Zabrana pristupa djedu

[OzbiljnaMama]

Molim za pomoc!

Razvela sam se od supruga SPORAZUMNO prije 2 godine. Imamo maloljetnu kci. Druzenje oca s djetetom funkcionira i sve je vremenom prilicno kulturno između nas troje doslo na svoje. Osim u domeni njegovog oca (djeda) s kojim je bilo problema i tijekom braka. Buduci je isti mentalno nasilan (citaj: ja i nitko do mene) bivsem suprugu je nedavno pukao film i kci vise ne vodi kod djeda i njegove supruge (maceha bivseg). Isti su si naime zamislili kako su oni mama i tata pa nasu kci tretiraju za igracku. Nakon njihovog prekida oni su se sada okrenuli k meni (?) trazeci preko suda vanparnicni postupak sa mnom u smislu viđanja djeteta. Koji f"#$$= imam ja s time?!?

 

Moja su pitanja:

1. Ima li djed ikakva prava na osobno viđanje ako je procjena roditelja bila da je dijete uznemireno i razdrazljivo nakon tih posjeta?

2. Mogu li zatraziti zabranu pristupa ili sam duzna nemocno promatrati kako mene i moje dijete suprug bivsega uznemirava.

O kakvoj se osobi tj. osobama radi dovoljno govori cinjenica da su zahtjev sudu dali tek nekoliko dana nakon sto sam ih, nakon milijuntog inzistiranja da dozvolim viđanje djeteta, zamolila da me ostave na miru jer mi je upravo otac umro. Ljudi mi izjavili sucut i produzili na sud.

U cijelom procesu zelim maximalno zastititi svoju kci. KAKO SI MOGU POMOCI?!

 

[fikus]

Ovu cijelu situaciju se moraš pismenim putem obratiti CZSS-u u vidu podneska, nasloviti ga kao zabrana susreta sa djedom zbog njegovog nasilnog ponašanja prema djetetu. Inače i djed i baka imaju pravo viđati svoga/ju unuka/u!

[Gringo]

Fikus ti je lijepo objasnio, nije mi jasno zašto moraju kako sama kažeš milijun puta inzistirati da vide dijete jer po zakonu djed ima pravo viđati dijete, naravno osim ako nije nasilnik.

[darla_]

i szss ce ti reci da je najbolje da se to sporazumno rijesi i naravno da djed i baka imaju pravo vidjeti unuku, a sudskim putem ce to i dobiti, jedan do dva dana mjesecno. tako je bar regulirano viđanje moje kceri s mojim roditeljima.č

[OzbiljnaMama]

Ja ne razumijem.

Zasto Sud poziva mene ako je otac ziv i redovno ju viđa? Pa to moze onda traziti i njegova mama sa suprugom, moja mama, moja sestra...... dokle to ide?

I sto znaci da je djed nasilan ili nije? Zar uznemiravanje bivse snahe nije uznemiravanje i u konacnici i nasilno?

 

DA LI JA MOGU TRAZITI PRIMJENU CLANKA 116. OBITELJSKOG ZAKONA (zabrana pristupa djedu koji ne zivi s djetetom) RADI OSOBNE PROCJENE O KORISTI DJETETA? DA LI BI BILO KORISNO DA ISTOVREMENO I OTAC TO ZAJEDNO SA MNOM TO ZATRAZI? Naime, nasi se stavovi po pitanju viđanja djeteta s djedom poklapaju.

[canis]

Izvanparnični postupak koji je pokrenuo djed vašeg djeteta nema veze s tim da je otac djeteta kako kažete živ,niti da isti redovito viđa dijete.

Prema čl.107 Obiteljskog zakona djed na takav zahtijev ima zakonsko pravo..Točno je da isto mogu tražiti ''njegova mama'',''vaša mama'' ukoliko im se onemogućava da viđaju svojeg unuka/unuku..Takav zahtijev ne može podnijeti ''vaša sestra'' jer joj to zakon ne omogućava..

U toku izvanparničnog postupka vi se možete protiviti i zahtijevati da sud odbaci zahtijev djeda za susretima i druženjima s unukom.Tada morate iznijeti dokaze koje će ići u prilog vašim tvrdnjama..Sud će ih procjeniti kao i navode i dokaze suprotne strane u postupku (djeda) i trebao bi donijeti odluku prvenstveno u interesu djeteta...

