Bečka konvencija o diplomatskim odnosima-hitno!!!!

[Zip]

Ima li koja dobra duša da me uputi na neki link ili da me napiše gdje da tražim navedenu konvenciju, naravno na naškom jeziku!!???

 

Malo sam guglo ali nigdje je nema, nema, nema!!

 

Ima jedna na ekavici!!!

[anonimno]

evo ti jedna iz mvpei pa napravi copy paste

 

Neslužbeni prijevod

BEČKA KONVENCIJA O DIPLOMATSKIM ODNOSIMA

(UNTS, sv. 500, str 223 i dalje)

Konvencija je stupila na snagu 24. travnja 1964.

Države stranke ove Konvencije,

Podsjećajući na to, da od davnih vremena narodi svih zemalja priznaju status

diplomatskih agenata,

Svjesne ciljeva i načela Povelje Ujedinjenih naroda o suverenoj jednakosti

država, o održavanju međunarodnog mira i sigurnosti i o unaprjeđivanju

prijateljskih odnosa između naroda,

Uvjerene da bi jedna međunarodna konvencija o diplomatskim odnosima,

povlasticama i imunitetima doprinijela unaprjeđivanju prijateljskih odnosa

između zemalja, nezavisno od različitosti njihovih ustavnih i društvenih

poredaka,

Osvjedočene da svrha tih povlastica i imuniteta nije stvaranje povlaštenog

položaja pojedinaca, nego osiguranje djelotvornog obavljanja funkcija

diplomatskih misija kao predstavnika država,

Potvrđujući da će pravila međunarodnog običajnog prava i nadalje uređivati

pitanja koja nisu izričito uređena odredbama ove Konvencije,

Sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.

Za svrhe ove Konvencije slijedeći izrazi označuju kako je niže utvrđeno:

izraz "šef misije" označuje osobu koja je ovlaštena od države šiljateljice da

djeluje u tom svojstvu;

a) izraz "članovi misije" označuje šefa misije i članove osoblja misije;

b) izraz "članovi osoblja misije" označuje članove diplomatskog osoblja,

administrativnog i tehničkog osoblja, te poslužnog osoblja misije;

c) izraz "članovi diplomatskog osoblja" označuje članove osoblja misije koji

imaju diplomatski status;

d) izraz "diplomatski agent" označuje šefa misije ili nekog člana diplomatskog

osoblja misije;

e) izraz "članovi administrativnog i tehničkog osoblja" označuje članove osoblja

misije koji su zaposleni u administrativnoj i tehničkoj službi misije;

f) izraz "članovi poslužnog osoblja" označuje članove osoblja misije koji su

zaposleni na poslužnim dužnostima misije;

g) izraz "privatna posluga" označuje osobu koja je zaposlena na poslužnim

dužnostima kod nekog člana misije, a nije službenik države šiljateljice;

h) izraz "prostorije misije" označuje zgrade ili dijelove zgrada i okolni

prostor, koji se, bez obzira na to čije su vlasništvo, upotrebljavaju za

potrebe misije, uključujući i rezidenciju šefa misije.

Članak 2.

Uspostavljanje diplomatskih odnosa između država i uspostavljanje stalnih

diplomatskih misija vrši se na osnovu uzajamnog pristanka.

Članak 3.

1. Funkcije diplomatske misije sastoje se, između ostalog, u sljedećem:

u predstavljanju države šiljateljice u državi primateljici;

a) u zaštiti interesa države šiljateljice i njezinih državljana u državi

primateljici, u granicama dozvoljenim međunarodnim pravom;

b) u pregovaranju s vladom države primateljice;

c) u sakupljanju obavještenja svim dozvoljenim sredstvima o stanju i razvoju

događaja u državi primateljici i izvještavanju o tome vlade države

šiljateljice;

d) u unapređivanju prijateljskih odnosa i razvijanju ekonomskih, kulturnih i

znanstvenih odnosa između države šiljateljice i države primateljice.

2. Ništa u ovoj Konvenciji ne treba tumačiti kao da diplomatskoj misiji priječi

obavljanje konzularnih funkcija.

Članak 4.

1. Država šiljateljica mora biti sigurna da je osoba koju namjerava akreditirati

kao šefa misije u državi primateljici dobila agrément države.

