ana.bab

Slažem se. To je strahota. Moj je slučaj bio takav da me djeca jedne godine nisu vidjela dva i pol mjeseca jer sam ležala u bolnici radi karcinoma (ljeti, u "mom" mjesecu), a sljedeći mjesec je bio očev. Nikad nisam dobila nadoknadu, ni sata. Samo odgovor kako ga Zakon ne obvezuje da meni nadoknađuje propušteno vrijeme.
Ali eto, sada nadoknađujemo sve propuštene godine i želim dati sve od sebe, preko mojih leđa, da budu sretni, zadovoljni, potpuni... i da imaju oba roditelja, maksimalno angažirana.
Teške su to priče, život zaista piše 'najbolje' romane.

Upravo zato otuđenje i je emocionalno zlostavljanje djeteta, jer propušteno vrijeme je nenadoknadivo, a štetne posljedice su dugotrajne.

Poštovana Borbena7, onda je pošteno odmah otvoreno reći: u teoriji, pozivamo se na najbolji interes i prava djeteta, ali u praksi, najvažnije je da roditelj s kojim dijete ne stanuje ostvaruje svoja roditeljska prava. Naravno da to nitko neće otvoreno tako prezentirati, taj je stav brižljivo upakiran u "pravo na oba roditelja, a koje je neophodno za psihofizički razvoj djeteta". To što dijete ima aktivnost koju voli i kojom se želi baviti, pa makar to bilo u terminu susreta i druženja s roditeljem, potpuno je nebitno i s time ima prestati i družiti se s roditeljem, umjesto da upravo taj roditelj koji ima termin susreta dijete usmjerava, podržava i potiče na bavljenje aktivnošću.
Da se razumijemo, osobno mislim da je najbolje kad su roditelji ravnopravni, kako u braku, tako i nakon razvoda (počev od brige za djecu i odgoja, privređivanja za obitelj - uključujući i brigu za kućanstvo - pa sve do obavljanja kućanskih poslova). Međutim, roditeljska ravnopravnost i u braku i nakon razvoda znači da oba roditelja imaju kako prava, tako i obaveze.
Kad smo već na temi ravnopravnog roditeljstva, nije ravnopravno ni pravedno za roditelja koji s djetetom ne stanuje nalaziti vrlo širok spektar opravdanja, čak i ako je ponašanje tog roditelja evidentno protivno pravima i interesima djeteta, dok se za roditelja koji s djetetom stanuje smatra da "ima moć" i ide se toliko daleko da se na njega prebacuje čak i odgovornost za razvijanje odnosa između djeteta i roditelja koji s djetetom ne stanuje. Ponešto o tome možete pročitati na stranici na koju ste me uputili 🙂 Mene osobno ništa ne bi moglo spriječiti da sudjelujem u životu i odgoju djeteta, a kamoli aktivnost u terminu susreta. Međutim, upravo ste napisali, citiram:
Sve to navodite znajući pritom da svaki od roditelja aktivnosti djeteta mogu iskoristiti u svoju korist, saznati nešto novo o djetetu i ono što dijete zanima iskoristiti za povezivanje i izgradnju kvalitetnog odnosa s djetetom. Primjerice, ako je u pitanju nogomet, može s djetetom otići na utakmicu nekom drugom prilikom, ili na sljedećem susretu i druženju vježbati s djetetom pucanje golova. Malo se ponavljam, u prvom pokušaju nije imalo učinka - drugi roditelj kojemu se prava navodno opstruiraju može tome doskočiti i predložiti da upravo on dijete odvede na trening, ode na pregled s djetetom, odveze dijete s rođendanske proslave, kupi i donese djetetu lijek ako je prehlađeno, pomogne u učenju za test u vrijeme susreta i druženja. Kao roditelju, bilo bi mi drago da se dijete želi baviti i bavi nekom aktivnošću, ide na rođendane i druži se s vršnjacima, uči za školu i da mu mogu olakšati ako je bolesno. Sve su to svakodnevne situacije u kojima se djeca mogu naći, a ne opstruiranje susreta i druženja djeteta s roditeljem.
Zaista me zanima izvor na temelju kojega se takve svakodnevne i životne situacije u životu djeteta automatski etiketiraju kao 
? 🙂