Sud će zatražiti obradu i mišljenje CZSS...

Kako kažete da se i otac djeteta protivi da djed viđa dijete, predložite da ga sud sasluša u toku postupka,vjerujem da će njegov iskaz na sudu imati posebnu vrijednost...

Da bi nekog (djeda) teretili i optužili za uznemiravanje,nasilje i sl. trebate imati dokaze,svjedoke....Nije dovoljno samo izjaviti za nekog da je nasilan pa da isto postane ''nesporna činjenica'' i za sam sud..

[Gringo]

"I sto znaci da je djed nasilan ili nije? Zar uznemiravanje bivse snahe nije uznemiravanje i u konacnici i nasilno?"

 

Na ova pitanja koja postavljate vi ćete morati dati odgovor.

Slažem se da je psihičko nasilje možda čak i gore od fizičkog, ako zbog ničega onda samim time što ga je teže za dokazati. I Fikus i Canis sve su vam super objasnili. Vi ćete morati imati dovoljno dobre argumente da i potvrdite postojanje psihičkog nasilja. A institucije poput Suda i CZSS rukovodit će se, nadam se, interesima djeteta

 

 

[OzbiljnaMama]

Puno hvala.

 

Imam jos jedno pitanje:

Izvor problema u stvari je u velikom dijelu u supruzi bivseg svekra koja istovremeno NIJE djetetova baka. Rijec je o djedovoj drugoj po redu supruzi koja je silno isfrustrirana vlastitim zivotom jer vlastite djece nije imala (stari vise nije htio!), te igranjem uloge majke s mojim djetetom lijeci svoje rane.

Da li ona mora ici "u paketu" s djedom ili se ovdje definiraju iskljucivo djedova prava?

 

Isto tako, koliko je, da tako velim, primjereno mjesecno trajanje druzenja djeda s unukom i mogu li, buduci da meni i bivsem suprugu konstantno podrivaju roditeljski autoritet, uce dijete krivim vrijednostima, pa i idu do toga da su sami cak i medicinsku terapiju djetetu jedanput propisali dok smo mi bili 15 minuta udaljeni bez ikakvih strucnih konzultacija, .....odnosno, ukoliko pristanem povremeno druzenje, zelim inzistirati na obaveznom prisustvu jednog od roditelja tijekom tog druzenja. Da li se prisustvo roditelja u toj situaciji u stvari i podrazumijeva? I da jesmo dalje u braku, i da jesu svi odnosi dobri, ne bih pustala dijete dugo s njima (curica ima turbo popunjen vlastiti raspored) i uvijek bi ili ja ili bivsi suprug bili tu.

 

Pitanje je: Koliko je primjereno trajanje tog druzenja i da li se podrazumijeva da se dijete kao kufer tada daje djedu ili to bude uz prisustvo roditelja? Meni, naime, ne pada na pamet da svoje dijete tretiram kao njihovu igracku. Bilo ciju igracku.

[canis]

Djedova supruga nema zakonsko uporište da bi tražila ostvarenje susreta i druženja s vašom kćeri.

Moram vam reći da se u izvanparničnom postupku koji će se voditi pred sudom ne radi o pravima djeda (iako djed pokreće postupak i možda ni on toga nije svjestan),već sud i nadležne socijalne službe tretiraju ovakvu situaciju kao zaštitu prava i dobrobiti djeteta.Polazi se od načela da bi susreti i druženja s djedom ili bakom trebali biti za dijete korisni u njegovom emocionalnom i psihosocijalnom razvoju, da bi trebali rezultirati određenom dobrobiti za samo dijete..Na zahtijev suda CZSS će po socijalnom radniku i psihologu provesti obradu nad djedom i vama osobno,moguće je da se pozove i otac djeteta posebno ako vam je pravomoćnom sudskom presudom o razvodu braka dodjeljena zajednička skrb nad djetetom..Također bi stručni tim CZSS trebao posjetiti djedovu obitelj i saznati sve podatke koji su važni za održavanje susreta i druženja s djetetom..Mišljenja sam da je od izuzetne važnosti da vaš bivši suprug i vi osobno u potpunosti uskladite svoje stavove u vezi djedovog zahtijeva za viđanjem unuke..Vaš bivši suprug se može obratiti sudu na broj sudskog izvanparničnog postupka podneskom u kojem može iznijeti u pisanom obliku svoje mišljenje te zamoliti sud da i on bude uključen i saslušan tokom postupka..Koliko će u konačnom rješenju sud odrediti da djete provodi vremena s djedom ovisi najčešće o mišljenju CZSS koje nije obvezujuće za sam sud ali se najčešće prihvaća....Ne postoji automatizam kojim roditelji djeteta trebaju biti prisutni susretima s djedom ili bakom...Svaki je slučaj sam za sebe..Međutim vi možete tražiti i obrazložiti svoj zahtijev da budete prisutni (ili vaš suprug) tim susretima i na tome inzistirati kao pri CZSS tako i na sudu...Djetetove obveze,njegov životni raspored biti će važni pri eventualnom određivanju broja i trajanju tih susreta...

