Pravo na šutnju osumnjičenika kod provođenja nadzora

[tsereg]

Imam teorijsko pitanje, potaknut ovom situacijom u Jakuševcu.

-> Pitanje je ima li u našem pravu osumnjičenik pravo ne odgovarati na pitanja istražitelja tijekom izvida i prikupljanja dokaza u provođenju nadzora od strane tijela državne uprave?

Naime, gledam inspekcijski zapisnik objavljen u Jutarnjem u kojem stoji da su nazočni upoznati s člankom 158. Prekršajnog zakona da prilikom ispitivanja i uzimanja izjava imaju pravo uzeti odvjetnika; međutim nigdje ne stoji da su upoznati s pravom da se brane šutnjom. I doista, članak 158. uopće ne spominje takvu mogućnost za osumnjičenika. Međutim, članak 171. propisuje da okrivljenik nije dužan odgovarati na pitanja -- ali taj članak spada u poglavlje o glavnoj raspravi, dakle odnosi se na postupak pred sudom, kad je istraga završena.

Koliko se meni čini logičnim, pravo osumnjičenika da se brani šutnjom postoji da se nedužna osoba na koju je pala sumnja zaštiti od toga da samu sebe inkriminira tijekom istrage. Razlozi za samoinkriminaciju mogu biti razni: pritisak, manipulacija, stres koji mogu dovesti do lažnog priznanja; logička nemogućnost da se dokazuje vlastita nedužnost; neetičnost ili predrasude ili "prevelika ambiciozost" istražitelja da "napakiraju" osumnjičeniku, tj. da po svaku silu dokažu svoje sumnje, itd. Jednostavno rečeno - niije posao osumnjičenika da prikuplja dokaze svoje krivnje, već je to posao istražitelja koji su odlučili sumnjati na tu osobu -- ako se istraga svede na to da je jedini ili glavni dokaz krivnje izjava samog osumnjičenika, onda je to vrlo slaba i labava istraga i prilično bizarna situacija u kojoj se kriminalni um može snaći dobro (laganjem), dok dobro socijalizirana osoba koja ima povjerenja u institucije može lako "zaglaviti".

S druge strane, jednom kad osumnjičenik postane okrivljenik, razlozi da ne odgovara na pitanja stvar su taktike obrane i zapravo u našem pravnom sustavu gdje nema porote manje taktički bitni -- barem bi se meni činilo tako.

Dakle, imam osjećaj da je upravo pravo osumnjičenika da ne sudjeluje u vlastitom "vješanju" temeljno pravo, a čini se da u Hrvatskoj osumnjičenici nemaju pravo na to. 

 

 

uređeno: 5. prosinac 2023. od tsereg

[sivko]

Čl.158 st.6 vezan na čl.171 st.2 

[Ivo Kermartin]

prije 2 sati , tsereg je napisao:

Imam teorijsko pitanje, potaknut ovom situacijom u Jakuševcu.

-> Pitanje je ima li u našem pravu osumnjičenik pravo ne odgovarati na pitanja istražitelja tijekom izvida i prikupljanja dokaza u provođenju nadzora od strane tijela državne uprave?

Naime, gledam inspekcijski zapisnik objavljen u Jutarnjem u kojem stoji da su nazočni upoznati s člankom 158. Prekršajnog zakona da prilikom ispitivanja i uzimanja izjava imaju pravo uzeti odvjetnika; međutim nigdje ne stoji da su upoznati s pravom da se brane šutnjom. I doista, članak 158. uopće ne spominje takvu mogućnost za osumnjičenika. Međutim, članak 171. propisuje da okrivljenik nije dužan odgovarati na pitanja -- ali taj članak spada u poglavlje o glavnoj raspravi, dakle odnosi se na postupak pred sudom, kad je istraga završena.

