G-man

Moja sugestija je otići do nadležnog Općinskog državnog odvjetništva, zatražiti prijam kod dežurnog zamjenika i podnijeti kaznenu prijavu na zapisnik. Kaznena prijava ne košta ništa, a svrhovitosti radi, sugeriram da sa bakom ide netko od njene obitelji, radi lakšeg obrazlaganja problematike predmeta. Prema napisanome, u igri se potencijalno nalazi više kaznenih djela, a DORH će sam uvidjeti, prema podacima koje ćete im dati, koje ili koja kaznena djela će na kraju prevladati. Po meni, računalna prijevara je definitivno u igri, a moguća su i druga djela, jedino treba vidjeti postoji li prividan stjecaj među njima, pa se neće sva goniti. Ako DORH utvrdi da se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti, oni pokreću postupak i to baku neće koštati nijedne lipe.

Dakle, tražila ste zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, čemu je očito udovoljeno. Ako se ovaj rok za donošenje prvostupanjske presude neće poštivati, imat ćete pravo potraživati i naknadu zbog povrede spomenutog prava, u visini do 35.000,00 kn, a također će se odrediti i novi rok za rješavanje predmeta. Ako i nakon toga predmet ne bude riješen u novoodređenom roku, moći ćete ustati i ustavnom tužbom. U ovom trenutku teško je anticipirati što će se desiti i u kojim rokovima, ali zasada jedino važno je da ste upoznati sa svojim pravima i da ćete ih koristiti. Osim toga, ne preostaje vam drugo doli čekati. Prije ili kasnije, predmet će biti riješen, a netko će dobiti i po džepu poradi ovakve inertnosti.

Nisam dosad čuo za ovakav slučaj, ali razmišljam teoretski - ukoliko bi se utvrdila prekršajna odgovornost poslodavca (a što bi, barem po meni, bio neoboriv dokaz njegova propusta), smatram da biste po toj osnovi mogli onda ići i sa zahtjevom za naknadu štete, jer takvim postupanjem, vama je nedvojbeno pričinjena šteta. Dobra stvar ovdje je i činjenica da se kod potraživanja naknade štete prema poslodavcu, radnik ne mora prethodno istome obratiti sa zahtjevom za zaštitu prava. Glede zaštite od otkaza, Ruby je rekla sve - apsolutne zaštite nema i nije preteško pogoditi kako će poslodavac reagirati, ako stigne inspekcija. No, i otkaz mora biti obrazložen i imati valjan zakonski temelj, no danas se to relativno lako "posloži".

Trenutak sklapanja ugovora o radu procjenjuje se prema općim pravlima obveznog prava, što znači da je on sklopljen u onom trenutku kada su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Trenutak početka rada se lako determinira samim ugovorom o radu, i on nije relevantan za postojanje ugovora o radu (jedina iznimka je državna služba, čije postojanje je vezano baš za početak obavljanja iste, no to nije vaš slučaj). Moja sugestija je, a radi vaše zaštite, da ugovor o radu potpišete 06/06, a u njemu precizirate početak rada za 06/07. Tu onda više nema mogućnosti da vas novi poslodavac izigra.

Slažem se s time, a tu postoji i presumpcija iz čl. 10. st. 2. Zakona o radu (glede mogućnosti drugačijeg režima).

Što se Austrije i SR Njemačke tiče, smatram da je takvo što izvedivo, jer obzirom se radi o državama članicama EU, trebala bi vrijediti recipročnost našem uređenju, dakle da HR državljani (uostalom, kao i državljani drugih EU država članica) mogu stjecati pravo vlasništva temeljem pravnog posla na jednak način kao i domaći državljani konkretne države. No, to bi trebalo dodatno provjeriti, za svaki slučaj. Švicarska konfederacija, međutim, nije u EU, i iako ima određeni režim sa EU (Schengen i dr.), sumnjam da to vrijedi i glede stjecanja nekretnina, što bi značilo da, a ovo pišem sukladno našem uređenju, bi trebalo dobiti i suglasnost ministra pravosuđa (ili neke druge instance) za stjecanje prava vlasništva nad nekretninom temeljem pravnog posla, budući ste tamo stranac. To svakako treba provjeriti, da se ne zeznete u proceduri. Glede načina i mehanizma kupnje, moja sugestija je da angažirate odvjetnika i da vam on to sve pripremi, po mogućnosti odvjetnika iz države u kojoj namjeravate kupiti nekretninu.