Itekako razlikujem interes djeteta od prava na ravnopravno roditeljstvo i prava djeteta na oba roditelja. Uostalom, pogledajte što nude autori sa stranice koju ste mi citirali, samo je članak drugi: "Četiri su opća načela na kojima se temelje sva prava sadržana u Konvenciji o pravima djeteta: načelo nediskriminacije, prava na život i razvoj u svim vidovima života, načelo najboljeg interesa djeteta, te načelo slobode iznošenja mišljenja" (izvor: https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/teme/sto-je-najbolji-interes-djeteta-u-procesu-brakorazvoda-roditelja/). U konkretnom slučaju koji opisuje ana.bab, dijete je odabralo aktivnost i termin i majka je oca molila da se aktivno uključi u djetetovu aktivnost, a otac to, izgleda, ne čini. Budete li trebali dodatna pojašnjenja distinkcije između najboljeg interesa djeteta i prava djeteta, rado ću posegnuti za citatima iz renomirane literature.
Ako se pozivate na slučajeve iz prakse, onda iz iste te prakse vjerojatno znate da ravnopravno roditeljstvo i u braku često nije ravnopravno, a kamoli u slučaju razvoda braka. Primjer ravnopravnog izvršavanja roditeljske skrbi, čak i u slučaju da se termin aktivnosti poklapa s terminom susreta i druženja djeteta s roditeljem, opisala sam u svom postu. Smatrate li da je uistinu u redu što je u vašem slučaju iz prakse došlo do situacije koju niže citiram?
Da je ocu iz Vašeg primjera u fokusu bilo dijete, s ponosom bi dijete odveo na aktivnost koju je majka dogovorila i pokušao bi majci predložiti dodatne aktivnosti u koje bi se zajednički s djetetom mogao baviti i razvijati potencijale djeteta. Međutim, on je odabrao pozivati se na "sudsko rješenje" - bez fleksibilnosti, u inat drugom roditelju i, najvažnije, protivno interesu djeteta jer dijete nije išlo na aktivnost koju je, pretpostavljam, trebalo platiti, a da je dijete nije pohađalo. Naravno, bez daljnjega je pozitivno što se kasnije otac aktivno uključio u aktivnosti.
Otac slobodno može povesti dijete na nogomet, pa makar taj nogomet bio u terminu susreta i druženja djeteta s roditeljem, i onda nakon treninga s djetetom dogovoriti da u subotu pođu zajedno na nogometnu utakmicu. Tako bi to trebalo izgledati da su najbolji interesi i prava djeteta na prvome mjestu. Međutim, u konkretnom slučaju, umjesto scenarija koji Vam predlažem u najboljoj namjeri, vidimo da je otac odlučio ignorirati aktivnosti djeteta koje je dogovorila majka - i time svoja prava na susrete i druženja stavio na prvo mjesto.
Drugi roditelj kojemu se prava navodno opstruiraju može svemu tome doskočiti i predložiti da dijete odvede na trening, ode na pregled s djetetom, odveze dijete s rođendanske proslave, kupi djetetu lijek ako je prehlađeno, pomogne u učenju za test u vrijeme susreta i druženja ako dijete već uči. 

Poštovana ana.bab, drago mi je ako sam Vam pomogla. Svako dobro Vama i Vašoj djeci!

