MASTER

a ja mislio da se društveni ugovor mora solemnizirati?

za napisati podnesak na sud imate novaca!

Stvarno ljudi imaju velikih životnih problema. Kupio Golfa peticu, neš ti auta.ali za njega je istovario koliko 20-30k€. i mu se ne otvori air bag i tužio bi zubaka. a zakaj? jer je kupio golfa za kojeg je mislio da je .....bog te pitaj kakav auto. ali malo samokritičnosit u izboru potrošenog novca za limenog ljubimca to nikako.....

prijeboj + ugovor o zajmu

Dana 16 studenog 2005 godine zaprimili smo Presudu Pž-3807/05 od 25 listopada 2005 godine Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske kojim se potvrđuje Presuda P-2985/03 od 15 ožujka 2005 g Trgovačkog suda u Zagrebu a naša žalba odbija kao neosnovana. Dana 21 studenog 2005 godine izjavljena je revizija protiv Presude Pž-3807/05 od 25 listopada 2005 godine Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Ovime predlažemo ponavljanje postupka pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske povodom odlučivanja o žalbi na Presudu P-2985/03 od 15 ožujka 2005 godine. Obrazloženje 1.Člankom 23 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 118/03 - dalje u tekstu ZIDZPP ) izmijenjen je članak 44 Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu ZPP) tako da sud u uvijek drugom stupnju u sjednici vijeća odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudaca. Člankom 273 ZIDZPP ukinut je članak 493 stav 2 ZPP. Člankom 284 stav 2 ZIDZPP određeno je da će odredbe članka 23 ZIDZPP primjenjivati na pravne lijekove koji su u drugostupanjskom sudu primljeni nakon stupanja toga zakona. Prema odredbi članka 421 stav 1 točka 1 ZPPa ponavljanje postupka dozvoljeno je ako je u donošenju sudske odluke sudjelovala osoba koja nije sudac. Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju se u "Narodnim novinama", službenom listu Republike Hrvatske. (članak 89 stav 1 Ustava Republike Hrvatske). Suce porotnike ostalih sudova imenuje Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske (članak 70 stav 1 Zakona o sudovima). 2. Prilikom odlučivanja o žalbi, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske bio je sastavljen od dva suca (predsjednik vijeća g mr sc K.M, te g Z.M.) i jednog suca porotnika (g D M). Sudac porotnik g. DM (71) imenovan je dana 31 svibnja 2001 godine Odlukom Sabora Republike Hrvatske kao sudac porotnik Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, na rok od četiri godine. (NN 51/2001). Nakon toga g DM nije niti produžen mandat, niti je ponovno imenovan sucem porotnikom, odnosno takva odluka nije objavljena u Narodnim novinama, pa nije stupila na snagu. Dana 24 studenog 2005 godine uputili smo zamolbu predsjedniku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske za dostavom podataka tko su suci porotnici Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, kada su imenovani za suce porotnike od strane Sabora Republike Hrvatske i u kojim Narodnim novinama je objavljena odluka o imenovanju sudaca porotnika. Do danas nismo dobili odgovor na našu zamolbu. 3. Prema tome obzirom da su o žalbi odlučivale osobe koje nisu suci, odnosno koje nisu više suci porotnici Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske predlaže se ponavljanje postupka temeljem članka 421 stav 1 točka 1 ZPP.

sabor rh proveo raspravu dana 29 lipnja 2005 g bez donošenja odluke o imenovanju sudaca porotnika

