Prometna nesreća sa smrtnim posljedicama; osiguranje

[Damir_s]

Moja isprika ukoliko nije odgovarajuća grupa.

Prije godinu dana otac je stradao u prometnoj nesreći kao pješak (gurao bicikl), vrijeme događaja oko 20h. Naime, ocu je vjerojatno pozlilo te je pao na kolnik. Zaustavlja se prvi automobil sa namjerom vozača da mu pomogne. U naletu automobila iz suprotnog smjera, otac od posljedica naleta umre iste večeri u bolnici.

Nakon "odrađenog" posla državnog odvjetništva te prometnog vještaka, slijedi odbacivanje pokretanja krivične prijave protiv osobe iz drugog automobila. Brzina kretanja je bila oko 40 km/h dok je u tom dijelu naselja dopuštena brzina 50 km/h. (smješno jer je zaustavni trag bio 28 metara + obdukcijski nalaz sa navedenim ozljedama). Dodatni problem stvara to što je prvi vozač a ujedno i svjedok, u poznanstvu sa osobom iz drugog automobila.

Nakon svega, osiguranje odbija mogućnost isplate bilo kakve odštete jer iz dokumentacije ne proizlazi da je njihov vozač (osiguranik) okrivljen odnosno skrivio nesreću.

Ima li smisla kretati u tužbu za potraživanje odštete? Također prihvaćam pravni prijedlog i pomoć oko cijelog slučaja.

[petpetica]

Trebate odvjetnika.

 

Imate pravo na troškove pokopa, nadgrobnog spomenika, troškove odjeće (crnine) za užu rodbinu i sl.

 

Pozovite tu osiguravajuću kuću na mirenje o njihovom trošku, a ako odbiju ili mirenje ne uspije morate ih tužiti.

[Damir_s]

Upravo se o tome i radi; odbili su mogućnost dogovora mirnim putem odnosno nagodbom sa obrazloženjem da njihov osiguranik nije iskazan kao krivac te prometne nesreće.

Mene više muči praksa moguće nadolazeće tužbe protiv osiguranja... zar se sve svodi na "kriv je - nije kriv" pa ima ili nema odštete?!

[renvoi]

u pravnom smislu automobil je opasna stvar pa s obzirom na navedeno primjenjuje se načelo objektivne odgovornosti.

kod objektivne odgovornosti se ne traži krivnja štetnika već postojanje uzročne veze između štetne radnje i štete. međutim štetnik se može uz točno propisane uvjete osloboditi svoje odgovornosti; npr. zbog više sile, krivnje oštećenika itd.

dakle, to što je sud utvrdio da ne postoji kaznena odgovornost jer nema krivnje ne znači da štetnik nije odgovoran za štetu koju je prouzročio građanskim deliktom.

[rubens]

Ovo gore je u posljednjih godinu dvije ovdje daleko najštetnije "pravno" tumačenje koje sam imao prilike ovdje pročitati (a bilo je svega i svačega).

 

Nadam se da ovaj koji je postavio upit neće shvatiti ovo "pravno tumačenje" ozbiljno, već kao šaljiv pokušaj da se netko upusti u nešto, tek toliko da se nešto napiše..........

[renvoi]

ako već kritiziraš nečije tumačenje, bilo bi u redu da malo objasniš razloge za to, zar ne? ovo što sam ja napisao lako možeš naći u ZOO-u.

 

svrha foruma je da se razmijenjuju različiti stavovi i mišljenja. ako ja mislim da je nešto pravilno, pa zar ja nemam pravo to napisati? a ovi koji tu postavljaju pitanja znaju, ili bi trebali znati da ne mogu očekivati odgovore od nekih renomiranih pravnih sručnjaka, te da se na ovom forumu može bilo tko logirati i napistai bilo što. svaka čast izuzecima!

 

ti si napisao da moje tumačenje ne valja, a ja sada tebe pitam zašto ne valja? koja teza tu ne stoji?

