Odricanje od nasljedstva

[pape]

Naš otac je, zajedno sa svojom braćom bio upisan kao posjednik u posjedovnom listu 14 godina, odnosno od trenutka smrti njihova oca 1944.god. ( po sili zakona ) pa do 1958.godine kada je doneseno rješenje o nasljeđivanju iza smrti njihova oca koji je umro bez oporuke. Naš otac se tada odrekao prava na nasljedstvo u korist svoje braće.

 

Pitanje br.1

· ako je otac bio uknjižen kao (su) vlasnik na svim nekretninama navedenim u posjedovnom listu, da li se mogao odreći nasljedstva ( čl. 132 Zakona o nasljeđivanju kojii kaže tko se nemože odreči prava na nasljedstvo – a to je onaj koji raspolagao nasljedstvom ili njegovim dijelom ) kada je očigledno punih 14 godina raspolagao njime, čak je i uknjižen tj upisan u posjedovni list.

 

Pitanje br.2

* Ukoliko se nije mogao odreči nasljedstva, postoji li zastara za pokretanjem postupka ako smo tek nedavno saznali za ove činjenice ? Ako da, koju vrstu postupka pokrenuti - tužiti druge nasljednike ili ... ?

[KronicnaStranka]

Pitanje baš nije jasno.

 

Da li je Vaš otac bio zemljišnoknjižni suvlasnik zajedno sa svojim ocem (Vašim djedom) dok ovaj još nije umro, ili je suvlasnikom postao nakon njegove smrti.

 

Ako je prvi slučaj, onda se odricanjem nije mogao odreći svoga dijela, nego samo dijela koji bio dobio kao nasljednik djeda.

 

Ako je drugi slučaj, onda je očito da se nije odrekao.

 

Pitanje je kako je onda iščeznuo iz zemljišnih knjiga.

[pape]

Evo da malo pojasnim.

Moj djed je umro 1944 g i po sili zakona moj otac i njegova braća su postali nasljednici tj. suvlasnici svih njegovih zemalja. Postoji posjedovni list gdje su upisani moj otac i njegova brača.

 

--1958 godine moj otac potpisuje papir gdje se odriče svih zemalja (radi dječjeg doplatka) u korist svoje brače.

--1973 godine njegova brača se knjiže na te zemlje.

 

Nije mi jasno kako su se njegova brača mogli uknjižit ako u zakonu piše da se ne može odreči nasljedstva onaj koji je raspolagao nasljedstvom ili njegovim dijelom. ("čl. 132 Zakona o nasljeđivanju")

[KronicnaStranka]

Ako dobro shvaćam, Vaš je otac nakon smrti djeda bio upisan u katastar kao korisnik zemlje, ali je tek 1958. provedena i ostavinska rasprava, pa je izvršen upis i u zemljišne knjige.

 

Ne znam odgovoriti na Vaše pitanje, ali mislim da se ipak radi o prevelikom proteku vremena i da su sve eventualne mogućnosti u zastari.

 

U Zakonu o nasljeđivanju piše:

 

Zastara prava zahtijevati ostavinu

Članak 138.

(1) Pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke.

(2) Prema nepoštenu posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina

 

U konkretnom slučaju bi se radilo o propustu suda, ali za propuste suda se primjenjuju redovni pravni lijekovi, žalba, a za pravne lijekove rokovi su puno kraći. Ako se oštećeni nije žalio a mogao je jer je učestvovao u postupku, rješenje je valjano i postaje pravomoćno.

 

Ipak, provjerite. Uzmite u obzir da je ostavinski postupak proveden po tada važećem zakonu.

[renvoi]

Takvih slučajeva kojeg ste naveli ima mnogo. Nekad su se nasljednici odricali svog dijela u korist braće/sestara upravo zbog dječjeg doplatka. Zemlja nije bila toliko na cijeni kao danas pa je to bilo isplativije.

 

Konkretno u vezi Vašeg slučaja;

Kao prvo, u trenutku smrti Vašeg djeda Vaš otac se nije sa ostalom braćom nalazio u suvlasničkom odnosu već je tu bila riječ o skupnom vlasništvu koje nastaje po sili zakona (ex lege) u trenutku smrti ostavitelja. Ono je specifično po tome što tada postoji više osoba (dakle Vaš otac i njegova braća) na istoj nekretnini čiji udjeli nisu određeni ali su odredivi. Nekretninom su mogli raspolagati samo zajedno i sporazumno.

Upravo zbog toga, Vaš otac nije mogao samostalno raspolagati ostaviteljevom nekretninom te je primjena navedenog članka isključena.

Da nije nastupila zastara, mogli biste podnijeti tužbu zbog mane volja (ako je ona postojala) u slučaju prisile, zablude, prijetnji. Međutim ako je to učinjeno zbog dječjeg doplatka, i to pada u vodu.