G-man

Imate na dispoziciji ovlast da od DO tražite obavijest o učinjenom povodom vaše prijave, koju obavijest trebate dobiti u roku 30 dana (čl. 206a ZKP-a).
Druga opcija (i moja sugestija) je pritužba višem DO-u radi odugovlačenja postupka budući je DO, načelno govoreći, dužan riješiti prijavu u roku 6 mjeseci od upisivanja prijave u Upisnik kaznenih prijava (iznimke su složeni predmeti). O pritužbi viši DO sužan se očitovati u roku 15 dana (čl. 206b ZKP-a).
No, kako su drugi korisnici ovdje (i moderatorica) sugerirali, prije bi vam bilo oportuno izvršiti uvid u spis, pa ćete znati na čemu ste.

Po čl. 158. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, sudac izvršenja će u povodu urednog prijedloga u roku od mjesec dana od njegovog primitka zakazati sjednicu vijeća koje će raspravljati o prijedlogu (što istovremeno ne znači i da će u tom roku sjednica biti i održana), a ako prijedlog bude usvojen i uvjetni otpust bude određen izvršit će se u roku od 3 dana od dostave pravomoćnog rješenja.

Po meni, a prema podacima korisnika, izvjesniji je pokušaj protupravne naplate.
Svakako prijaviti, jer postoji zakonom propisani način naplate potraživanja, da se svi ponašamo na ovaj način, ova država bi imala još veći problem sa demografijom od trenutnog.

Po napisanim godinama možeš.

Da, prijetnja. Kod protupravne naplate mora biti naplaćeno, sto ovdje nije slucaj. Javite sto je bilo u policiji i spomenite potencijalne svjedoke, odnosno bliske osobe koje navodite..
 
Može biti i protupravna naplata u pokusaju. Ona bi išla po službenoj. Prijeti se fizičkim napadom radi nevraćenog novca, no najbolje se obratiti policiji, pa da se vidi koje su opcije. Spominjete i bliske ljude, oni su potencijalni svjedoci, što vam svakako ide u prilog..no moze biti i pokusaj protupravne naplate, policija ce odlucit sto je svrhovito.

Pravomoćna sudska odluka (presuda) o obvezi plaćanja uzdržavanja, ali ne prijavu DORH-u, nego prijavu ODO-u (Općinskom državnom odvjetništvu) u mjestu prebivališta....
No, mšljenja sam da ako otac djeteta ne plaća uzdržavanje koje mu je određeno pravomoćnom sudskom odlukom da Vam je bolje ići ovršnim postupkom na temelju ovršne isprave (pravomoćne sudske odluke o plaćanju uzdržavanje), jer kaznenom prijavom ne dobivate previše, dok ovršnim postupkom rješavate sve, ali je na Vama da sami odlučite što ćete učiniti...

Mislim da bi se u slučaju da kaznene prijave i bude, ista odbacila od strane ODO jer se ne radi o prijevari, nema kod Vas prijevarne namjere, nego o civilnoj, građanskoj stvari.

Oštećenje tog stupića je kazneno djelo koje možeš prijaviti policiji. Ako podneseš prijedlog za kazneni progon, podnijet će i kaznenu prijavu. 

"Ljutnja je kiselina koja više nagriza posudu u kojoj se nalazi, nego onoga na koga je prosuta." - Mark Twain. 

podsjetio si me na slučaj jednog bivšeg predsjednika...
Zagrebački Općinski građanski sud nepravomoćno je danas odlučio da predsjednik xxxxxxxxxx mora francuskom odvjetniku xxxxxxxxxxx isplatiti 70 tisuća kuna odštete zbog nanošenja duševnih boli.

Odšteta odvjetniku dosuđena je zbog predsjednikove  izjave iz 2006. kada je odvjetniku javno poručio kako bi bilo najbolje da posjeti Vrapče "jer tamo mogu pružiti takvim ljudima efikasnu pomoć".
tako je mislio i naš bivši predsjednik ...pa poslije presude ,na pitanje šta misli o njemu-
" ... nije želio komentirati presudu, ali je za odvjetnika rekao da je to "jedan divan čovjek i dobar odvjetnik.
 
da je glupost-je,...da se ne trebaš previše brinuti -ne trebaš.....a da je glupost postala naplativa-je.....i da je to sve skupa normalno-nije ....