 

jer i mene zanima "ispravno" tumačenje, ili je to što si ti napisao bio jedan, kako bi ti rekao "šaljiv pokušaj da se netko upusti u nešto, tek toliko da se nešto napiše......."

 

ne želim da se ovo shvati kao uvreda, samo ne volim kada netko kritizira moje mišljenje a da pritom ne daje argumente. i nadam se da ćeš mi pobliže objasniti što ne valja u tom tumačenju, rubens.

 

ma ja se kladim da si ti pravni predstavnik nekog osiguravajućeg društva

 

 

stav VSRH-a (Rev 405/1999-2):

 

Automobil je opasna stvar pa u ovom slučaju valja primijeniti zakonske odredbe o odgovornosti za štetu od takve stvari (čl. 178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96, dalje ZOO). Da bi imatelj takve opasne stvari (pa stoga i njegov osiguratelj od autoodgovornosti) odgovarao za štetu trećoj osobi, ne traži se da je vozač automobila skrivio nastanak štetnog događaja, jer se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete, odgovara bez obzira na krivnju (čl. 154. st. 2. ZOO). Zato je, suprotno stajalištu žalbenog suda, pitanje vozačeve krivnje u ovom sporu neodlučno. To dakako ne znači da se imatelj opasne stvari (automobila) ne može osloboditi od odgovornosti. Pretpostavke za to navedene su u čl. 177. ZOO, no okolnost da je šteta eventualno nastala slučajno, ne oslobađa imatelja pa ni njegovog osiguratelja od odštetne odgovornosti.

[rubens]

renvoi je napisao:

 

 

ma ja se kladim da si ti pravni predstavnik nekog osiguravajućeg društva

 

 

 

Da si se kladio, izgubio bi ovo, ne sve al većinu novaca bi izgubio. No ajmo mi na kratku analizu ovoga gore. Vjerojatno znaš da moramo imati nekakve pravne osnove odgovornosti za štetu. Pozitivni propisi nameću dužnost nadoknade štete onome tko istu prouzroči drugome, ako kak veliš ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. E sad, što bi to bile osnove odgovornosti kao pretpostavke za pravnu osnovu, jedni vele da su to krivnja i rizik s nekim nihovim kombinacijama, drugi da je sama činjenica nastanka štete, treći da se ona nadopunjuje slučajevima objektivne odgovornosti i odgovornosti za mješoviti slučaj. Pozivajući se gore na sudsku praksu, odnosno na jednu odluku suda koja ni u kom slučaju nije jedinstvena moraš biti vrlo oprezan, jerbo imaš izuzetno veliku raznolikost shvaćanja pravne osnove u brojnim sudskim odlukama (počevši od 60 godina prošlog stoljeća do danas). U ovom slučaju treba vrlo pažljivo pristupiti analizi nekih činjenica koje je naveo postavljač posta i nakon površne analize mogu zaključiti da pravne osnove za nadoknadu štete gotovo da sam siguran da nema. Zašto nema? Zato jer je u ovom slučaju pretpostavka za odgovornost za nadoknadu štete krivnja, načelo krivnje, a uzimajući u obzir i sam mehanizam nastanka nesumljivo štetnog događaja vjerujem da ishod ovog svega ne bi bio povoljan i iziskivao bi višegodišnje parničenje sa pripadajućim troškovima koji nisu zanemarivi. Pojednostavljeno, bez prethodno u pravomoćne presude ili rješenja o prekršaju ne vjerujem da bi ovaj uspio u svom zahtjevu.

 

No obzirom na sve navedeno, eto i nakon ove naše razmjene mišljenja u svakom slučaju ovaj predmet bez odgode treba prepustiti ovlaštenoj osobi (odvjetniku) čiji angažman u svakom slučaju preporučam, a koji će imati uvid u sve raspoložive činjenice i dokaze i koji će meritorno procijeniti ići u nešto ili ne ići.

 

Pozdrav tebi.

