, ulaz 1 broj 28, a koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, kupaone, smočnice, blagavaone, predsoblja, lođe i WC-a, ukupne površine 98,30 m2, te da isti stan slobodan od osoba i stvari predaju u posjed tužitelju, kao i da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 6.100,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." Drugostupanjskom presudom a povodom žalbe tuženika i umješača na njegovoj strani Republike Hrvatske preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Tom presudom na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud je dopustio reviziju temeljem čl. 385. a) ZPP-a. Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se drugostupanjska presuda preinači na način da se odbiju žalbe tuženika i umješača i potvrdi prvostupanjska presuda. Suprotna stranka nije odgovorila na navode revizije. Revizija je osnovana. Predmet spora je zahtjev bivšeg nositelja stanarskog prava na stanu pobliže navedenom u izreci, koji je na temelju čl. 30. st. 2. Zakona o najmu stekao pravo i obveze najmoprimca, na iseljenje i predaju u posjed predmetnog stana koji privremeno koriste tuženici, a na temelju "suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi". Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga navedenih u reviziji, a koji se odnose na pravno pitanje a to je: kakvo je pravno značenje navedene suglasnosti u odnosu na ranije stečena prava i obveze najmoprimca u smislu čl. 30. st. 2. Zakona o najmu? Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev s obrazloženjem da najmoprimac u ovom slučaju tužitelj temeljem citirane odredbe je ovlašten tražiti iseljenje tuženika iz stana, jer da unatoč spomenutoj suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje tužitelj ima "jače pravo" u odnosu na tuženika koji je u posjedu stana. Drugostupanjski sud preinačujući prvostupanjsku presudu i odbivši tužbeni zahtjev pozvao se na odredbu čl. 7. st. 2. podstavak 1. Zakona o područjima od posebne državne skrbi (pročišćeni tekst – "Narodne novine", broj: 26/03, 42/05) temeljem koje odredbe povratak i ostanak, te naseljavanje stanovništva na području posebne državne skrbi poticat će se stambenim zbrinjavanjem – davanjem u najam stana ili kuće u državnom vlasništvu. Kako tuženici imaju akt koji im daje pravo da stanuju u predmetnom stanu, budući da ga je nadležno ministarstvo kao upravno tijelo donijelo u postupku svoje nadležnosti, a čiju pravilnost i zakonitost sud u parničnom postupku ne može ispitivati, to da tužitelj nije ovlašten tražiti iseljenje tuženika iz tog stana. Prema stajalištu ovog suda bivši nositelj stanarskog prava po samom zakonu stječe pravo najmoprimca. Naime, odredbom čl. 30. Zakona o najmu ("Narodne novine", broj: 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06) koji je stupio na snagu 6. studenoga 1996. propisano je da danom stupanja na snagu tog zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu tog zakona (st. 1.), dok je sukladno odredbi st. 2. istog članka propisano da osobe iz stavka 1. tog članka danom stupanja na snagu tog zakona stječu pravo i obveze najmoprimca. Suglasno odredbi čl. 31. ZNS vlasnik stana i osoba iz čl. 30. ZNS koja ispunjava uvjete najmoprimca, sklapaju sukladno odredbama tog zakona ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s tim da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu. Da je tužitelj bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu u vrijeme stupanja na snagu Zakona o najmu stanova proizlazi iz potvrde grada Vukovara (list spisa 63), pa stoga što s tužiteljem nije sklopljen ugovor o najmu nema za posljedicu prestanak najamnog odnosa, jer takva posljedica nije zakonom ni predviđena, što ne znači da najamni odnos ne može prestati, ali samo pod uvjetima i na način propisan Zakonom o najmu stanova. Nije sporno da su tuženici zajedno sa svojom malodobnom djecom u posjedu spornog stana od 1999. na temelju odluke grada Vukovara, kao privremeni korisnici (list spisa 14), a zatim temeljem suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu (list spisa 78). Iz sadržaja "suglasnosti" proizlazi da služi u svrhu privremenog stambenog zbrinjavanja privremenih korisnika do utvrđivanja titulara vlasništva na navedenom stanu, a sama suglasnost se izdaje za stambeno zbrinjavanje radi zaključivanja ugovora o najmu. Također je vidljivo iz same suglasnosti da je ona donijeta od nadležnog tijela Ministarstva za javne radove, obnovu, graditeljstvo – Uprava za prognanike, povratnike i izbjeglice i to pozivom na čl. 8. Zakona o područjima od posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj: 44/96, 57/96, 124/97, 73/00, 87/00 i 88/02, sada čl. 7. pročišćenog teksta – "Narodne novine", broj: 26/03), kao i Uvjetima o mjerilima za stambeno zbrinjavanje na području posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj: 10/01). Prema čl. 5. Uvjeta ministarstvo korisniku daje u najam obiteljsku kuću ili stan u državnom vlasništvu ugovorom o najmu kojeg sklapaju ministarstvo i korisnik, a čl. 7. st. 4. Zakona o području od posebne državne skrbi također je određeno da ministarstvo i korisnik sklapaju ugovor o najmu sukladno odredbama Zakona o najmu stanova s tim da korisnik plaća zaštićenu najamninu odnosno za višak stambene površine slobodno se ugovara najamnina. U takvoj činjeničnoj situaciji proizlazilo bi da "suglasnost" samo ovlašćuje na zaključenje ugovora o najmu kojom se utvrđuju prava i obveze privremenih korisnika, a u smislu gore citiranih propisa. S privremenim korisnicima tj. tuženicima nije sklopljen ugovor o najmu sukladno odredbama Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj: 91/96, 48/98) od strane ovlaštenog tijela a u smislu odredbe čl. 7. st. 4. Zakona o područjima od posebne državne skrbi (pročišćeni tekst – "Narodne novine", broj: 26/03). Slijedom izloženog po ocjeni ovog suda odredbe Zakona o područjima od posebne državne skrbi (čl. 7. st. 2. podstavak 1. na koju se poziva drugostupanjski sud) kao i Uredba o uvjetima i mjerilima za stambeno zbrinjavanje na području posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj: 10/01) ne mogu se primjenjivati u konkretnom slučaju jer bi se njima anulirala stečena prava nekadašnjih nositelja stanarskog prava odnosno sada zaštićenih najmoprimaca. Stoga tužitelj koji po Zakonu o najmu ima pravni položaj najmoprimca ovlašten je zahtijevati iseljenje tuženika na temelju čl. 30. i 31. Zakona o najmu unatoč činjenici što su tuženici od nadležnog tijela ishodili suglasnost za privremeno stambeno zbrinjavanje u odnosu na predmetni stan. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci temeljem čl. 393. ZPP-a. U Zagrebu, 23. prosinca 2008. Predsjednik vijeća: Ivan Mikšić, v.r.