Evo đakovačkog primjera u kojem je sud suprotno ocijenio iskaze: http://www.glas-slavonije.hr/364973/4/Zbog-dvije-dnevnice-izgubio-sam-cijelu-ocevinu

Premjestila sam u PF Kazneno pravo, jer ćete ovdje možda dobiti odgovor prije, mada dvojim da ovo pitanje uopće spada i u kazneno-prekršajnu sferu. Je li kilometraža bila odlučujući razlog zbog kojega ste sklopili ugovor o kupoprodaji baš glede tog automobila? Je li automobil imao kvarove zbog povećane kilometraže? Očekujete li smanjenje kupoprodajne cijene zbog razlike u kilometraži? (ne razumijem se baš previše, ali s kompjutorima u automobilima sad je postalo još i lakše vratiti kilometražu, mislite li da je u tom dijelu učinjena prijevara?)
Prijevara je kazneno djelo i spada u nadležnost općinskog državnog odvjetništva, pa je ono što biste Vi trebali napraviti podnošenje kaznene prijave općinskom državnom odvjetništvu po mjestu prebivališta Vašeg osumnjičenika, poznanika koji Vam je prodao auto. To možete učiniti pisanim podneskom koji ćete poslati u ODO, uz sve dokaze kojima raspolažete (kupoprodajni ugovor, informacije o kilometraži itd.), a možete to učiniti i usmeno na zapisnik neposredno kod ODO. Nakon toga ODO i policija vrše izvide i donose odluku o tome hoće li podići optužnicu ili odbaciti kaznenu prijavu. Velika je šansa ovdje da će odbaciti kaznenu prijavu, u prvom redu zato što ovdje možda nema štete (prijevara je kazneno djelo kod kojega netko drži osobu u zabludi ili je dovodi u zabludu da bi ona na štetu svoje imovine nešto učinila, a ako niste učinili ništa na svoju štetu, ako biste ionako kupili automobil i isto ga toliko platili, onda to nije bitna zabluda za Vas), te zato što bi mogli reći da nema javnog interesa da se ovo kazneno djelo progoni.
U tom slučaju bi Vam preostajalo samo tužiti poznanika za raskid ugovora ili naknadu štete odnosno smanjenje cijene ako Vam je to u interesu, i to u građanskom, parničnom postupku, prema pravilima Zakona o obveznim odnosima.  

Još jednom, hvala svima, hvala mnogo!

Žalite se ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi da konkretan Centar ne radi svoj posao.
Svi jako dobro znamo i zašto ne rade svoj posao u ovom konkretnom slučaju, ali ako to velite javno, titulirat će vas rasistom, ksenofobom, fašistom i sl. Iako biste rekli istinu - dvostruki standardi.
Osim ovog što je Ruby navela, ne vidim neku drugu adresu kojoj biste se mogli obratiti, već da jednostavno budete uporni i ama baš svaki put kad se desi krađa, zovite policiju, a ako su djeca u pitanju, podnosite prijave i Centru i ministarstvu.

Žalite se ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi da konkretan Centar ne radi svoj posao.
Svi jako dobro znamo i zašto ne rade svoj posao u ovom konkretnom slučaju, ali ako to velite javno, titulirat će vas rasistom, ksenofobom, fašistom i sl. Iako biste rekli istinu - dvostruki standardi.
Osim ovog što je Ruby navela, ne vidim neku drugu adresu kojoj biste se mogli obratiti, već da jednostavno budete uporni i ama baš svaki put kad se desi krađa, zovite policiju, a ako su djeca u pitanju, podnosite prijave i Centru i ministarstvu.

Nemojmo generalizirati, jer na taj način vrijeđate ljude koji časno i pošteno rade svoj posao.

Jedino gore od toga da se pošto-poto pokuša sačuvati neku osobu u vlastitu životu (uz spoznaju da je to svejedno nemoguće) je kada se to radi putem institucija. Oni vam to "obožavaju".
Moja sugestija vam je da ustrajete u svome, ali opet nisam ja na vašem mjestu niti sam bio u vezi s tom osobom, pa je meni ovo lako napisati, jedino imajte na umu da ukoliko oprostite, a sve se ponovi, tko će vam više vjerovati? Pa ćete možda završiti poput onog dječaka koji je previše puta vikao "požar".

Ja bih ovdje svejedno spomenuo odredbu (možda dolazi u obzir) čl. 15. Zakona o odvjetništvu, prema kojoj odvjetnik ne smije biti pozvan na kaznenu odgovornost za pravno mišljenje izraženo u pružanju pravne pomoći u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.
Taj parcijalni imunitet doduše ne štiti odvjetnika od tužbe za naknadu štete po osnovi povrede prava osobnosti (tzv.  neimovinska šteta).