[renvoi]

zahvaljujem rubens na dodatnom objašnjenju.

 

krenimo redom...

 

slažem se da "...pozitivni propisi nameću dužnost nadoknade štete onome tko istu prouzroči drugome, ako kak veliš ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje..."

međutim ne slažem se u onom dijelu gdje ti pišeš "kak veliš" jer ja to nigdje ne spominjem. malo bolje pročitaj ono što sam napisao. dakle, cijelo vrijeme govorim o objektivnoj a ne subjektivnoj odgovornosti a to je ogromna razlika!

ovo što si ti napisao je opće načelo odgovornosti za štetu - subjektivna odgovornost kod koje se krivnja predmnijeva - ona vrijedi u svim slučajevima osim kada je zakonom izričito predviđeno načelo objektivne odgovornosti u čijem slučaju krivnja štetnika nije relevantna!!! ona se ne dokazuje!!!

štetnik odgovara bez obzira bio kriv ili ne!!!

 

a upravo članak 1069. st. 1. ZOO-a govori o objektivnoj odgovornosti. treba naglasiti da ovo vrijedi samo u slučaju kada štetu prouzročenu motornim vozilom pretrpe pješaci, biciklisti, suputnici...

u slučaju sudara dvaju automobila odogovara se po načelu subjektivne odgovornosti. tada se gleda krivnja vozača! (članak 1072.)

 

napisao si slijedeće: "...u ovom slučaju pretpostavka za odgovornost za nadoknadu štete krivnja, načelo krivnje..." - stoga ovo što si napisao ne stoji nikako! možda u nekom drugom pravnom poretku, ali ne u hrvatskom.

 

sudska praksa, koliko sam ja vidio, u skladu je sa ovim što sam izložio. ako ti nađeš drukčiju odluku, svaka ti dala!

 

naposljetku slažem se sa rubensom da valja angažirati dobrog odvjetnika.

[rubens]

Pozlatile ti se riječi, iako se moja žena nikako ne bi složila s ovim kaj veliš.

 

Recimo,

 

 

VSRH Rev 817/1999 od 21.10.2002.

 

suodgovornost imatelja motornog vozila za nezgodu izazvanu motornim vozilom u pokretu, ocjenjuje se po osnovi krivnje (iz obrazloženja pobijanih presuda proizlazi da su nižestupanjski sudovi suodgovornost tužitelja cijenili na temelju pravila o poduzimanja opasne djelatnosti, a ne o odgovornosti po osnovi krivnje, pa se osnivano u reviziji ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo)

[renvoi]

VSRH Rev 817/1999 od 21.10.2002 :

 

"...zbog čega usprkos poduzetom kočenju nije mogao pravovremeno zaustaviti svoj automobil kada je uočio vozilo tužitelja uz sam desni rub kolnika, kojeg je tužitelj gurao, pa je udario u vozilo tužitelja i tužitelja ozlijedio..."

 

ovdje je riječ o sudaru dvaju vozila, i kao što sam ranije naveo, u tom slučaju primjenjuje se načelo subjektivne odgovornosti odnosno gleda se krivnja štetnika. dakle sud je pravilno odlučio. ova odluka i nema baš prevelike veze sa slučajem iz ovog posta.

[rubens]

No dobro, ajmo završiti s ovim. Ti veliš da bude čovjek obeštećen po objektivnoj odgovornosti po polici, od osiguravatelja, ja velim da ne bude jer je preduvjet za tako nešto subjektivna odgovornost, krivnja. I to je to. Mišljenja su nam različita i smatram da nema smisla ovo dalje nastavljati.............pozdrav.

[renvoi]

točno tako. ali štetnik odnosno osiguravajuće društvo može (a to će najvjerojatnije i učiniti) dokazivati da je šteta nastala radnjom/krivnjom samog oštećenika. jer u tom slučaju tuženik se oslobađa odgovornosti. eto toliko.

 

pozdrav i tebi