Poštovana Borbena7, ravnopravno roditeljstvo nisu samo susreti i druženja djece s roditeljem s kojime ne stanuju, nego i praktična skrb roditelja o djeci. Iz Vašeg odgovora, "postoje te iste aktivnosti na drugim mjestima i u drugo vrijeme", "najprimarniji interes da se djeci osigura pravo na ravnopravno roditeljstvo" može se zaključiti da smatrate da interese djeteta treba podrediti interesu roditelja. Međutim, u praktičnu skrb roditelja o djetetu ulazi i poticanje djece na zdrav razvoj u svakom smislu. Prema tome, aktivnost koje je dijete odabralo i koja mu omogućava razvoj interesa i potencijala nije nikakva prepreka izvršavanju roditeljskih dužnosti, niti je u suprotnosti s pravima djeteta. Roditelj može dijete odvesti na aktivnost, navijati na treningu, potaknuti dijete da se zajednički bave aktivnošću koje dijete voli u nekom drugom terminu, odvesti dijete kući nakon aktivnosti i tako provesti roditeljsko vrijeme s djetetom, a da dijete istovremeno ostvaruje sva svoja prava i razvija svoje interese i potencijale.
Osim toga, u sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na (redoslijedom koji citiram iz Obiteljskog zakona):
1. zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu
2. odgoj i obrazovanje
3. ostvarivanje osobnih odnosa i
4. određivanje mjesta stanovanja.
Zakon je u tom smislu vrlo jasan.
 

Presuda jest donesena, ali nije pravomoćna dok viši sud (županijski) ne odluči po žalbi. Jedino što možete jest pokušavati ostvarivati kontakte s djecom dok ih ne uspijete ostvariti, nema druge.

Poštovani, Vi ste tužbom ustali protiv tuženika, isti je tu Vašu tužbu dobio, te dobio rok od 30 dana da odgovori na nju što je i učinio koji podnesak (odgovor na tužbu) je Vama sud dostavio na uvid i očitovanje, što ste Vi i učinili i to je to....nakon toga kreće ročište i sve radnje koje slijede u istom (dokazivanje i osporavanje, uvid u predložene dokaze idr.) tijekom istog...
Ovdje, iz Vašeg opisa, ne vidim ništa sporno...
Inače se tuženik ne mora pismeno očitovati (odgovoriti) na svaki tužiteljev podnesak, osim u slučaju same tužbe ili dopune tužbe, jer se presuda može donijeti "zbog ogluhe"...

Bez obzira na odvjetnika, stranka u postupku ima pravo predlagati izvođenje određenih dokaznih radnji, kao i predlagati saslušanje određenih svjedoka za koje smatra da bi svojim iskazom mogli doprinijeti utvrđenju stvarnog činjeničnog stanja, tj. da bi mu, njihov iskaz, išao u korist, u konkretnom slučaju, dokazivanja Vaše nevinosti, no to je poželjno u dogovoru sa odvjetnikom...e sada zašto je Vaš odvjetnik potpisao da nije potrebito saslušanje predloženog svjedoka, to bi trebali riješiti sa njim, dali ste mu punomoć za to.., vjerojatno je smatrao da bi iskaz predloženog svjedoka išao na Vašu štetu ili da ima dovoljno dokaza koje idu u Vašu korist ili nešto slično, jer je on dužan na adekvatan i zakonit način (najpovoljniji način) zastupati Vas, Vaše interese i Vaša prava..

Hvala na nadopuni i ispravci, koristiti će drugim korisnicima koji se nađu u takvoj i sličnoj situaciji

Uključite se hitno u rad Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, dok dijete nije punoljetno. Osobno sam njihovim radom vrlo zadovoljna iako su moja djeca manja i s drugim poteškoćama. Sretno!

Uključite se hitno u rad Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, dok dijete nije punoljetno. Osobno sam njihovim radom vrlo zadovoljna iako su moja djeca manja i s drugim poteškoćama. Sretno!

Potrazite pomoc psihologa i socijalnog radnika, utvrdite cime je izazvano takvo ponasanje i koji cilj zeli time postici. Slobodno zamolite za pomoc dok jos nije punoljetna, jer sa punoljetstvom necete vise nista moci napraviti.