[OzbiljnaMama]

Ova nocna mora se zavrsila.

 

Ako ikome bude od koristi, ovo je moje iskustvo:

1. CZSS: bilo je krajnje neugodno. Socijalna radnica ponasala se prema meni kao da sam polupismena zenturaca i najgora mama na svijetu, a da me uopce ne poznaje.

Dakle: nitko nije nikoga od nas legitimirao. U sobu je usla i djedova druga supruga te s nama ravnopravno diskutirala. Na moje upozorenje da ona tu ne pripada i da cu ja iznijeti svoj stav, ali da odluku prepustam sudu socijalna radnica nije niti trznula.

Ista se (po meni) izuzetno neprofesionalno ponasala ne uzimajuci u obzir zastitu prava i dobrobit djeteta, vec osobni parametar uspjesnosti u vidu "rijesila sam JA to". Uz prisilu da se "imam dogovoriti" ili ce mi "oni odrediti pa ce biti kako ona kaze" i da ce "ako se necu dogovoriti, evo ona sada pozvati psihologa pa cu vidjeti...." jedino sto sam izjavila prema savjetu svoje odvjetnice bilo je da nemam nista protiv da djed viđa unuku, ali da to - s obzirom na njezin dnevni raspored - ne moze biti u fiksnom terminu, vec da cemo se dogovarati od mjeseca do mjesec u max. trajanju od 4 sata mjesecno i pod mojom kontrolom. Za divno cudo, soc. radnica je na to pristala, vjerojatno nakon sto je uvidjela s kakvim ljudima (na obje strane) ima posla. Ili joj je to standard. Ili tko zna sto....

2. Moja odvjetnica protumacila mi je da se takvi slucajevi ne rjesavaju po "spranci", vec da Sud, za razliku od CZSS, gleda od slucaja do slucaja.

 

U svakom slucaju, prije samog rocista na Sudu djed je pisanim putem odustao od svog nauma i to napisao Sudu da ne bi "uznemirio dijete".

Kasno Marko na Kosovo stize......

 

I sada se ja pitam: on zaj**** cijelo sudstvo, mene, ja placam odvjetnicu, dobijem zdravstvene probleme, to moje dijete hocu-necu ipak osjeti,.....i na kraju puj-pike-ne vazi!

Pitam se: Zasto u pravosudnom smislu ne postoji doslovno kazna za ovakve ljude koji se perverzno poigravaju sa svima?

 

CANIS i ostali, puno vam hvala.

U doticnom trenutku bili ste mi zaista pomoc.

[canis]

Drago mi je da ste uspjeli..Moja namjera je i bila da vam pomognem.Možda sam bio malo ''tvrd'' u djelovima svojih postova, ali to je zato što sam osjetio da pomalo ''lutate'' u svojim pokušajima da nađete pravo rješenje,te sam smatrao da vam treba ponuditi realnost umjesto iluzije,zbog dobrobiti vas i vašeg djeteta.

O radu CZSS nepotrebno je bilo što kazati.Vaš primjer je samo ''kap u moru'' neprofesionalnosti i birokratskog pristupa obiteljskoj problematici navedene institucije.

Stoga što prije zaboravite sve neugodnosti i nastavite normalni život,a iskustvo koje ste stekli sigurno će vam koristiti u budućnosti, ako zatreba.

Želim vam svako dobro,kao i vašem djetetu...