Pravne akrobacije

[Relrale]

Joj joj joj! U gruntovnici upisan vlasnik nekretnine već sto godina, on tu nije nikad dolazio, niti je ikad pitao za vlasništvo, neki lik mu nađe nasljednike provede rješenje o nasljeđivanju i na kraju to kupi od njih za smiješne pare jer ovi nemaju pojma šta prodaju (čitaj:dobro došla lova) u uknjiži se!

U međuvremenu se nađe akt da mu je ta nekretnina oduzeta nacionalizacijom, ali nikada nije provedena u gruntovnici!

Da li je taj akt dovoljan dokaz da je od te godine (pravomoćnosti) sadašnji posjednik bio u dobroj vjeri s obzirom na posjed!?

[misternoname]

Nema tu dobre vjere.

Eventualno može biti kazneno djelo.

Joj joj u kakvoj državi živimo.

[norafora]

mislim da se uzima da je svakom poznato stanje u zk. pa prema tome...

[KronicnaStranka]

Gdje bi tu bilo kazneno djelo?

 

Da li je rješenje o nacionalizaciji pronađeno u zbirci isprava ili negdje sa strane?

 

Može li se na neki način povezati krajnji vlasnik sa "nestajanjem" dokumenata o nacionalizaciji? Je li možda ranije radio u gruntovnici, bacio je oko na tu nekretninu još prije 30 godina? Prepravljane us knjige da se ne vidi nacionalizacija ili šta?

 

Jedino u nekoj takvoj kombinaciji bih vidio kazneno djelo. Inače se radi o klasičnom slučaju viiše stjecatelja (država i sadašnji vlasnik), od kojih se jedan u dobroj vjeri prvi uknjižio i prema tome je vlasnik bez prigovora.

 

A što gospoda nasljednic (i "gospođa država")i nisu vodili računa o svojoj imovini, njihov je problem.

[grand]

Silom zakona mu je vraćena nekretnina tako da ne treba nikakav postupak niti rješenje da bi se nekretnina vratila u vlasništvo (po mojem skromnom mišljenju)

[Relrale]

Rješenje o nacionalizaciji je pronađeno slučajno u arhivi ureda drž. uprave, nikad nije provedeno (ni zabilježeno) u zk! Danas je ono samo dokaz poštenog posjeda u slučaju parnice na dosjelost!

Dio nekretnine predstavlja javnu površinu od velikog značenja za ljude tako da dobra vjera ne dolazi u obzir, pogotovo šta povjerennje u istinitost zk još uvijek ne važi, a stjecatelj je postupio bezobzirno i sa znanjem da će vjerojatno učiniti štetu (i troškove) poštenim posjednicima!

Gospodin nasljednik se napravio blesavim i prodao to svoje (uknjiženo) za male pare iako je znao da to nije njegovo, dakle ne samo da dolazi do kaznenog djela kupca, već je i prodavatelj kazneno odgovoran!

Uglavnom, u zk nije provedena nacionalizacija, nasljednik uknjiženog je sve prodao, rješenje o nacionalizaciji se pronađe i sada slijedi ZABAVA!!!

 

[KronicnaStranka]

To da se radi o javnoj površini (a valjda je nacionalizacija s tim u vezi, odnosno uprava je vjerojatno zbog toga smatrala da može raspolagati tom površinom) u prvom postu niste spomenuli. To doista baca sumnju na dobru vjeru.

 

No, ako netko nije postupao u dobroj vjeri, to još ne znači samo po sebi i kazneno djelo, već samo dobar argument u eventualnoj parnici.

 

Uostalom, jeste li podnijeli prijavu Odvjetništvu.

 

Moje je iskustvo da si oni ne žele komplicirati život takvim stvarima gdje postoji i građanska zaštita čak ni tamo gdje bi trebali i mogli nešto postići. Mislim da možete očekivati brzu odbijenicu.

 

Nije mi jasno niti o kojem stvarnom posjedniku govorite - o lokalnoj samoupravi kao posjedniku javne površine ili o privatnom posjedniku preostalog djela nekretnine koji nije javna površina. Ako je ovo drugo, temeljem čega je on postao posjednik, i to još u "dobroj vjeri"?

[Relrale]

Odvjetništvo se neće time bavit sigurno!

A što se tiče drugih posjednika, osim lokalne samouprave, radi se o fizičkim osobama od kojih neki imaju pravni temelj korištenja (ugovor s općinom, agrarnu odluku i sl.), a neki nemaju, ali u svakom slučaju imaju dobru vjeru jer je bilo ''opće poznato'' da je to općinsko, odnosno državno, i nikad se uknjiženi, ali ne i stvarni vlasnik (jer mu je oduzeto ali nije provedeno) nije ''bunio'' da je to njegovo!

[KronicnaStranka]

Ako je bilo opće poznato da je to općinsko odnosno državno, onda nisu pošteni vlasnici jer su znali da nije njihovo.

 

Kome je nacionalizirano?

 

Što se tiče zemljišnoknjižnih vlasnika, ako su znali da je nacionalizirano, logično je da se nisu brinuli za to.

 

Mislim da stvar nije tako jednostavna, ali moje je nestručno mišljenje da bi upis u zemljišnu knjigu kao čin stjecanja vlasništva po ZOV trebao biti presudan. Ako je krajnji stjecatelj znao da kupuje nešto na čemu je posjed treće osobe i nije imao razloga vjerovati da stanje u z.k. nije valjano, to samo znači da je svjesno preuzeo rizik komplikacija u ostvarivanju posjeda, ali ne i da je učinio nešto protuzakonito ili loše.

 

To što povjerenje u zemljišne knjige još nije potpuno, ne može se interpretirati kao da zemljišne knjige uopće nisu važne.

[Relrale]

Pokušat će se nagodbom, ali vjerojatnija opcija je parnica!

Javit ću se!