Eppur si muove!

[lissica]

"Čudo" u Puli: sudac Čohilj plaća odštetu

Bruno Čohilj, bivši predsjednik Općinskog suda u Puli, prvi je sudac koji je u izvansudskom postupku prihvatio platiti odštetni zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

 

U drugom slučaju u kojem sudac odbija plaćanje vodi se spor između njega i države. Dosad je odštetne zahtjeve plaćala država, no sada se situacija mijenja i država traži očitovanje suca i predsjednika suda te od njih zahtijeva povrat, doznaje Lider.

 

To znači da se od suca traži da plati ono što je država platila onomu tko je tražio zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

 

Izvor: Slobodna Dalmacija

[probaj]

Vrlo je lijepo da se ipak kreće, samo se bojim da se ne pređe u sasvim drugu krajnost jer će onda zbog velikog rizika svi suci pobjeći iz sudstava.

[KronicnaStranka]

Još kad bi se iz novinarske interpretacije moglo razabrati o čemu se radi - kakav je to "vansudski postupak" (??), tko ga je pokrenuo, tko su stranke u tom postupku osim suca, temeljem kojih zakonskih odredbi...??? - bilo bi i bolje.

 

A ako bi svi suci počeli plaćati odštete za predugo trajanje sporova, uskoro bismo ostali bez sudaca jer bi oni ostali bez plaća. Treba znati da za 3 godine suđenja Vrhovni sud dosuđuje oko 5000 kuna za naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, jako je malo postupaka koji se riješe u tom razdoblju, a nadležni sudovi su do sada dosudili takve odštete u tisućama slučajeva (samo VS je objavio oko 4000 odluke i 1. i 2. stupnju samo za građanske predmete).

 

Sasvim izmišljeni primjer za ilustraciju: ako 1 sudac ima 200 predmeta godišnje, plati za njih 10, godišnje mu otišlo 50000 kuna minimalno...

 

Drugi primjer: kad bi samo Zagrebački holding tražio naknadu za suđenje u razumnom roku za ovrhe (parkiranje, komunalna, pričuva itd.) - a koji su hitni postupci, pa je i 3 godine za njih previše - stjerao bi i državu i suce u bankrot.

 

Dakle, članak je za početak nepotpun do gluposti.

[anda]

Po mom mišljenju ova vijest ima svoju težinu, odnosno značaj. Razumljivo mi je razmišljanje kronične stranke i probaja ali u konačnici zašto bi porezni obveznici plaćali nešto što nije njihova greška. Regresna odgovornost sudaca je logična i pravno utemeljena. Izvansudski postupoak je, logično mi se nameće, postupak izvansudske nagodbe, odnosno za pretpostaviti je da je imenovani sudac uočio svoju odgovornost i podmirio štetu. Članak nije sveobuhvatan, ali mislim da je poanta tu.

 

S druge strane ova tema otvara niz pitanja i problema u našem pravosuđu. To su pitanja normi koje se zadaju sucima, a koje su često nepravedne jer mislim da ponekad jedan predmet može biti kompleksniji nego 20 predmeta zajedno, pa je nepravedno očekivati od suca koji je riješio tako složen predmet da riješi još onoliko koliko mu nedostaje do ispunjenja norme. Nadalje, hvatanje norme može rezultirati nekvalitetnim odlukama sudaca... i još niz problema o kojima najviše valjda znaju samo suci.

 

Ali u konačnici porezni obveznici ne bi trebali biti ti koji će u konačnici snositi odgovornost za te probleme.

 

Riješavanje problema sudaca je nešto za što bi se suci trebali izboriti, ali ne na način da ne postoji odgovornost, već da se otklone uzroci iste, a da i dalje odgovaraju oni koji unatoč otklanjaju tih uzroka ne ispunjavaju svoje dužnosti. Uostalom u postupku će se regresna odgovornost suca utvrđivati ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja.