Ruby_Danderfluff

Pošaljite mu dopis da ugovor zbog neizvršenja smatrate raskinutim, da zahtijevate povrat avansa, tako da on ima napismeno i ne može se više pozivati na to da nije znao da ste Vi raskinuli ugovor, a onda ga možete i prijaviti zbog prijevare, ili tužiti u građanskoj parnici za povrat aneksa.

Po mom mišljenju, dužan je platiti iznos, makar zaobilaznim putem. Dakle, on je dogovorio da ona njima naruči ljetovanje za tri osobe. Pošto on odustaje, njoj je prouzročio štetu u visini svog dijela uplate ljetovanja. Ona može potraživati naknadu štete i vjerujem da bi dobila, jer on nije ispoštovao svoju ugovornu obvezu.

S kojim obrazloženjem Vam je ovoga puta odbijen zahtjev?

Radi uknjižbe prava vlasništva, morao bi biti ovjeren potpis na ugovoru o darovanju od darovatelja, stoga je najjednostavnije da dođe u Hrvatsku, ne treba mu ništa osim osobne iskaznice.

Po mom mišljenju, može.

Ja uopće ne znam da HRT ima poslovnice po cijeloj Hrvatskoj, posljednje moje saznanje o naplati pristojbe je da i njihovi kontrolori putuju po cijeloj Hrvatskoj iz Zagreba.

Također mogu stati na stajalište da su stranice poput Booking.com ili Airbnb.com samo posrednici koji dovode u vezu iznajmljivača i gosta, te da oni nisu odgovorni za ponašanje gosta i eventualnu štetu koju on prouzroči. Vama je, po mom mišljenju, jedini način na koji možete spriječiti Booking da objavljuje negativne recenzije o Vašem apartmanu, da prestanete biti korisnik njihove stranice, odnosno da se prestanete reklamirati putem njih. Naravno, za sve ono što im možete prigovoriti, možete prigovoriti putem njihovih korisničkih službi i njihove pravne službe, no to biste morali uložiti putem njihove stranice za partnere Bookinga.

Naknada štete je jedna stvar, a potraživanje iz radnog odnosa druga. Zastara je, po mom mišljenju, tri godine od nastanka štete, po općim pravilima o odgovornosti za štetu. Ne dosuđuje se, ako ja dobro razmišljam, naknada za umanjenje buduće plaće i mirovine, već naknada zbog pretrpljene neimovinske štete - pretrpljenih bolova, straha, naruženosti, smanjenja životne aktivnosti, invaliditeta.

1. Ovo pitanje ne regulira Zakon o radu, nego pravilnici poslodavca, ako postoje. Treba razlikovati satnicu za prekovremeni rad (po mom mišljenju, sav rad u odlasku i dolasku s mjesta gdje trebate obavljati rad bi bio uključen u obračun odrađenih sati) od dnevnica, jer se dnevnice dodjeljuju za rad dulji od 8, odnosno dulji od 12 sati. 2. I osoba koja Vas je vozila bi imala pravo na naknadu za prekovremeni rad, po mom mišljenju i Vi, no kažem, to bi trebao regulirati pravilnik poslodavca.

Prakse u tom smislu nema, tako da će tužba Vaše supruge da joj vratite polovicu uvećanja osobnog odbitka u sudstvu biti jedinstven slučaj. Što se tiče poreznog aspekta priče, slažem se s komentatorom Mario137.

Odluku o tome je li ili nije Vaša majka privremeno nesposobna za rad donosi njezina liječnica opće prakse. Što liječnica kaže, hoće li je držati na bolovanju i dokle? Očigledno je da šanse za invalidsku mirovinu po mišljenju komisije nema, iako ako nije istekao rok za žalbu, možete se žaliti, nemate što izgubiti.

Ne vidim kako Vam je to povoljno, s obzirom da kao fizička osoba u malim količinama plaćate višu cijenu s PDV-om. Po mom mišljenju je to dopušteno, mada vjerujem da postoje propisi trgovina koji brane uzimanje količina većih od onih za osobnu upotrebu. I dakako, pričekajte mišljenje komentatora s više iskustva u ovom području.

Nažalost, to je na dispoziciji suda, a ne niti osuđenika, a niti ovlaštenog tužitelja, hoće li zamijeniti novčanu kaznu radom za opće dobro. Predlažem da ako bude doneseno takvo rješenje, da osuđenik pokuša temeljem zahtjeva za obročnu otplatu ishoditi drugačije rješenje suda (vidite čl. 42. i 43. Kaznenog zakona).

Zakon se, koliko mi je poznato, u tom dijelu nije mijenjao. Dakle, postupak za opoziv se mora pokrenuti u roku od godinu daan od isteka roka za obvezu, do 09/2019. Postupak je prijedlogom državnog odvjetništva možda i pokrenut, a da još nije stigao poziv za Vas, tako da predlažem da izvršite uvid u spis. Naravno, ako ste svoju obvezu iz dodatnog uvjeta već izvršili i ranije o tome obavijestili sud, tada nema razloga da se provodi postupak za opoziv.

Nažalost, nisu nam poznati propisi u Španjolskoj, no načelno, ako ste zaista napravili navedeni prekršaj, nema se smisla žaliti, samo ćete prolongirati agoniju.

To da jedna strana nije imala valjano ovlaštenje za zastupanje je svakako bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, za sobom ne povlači automatski i kaznenu odgovornost (niti se u ovom času mogu sjetiti da postoji takvo kazneno djelo pod koje bi se moglo podvesti ovakvo Vaše neovlašteno zastupanje), tako da se možete pozivati na to, iako Vam to ne ide nužno u korist, to je zapravo argument protiv Vaše strane. Također, ako je brat u bilo kojem trenutku bio pred sudom i naknadno odobrio Vaše radnje u njegovo ime, tada ne postoji takva povreda.

I dalje je Vaš upit nejasan, morat ćete malo pojasniti, pri čemu valja napomenuti da su katastar i gruntovnica dvije različite knjige, različite evidencije, a bojim se da ih miješate. U katastar se upisuju posjednici, oni koji posjeduju nekretninu, a u gruntovnicu oni koji su vlasnici nekretnine.

Morate malo pojasniti: želi li muž kupiti i Vama darovati stan? Neovisno o odgovoru, ako stan bude upisan ili djelomično upisan kao Vaše vlasništvo u zemljišnoj knjizi, on nije izuzet od ovrhe i banka može provesti ovrhu na Vašoj nekretnini ili dijelu Vaše nekretnine. Međutim, čak i ako stan nije upisan kao Vaše vlasništvo u cijelosti ili u dijelu, on je po Obiteljskom zakonu ipak bračna stečevina, ako se radi o imovini koja je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz takve imovine. Dakle, ako muž diže kredit za kupovinu stana, Vi ćete biti suvlasnica iako niste upisani kao suvlasnik po samom slovu Zakona, u polovici.

Nema zapreke da tražite naknadu štete izravno od odvjetnika.

Certifikate za elektroničko potpisivanje, koliko mi je poznato, izdaje FINA, tako da pretpostavljam da takav certifikat morate tražiti od FINE.

Poštovana, tema Vam je premještena u PF Radno i socijalno pravo, jer se vjerojatno radi o tužbi radi mobbinga. Dakle, radi se o naknadi neimovinske štete koju je osoba pretrpjela, radi povrede prava njezine osobnosti na niz neimovinskih prava koja osoba ima - slobodu, čast i ugled, zaštitu od maltretiranja itd., što ovisi o specifičnim okolnostima slučaja. Visina štete se određuje kroz nekoliko kriterija - pretrpljene fizičke bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti, eventualno naruženost ili invaliditet (što također ovisi o specifičnim okolnostima slučaja), a koju visinu određuje vještak ako postoji medicinska dokumentacija i liječenje. Svakako se dodatno posavjetujte s odvjetnikom ako primite tužbu, sve prije toga može biti eventualno prazna prijetnja. Međutim, ako se radi o tužbi zbog mobbinga, vjerujem da bi ona trebala biti usmjerena protiv poslodavca, pravne osobe, a ne protiv Vas kao rukovoditelja, te ćete u takvom predmetu Vi vjerojatno biti saslušani kao svjedok, u kojem slučaju morate govoriti istinu i odgovoriti na pitanja na koja Vas pitaju, ali nikakve posljedice iz tog postupka ne bi trebale proizaći za Vas neposredno.

Postoji uvreda iz čl. 147. KZ/11, pojedinac ih može tužiti zbog uvrede, dok za klevetu, kao što kaže Sivko, taj pojedinac mora dokazati ne samo da nije lopov, već i da su oni to znali, te da nisu tu neistinitu objavu učinili iz javnog interesa, već samo da bi narušili čast i ugled tog pojedinca. Međutim, ako je riječ o političkim strankama, tolerancija na slobodu javnog govora je nešto veća, pa je zasigurno prognozirati ishod.

Što Vas zanima? Možete već sada postaviti odštetni zahtjev bilo prema onome tko je stvarno prijetio, bilo prema onome po čijem je nalogu prijetnja upućena, a možete ga postaviti u obliku imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku. Ako osoba dobrovoljno ne plati, morat ćete tužiti za naknadu štete, vjerujem da Vam advokat kojega imate sve to može pojasniti.

Slažem se s drotom i priznajem da je praksa šarena, ali je prepušteno sudu na volju da ocjenjuje ozbiljnost prijetnje. Po meni, činjenica da je netko bio više ili manje uplašen i da je posljedično tome kasnije ili ranije prijavio počinjenje kaznenog djela, nije od odlučnog značenja, ako se dobro sjećam, prijetnja je djelo apstraktnog ugrožavanja, pa je potrebno da se prosječni čovjek sadržajem prijetnje može smatrati ugroženim ili zatrašenim, a ne konkretni.

Gle evo ovdje svi podaci i obrasci - FINA ima jedina savjetovališta, naravno.