Koliko se meni čini logičnim, pravo osumnjičenika da se brani šutnjom postoji da se nedužna osoba na koju je pala sumnja zaštiti od toga da samu sebe inkriminira tijekom istrage. Razlozi za samoinkriminaciju mogu biti razni: pritisak, manipulacija, stres koji mogu dovesti do lažnog priznanja; logička nemogućnost da se dokazuje vlastita nedužnost; neetičnost ili predrasude ili "prevelika ambiciozost" istražitelja da "napakiraju" osumnjičeniku, tj. da po svaku silu dokažu svoje sumnje, itd. Jednostavno rečeno - niije posao osumnjičenika da prikuplja dokaze svoje krivnje, već je to posao istražitelja koji su odlučili sumnjati na tu osobu -- ako se istraga svede na to da je jedini ili glavni dokaz krivnje izjava samog osumnjičenika, onda je to vrlo slaba i labava istraga i prilično bizarna situacija u kojoj se kriminalni um može snaći dobro (laganjem), dok dobro socijalizirana osoba koja ima povjerenja u institucije može lako "zaglaviti".

S druge strane, jednom kad osumnjičenik postane okrivljenik, razlozi da ne odgovara na pitanja stvar su taktike obrane i zapravo u našem pravnom sustavu gdje nema porote manje taktički bitni -- barem bi se meni činilo tako.

Dakle, imam osjećaj da je upravo pravo osumnjičenika da ne sudjeluje u vlastitom "vješanju" temeljno pravo, a čini se da u Hrvatskoj osumnjičenici nemaju pravo na to. 

 

 

 

prije 38 minuta, sivko je napisao:

Čl.158 st.6 vezan na čl.171 st.2 

 

Ovo što je Sivko napisao u vezi s čl. 202. st. 3. Zakona o kaznenom postupku koji popunjava praznine Prekršajnog zakona:

"(3) Ako drukčije nije propisano ovim Zakonom, odredbe o okrivljeniku, primjenjuju se na osumnjičenika, okrivljenika, optuženika i osuđenika te na osobe protiv kojih se vode posebni postupci predviđeni ovim ili drugim zakonom."

Drugim riječima, pojmovi osumnjičenik, optuženik i okrivljenik u ovakvim stvarima su izjednačeni. U samoj sudskoj kaznenoj praksi često se u samim Rješenjima, Presudama itd. gotovo za sve faze koristi pojam okrivljenik. 

 

 

[drot13]

Ukratko, nitko nije dužan odgovarati na pitanja niti davati izjave kojima bi sebe inkriminirao, bez obzira o njegovom trenutnom statusu.

[weezz0]

Posto smo u EU, prema EU pravu osumnjicenik ima pravo na "uskracivanje iskaza" prema direktivi na slijedecom linku: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32012L0013

Vidjeti Clanak 3. e) i Prilog I. D.

Takoder, prema ovoj direktivi https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32013L0048

postoji i pravo na odvjetnika.

Takoder vidjeti slijedece: https://www.whitecase.com/insight-alert/european-court-justice-affirms-right-silence

 

uređeno: 9. prosinac 2023. od weezz0

[tsereg]

Hvala puno svima!

[Ivo Kermartin]

Dana 09. 12. 2023. u 18:58, weezz0 je napisao:

Posto smo u EU, prema EU pravu osumnjicenik ima pravo na "uskracivanje iskaza" prema direktivi na slijedecom linku: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32012L0013

Vidjeti Clanak 3. e) i Prilog I. D.

Takoder, prema ovoj direktivi https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32013L0048

postoji i pravo na odvjetnika.

Takoder vidjeti slijedece: https://www.whitecase.com/insight-alert/european-court-justice-affirms-right-silence

 

Da, ali direktive za razliku od odredbi nisu izravno primjenjive. Izravno su primjenjive isključivo ako nisu na vrijeme implementirane u nacionalno zakonodavstvo.

Te su direktive već implementirane u naše zakonodavstvo pa se nema smisla pravno pozivati na njih.