2. Država primateljica nije dužna obavijestiti državu šiljateljicu o razlozima

zbog kojih je odbila dati agrément.

Članak 5.

1. Država šiljateljica, nakon notifikacije odnosnim državama primateljicama,

može akreditirati šefa misije ili imenovati jedno člana diplomatskog, osoblja

misije kod većeg broja država, ukoliko se neka od država primateljica tome

nije izričito protivila.

2. Ako država šiljateljica kod jedne ili kod više drugih država akreditira istog

šefa misije, ona može uspostaviti diplomatsku misiju kojom upravlja otpravnik

poslova ad interim u svakoj od država u kojoj šef misije nema svoje stalno

sjedište.

3. Šef misije ili neki član diplomatskog osoblja misije može predstavljati

državu šiljateljicu kod svake međunarodne organizacije.

Članak 6.

Više država mogu akreditirati istu osobu u svojstvu šefa misije kod neke druge

države, ukoliko se država primateljica tome ne protivi.

Članak 7.

Uz rezervu odredaba članaka 5, 8, 9. i 11, država šiljateljica imenuje članove

osoblja misije po svom izboru. Što se tiče vojnih, pomorskih ili zrakoplovnih

atašea, država primateljica može tražiti da joj njihova imena budu unaprijed

saopćena radi davanja privole.

Članak 8.

1. Članovi diplomatskog osoblja misije trebaju u načelu imati državljanstvo

države šiljateljice.

2. Članovi diplomatskog osoblja misije ne mogu biti državljani države

primateljice, osim uz suglasnost te države, koja svoju suglasnost može u

svako vrijeme povući.

3. Država primateljica može si pridržati isto pravo u pogledu državljana neke

treće države, koji nisu ujedno državljani države šiljateljice.

Članak 9.

1. Država primateljica može u svako vrijeme i bez obveze da svoju odluku

obrazloži, notificirati državi šiljateljici, da je šef ili bilo koji drugi

član diplomatskog osoblja misije persona non grata, ili da bilo koji drugi

član osoblja misije nije prihvatljiv. Država šiljateljica će u tom slučaju,

zavisno od okolnosti, dotičnu osobu opozvati, ili će okončati njezine

funkcije u misiji. Neka osoba može biti proglašena kao persona non grata, ili

kao neprihvatljiva prije dolaska na područje države primateljice.

2. Ukoliko država šiljateljica odbije izvršiti, ili ne izvrši u nekom razumnom

roku obveze iz stavka 1. ovoga članka, država primateljica može odbiti da

osobu o kojoj se radi prizna članom misije.

Članak 10.

1. Ministarstvu vanjskih poslova države primateljice, ili nekom drugom

ministarstvu, prema sporazumu država, treba notificirati:

a) imenovanje članova misije, njihov dolazak i konačni odlazak ili prestanak

njihovih funkcija u misiji;

b) dolazak i konačni odlazak osobe koja pripada obitelji nekog člana misije, te,

kada je to slučaj, činjenicu da je neka osoba postala ili prestala biti

članom obitelji nekog člana misije;

c) dolazak i konačni odlazak privatne posluge osoba navedenih u točki a) ovoga

stavka i, kada je to slučaj, njihovo napuštanje službe kod navedenih osoba;

d) zapošljavanje i otpuštanje osoba koje borave u državi primateljici u svojstvu

članova misije ili u svojstvu privatne posluge s pravom na povlastice i

imunitete.

2. Kada je to moguće, moraju se dolazak i konačni odlazak unaprijed

notificirati.

Članak 11.

1. Ukoliko ne postoji izričiti sporazum o broju članova misije, država

primateljica može zahtijevati da se taj broj kreće u granicama koje ona

smatra razumnim i normalnim uzimajući u obzir okolnosti i uvjete u državi

primateljici i potrebe misije o kojoj se radi.

2. Država primateljica može, također, uz ista ograničenja i bez diskriminacije,

odbiti da primi službenika određene kategorije.

Članak 12.

Država šiljateljica ne smije, bez prethodnog pristanka države primateljice,

otvarati urede, koji čine dio misije, u drugim mjestima osim onih u kojima je

sama misija uspostavljena.

Članak 13.

Šef misije ovlašten je obavljati svoje funkcije u državi primateljici od časa

kada je predao akreditivna pisma, ili od časa kad je notificirao svoj dolazak te

predao vjerne prijepise svojih akreditivnih pisama ministarstvu vanjskih poslova

države primateljice, ili nekom drugom ministarstvu o kojem je postignut

sporazum, u skladu s vladajućom praksom u državi primateljici, koja se mora

primjenjivati na jednoobrazan način.

1. Redoslijed predaje akreditivinih pisama ili vjernih prijepisa tih pisama

određuje se prema datumu i času dolaska šefa misije.

Članak 14.

1. Šefovi diplomatskih misija dijele se u tri razreda, i to:

a) ambasadori ili nunciji, akreditirani kod državnih glavara, i drugi šefovi

misija jednakog ranga;

b) poslanici, ministri ili internunciji, akreditirani kod državnih glavara;

c) otpravnici poslova, akreditirani kod ministara vanjskih poslova.

2. Osim u pogledu prvenstva i etike, među šefovima misija ne postoji nikakva

razlika u vezi s njihovom pripadnošću određenom razredu.

Članak 15.

Države sporazumno određuju kojem će razredu pripadati šefovi njihovih misija.

Članak 16.

1. Šefovi misija imaju rang u svakom razredu redom prema danu i času kada su

preuzeli svoje funkcije u skladu s člankom 13. ove Konvencije.

2. Promjene u akreditivnim pismima šefa misije koje ne dovode da promjene u

razredu, ne utječu na njegov rang.

3. Ovaj članak ne mijenja običaje, koji su prihvaćeni ili će to biti od strane

države primateljice, u pogledu predstavnika Svete Stolice.

Članak 17.

Šef misije notificira ministarstvu vanjskih poslova, ili nekom drugom

ministarstvu prema sporazumu država, red prvenstva članova diplomatskog osoblja

misije.

Članak 18.

U svakoj državi postupak prilikom primanja šefova misija mora biti jednoobrazan

za svaki od razreda.

Članak 19.

1. Ukoliko je mjesto šefa misije upražnjeno, ili ako je šef misije spriječen da

obavlja svoje funkcije, otpravnik poslova ad interim privremeno djeluje kao

šef misije. Ime otpravnika poslova ad interim notificirat će šef misije, ili,

u slučaju njegove spriječenosti, ministarstvo vanjskih poslova države

šiljateljice, ministarstvu vanjskih poslova države primateljice ili nekom

drugom ministarstvu te države, prema sporazumu.

2. Ukoliko u državi primateljici nema niti jednog člana diplomatskog osoblja

misije, tada jedan član administrativnog i tehničkog osoblja može, uz

pristanak države primateljice, biti od strane šiljateljice određen za vođenje

tekućih administrativnih poslova misije.

Članak 20.

Misija i njezin šef imaju pravo isticati zastavu i grb države šiljateljice na

prostorijama misije, uključujući i rezidenciju šefa misije, kao i na njegovim

prijevoznim sredstvima.

Članak 21.

1. Država primateljica dužna je državi šiljateljici bilo olakšati da na njezinom

području, u skladu s njezinim zakonodavstvom, stekne potrebne prostorije za

misiju, bilo pomoći joj da pribavi prostorije na neki drugi način.

2. Ona je također dužna da, u slučaju potrebe, pomogne misijama da osiguraju

odgovarajući smještaj za svoje članove.

Članak 22.

1. Prostorije misije su nepovredive. Organi države primateljice ne smiju u njih

ući, osim uz pristanak šefa misije.

2. Država primateljica posebno je obvezana na poduzimanje svih potrebnih mjera

kako bi spriječila da prostorije misije budu nasilno zaposjednute ili

oštećene, te narušen mir ili povrijeđeno dostojanstvo misije.

3. Prostorije misije, njezin namještaj i druga imovina koji se u tim

prostorijama nalaze, kao i prijevozna sredstva misije, ne mogu biti

podvrgnuti pretresu, oduzimanju, zapljeni ili mjeri izvršenja.

Članak 23.

1. Država šiljateljica i šef misije izuzeti su od svih državnih, pokrajinskih

ili općinskih poreza i taksa u vezi s prostorijama misije čiji su vlasnici

ili najmoprimci, osim ukoliko se radi o porezima i taksama koji se ubiru kao

naknada za posebne usluge.

2. Fiskalno izuzeće predviđeno u ovom članku ne primjenjuje se na one poreze i

takse koji, prema zakonodavstvu države primateljice, padaju na teret osoba

koje su u ugovornom odnosu s državom šiljateljicom ili šefom misije.

Članak 24.

Arhiv i dokumenti misije nepovredivi su u svako vrijeme i ma gdje se nalazili.

Članak 25.

Država primateljica pruža misiji sve olakšice radi obavljanja njezinih funkcija.

Članak 26.

Uz rezervu svojih zakona i propisa o zonama u koje je prilaz zabranjen ili

ograničen radi državne sigurnosti, država primateljica osigurava svim članovima

misije slobodu putovanja i kretanja na njezinom području.

Članak 27.

1. Država primateljica dopušta i štiti slobodno komuniciranje misije za sve

službene svrhe. U komuniciranju s vladom i s drugim misijama i konzulatima

države šiljateljice, bilo gdje se oni nalazili, misija može upotrebljavati

sva pogodna sredstva, uključujući diplomatske kurire i kodirane ili šifrirane

poruke. Međutim, misija može uspostaviti i upotrebljavati radio-odašiljač

samo uz pristanak države primateljice.

2. Službeno dopisivanje misije je nepovredivo. Izraz "službeno dopisivanje"

označuje svako dopisivanje koje se tiče misije i njezinih funkcija.

3. Diplomatska valiza ne smije se ni otvoriti, niti zadržati.

4. Vreće koje čine diplomatsku valizu moraju nositi vidljive vanjske znakove

svoga svojstva i mogu sadržavati samo diplomatske dokumente ili predmete

namijenjene službenoj upotrebi.

5. Diplomatskog kurira, koji mora biti snabdjeven službenim dokumentom kojim se

potvrđuje njegovo svojstvo i označava broj vreća koje čine diplomatsku

valizu, u vršenju njegovih dužnosti štiti država primateljica. On uživa

osobnu nepovredivost i ne može biti podvrgnut nikakvoj vrsti uhićenja ili

pritvaranja.

6. Država šiljateljica ili misija mogu odrediti diplomatske kurire ad hoc. U tom

slučaju odredbe stavka 6. ovoga članka također se primjenjuju, uz rezervu da

se imuniteti koji se tu spominju prestanu primjenjivati čim kurir preda

primaocu diplomatsku valizu koja mu je povjerena.

7. Diplomatska valiza može se povjeriti zapovjedniku trgovačkog zrakoplova koji

treba sletjeti u dopuštenu luku ulaska. Taj zapovjednik mora biti snabdjeven

službenim dokumentom u kome je označen broj vreća koje čine valizu, ali se on

ne smatra diplomatskim kurirom. Misija može poslati nekog od svojih članova

da izravno i slobodno preuzme diplomatsku valizu iz ruku zapovjednika

zrakoplova.

Članak 28.

Pristojbe i takse što ih je propisala misija za svoje službene radnje izuzete su

od svih poreza i taksa.

Članak 29.

Osoba diplomatskog agenta nepovrediva je. On ne može biti podvrgnut niti jednoj

vrsti uhićenja ili pritvaranja. Država primateljica će s njim postupati s dužnim

poštovanjem i poduzet će sve odgovarajuće mjere radi sprečavanja svakog napada

na njegovu osobu, slobodu i dostojanstvo.

Članak 30.

1. Privatni stan diplomatskog agenta uživa istu nepovredivost i zaštitu kao i

prostorije misije.

2. Njegovi spisi, dopisivanje i, uz rezervu stavka 3. članka 31, njegova

imovina, također su nepovredivi.

Članak 31.

Diplomatski agent uživa imunitet od kaznene sudbenosti države primateljice. On

uživa, također, imunitet od njezine građanske i upravne sudbenosti, osim ukoliko

se radi:

a) stvarnopravnoj tužbi koja se odnosi na privatne nekretnine koje se nalaze na

području države primateljice, osim ukoliko ih diplomatski agent posjeduje u

ime države šiljateljice za svrhe misije;

b) o tužbi koja se odnosi na nasljeđivanje, u kojoj se diplomatski agent

pojavljuje kao izvršitelj oporuke, upravitelj ostavine, nasljednik ili

legatar, i to kao privatna osoba, a ne u ime države šiljateljice;

c) o tužbi koja se odnosi na bilo koju profesionalnu ili trgovačku djelatnost

što ju diplomatski agent obavlja u državi primateljici izvan svojih službenih

funkcija.

2. Diplomatski agent nije dužan svjedočiti.

3. Nikakva mjera izvršenja ne može se poduzeti u odnosu na diplomatskog agenta,

osim u slučajevima predviđenim u točkama a), b) i c), stavka 1. ovoga članka,

i to samo ukoliko se izvršenje može provesti bez ugrožavanja nepovredivosti

njegove osobe ili njegova stana.

4. Imunitet od sudbenosti države primateljice ne izuzima diplomatskog agenta od

sudbenosti države šiljateljice.

Članak 32.

1. Država šiljateljica može se odreći imuniteta od sudbenosti za diplomatskog

agenta i za osobe koje uživaju imunitet prema odredbama članka 37.

2. Odricanje mora uvijek biti izričito.

3. Ukoliko diplomatski agent ili neka osoba koja uživa imunitet prema članku 37.

pokrene sudski postupak, ne može se više pozivati na imunitet od sudbenosti u

pogledu bilo kakvog protuzahtjeva, izravno vezanog za glavni zahtjev.

4. Odricanje od imuniteta u pogledu nekog građanskog ili upravnog postupka ne

uključuje odricanje od imuniteta u pogledu mjera izvršenja presude, za što je

potrebno posebno odricanje.

Članak 33.

1. Uz rezervu odredaba stavka 3. ovoga članka, diplomatski agent je, u vezi

svoje službe koju vrši za državu šiljateljicu, izuzet od odredaba o

socijalnom osiguranju koje su na snazi u državi primateljici.

2. Izuzeće predviđeno u stavku 1. ovoga članka primjenjuje se, takoder,

na privatnu poslugu koja je isključivo u službi diplomatskog agenta, pod

uvjetom:

a) da se ne radi o državljanima države primateljice ili osobama koje imaju

stalno boravište u toj državi; i

b) da se na njih primjenjuju odredbe o socijalnom osiguranju koje su na snazi u

državi šiljateljici ili u nekoj trećoj državi.

3. Diplomatski agent, u čijoj su službi osobe na koje se ne primjenjuje izuzeće

predviđeno u stavku 2. ovoga članka, dužan je poštovati obveze koje

poslodavcu nameću odredbe države primateljice o socijalnom osiguranju.

4. Izuzeće predviđeno u stavcima 1. i 2. ovoga članka ne isključuje dobrovoljno

sudjelovanje u režimu socijalnog osiguranja države primateljice, ukoliko ta

država takvo sudjelovanje dopušta.

5. Odredbe ovoga članka ne diraju u dvostrane ili višestrane sporazume o

socijalnom osiguranju koji su bili prije zaključeni, i ne sprečavaju

zaključivanje takvih sporazuma ubuduće.

Članak 34.

Diplomatski agent je izuzet od svih poreza i taksa, osobnih ili stvarnih,

državnih, pokrajinskih ili općinskih, osim:

a) posrednih poreza koji su po svojoj prirodi obično sadržani u cijeni robe ili

usluga;

b) poreza i taksa na privatne nekretnine koje se nalaze na području države

primateljice, osim ukoliko ih on posjeduje u ime države šiljateljice za

potrebe misije;

c) nasljednih taksa koje ubire država primateljica, uz rezervu odredaba stavka

4, članka 39;

d) poreza i taksa na privatne prihode koji potiču iz države primateljice i

poreza na kapital uložen u trgovačka poduzeća u državi primateljici;

e) poreza i taksa na posebne usluge;

f) taksa na registraciju, sudskih ili bilježničkih pristojbi, taksa na hipoteku

i biljega, ako se odnose na nekretnine, uz rezervu odredaba članka 23.

Članak 35.

Država primateljica izuzima diplomatske agente od svih osobnih podavanja, od

svake javne službe bilo koje vrste i od vojnih tereta, kao što su rekvizicije,

kontribucije i ukonačenje vojske.

Članak 36.

1. Država primateljica će, u skladu sa zakonima i propisima koje može donijeti,

dopustiti unošenje i izuzeti od svih carina, taksa i drugih srodnih podavanja,

osim troškova uskladištenja, prijevoza i troškova za slične usluge:

a) predmete namijenjene službenoj upotrebi misije;

b) predmete namijenjene osobnoj upotrebi diplomatskog agenta ili članova njegove

obitelji koji žive u njegovom domaćinstvu, uključujući i predmete namijenjene

njegovom smještaju.

2. Osobna prtljaga diplomatskog agenta izuzeta je od pregleda, osim ukoliko

postoje ozbiljni razlozi za pretpostavku da ista sadrži predmete koji nisu

navedeni u stavku 1. ovoga članka, ili predmete čiji su uvoz ili izvoz zakonom

zabranjeni ili podvrgnuti propisima države primateljice o karanteni. U takvom

slučaju pregled treba izvršiti samo u prisutnosti diplomatskog agenta ili

njegovog ovlaštenog predstavnika.

Članak 37.

1. Članovi obitelji diplomatskog agenta koji žive u njegovom domaćinstvu uživaju

povlastice i imunitete navedene u člancima 29. do 36, ukoliko nisu državljani

države primateljice.

2. Članovi administrativnog i tehničkog osoblja misije, kao i članovi njihove

obitelji koji žive u njihovom domaćinstvu, uživaju, ukoliko nisu državljani

države primateljice ili u njoj nemaju svoje stalno boravište, povlastice i

imunitete navedene u člancima 29.do 35,izuzev što se imunitet od građanske i

upravne sudbenosti države primateljice, a koji je spomenut u stavku l. članka

3l, ne primjenjuje na djela izvršena izvan obavljanja njihovih funkcija. Oni,

također, uživaju povlastice navedene u stavku 1. članka 36. u pogledu

predmeta uvezenih prilikom njihovog prvog doseljenja.

3. Članovi poslužnog osoblja misije, koji nisu državljani države primateljice

ili nemaju u njoj stalno boravište, uživaju imunitet za djela izvršena u toku

obavljanja svojih funkcija i izuzeće od poreza i taksa na plaće koje primaju

za vršenje svoje službe, kao i izuzeće prema članku 33.

4. Privatna posluga članova misije, ukoliko se ne radi o državljanima države

primateljice ili osobama koje u toj državi imaju stalno boravište, izuzeta je

od poreza i taksa na plaće koje prima za vršenje svoje službe. U svemu

ostalom te osobe uživaju povlastice i imunitete samo u onoj mjeri u kojoj to

dopušta država primateljica. Međutim, ta država je dužna svoja prava u

pogledu tih osoba vršiti na takav način, da se time neopravdano ne ometa

obavljanje funkcija diplomatske misije.

Članak 38.

1. Ukoliko država primateljica nije odobrila dodatne povlastice i imunitete,

diplomatski agent, koji je državljanin te države ili u njoj ima svoje stalno

boravište, uživa samo imunitet od sudbenosti i nepovredivost, i to samo u

pogledu službenih radnji izvršenih u obavljanju svojih funkcija.

2. Ostali članovi osoblja misije i privatna posluga, koji su državljani države

primateljice ili u kojoj imaju stalno boravište, uživaju povlastice i

imunitete samo u onoj mjeri u kojoj su im isti priznati od strane te države.

Međutim, država primateljica mora svoju sudbenost prema tim osobama vršiti na

takav način, da se time neopravdano ne ometa obavljanje funkcija misije.

Članak 39.

1. Svaka osoba koja ima pravo na povlastice i imunitete, uživa ih od časa kada

uđe na područje države primateljice radi stupanja na dužnost, ili, ako se već

nalazi na tom području, od časa kada njezino imenovanje bude notificirano

ministarstvu vanjskih poslova ili nekom drugom ministarstvu, prema sporazumu

stranaka.

2. Kada funkcije neke osobe koja uživa povlastice i imunitete prestanu, tada

povlastice i imuniteti redovno prestaju u času kada ta osoba napusti zemlju,

ili po isteku razumnog roka koji joj je u tu svrhu bio odobren, no do tog

časa povlastice i imuniteti vrijede čak i u slučaju oružanog sukoba. Međutim,

imunitet vrijedi i dalje u pogledu djela koje je ta osoba vršila u obavljanju

svojih funkcija kao član misije.

3. U slučaju smrti člana misije, članovi njegove obitelji uživaju i dalje

povlastice i imunitete koji im pripadaju, do isteka razumnog roka koji im

omogućuje da napuste područje države primateljice.

4. U slučaju smrti člana misije koji nije državljanin države primateljice ili u

njoj nema svoje stalno boravište, ili u slučaju smrti člana njegove obitelji

koji živi u njegovom domaćinstvu, država primateljica dopušta odnošenje

pokretne imovine pokojnika, osim one koja je stečena u toj zemlji i koju je u

času njegove smrti bilo zabranjeno izvoziti. Ne naplaćuju se nasljedne takse

na pokretnu imovinu koja se nalazi u državi primateljici samo zato što se

pokojnik nalazio u toj državi kao član misije ili član obitelji nekog člana

misije.

Članak 40.

1. Ako diplomatski agent prolazi područjem ili se nalazi na području treće

države koja mu je izdala vizu, ako je ta bila potrebna, na putu da preuzme

ili da se vrati na svoju dužnost, ili da se vrati u svoju zemlju, treća

država priznat će mu nepovredivost i druge imunitete koji mogu biti potrebni

da bi mu omogućili prolazak ili povratak. Isto će se primijeniti na članove

njegove obitelji koji uživaju povlastice i imunitete te prate diplomatskog

agenta, putuju odvojeno da bi mu se priključili, ili da bi se vratili u svoju

zemlju.

2. U uvjetima sličnim onima koji su navedeni u stavku 1. ovoga članka, treće

države ne smiju ometati prelazak preko svog područja članovima

administrativnog i tehničkog osoblja ili poslužnog osoblja misije i članova

njihovih obitelji.

3. Treće države priznaju službenom dopisivanju i drugim službenim obavijestima

koje prelaze preko njihovog područja, uključujući kodirane i šifrirane

poruke, istu slobodu i zaštitu kao i država primateljica. One priznaju

diplomatskim kuririma kojima je izdata viza, ako je ta bila potrebna, kao i

diplomatskim valizama u prolasku, istu nepovredivost i zaštitu koju im je

dužna priznati država primateljica.

4. Obveze trećih država iz stavaka 1, 2. i 3. ovoga članka primjenjuju se,

također, na osobe spomenute u tim stavcima, te na službene obavijesti i

diplomatske valize kada se nalaze na području treće države uslijed više sile.

Članak 41.

1. Bez štete po svoje povlastice i imunitete, sve osobe koje te povlastice i

imunitete uživaju, dužne su poštovati zakone i propise države primateljice.

One su također dužne uzdržavati se od miješanja u unutrašnje poslove te

države.

2. Svi službeni poslovi s državom primateljicom, koji su povjereni misiji države

šiljateljice, moraju se obavljati s ministarstvom vanjskih poslova države

primateljice, ili njegovim posredovanjem, ili s nekim drugim ministarstvom,

prema sporazumu.

3. Prostorijama misije ne smije se koristiti na bilo koji način nespojiv s

funkcijama misije kako su one utvrđene ovom Konvencijom ili drugim propisima

općeg međunarodnog prava, ili u posebnim ugovorima između države šiljateljice

i države primateljice.

Članak 42.

Diplomatski agent ne smije obavljati u državi primateljici profesionalnu ili

trgovačku djelatnost u svrhu stjecanja osobne zarade.

Članak 43.

Funkcija diplomatskog agenta prestaje, između ostalog:

a) notifikacijom države šiljateljice državi primateljici da je njegova funkcija

prestala;

b) notifikacijom države primateljice državi šiljateljici da, u skladu sa stavkom

2. članka 9, ova država odbija diplomatskog agenta priznati kao člana misije.

Članak 44.

Država primateljica dužna je, čak i u slučaju oružanog sukoba, odobriti sve

olakšice, kako bi osobe koje uživaju povlastice i imunitete, osim državljana

države primateljice, kao i članovi obitelji tih osoba, bez obzira na njihovo

državljanstvo, mogli u najkraćem mogućem roku napustiti njezino područje. Država

primateljica je naročito dužna da tim osobama, u slučaju potrebe, stavi na

raspolaganje potrebna prijevozna sredstva, za njih same i za njihovu imovinu.