OVRŠNI POSTUPAK - PRIVREMENE MJERE RADI OSIGURANJA NENOVČANE TRAŽBINE Ovršni zakon (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00 i 173/03) Članak 298. Neosnovan je prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja-zakupca, koji je izdao zadužnicu, na zabranu naplate po zadužnici, protiv vlasnika nekretnine čija tražbina po ugovoru o zakupu nije izmirena. Izdavatelj zadužnice nema nenovčanu tražbinu, a nije vjerojatno da bi izdavatelju zadužnice naplatom iste nastala nenadoknadiva šteta. "Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine, te ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha osiguranja, a osobito one mjere koje su pojedinačno označene u čl. 299. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99 i 42/00). Navedene zakonske pretpostavke za određivanje predložene mjere nisu u ovom slučaju ispunjene ni ako se prihvate točnima sve tvrdnje koje je iznio predlagatelj u svojemu prijedlogu za određivanje privremene mjere. O vjerojatnosti tražbine napominje se slijedeće: Predlagatelj tvrdi da ima nenovčanu tražbinu prema protivniku osiguranja usmjerenu na povlačenje zadužnice sa naplate kod FINE. Činjenice na kojima predlagatelj temelji prijedlog ne potkrepljuju navedenu tvrdnju. Naime i sam predlagatelj priznaje da je izdao zadužnicu na iznos od 1,000.000,00 kn kao osiguranje protivnikove novčane tražbine prema njemu, a po osnovu obveze iz ugovora o zakupu i leasingu. Priznaje se i autentičnost i sadržaj zadužnice. Protivnik osiguranja nije na nezakonit način došao u posjed zadužnice, a tražbina protivnika osiguranja nije izmirena. Pogrešno je sud iz navedenih činjenica našao da bi postojala tražbina predlagatelja da se zabrani naplata po zadužnici. Tvrdnje o pregovorima o reprogramu duga predlagatelja osiguranja ne dovode u pitanje pravo protivnika na naplatu iznosa iz zadužnice. Upravo je nevjerojatna tvrdnja iznijeta u rješenju da je tražbina protivnika osigurana nekretninom koja je u njegovom vlasništvu. To bi u konačnici značilo da bi protivnik osiguranja morao radi naplate svoje novčane tražbine prema predlagatelju osiguranja prodati vlastitu nekretninu, pa da mu zadužnica nije potrebna. Nije učinjena vjerojatnom ni druga zakonska pretpostavka, jer mjera nije nužna da bi se otklonila nenadoknadiva šteta, a sud i ne obrazlaže u čemu bi se imala takva šteta sastojati, osim što će vjerovnik iz zadužnice naplatiti od dužnika iznos koji mu ovaj duguje." VTS RH, Pž-5422/02 od 15. listopada 2002.