Po mom mišljenju, kaznena prijava ovdje vam neće biti od pomoći.

Radi se o dvije odvojene stvari, jedno je prekršaj protiv JRM-a (ili prekršaj vezan uz nasilje u obitelji, niste precizirali u kojem ste odnosu sa drugom stranom ili mi je to promaklo), a drugo je kazneno djelo za prijetnju.
Međutim, ukoliko sam vas dobro shvatio, ako bi jedan te isti svjedok u jednom postupku decidirano tvrdio jedno, a u drugom drugo, onda po meni postoji osnova da protiv tog svjedoka podnesete kaznenu prijavu za davanje lažnog iskaza. Jer jedan iskaz očito nije istinit.

Ako radni odnos prestaje pisanim sporazumom radnika i poslodavca, onda se u tom sporazumu može precizirati i točan trenutak prestanka radnog odnosa, dakle bez potrebe da se odrađuje otkazni rok (koji inače dolazi u obzir, kako i sam naziv kaže, u slučaju otkaza ugovora o radu).
Za izvanredni otkaz ugovora o radu morate imati opravdan razlog, a prema našoj prevladavajućoj sudskoj praksi, novo zaposlenje to nije, pa si vodite računa, jer ako se poslodavac zainati, mogao bi vam stvoriti izuzetno velike probleme.
Za drugo pitanje, smatram da nema potrebe, ali kako vezano za to nisam 100% siguran, slobodno me ispravi netko tko je.

Ako je presuda donesena nakon lipnja 2012. godine, možete otići na sud, da Vam na presudu lupe klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti i sa zahtjevom za izravnu naplatu predati u FINU radi ovrhe po računima poslodavca. To sve pod uvjetom da poslodavac nije u međuvremenu završio u stečaju ili predstečajnoj nagodbi. 
Zašto Vam nije isplaćen ostatak?

Ukoliko ovome pristupite kroz kazneno-pravni aspekt priče, onda vam realno odvjetnik i ne treba, dovoljno je podnijeti kaznenu prijavu DORH-u, iako biste prije toga morali pokušati ishoditi ispunjenje dugovane vam obveze, u protivnom će vam DORH odbaciti kaznenu prijavu. Ako idete putem instituta građanskog prava, onda vam je odvjetnik potreban, iako prema ovom šturom opisu, vi ne biste trebali imati problema da uspijete u sporu, jedino je upitno pitanje naplate (ima li ovaj štogod od imovine).

Redoslijed korespondencije ne štima.

Kao što je rečeno, nema "povlačenja" prijave za takvo djelo, ili se desilo ili nije. Jednom kad se prijavi, ukoliko ćete "promijeniti ploču", gotovo sigurno će vas DO teretiti za lažno prijavljivanje kaznenog djerla, jer se radi o vrlo, vrlo ozbiljnom kaznenom djelu i nitko ne voli da ga se "navlači", pogotovo ne DORH ili sud. Ako dođe do postupka, u svom iskazu eventualno možete istaknuti kao opraštate počinitelju i možete apelirati na sud da bude obazriv kod odmjeravanja kazne. Sve iznad toga je veliki rizik po vas, pa razmislite dobro.
Ja bih, međutim na vašem mjestu pričekao ishod obrade, jer moguće na kraju ipak ne bude silovanje već bludna radnja obzirom da događaj niste opisali, a ni sami niste previše sigurni što se točno desilo.
Zapravo spol žrtve je irelevantan. U praksi debelo "prevladavaju" žene, što zbog činjenice da su one najčešće žrtve napada, što zbog nevoljkosti muškaraca, koji jesu silovani, da to djelo prijave zbog srama i stigme koje ga prate.
Istina, za vrijeme važenja KZRH-a, to je bilo tako kako pišete, mogla se silovati isključivo ženska osoba i to ona sa kojom niste živjeli u bračnoj zajednici (što je faktički značilo da ste vlastitu suprugu mogli "legalno" silovati, jer eto "to" je njena dužnost - rijetko viđen debilizam zakonodavca, ali je egzistirao), dok je "silovanje" muškarca predstavljalo kazneno djelo protuprirodnog bluda. No, to su bila drugačija vremena, kako po poimanju žensko-muških odnosa, tako i svjetonazora koji ih prati, pa je i legislativa išla tim putem, no od KZ-a iz 1997. imamo realnu (i dodao bih "normalnu") definiciju silovanja. Za ovo iz KZRH-a mogu samo reći - ne ponovilo se!