Članak 45.

U slučaju prekida diplomatskih odnosa između dviju država, ili ukoliko je misija

definitivno ili privremeno opozvana:

a) država primateljica je dužna, čak i u slučaju oružanog sukoba, poštovati i

štititi prostorije misije, kao i njezinu imovinu i arhiv;

b) država šiljateljica može povjeriti na čuvanje prostorije misije, zajedno s

imovinom koja se tu nalazi, kao i arhiv, nekoj trećoj državi, prihvatljivoj

za državu primateljicu;

c) država šiljateljica može povjeriti zaštitu svojih interesa i interesa svojih

državljana nekoj trećoj državi, prihvatljivoj za državu primateljicu.

Članak 46.

Uz prethodni pristanak države primateljice, a na zahtjev treće države koja nema

predstavništvo u toj državi, država šiljateljica može privremeno zastupati

interese treće države i njezinih državljana.

Članak 47.

1. Primjenjujući odredbe ove Konvencije, država primateljica neće provoditi

diskriminaciju između država.

2. Međutim, neće se smatrati diskriminacijom:

a) činjenica da država primateljica restriktivno primjenjuje neku od odredaba

ove Konvencije zbog toga što se ta odredba tako primjenjuje na njezinu misiju

u državi šiljateljici;

b) činjenica da države, na osnovi običaja ili sporazuma, uzajamno priznaju

povoljniji postupak nego što to zahtijevaju odredbe ove Konvencije.

Članak 48.

Ova Konvencija bit će otvorena potpisivanju svih država članica Ujedinjenih

naroda ili neke specijalizirane ustanove, kao i svih država stranaka Statuta

Međunarodnog suda, te svih drugih država koje je Opća skupština Ujedinjenih

naroda pozvala da postanu stranke Konvencije, i to na sljedeći način: do 31.

listopada 1961. u Saveznom ministarstvu vanjskih poslova Austrije, a zatim, do

31. ožujka 1962, u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Članak 49.

Ova Konvencija podliježe ratifikaciji. Isprave o ratifikaciji položit će se kod

glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak 50.

Ova Konvencija ostat će otvorena pristupanju svih država koje pripadaju jednoj

od četiri kategorije spomenute u članku 48. Isprave o pristupanju položit će se

kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak 51.

1. Ova Konvencija stupit će na snagu tridesetoga dana od dana polaganja dvadeset

i druge isprave o ratifikaciji ili pristupanju kod glavnog tajnika

Ujedinjenih naroda.

2. Za svaku državu koja ratificira Konvenciju ili joj pristupi nakon polaganja

dvadeset i druge isprave o ratifikaciji ili pristupanju, Konvencija će

stupiti na snagu tridesetoga dana nakon polaganja njezine isprave o

ratifikaciji ili pristupanju.

Članak 52.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda obavijestit će sve države koje pripadaju jednoj

od četiri kategorije spomenute u članku 48:

a) o potpisima stavljenim na ovu Konvenciju i o polaganju isprava o ratifikaciji

ili pristupanju u skladu sa člancima 48, 49. i 50;

b) o danu stupanja na snagu ove Konvencije u skladu sa člankom 51.

Izvornik ove Konvencije, koje su engleski, francuski, kineski, ruski i

španjolski tekst jednako vjerodostojni, položit će se kod glavnog tajnika

Ujedinjenih naroda, koji će ovjerene prijepise dostaviti svim državama koje

pripadaju jednoj od četiri kategorije spomenute u članku 48.

U potvrdu toga su dolje potpisani punomoćnici, propisno ovlašteni od svojih

odnosnih vlada, potpisali ovu Konvenciju.

Sačinjeno u Beču, osamnaestoga travnja tisuću devet stotina šezdeset i prve.

 

 

imaš i u NN 12/93 međunarodni ugovori ako ti ova ne odgovara

[Zip]

Ovo je bio konkretan odgovor!!

Hvala puno!!!

Tražio sam u narodnim novinama po tome broju ali sam vjerovatno nešto krivo skužio!!