Ruby_Danderfluff

Stavljanje u neravnopravni položaj u odnosu na druge radnike bi također bio mobing, mada, ako postoji valjani razlog za to, da poslodavac to može obrazložiti, onda ne bi bio. Evo nekih primjera ponašanja koja se mogu protumačiti kao mobbing: http://klinika.pravo.unizg.hr/content/sto-je-mobbing

https://lider.media/aktualno/forex-obmana-kako-je-lider-raskrinkao-lanac-srece-davno-prije-istrage-i-presude-26777

Po kojoj osnovi Vam brani?

Onda ne znam kako biste ga iselili sudskim putem, neki ovdje znaju savjetovati nasilno preuzimanje posjeda (promjena brava), no tu se izlažete riziku da on podnese tužbu za smetanje posjeda i da se vrati u posjed sudskim putem.

Majka ne može prodavati kuću kojoj je samo nositelj prava doživotnog uživanja. Kad je otac stekao kuću, prije 1992. godine ili nakon 1992. godine?

Imate li zajedničke maloljetne djece?

Možete, kako Vam link i kaže. Mada, imat ćete ročište na sudu, samo ćete zbunjivati sud kako se sada prezivate, pa bih ja to ostavila za nakon razvoda.

Onda je ta kuća bračna stečevina Vas i supruga, tu po meni nema dileme. Dakle, on ima isto pravo kao i Vi na to da živi u toj kući bez obzira što nije upisan u polovicu u zemljišnu knjigu (on utvrđenje svoje bračne stečevine i upis u zemljišnu knjigu može zatražiti putem suda u bilo kojem trenutku i sud bi mu to izvjesno odobrio). Dakle, iseliti ga ne možete, odnosno možete isto onoliko koliko on može iseliti Vas. Pitanje dugova bračne zajednice je zasebno pitanje. Uzmimo da se suprug upiše u polovicu kuće. Je li fer da Vi plaćate polovice rata kredita za kuću koja je bračna stečevina, a on da samo uživa vlasništvo? Nije. Zato Vi njega možete utužiti za svaku polovicu rate koju ste platili za pet godina unazad (jer Vam tada ističe zastara za to potraživanje), i on će to morati platiti, ili ga možete tražiti da plaća dobrovoljno. Kako iz ovoga proizlazi da će to biti dugotrajno sudovanje, da će svaka strana tražiti nešto jedna od druge, bolje je da se dogovorite. Predložite mu da se iseli, da Vam prepusti cijelu nekretninu da Vi i nadalje u cijelosti sami isplaćujete kredit, a Vi zauzvrat nećete od njega potraživati ništa na ime polovica rata kredita.

Po meni, nije dužan, jer niste radili, niste vodili svoj tim. No možda to pitanje poslodavac ima regulirano kroz pravilnik o radu.

Dajte mi prvo odgovorite na jedno pitanje: jeste li Vi i suprug stekli kuću radom za vrijeme trajanja bračne zajednice?

Ako želite promijeniti osobno ime, to je posebni zahtjev, ne morate nositi rješenje o razvodu u maticu inače, to mislim da radi sud po službenoj dužnosti nakon pravomoćnosti, ali ako želite promijeniti osobno ime, tada morate ići u maticu, te podnijeti zahtjev.

Mislim da niste dobro shvatili. On bi morao isplatiti Vas za sve rate koje ste Vi platili nakon prestanka bračne zajednice (rastave od stola i postelje) za dug bračne zajednice, odnosno za taj kredit, to je moja logika. Vi i nadalje plaćate te dugove, a on ne sudjeluje u polovici u tim dugovima, iako više niste zajedno. Dok ste bili zajedno, tada su ti dugovi bili zajednički i nisu se dijelili, već je jedan, npr. plaćao režije, drugi kupovao špeceraj, a onaj tko eventualno to nije mogao, svojim radom je doprinosio bračnoj zajednici (čuvao djecu, radio kućanske poslove itd.) Naravno, možda griješim, pa neka me netko ispravi.