Antone, malo više zahvalnosti ne bi bilo na odmet. Druga stvar - prosurfajte malo forum, pa ćete vidjeti kako su prošli drugi naši korisnici sa oglasima prek Njuškala. "Malog" čovjeka se uvijek pričepi, nemojte imati sumnje u to.

Zasada, bez ikakvih saznanja o nekoj uporabi te fotografije, vrlo je teško hipotetizirati što bi moglo biti. Uglavnom, osim da otvori profil na njegovo ime i onda s tim profilom radi gluposti, ne vidim što bi drugo mogla napraviti, a da našteti rođi. Fotka nije osobni dokument ili nešt slično. A što se lažnog profila tiče, postoji i registracijska mail adresa, koja se mora dati, neki drugi osobni podaci, a koje valjda ona nema (osim ako joj i to nije otkrio), u konačnici postoji i IP adresa sa koje bi došlo do registracije, a sve se to može provjeriti u slučaju potrebe i neugodnosti po rođu. I za ubuduće, kada mu se javi neka ultra zgodna ženska iz inozemstva, nek se zapita koja je vjerojatnost da je to baš zbog njega i da je autentično. Previše ljudi danas nasjeda na takve fore, ali to su "čari" modernoga doba.

Vrijedi i dalje sve što sam napisao (kao i Drotov post), a sugerirao bih vam i da odete do DO-a i njemu navedete ove okolnosti, pa će i on reagirati na sudu u opisanom smislu. Žrtva se maksimalno štiti i tu neće biti problema.

Ne vidim nešto posebno što bi mogla, tim više što se radi o stranoj državljanki. Možda otvoriti profil, ali to se može riješiti s administratorima. A rođo nek bude pametniji drugi put.

Ovo nemojte nikako raditi, jer biste i sami mogli imati probleme.

Mimi, vidite odredbe čl. 6. i 7. Zakona o osobnom imenu.

Dakle, dogovorno može, samoinicijativno ne može.

Nažalost, slijedi vam parničenje zbog pohlepe nezahvalnih ljudi, ali vjerujte, niste jedini u takvoj situaciji.

Jedina opcija bila bi da se njega tretira kao pomagača, ali to dokazati bude prokleto teško, da ne kažem nemoguće.

Jasno, zakone donosi zakonodavac, a on je zadnjih 2 godine kompromitiran do bola, a to će se najvjerojatnije i nastaviti. U takvom "ćušpajzu", teško je raditi. Ali, definitivno je za razmisliti, jer smatram da prekršajna odgovornost neće dovoljno preventivno djelovati. Kaznena je već druga stvar. Problem s ovim zakonom je što se "donosi" već 20 godina, a nikako da se donese. I sumnjam u njegovu efikasnost, jer većina ovakvih prijavljivača nema prihoda, nema imovine i što im onda znači novčana kazna, koju niti će ikad platiti niti će se moći naplatiti? Smatram kaznenu sferu boljim rješenjem, ali onda će se javiti "dušebrižnici" koji će reći da je to radikalno, pa im onda onako od srca, želim jednog takvog serijskog prijavljivača u vlastitu životu.

Sporazumni raskid (ne otkaz) ugovora o radu uvijek je moguć, kada je to suglasna volja obje strane u radnom odnosu. Sporazum mora biti u pisanom obliku sklopljenom između dvije strane, poželjno sa definiranim svim pitanjima koja se tiču prava iz radnog odnosa i u vezi s istime. Točnu statistiku vam nemam, i ne vjerujem da je itko vodi, a činjenica jeste da čak i u slučaju izvanrednog otkaza, poslodavac iznimno, iznimno rijetko ide isti pobijati. Osobno znadem za svega jedan jedini slučaj i to radi štete koja je poslodavcu načinjena, jer se radilo o vozaču, koji je otkazao ugovor o radu isti dan kada je trebao voziti turu, pa poslodavac nije uspio naći zamjenu i tura je propala. Tu je poslodavac išao u pobijanje otkaza radi potraživanja naknade štete, koja mu je bila pričinjena takvim neosnovanim otkazom. Realno, poslodavac ne može zadržati nezadovoljnog radnika, ali to ne znači da se ne trebaju poštivati određeni uzusi ponašanja i propisane procedure. Dogovor tj. sporazumni raskid vam je najbolja opcija. I nije, a o tome se naša sudska praksa već opetovano očitovala.