Poštovani, dozvolite da se i ja uključim u raspravu i da iznesem svoje mišljenje....
Nije u tijeku tužba, kako navodite, već sudski postupak za razvod braka, kojeg je zatražila supruga podizanjem tužbe za razvod braka...
Nadalje, ova dva priložena dokumenta, uopće, ne moraju biti usko vezana, tj. odnositi se na isto, a mogu ali nije u pitanju isti postupak, jer je razvidno da se prvopriloženi odnosi na postupanje djelatnika CZSS po obavjesti policije, dok se drugi odnosi upravo na naprijed spomenuti razvod braka...
Kao što sam naprijed napisao, dokumenti su različite naravi, pa bi krenuo analizom drugopriloženog...
Dakle, u drugom dokumentu se obavještavate, Vi ili neko drugi na koga se odnosi, da je supruga pokrenula sudski postupak za razvod braka podnošenjem Tužbe za razvod braka...., e sada, kao što su Vam i moje prethodnice napisale, Vi se možete, ali i ne morate, u navedenom roku (15 dana) očitovati na navode u priloženoj tužbi, ali Vam to ništa ne mijenja stvar, doduše, možete, kao što ste i sami napisali, "kupovati" vrijeme, no neznam radi čega, jer će sud kad-tad donijeti presudu i rastaviti brak, sud u postupku ne utvrđuje krivca za razvod braka, već utvrđuje da li su se stekli uvjeti iz čl. 51. st. 2. ObZ (teško i trajno poremećeni obiteljski odnosi), a na koji članak se, najvjerojatnije, supruga poziva obzirom na sve drugo što navodite, ja još nisam čuo, a ni doživio, da sud nije rastavio brak ako bi jedna strana, jedan od supružnika, zatražila razvod braka zbog teško i trajno narušenih obiteljskih odnosa...
Dakle, sljedeći korak suda je zakazivanje ročišta i utvrđivanja činjenica da li su, zaista, obiteljski odnosi teško i trajno poremećeni, te kad utvrdi te činjenice, rastavlja brak (donosi presudu o razvodu braka)
Što se tiče vremena za koje možete očekivati zakazivanje prvog ročišta, to Vam niko ne može decidirano odgovoriti, to ovisi o zauzetosti suca kojem je predmet dodijeljen, no, vjerujem, dosta brzo...
Što se tiče prvog priloženog dokumenta, radi se o pozivu CZSS temeljem obavjesti policije, dakle u policiji je zaprimljena neka prijava koja zahtijeva postupanje CZSS, te je policija o tome izvjestila djelatnike CZSS i oni dalje vrše postupanje, e sada, što je u pitanju, to Vam ovdje niko, decidirano, ne može odgovoriti dok se ne odazovete i ne saznate o čemu je riječ (može biti jedan od spomenutih razloga, može biti da je u pitanju osoba koja je pod zaštitom CZSS isl.), kažem, kao što navodi i poštovana Ruby, nećete doznati dok se, osobno, ne odazovete i ne saznate pravi razlog, moja sugestija je da se odazovete i vidite o čemu se radi, jer, kao što sam i naprijed naveo, nećete dobiti ništa sa "kupovanjem vremena", odugovlačenjem, kad-tad ćete se morati odazvati i riješiti to, ovako si samo "komplicirate život", živite u neizvjesnosti, a opet se to samo od sebe neće riješiti, već ćete to sami morati rješavati, onda bolje prije, nego kasnije, što naš narod kaže "što možeš danas, ne ostavljaj za sutra"...
Dakle, da rezimiram svoje sugestije bez da nekog povrijedim i "držim predavanje" o životu, u životu se nesmije bježati od problema, već se suočiti sa njima i gledati ih čim prije adekvatno riješiti, jer ako se "bježi" od jednog, može iz njega nastati dva, tri i ko zna koliko drugih, ako se bježi od malog problema, može nastati još veći.....oprostite nisam imao nikakve namjere da Vas povrijedim, samo iznosim svoje razmišljanje u koje sam se uvjerio da je ispravno u niz situacija osobnog života, a i života drugih..
Želim Vam svaku sreću i brzo rješavanje nastalih problema..!