Parnični postupak – dokazi i izvođenje dokaza Zakon o parničnom postupku – Članak 220. st. 2. XXVI Pž-3599/04-2 R J E Š E N J E Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sutkinji toga suda Branki Vučaj, kao sucu pojedincu, u predmetu osiguranja predlagatelja osiguranja [A-V] d.. [Z], koga zastupa Tomislav Zorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja [M] d.d. [Z], koga zastupa Desanka Vranjican, odvjetnica u Zagrebu, radi osiguranja tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv dijela rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj R1-45/04 od 15. travnja 2004. godine, dana 8. lipnja 2004. godine r i j e š i o j e Žalba se uvažava, ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj R1-45/04 od 15. travnja 2004. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Obrazloženje Prvostupanjskim je rješenjem, radi osiguranja nenovčane tražbine – povrata dviju bianco akceptiranih mjenica i novčane tražbine – povrata stečenog bez osnove i naknade štete, određena privremena mjera, kojom se protivniku osiguranja zabranjuje podnošenje na naplatu dviju bianco akceptiranih mjenica izdanih od strane [Ž.Č.] i [V.Č.], uz mjenično očitovanje dano 13. prosinca 2002. godine, a na teret računa predlagatelja osiguranja (točka I. izreke rješenja). Navedenom privremenom mjerom, također je naloženo FINA Zagreb da protivniku osiguranja ili bilo kojoj trećoj osobi uskrati naplatu navedenih mjenica i naplatu bianco zadužnica pod brojem Ov-[…], Ov-[…] i Ov-[…] (točka II. izreke). Ujedno je određeno da privremena mjera ostaje na snazi do drugačije odluke suda ili do pravomoćnog okončanja parnice koju je radi opravdanja privremene mjere predlagatelj dužan pokrenuti u roku od 15 dana (točka III. izreke), te da je protivnik osiguranja dužan predlagatelju naknaditi trošak postupka u iznosu 6.168,00 kn u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe (točka IV. Izreke). Odlukom pod točkom V. izreke prvostupanjskog rješenja odbijen je prijedlog da se privremenom mjerom naloži protivniku osiguranja predaja dviju bianco mjenica i bianco zadužnica. Prema obrazloženju pobijanog rješenja, zapisnikom o konačnom obračunu iz veljače 2004. godine, utvrđeno je da je investitor (protivnik osiguranja) izvođaču (predlagatelju osiguranja) platio 2.946.931,78 kn, pa da je razliku oko 74.000,00 kn predlagatelj osiguranja fakturirao u okončanoj situaciji 2/04, ali da stranke očito nisu napravile konačni obračun prema zapisniku, jer okončana situacija broj 2/04 nije ovjerena, kao i da iz spomenutog zapisnika ne proizlazi ima li, i koliko je eventualno potraživanje protivnika osiguranja prema predlagatelju, zbog čega da se nameće zaključak da je protivnik osiguranja protivno dobrim poslovnim običajima naplatio zadužnice. Osim toga, prvostupanjski sud navodi da je prema nalazu i mišljenju vještaka ugovor između stranaka u svezi s kojim su kao sredstva osiguranja dane zadužnice i mjenice, raskinut, pa zaključuje da protivnik osiguranja nije smio koristiti sredstva osiguranja ispunjenja ugovora, nakon što je isti raskinut. Prvostupanjski sud, također zaključuje da prema nalazu i mišljenju vještaka postoji mogući osnov za potraživanje štete prema predlagatelju osiguranja, ali da iznos štete nije utvrđen, pa da naplaćivanje zadužnica za taj iznos zasada nema opravdanja i protivan je svrsi izdavanja zadužnice, te predstavlja štetno ponašanje koje karakterizira vjerojatnost opasnosti za predlagateljevu tražbinu povrata stečenog bez osnove i naknade štete, a, također, čini realnom opasnost za predlagateljevu tražbinu za povrat mjenica. Zbog navedenog zaključeno je da su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03), u svezi sa člankom 14. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 57/96, 29/99 i 173/03). Protiv dijela prvostupanjskog rješenja, kojim je određena privremena mjera, žalbu je podnio protivnik osiguranja. Smatra neosnovanim zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je zadužnica dostavljena na naplatu protivno dobrim poslovnim običajima, navodeći da je to bio jedini način ostvarenja njegove tražbine prema predlagatelju, koju isti nije htio dobrovoljno ispuniti. Navodi da iz nalaza i mišljenja vještaka, na kojeg se poziva prvostupanjski sud, jasno proizlazi da predlagatelj duguje protivniku osiguranja ugovornu kaznu u visini 117.249,55 kn, direktnu štetu u iznosu 63.725,26 kn, kao i troškove vještačenja u iznosu 28.000,00 kn, ali da sud, nakon što je utvrdio moguće protivnikovo potraživanje štete od predlagatelja, izvodi kontradiktoran zaključak da dostavljanje zadužnice na naplatu predstavlja vjerojatnost opasnosti za predlagateljevu tražbinu naknade štete. Ističe da sud u obrazloženju rješenja ne obrazlaže pitanje vjerojatnosti postojanja nenovčane tražbine predlagatelja, iako je to osnovna zakonska pretpostavka za određivanje privremene mjere. Također, dodaje da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim niti postojanje svoje novčane tražbine prema protivniku osiguranja radi stjecanja bez osnove iznosa 160.000,00 kn, te radi naknade štete zbog blokade računa u iznosu 90.000,00 kn. Protivi se i odluci o trošku, te navodi da nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije u cijelosti izgubio spor, budući da je, odlukom pod točkom V. Izreke predlagatelj odbijen s prijedlogom da se protivniku osiguranja naloži predaja dviju bianco mjenica i zadužnica. Predlaže žalbenom