Vrlo zanimljiv problem. Po meni, ono što je Vama otac dao nema u materijalnom smislu nikakvu vrijednost, osim kao ploha za izgradnju etažiranog stambenog objekta. Taj zračni prostor koji Vam je otac faktično darovao teško će biti formalno uobličiti s obzirom da darovni ugovor nije čak niti potreban radi uknjižbe, Vi ste stvorili sasvim novu stambenu cjelinu koja ne pripada nikome drugome osim Vama. Zbog toga za nasljeđivanje mislim da nije bitno, jer kolika bi bila vrijednost dara koji bi se trebao vratiti u ostavinu? No neka me netko ispravi, možda griješim?

Otac Vam ne treba, ne treba Vam ničija suglasnost da mijenjate svoje osobno ime, morate mijenjati i na osobnoj i na vozačkoj, cijena za osobnu je, mislim, 120,00 kn, za vozačku ne znam.

Osim ako je kuća osigurana fiducijarnim prijenosom vlasništva na banku do isplate kredita, odvjetnik nije u pravu. Kuća je postala Vaša u trenutku kad ste se Vi upisali u zemljišnu knjigu, odnosno kad je banka umjesto Vas platila kupcu kupoprodajnu cijenu. To je trenutak stjecanja. Vaša obveza na plaćanje kredita banci je zasebna obveza i predstavlja dug Vaše bračne zajednice sa suprugom.

Ako ne, po meni jedino plaćanje privatnog smještaja i/ili njegovatelja.

Ako ga kaznionica nije podržala, onda vijeće županijskog suda ima razloga da odbije njegov zahtjev za uvjetni otpust, nažalost.

Onda ništa ne možete s presudom o isplati koju imate, nažalost.

Nikako, jer za uvrede i klevete se ne progoni po službenoj dužnosti, već bi uvrijeđena osoba trebala podići privatnu kaznenu tužbu protiv Vas. Kako ona ne zna tko ste Vi, a i vjerujem da sad ima prečih stvari na pameti nego da se bavi Vama, vjerujem da nema bojazni da biste mogli biti kažnjeno gonjeni. No identitet se može otkriti i treba biti odgovoran i kod komentiranja članaka na internetu, uvažiti da možda ne znamo sve činjenice i tako se očitovati, ako baš moramo komentirati.

Uglavnom, Vaša potvrda nije čista, postupak se vodi, što znači da ga ne možete priložiti, ili možete, budućem poslodavcu, pa neka on cijeni što misli o tome.

Moram se ispraviti, sad vidim da je kod Vas riječ o prekršajnom postupku, u prekršajnom postupku nije dopuštena posebna žalba protiv rješenja o izdvajanju, što znači da se na izdvajanje možete žaliti tek u presudi o glavnoj stvari. To znači da ga može donijeti i raspravnim rješenjem. Nije uobičajeno da kontaktirate VPS oko postupanja nižeg suda jer su svi suci samostalni u radu na svojim predmetima, tako da ćete sve ono što mislite o sutkinji i njenom postupanju moći VPS-u reći u žalbi. Naravno, ako sutkinja ne želi razgovarati s Vama, možete pisati predstavku protiv postupanja sutkinje njezinom nadređenom, a to je predsjednik općinskog suda.

Samo ako smatrate da su Vam povrijeđena neka ustavna (ljudska) prava, i to možete specifično obrazložiti pravobranitelju, inače nema smisla, jer on nema nikakvu ulogu nego savjetodavnu oko kršenja ljudskih prava.

Trebala bi se predati slobodna od osoba i stvari, da.

Ovisi o okolnostima slučaja koje se procjenjuju za svaki pojedini predmet, o tome koliko su stranke odugovlačile i slično, ali Vaš zaključak je načelno točan, svaki predmet bi trebao biti pravomoćno okončan u tri godine.

Nažalost, prvostupanjski sud treba slušati drugostupanjski. Koliko vidim u ZKP-u, protiv rješenja o izdvajanju nezakonitih dokaza jest dopuštena posebna žalba višem sudu, tako da biste trebali dobiti posebno rješenje kao stranka u postupku kako bi se mogli žaliti.