Poštovana, hvala puno na angažmanu i savjetu. Riješila sam problem, vrlo jednostavno, samo se u hzzo-u trebao naći netko tko doista želi saslušati i pomoći. Promijenila sam liječnika i novi mi je napisao potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad temeljem preporuke pedijatra. 
Žalosno je koliko jedna osoba koja ti je 36 godina odabrani liječnik može zagorčati život kada je pomoć najviše potrebna. 
Lp

Sve u svemu, ma koliko vremena prošlo, drago mi je da su djeca konačno dodijeljena da žive s Vama. Emocionalno zlostavljanje je nasilje, policija će postupati po njemu, ona to mora, poslat će državnom odvjetništvu prijavu tako da državno odvjetništvo poduzme mjere protiv oca i njegove supruge. Vi sada uložite pritužbu ravnatelju centra na postupanje njegovih zaposlenika, a tada, ako on ne odgovori, pišite ministarstvu da poduzme nadzor u centru radi utvrđenih nepravilnosti.

Nastavno na sve što sam gore napisala, bivši je nakon svađe između naše kćeri i njegove supruge (kada je potonja otišla iz kuće tvrdeći da ona više ne može živjeti s 'tom' djecom), pristao da djeca žive kod mene. Istovremeno sam doslovno preko noći dobila na skrb troje djece jer je poliklinika ustanovila da su djeca, posebice najstarija kćer koja je bila na rubu hospitalizacije na psihijatriji, emocionalno zlostavljana od strane oca i njegove supruge. Poliklinika je poslala czss i policiji prijavu, czss tvrdi da ne moraju ništa učiniti jer je mišljenje Poliklinike neodređeno... Ma što to značilo. Policija još nije reagirala. 
Što ja mogu učiniti? Kako stati na kraj czss? Da li mogu podići privatnu tužbu u ime djece protiv czss i "stručnog tima", a također i protiv bivšeg i njegove žene? Imam sve prijave koje sam pisala centru godinama, a oni nisu ništa učinili. Čak sam i policiji nosila snimku razgovora s djecom, a centar je "obavio razgovor" sa zlostavljačima i tu je sve stalo. Popapala maca. 
Što učiniti? 

Ruby, ne slažem se da potrebe djece mogu samo rasti, a ne se i smanjivati. Naime, evo ja dobila presudu kojom sudac odbija tužbeni zahtjev za povećanjem iznosa uzdržavanja za troje djece unatoč tome što su 4 godine stariji, a iz razloga što su prije išli u vrtić, cca 900 kn mjesečno, čuvanja razna 1500 kn mjesečno, a sad idu u školu i radne bilježnice i udžbenici su im besplatni, trećem djetetu je i kuhinja besplatna, samo jedno dijete ide na izvan školske aktivnosti i slično. Nije sve baš crno bijelo, puno previše faktora je tu u igri. 

Ruby, ne slažem se da potrebe djece mogu samo rasti, a ne se i smanjivati. Naime, evo ja dobila presudu kojom sudac odbija tužbeni zahtjev za povećanjem iznosa uzdržavanja za troje djece unatoč tome što su 4 godine stariji, a iz razloga što su prije išli u vrtić, cca 900 kn mjesečno, čuvanja razna 1500 kn mjesečno, a sad idu u školu i radne bilježnice i udžbenici su im besplatni, trećem djetetu je i kuhinja besplatna, samo jedno dijete ide na izvan školske aktivnosti i slično. Nije sve baš crno bijelo, puno previše faktora je tu u igri. 