sudu ukidanje prvostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu. Žalba je osnovana. Ispitujući, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, nastavno: ZPP), a u svezi s odredbom članka 19. Ovršnog zakona (Narodne novine 57/96, 29/99 i 173/03), zakonitost prvostupanjskog rješenja u granicama žalbenih razloga, ovaj sud nalazi da je pobijanim rješenjem počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Iz spisa je vidljivo da je predlagatelj podnio prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine - povrata bianco zadužnica i bianco akceptiranih mjenica, te za osiguranje novčane tražbine – povrata stečenog bez osnove, naknade štete zbog blokade računa i naplate radova obavljenih prema ugovoru, određivanjem privremene mjere, navodeći da je ispunio sve svoje obveze prema protivniku osiguranja iz ugovora o građenju od 13. prosinca 2002. godine, ali da je protivnik osiguranja, unatoč tome, bianco zadužnice dostavio na naplatu nadležnoj FINI za iznos 250.000,00 kn. Prema odredbi članka 298. stavak 1. Ovršnog zakona radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Prema odredbi članka 296. stavak 1. Ovršnog zakona, privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Iz članka 9. Ugovora o građenju, zaključenog 13. prosinca 2002. godine, proizlazi da se na ime jamstva za uredno izvršenje svih ugovornih obveza, izvođač – predlagatelj osiguranja, obvezuje, na dan potpisa ugovora investitoru predati: Bianco zadužnicu do 235.000,00 kn s rokom važenja do primopredaje izvedenih radova, jednu vlastitu bianco akceptiranu mjenicu gospodina [Ž.Č.], s odgovarajućim mjeničnim očitovanjem, te jednu vlastitu bianco akceptiranu mjenicu gospođe [V.Č.], sa odgovarajućim mjeničnim očitovanjem. Budući da su navedene bianco zadužnice i mjenice bile izdane kao osiguranje da će predlagatelj uredno ispuniti svoje obveze iz ugovora o građenju, prema protivniku osiguranja, predlagatelj je, prema ocjeni ovog suda, morao učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine usmjerene na povrat zadužnica i mjenica, odnosno učiniti vjerojatnim da je uredno ispunio sve svoje obveze, koje na temelju ugovora o građenju ima prema protivniku. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ne navodi činjenice i okolnosti na kojima temelji zaključak da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, odnosno ne navodi na temelju čega je zaključio da je u konkretnom slučaju ispunjena prva pretpostavka za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, propisana odredbom članka 298. stavak 1. Ovršnog zakona. Također, prvostupanjski sud ne navodi na temelju čega je zaključio da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine prema protivniku osiguranja, usmjerene na vraćanje stečenog bez osnove, naknadu štete te naplatu izvedenih radova, a što je osnovna pretpostavka za određivanje privremene mjere propisana odredbom članka 296. stavak 1. Ovršnog zakona. Kako obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, takvo rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka sadržana u odredbi članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Osim toga, prvostupanjski sud svoju odluku temelji na nalazu i mišljenju vještaka prema kojem je ugovor između stranaka, u svezi kojeg su kao sredstva osiguranja dane predmetne zadužnice i mjenice, raskinut. Imajući u vidu navedeni nalaz i mišljenje vještaka, sud zaključuje da protivnik nije smio, nakon što je ugovor raskinut, koristiti sredstva osiguranja ispunjenja ugovora, te da je naplaćivanje zadužnice za iznos za koji, zasada, nema opravdanja, protivno svrsi izdanja iste i predstavlja vjerojatnost opasnosti za predlagateljevu tražbinu. Međutim, iz spisa je vidljivo da je takav nalaz i mišljenje vještaka dostavio protivnik osiguranja. Budući da se ne radi o dokazu izvedenom prema odluci suda radi utvrđivanja odlučnih činjenica, odnosno, ne radi se o vještačenju provedenom od strane vještaka kojeg je odredio sud, isti nije dokaz izveden u postupku pred sudom, u smislu odredbe članaka 220. i 224. ZPP-a, te na njemu prvostupanjski sud nije mogao temeljiti svoju odluku. Naime, prema odredbi članka 220. stavak 2. ZPP-a, sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Sukladno takvom zakonskom određenju sud odlučuje koji će se dokazi izvesti, ali samo između onih dokaza koje su predložile stranke. Stoga prvostupanjski sud, samo na prijedlog stranaka u postupku, može odlučiti o izvođenju dokaza vještačenjem, u kojem slučaju, prema odredbi članka 251. stavak 1. ZPP-a, treba odrediti vještaka, te dokaz izvesti sukladno odredbama članaka 251. do 262. ZPP-a. Imajući u vidu navedene povrede odredaba parničnog postupka, prvostupanjsko je rješenje u pobijanom dijelu nezakonito, pa ga protivnik osiguranja, svojom žalbom, osnovano pobija. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, a u svezi s odredbom članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona, uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje u pobijanom dijelu i u tome dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud, nakon utvrđenja relevantnih činjenica, ocijeniti jesu li u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere, te će o prijedlogu predlagatelja osiguranja donijeti pravilnu i zakonitu odluku, imajući, pri tom, u vidu članak 9. Ugovora o građenju i iznos za koji su kao osiguranje predane bianco zadužnice. U Zagrebu, 8. lipnja 2004. godine

