Hrvatski pravopis+pisanje presuda

[Gogy]

Što je točno u pisanju presuda odnosno sudskih akata:

11. travnja 2008.

11.4.2008.

11. 4. 2008.

11. 04. 2008.

11.04.2008.

Konačno, koji hrvatski pravopis se treba sada koristiti ili je to stvar pojedinca ?

[Floki]

ja kad pišem odluke, onda napišem:

 

11. travnja 2008. godine

 

Međutim, nitko ti ne obraća na sudu pozornost na formu (osim valjda mene ) već na sadržaj.

[Floki]

nisam sudac, već vježbenik volonter uglavnom mi vježbenici rješavamo ovrhe pa nosimo sucima na potpis. eto, ja pazim na to, dok se drugim mojim kolegama diže kosa na glavi od mog pravopisa

[upitnik]

Nonamee je napisao: "Hrvatski pravopis, Babić, Finka, Moguš, međutim hrvatski se jezični stručnjaci još uvijek ne mogu dogovorit oko nekih elementarnih pravopisnih pravila hrvatskoga jezika"

Naime, taj pravopis se preporučuje, ali još uvijek nije službeno jedini. I drugi pravopisi koje su izradili priznati jezični stručnjaci vrijede. Inače, u pravnim dokumentima ima jako puno gramatičkih i pravopisnih pogrešaka. Klasična pogreška koja se ponavlja u mnogim zakonima i drugim općim aktima jest ta da se riječi zakon, pravilnik i odluka pišu velikim početnim slovom i onda kada to treba i kada to ne treba i ne smije biti tako. Npr. ako se kaže "Ovim zakonom određuje se..." onda je pravilno napisati "zakonom" malim početnim slovom, a ako bismo rekli "To se propisuje Zakonom o sigurnosti na cestama (Narodne novine br....)." onda je pravilno napisati početnim velikim slovom, jer u prvom slučaju se radi o općoj imenici, a u drugome slučaju radi se o nazivu općega akta. Ta pogreška događa se u 99% slučajeva, tako da se ona pretvorila u pravilo koje je protivno hrvatskome pravopisu. To se događa zbog toga jer unatoč postojanju službe koja se bavi lektoriranjem, pravnici, a i drugi stručnjaci izbjegavaju lektoriranje općih akata prije nego što se oni donesu. Pa onda vide u Narodnim novinama da je većinom napisano tako kako je napisano i ponavljaju pogrešku. Pretpostavljam da je to zbog toga što bi lektura produljila proces donošenja općega akta. Kada bi se ušlo u detaljnu analizu donesenih akata, svašta bismo pronašli. I onda tražimo od djece da se opismene!

[Floki]

upitnik je napisao:

Floki je napisao: "Hrvatski pravopis, Babić, Finka, Moguš, međutim hrvatski se jezični stručnjaci još uvijek ne mogu dogovorit oko nekih elementarnih pravopisnih pravila hrvatskoga jezika"

 

Nisam to ja napisao, već nonamee

[Floki]

upitnik je napisao:

Npr. ako se kaže "Ovim zakonom određuje se..." onda je pravilno napisati "zakonom" malim početnim slovom, a ako bismo rekli "To se propisuje Zakonom o sigurnosti na cestama (Narodne novine br....)." onda je pravilno napisati početnim velikim slovom...

 

Nisi baš u potpunosti u pravu. U drugom dijelu posta jesi, ali u prvom nisi. Naime, vrlo često se prije u tekstu spominje o kojem je zakonu riječ, pa je opravdano pisati "zakonom" velikim slovom. Primjerice:

 

Zakon o radu navodi da radnik ima pravo na pravnu zaštitu uvijek kada smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa.

Također Zakon ističe da, ukoliko poslodavac ne udovolji radniku, ovaj ima pravo pokrenuti postupak pred nadležnim sudom.

 

Dakle, ovdje je opravdano "zakon" pisati velikim slovom jer se ta riječ odnosi na konkretan zakon, i to Zakon o radu.

[Floki]

nonamee je napisao:

lol..malo ga kvotanje j...

 

ne mene, nego korisnika pod nickom "upitnik"

[upitnik]

Floki, da bi se pisalo tako kao što Ti kažeš bilo bi potrebno kod prvoga spominjanja odnosnoga zakona (a ne dotičnoga kao što mnogi pišu, jer se dotično odnosi isključivo na osobe i živa bića)napisati "U Zakonu o radu (u daljnjem tekstu: Zakon)....". Inače je suprotno pravopisnim pravilima. Ne samo tim pravilima, nego i općenito nomotehničkim zakonitostima. Jer, ako napišeš "U Zakonu o radu....", a kasnije "To je propisano Zakonom.", a da ne napomeneš naziv zakona, onda se ne zna niti o kojemu zakonu se radi (osim ako je napisano kao što sam naveo za daljnji tekst ili ako je napisano "To je propisano ovim zakonom."). Eto, tako stvari stoje.

[Floki]

upitnik je napisao:

a kasnije "To je propisano Zakonom."

 

Nisam tako napisao. Naveo sam da se Zakon odnosi na neposredno prije imenovani Zakon o radu. Mora biti jasno na što se odnosi a jasno je ako ja kažem:

 

Zakon o radu u čl. 148. navodi..

a potom u sljedećoj rečenici:

U čl.36 Zakon ističe..

 

jasno je k'o dan da se to odnosi na Zakon o radu.

 

ali da sam napisao:

 

"U čl. 36. zakon ističe.." .. tek onda ne bi bilo jasno na koji se zakon misli.

 

Ali pisati "zakon" velikim slovom nakon konkretiziranja zakona na koji se to odnosi (konkretno - Zakon o radu)ispravno je.

[upitnik]

Ne slažem se, Floki. To što Ti pišeš je pogrešna praksa. Pravilno i egzaktno bi bilo samo sljedeće „U članku 36. ovaj zakon…“. Iako je jasno i iz Tvog primjera o čemu se radi, i dalje tvrdim da nije pravilno. A drugo je što je to čest slučaj i što je bez obzira na sve ipak jasno o čemu se radi. Jer, ako u drugoj rečenici kažeš "U članku 36. Zakon..." ta rečenica sama po sebi nema nikakvoga smisla, a potrebno je nastojati da svaka rečenica ima potpuni smisao. Nažalost, svi su skloni raznim kraćenjima i pojednostavljivanjima, što jednostavno nije dobro. A napominjem da se puno češće piše baš kao što sam i naveo "Ovaj Zakon...", "Ovaj Pravilnik..." itd. - gdje definitivno ide malo početno slovo i samo tako je pravilno. Imao sam slučaj kada sam jednome uredniku jednoga službenog glasila (pravniku)dokazivao dvije godine ovo što sada pišem, i dao mi je za prevo tek nakon što se savjetovao s profesorom Ladanom. Nisu vrijedila službena mišljenja niti Katedre za hrvatski jezik niti profesora Babića, nego tek kada mu je to rekao i profesor Ladan - konačno mi je dao za pravo. Ja sam tvrdoglav samo kada imam argumente, a moje tvrdnje imaju potkrijepu u hrvatskim pravopisima i u službenim mišljenjima koje sam naveo. Mislim da više nemam ništa za reći na ovu temu. Pobij me argumentima (koji negdje moraju biti zapisani kao pravila), a ne svojim osobnim stavom. Pozdrav.

[Floki]

upitnik je napisao:

Pobij me argumentima (koji negdje moraju biti zapisani kao pravila), a ne svojim osobnim stavom. Pozdrav.

 

Nije to moj osobni stav, nego stav stručnjaka u hrvatskom pismu i gramatici. Pozdrav!