Ako mogućnost redovnog otkazivanja nije predviđena ugovorom o radu, ostaju dvije opcije - izvanredni otkaz ili sporazumni raskid. Za prvu opciju morate imati opravdan razlog (uz to paziti na rok od 15 dana i činjenicu da se takav otkaz mora obrazložiti) te takav otkaz poslodavac, teoretski može osporavati, iako to iznimno, iznimno rijetko čine (meni je poznat jedan jedini slučaj), a za drugu opciju morate imati dobru volju poslodavca.

Aludirate na situaciju gdje postoji darovni ugovor, koji nije proveden kroz ZK, a sada je došlo (ili će uskoro doći) do smrti darovatelja, pa daroprimac želi izbjeći uračunavanje dara u ostavinu radi izračuna prava na nužni dio?

Aludirao sam na ovaj dio o brizi majke, no vidim da sam vas krivo shvatio. Sve u svemu, pravnih zapreka za darovanje nema, a osobno sumnjam da će ujak moći dokazati svoje navode kroz reviziju.

Pitao sam vas iz razloga, jer da je oštećenik stavio prijedlog za ostvarivanje IP zahtjeva u sklopu kaznenog postupka, on bi tim činom prekinuo zastaru sve do pravomoćnog okončanja postupka. Kako i sami niste 100% sigurni u navedeno, pogledajte si samu presudu i njezinu izreku, u dijelu nakon određivanja kazneno-pravne sankcije, trebalo bi stajati da se oštećenik sa IP zahtjevom upućuje u parnicu ili da ga se dosuđuje u iznosu XY (ako je zahtjev stavljen, 99,99% je upućen u parnicu). Ako takve odluke nema, onda zahtjev nije stavljen i vrijedi ovo što je Ruby odgovorila, 15-godišnji rok iz razloga jer se ovdje radi o šteti prouzročenoj kaznenom djelom, pa se onda za zastaru potraživanja naknade štete gleda zastarni rok propisan za kazneno djelo, a u ovom slučaju to je 15 godina, računajući od počinjenja djela (siječanj 2014.). Ako je kojim slučajem stavljen prijedlog za ostvarivanje IP zahtjeva i o njemu odlučeno, onda se 15-godišnji rok računa od pravomoćnosti kaznene presude (siječanj 2017.), jer za cijelo vrijeme vođenja kaznenog postupka, zastarni rok je bio u prekidu. Sve u svemu, treba još mnogo vremena proći da bi zastara došla u obzir.

Vrlo vjerojatno je išla prijava Veterinarskoj inspekciji, a tu onda kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela nema. Glede nametljivog ponašanja, prema trenutnoj zakonskoj definiciji, vrlo teško, no ovakvi primjeri su osnova za redefiniciju zakonskog opisa navedenog kaznenog djela, koje bi trebalo svakako učiniti. Sada maliciozni ljudi znaju zloupotrebljavati ovakve slučajeve, skrivajući se iza "iskrene zabrinutosti", a znajući da sankcije nema. Ostaje eventualno tužba za naknadu neimovinske štete (povredu prava osobnosti), iako nisam čuo za sličan slučaj, kao i mogućnost da se osobu prijavi CSS-u sa opaskom da ga se provjeri u smislu potrebe za lišavanjem poslovne sposobnosti, a zbog opisana ponašanja.

Radi li se ovdje o kaznenom ili parničnom predmetu?

Po meni su dvije opcije u igri - ovaj dodatan rad do 8 sati tjedno ili ugovor o djelu.

Udruženi savjetodavni pothvat!