moraš podnijeti prokazni popis imovine, i ponijeti prijedlog. mislim da je negdje sudska praksa odredila da društvo ne mora platiti posebnu pristojbu za vođenje prethodnog stečajnog postupka jer se ne utvrđuju uvjeti za pokretanje stečaja kad njih "priznaje" uprava dužnika.

naznačiti broj računa državnog proračuna 1001005-1863000160 sa nalogom HNB da zaplijeni i presne novačni iznos na tvoj račun! barem tak ide sa ovrhom protiv banaka!

0,01kn a kamate kolike jesu da jesu!

podnijeti prijedlog za stečajem, naknada od članova uprave radi ne pokretanja stečaja, kazanena prijava radi nesavjesnog poslovanja. anonimna prijava poreznoj upravi radi utaje javnih davanja! bu popustil!

svaki zakupac može svoje pravo upisati u zemljišne knjige pa tada čak i u slučaju prodaje nekretnine ovrhom ostajete u posjedu sukladno ugovoru o zakupu. moglo bi se reći da ukoliko niste upisali pravo zaloga u zemljišne knjige da morate "van" jer se prava iz nekretnine stječu upisom u zemljišnu knjigu a ne zaključenjem ugovora. konačno jako je bitno da ste ugovor zaključili sa stvarnim vlasnikom nekretnine, a ne ovlaštenikom prava iz nekretnine!

ako je sve plaćeno i preplaćeno, podnesite prijedlog za odgodu ovrhe. sud o tome mora odlučiti. i promjenite odvjetnika. on vam je morao dati te savjete i savjesno vas zastupati.

ovo je točan odgovor.

potaknut jednim komentarom na ovom forumu rado bih čuo forumaše što misle što predstavlja pojam PRAVNOG SAVJETA. Kako bi npr izgledao jedan pravni savjet. Koja je razlika između PRAVNOG SAVJETA i PRAVNOG MIŠLJENJA: Tko je ovlašten davati PRAVNE SAVJETE. Što bi bilo POSLOVNO SAVJETOVANJE! Konačno da li ikakav SAVJET može biti ne PRAVNI SAVJET! Molim vaše komentare!

ispričavam se ako sam nekoga uvrijedio. da li dijelim pravne savjete? to je dobro pitanje što su pravni savjeti? ne valjda ono što piše u zakonu. pa onda i instruktor vožnje djeli pravne savjete kad vas uči da ne prođete kroz crveno. nego čitah ja "pravni savjet" na ovom forumu da je kazneno djelo neovlašteno pružanje pravne pomoći uz naknadu! PS fakat nisam pravnik, ali nema veze. bitno kakvi smo ljudi a ne što smo po zanimanju!

koje se to zakonske prsumcije primjenjuju? konačno pitanje je suprotnosti s moralom drštva odredbe o ugovornoj kazni radi ne isticanja parkirne karte na vjetrobranskom staklu automobila u iznosu od 400,00 kn.(čl 103 ZOO)

i tako izgleda naizgled. i sa ovakivim ugovorom možeš završtit na sudu prije nego si reko keks. btw . ovim ugovorom je ortak- građevinar i stekao prividno pravo građenja pa na tvojoj nekretnini. nego kaj je sa porezom kod ovakovg ugovora.

ne bu to dobro završilo!

mislim da kad vadite izvadak iz zk refernt vas pita za ime i to upiše u knjigu. prema tome za stanje zk izvatka RH je odgovorna samo njegovom tražitelju a ne i drugom primatelju. konačno kad primite krivotvorenu novčanicu kaj vam država zamjeni za pravu. ako da - imam ideju za dobar posao.

ima jedna narodna pomozi sirotom na vlastitu sramotu. u poslu se nikad nikome ne pomaže, postoji samo interes.

fala bogu nisam pravnik, pa niti vaš kolega

pravo pitanje. 1 da li treba podnijeti zahtejv za amortizacijom čekova 2 da li banka krši odredbe zakona o platnom prometu ako neosnovano tereti račun suština je tzv bankarskih čekova što nigdje na njima nema podataka o trasantu (naziv, adresa) , pa se postavlja pitanje da li je to uopće ček? konačno da li je ček ( koji banke izdaju građanima) nalog za plaćanje kako ga određuje Zakon o platnom prometu?

sudovi najčešće uvažavaju i prigovor protiv rješenja o ovrsi ako se koji dan zakasni, ako je obrazloženo da rješenje nije odmah urućeno. naime ako se dostava obavlja na adresu poslodava može biti slučaj da je netko na godišnjem odmoru i/ili bolovanju pa prema tome nije mogao znati o prispjeću pošiljke.