tužite ga za ispunjenje obveze jer i ta obveza zastarjeva.

ako ste izvanbračni drugovi onda lijepo neka vam daruje a vi morate strijepiti 3 godine ne za poništenje ugovora već da Republika Hrvatska ne pokrene postupak pobijanja dužnikovih pravnih radnji

Naravno dodek. "Pošteni" hrvat (ili šire - balkanac) očito će govoriti "istinu" na sudu. Ali ajmo upitati gospodina kako je on uopće ušao u tu kuću i po čijem odobrenju. Stjecanje dosjelošću mora imati odredjene kvalitete. Jedna od najvažnijih je da vi mislite da je to Vaše na temelju određenog pravnog posla (može biti i u usmenom obliku ako je izvršen) i da vi to posjedujete dulje vrijeme. Znači pitanje da li ste to od nekog kupili, naslijedili, dobili darovanjem ili ste jednostavno vidjeli praznu kućicu i rekli sebi ovo je prazno dakle ničije dakle moje? Puna država je genijalaca koji ne poštuju tudje a to je zato što osim uništenja pečata na vratima, korištenje tuđe nekretnine bez pravne osnove NIJE kazneno djelo. Da jeste i da je propisana neka veća kazna zatvora ne vjerujem da bi se puno njih usudilo samo tako bespravno ući u nečiju kuću bez obzira u kakvom stanju bila. Vjerujem da je i dodeku poznato da vlasnik može i uništiti svoju stvar ako ne šteti trećim osobama.

tek kada dodje do promjene vlasništva onda će pisati OIB. Znači s novim vlasnikom. Sve u svemu još jedna "genijalnost" političara koji očito žive u nekom svom svijetu. Najžalosnije je to što stručnjaci u pojedinim pravnim područjima samo mogu gledati "genijalce" kako donose zakone koji u praksi stvaraju velike probleme i koče promet nekretnina. I što je najgore od svega, nema ove tko pametniji zamijeniti, ne znaš koji političar je gori i nesposobniji (za opće dobro naravno da ne za njihovo). Ljudi glasujte kao Litvanci da nas okupira Švedska i biti će nam bolje

Dužni ste platiti za svaku radnju sukladno Tarifi koja je objavljena u Narodnim novinama, a također i na stranicama Hrvatske odvjetničke komore

postoji institut predmnijevanog vlasnika, a on nije upisan u zemlj. knjige već samo ima jače pravo od tebe. time on ima pravo iseliti te a i tražiti naknadu za korištenje nečega što tvrdi da je njegovo temeljem određenih isprava koje posjeduje

zid zakona o zemljišnim knjigama kaže da sve privatne isprave sačinjene nakon 01.01.2009. moraju imati OIB od svih stranaka u toj ispravu, a dok ga ne dobijete onda ga mijenja MBG MB ili sistemski broj dobiven od porezne uprave. Dakle, uz ovjeru potpisa na ugovoru uvedena je nova obveza da bi se mogla provesti uknjižba

Ugovor o najmu zajedničkih prostorija je posao redovite uprave (po novim izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Dakle, više od 50 posto suvlasničkih dijelova mora biti za sklapanje a onda je očito da može biti i sklopljen na neodređeno odnosno kako većina odluči

po starome je bilo tri s time da je treća bila bez ograničenja. Po novome druga maksimalno pola utvrđene vrijednosti, a ako se ne proda obustava i onda novi prijedlog za ovrhu

Vi znate da nekome drugome pripada nekretnina. Dakle već iz navedenog proizlazi da niste pošten posjednik i po tome ne možete steći pravo vlasništva dosjelošću

Pretpostavljam da postoji zk tijelo A I društveno vlasništvo A II i A III A I ---- upisano društveno vlasništvo A II --- vlasnici jedni bračni drugovi A III - vlasnici drugi bračnu drugovi Ako je tome tako onda prvo treba parcelacija jer u katastru je isto provedeno kao dvije čestice dok se u zemljišnim knjigama to vodi kao jedna čestica ali svako ima dio koji je dan po članku 38 i 39 Zakona o nacionalizaciji....

Postoji članak doc Josipa Čizmića u Rifu iz 2007 godine u kojem se nalazi obrazac ugovora sa svim objašnjenjima. Pozdrav

osnovica vam je razlika u vrijednosti između dvije nekretnine. samo nadodajem. ako su iste vrijednosti nekretnine onda ne plaćate porez

jeste podnijeli zahtjev za otkup nadstojnickog stana? na vas se mogao primjeniti taj zakon pod odredjenim uvjetima. ako niste podnijeli onda je gotovo i samo temeljem clanka 372