Borbena, ako ćete me citirati, onda uzmite cijelu rečenicu u obzir. Ne isplati se puštati naplatu ovrhe prisilnim putem jer osoba tada mora plaćati naknadu Fina-i. Ergo, isplati se plaćati na račun i tražiti obustavu prisilne naplate.

Poštovani odvjetnici, kakva su iskustva u našem pravosuđu vezano uz tužbe Czss? Ima li ih? Meni je iskreno već puna kapa Centra, zaštićeni su ko bubreg u loju i svjesni toga. Mislim da je krajnji čas da im netko pokaže da baš neće uvijek proći nekažnjeno ili barem neprozvano. Meni su moja djeca, njihovi životi i dobrobit svetinja. Razumijem da drugima nisu, ali ne dozvoljavam da im takvi pristrani i bahati kroje živote, ne mareći za njihovu dobrobit iza koje se krinke neprestano skrivaju. 
Ujedno tražim i odvjetnika koji bi se zajedno sa mnom upustio u tužbu.

Točno tako su mi rekli u TEB-u, dakle očito je točno. Puno Vam hvala na odgovoru, riješili ste svaku nedoumicu.

Nemojte me krivo shvatiti, ali pisati 6 stranica žalbe na rad centra za socijalnu skrb je unaprijed osuđeno na propast ako znamo kako funkcioniraju. Vi se trebate u svojoj predstavci na njihov rad fokusirati na 1 do maksimalno 2 stvari u kojima vidite njihov propust i ta predstavka mora biti na 1 stranici A4 formata. Zatim ono što je bitno za naglasiti Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, koliko je meni poznato, provodi samo upravni nadzor nad radom centara za socijalnu skrb, dok stručni nadzor nad radom socijalnih radnika provodi Hrvatska komora socijalni radnika. Ministarstvo bi im trebalo osigurati novce za provedbu takvog nadzora
Takav stručni nadzor obuhvaća sljedeće:
- uvid u dokumentaciju o stručnim kvalifikacijama socijalnog radnika, njegovom opisu poslova i odgovornostima te stručnom usavršavanju
-provjera stručnog rada, osobito cijeneći primjenu profesionalnih metoda koje se pružaju u obliku preventivnog ili tretmanskog postupka i poštivanje odredbi Etičkog kodeksa
- način vođenja i čuvanja propisane evidencije i dokumentacije
Cilj takvog nadzora je:
- dobiti uvid da li socijalni radnik obavlja stručni rad u skladu s priznatim metodama i dostignućima
- kroz savjetovanje otkloniti utvrđene nepravilnosti i poboljšati kvalitetu stručnog rada
E sada ukoliko u opisu ovakvog stručnog nadzora prepoznajete i propuste socijalnih radnika u vašem slučaju onda se trebate obratiti i Hrvatskoj komori socijalnih radnika.
 

Poštovana, nisam pravne struke ali sam prošla i prolazim mučan razvod sa troje malene djece. Kome će biti povjereno dijete ne možemo znati niti pretpostavljati niti Vi niti ja, nažalost. Vi možete dati sve od sebe u "borbi" za povjeravanje djece isticanjem Vaše strane, pozitivno, smireno, polako. Centar Vam je, po mom iskustvu (nažalost), najbitniji.
Ovo što ste napisali da niste drogerašica i sl., to je prastara duboko ukorijenjena fraza u našem društvu koja više ne drži vodu ako govorimo o povjeravanju djece, obzirom da se i svijest očeva o odgovornom roditeljstvu i sudjelovanju u skrbi i odgoju djece uvelike promijenila nabolje.
Znam da Vam sve ovo napisano daje traga da navijam za oca, pa ću otvoreno reći da nije tako (u konačnici niti vas ne poznajem), već govorim iz 3,5-godišnjeg vlastitog iskustva.
I za kraj, imajte na umu posljednje: SKRBNIŠTVO je zajedničko, nevezano uz činjenicu s kojim roditeljem djeca žive, osim ako odlukom suda isto nije dodijeljeno samo jednom roditelju.